DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 20     <-- 20 -->        PDF

zraka i vode i nepovoljni uvjeti u tlu, presudni su za propadanje šuma.
Stručnjaci smatraju da u budućim istraživanjima treba klimi posvetiti više
pažnje.


Genetička dispozicija ima zajedno s kompleksom mikrostojbine (tlo,
vodni odnosi i mikroklima, koji se razlikuju u određenoj stojbini i čine mozaik)
značajnu ulogu u smislu manje ili veće otpornosti prema nepovoljnim
ekološkim činiocima.


Prema Bavarskim iskustvima, propadanje šuma se događa u različitim
uzgojnim oblicima, međutim, više su pogođene one šumske sastojine kod
kojih je prilikom osnivanja obavljen loš izbor vrsta drveća.


Zanimljivo je da gubitak iglica kod smreke ne mora uvijek značiti i gugitak
prirasta. U pravilu se gube starije iglice koje isu manje djelotvorne u
fotosintezi, dok se prilikom gubitka iglica šumska sastojina često obogaćuje
dušikom što uvjetuje povećanje prirasta.


Kod smreke i jele u južnoj Njemačkoj pada prirast u prosjeku od 1965,
dok se od 1983. popravlja, što je po mišljenju bavarskih istraživača posljedica
boljih klimatskih prilika.


Sedmogodišnja istraživanja u Bavarskoj isključila su hipotezu epidemije.
Nepovoljni biotski utjecaji, insekti, gljive, iglica, virusi i bakterije,
isključuju se kao primarni uzrok »umiranja šuma«. Epidemiološka istraživanja
u Njemačkoj pokazuju da je prijemljivost drveća za napad od štetnika
i bolesti veća poslije djelovanja štetnih plinova, pa se mijenja interakcija između
domaćina (biljka) i parazita (štetnika). Osnovu za takav odnos vide
stručnjaci, između ostalog, u promjeni supstancija mamljenja i odbijanja
(terpeni), ali i u promjeni vodnih odnosa u biljci.


Nije se, međutim, mogla dokazati hipoteza da organski spojevi olova koji
se dodaju gorivima (trietilolovo) i nakupljaju u biljkama imaju štetno djelovanje.


RASPRAVA


1987.
Postavljanje pokusnih točaka za praćenje oštećenosti šuma obavljeno je
u Hrvatskoj tijekom 1987. Iste godine je obavljen i popis prilikom kojega
je obavljena izmjera stabala i procjena oštećenosti.


Prilikom popisa ukupno je procijenjeno 36.480 stabala odnosno 1520
pokusnih površina. U popisu nije obuhvaćena Dalmacija i dio šuma u području
Ogulina pa se rezultati, u pravilu, nisu odnosili na cijelu Hrvatsku.


Utvrđena je prosječna oštećenost (osutost) od 26,2%. Kod četinjača je
iznosila čak 55,5%, a kod listača 22,7%. Najviše su bila oštećena stabla obične
jele (72,2%), pitomog kestena (44,4%) te hrasta lužnjaka (37,7%). Prosječna
oštećenost iznosila je u Jugoslaviji 32%, a bolje stanje od Hrvatske bilježe
samo Srbija i Makedonija (manji stupanj oštećenja 2—4). Veću oštećenost
drveća zamijetili smo u višim predjelima iznad 1000 m nadmorske visine.


1988
Kako je popis oštećenosti šuma u 1987. bio manjkav (nedostajala je Dalmacija
i dr.), dogovoreno je da se ponovi u 1988. U rezultatu procjene iz


118