DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 34 <-- 34 --> PDF |
olova, cinka i bakra u tlo u odnosu na neplavljene površine. Posebno veliko onečišćenje utvrđeno je u dravskim naplavinama što može imati nesagledive posljedica po obnovu šuma i namjenu ovog prostora. FIZIOLOŠKA ULOGA ISTRAŽIVANIH TEŠKIH METALA U BILJKAMA S POSEBNIM OSVRTOM NA NJIHOV SUVIŠAK Našim istraživanjima obuhvaćena su četiri biogena mikroelementa (Fe, Mn, Zn, Cu) te jedan element koji nije biogeni (Pb). Mikroelementi (elementi u tragovima, rijetki elementi, oligoelementi, mikrohraniva) biogeni su elementi ishrane koje biljke trebaju u vrlo malim količinama. Iako je uloga istraživanih biogenih mikroelemenata u biljci mnogostruka, njihovo se osnovno djelovanje u metabolizmu svodi na učešće u encimima. Oni ulaze u sastav aktivnog kompleksa encima, ali pored toga mogu aktivirati ili inhibirati djelovanje određenog encima. Za sve njih je zajedničko da su granice između njihovog optimalnog i toksičnog djelovanja vrlo blizu. Olovo, koje nije biogeni element uglavnom karakterizira toksično djelovanje. Samo u nekim rijetkim slučajevima utvrđeno je stimulativno djelovanje olova na rast biljaka, što do sada nije razjašnjeno. Dok se je u klasičnoj literaturi uglavnom tretirao nedostatak mikroelemenata u novije vrijeme sve je više podataka o njihovom suvišku, odnosno toksičnom djelovanju na biljke. To je posljedica sve većeg opterećenja okoliša istraživanim i drugim teškim metalima kao rezultata utjecaja industrije, prometa, urbanizacije, upotrebe pesticida i ostalih faktora industrijske civilizacije. Suvišak željeza kod biljaka rijetko se javlja u prirodnim uvjetima, pa o tome ima i malo podataka. Fiziološka oboljenja uslijed suviška željeza relativno su dobro izučena kod riže (»Akagare Typus I«, »Bronzing«). Najčešće se javljaju na sulfatnim i lateritnim tlima kod niskih pH vrijednosti. Ovdje se željezo pretežno nalazi u obliku Fe2-iona. Utvrđeno je da se ova pojava može ublažiti primjenom viših doza kalija. Kod suviška željeza usporen je rast svih vegetativnih organa. Listovi postaju tamno do plavo zeleni, a korijen poprima mrku boju. Kod ekstremno visokih koncentracija željeza dolazi do defolijacije i uginuća biljaka. Suvišak željeza može izazvati i nedostatak fosfora, kao i mangana. Suvišak mangana u prirodnim uvjetima dosta je raširena pojava. On se prvenstveno javlja na tlima sa visokim sadržajem mangana, kod niske reakcije i visokog redukcijskog potencijala. U takovim uvjetima biljke prekomjerno nakupljaju mangan. Smatra se da sadržaj > 1.000 ppm mangana u suhoj biljnoj tvari predstavlja manje-više siguran znak njegovog suviška (Kas tori , 1983). Prvi vidljiv znak toksiciteta mangana je kloroza, koja s vremenom prelazi u nekrozu. Slične simptome izazivaju i drugi elementi, kao npr. Cu i Pb. Na tlima niske reakcije uz suvišak mangana često dolazi i do suviška aluminija. Suvišak mangana može izazvati nedostatak željeza, molibdana i kalcija. Analize biljnog materijala bolje indiciraju njegov suvišak i kroz to uzrokovane poremetnje u ishrani nego analize tla. Simptomi štetnog utjecaja mangana javljaju se u pravilu na drugim organima nego simptomi njegovog nedostatka. U vlastitim istraživanjima utvrdili smo da se mangan, slično kao i željezo i cink, može intenzivno nakupljati u korijenu |