DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 140 <-- 140 --> PDF |
IVO PODHORSKI, dipl. ing. (1899—1991) 1. veljače 1991. godine, preminuo je uslijed nesretnog slučaja u 92. godini života, Ivo Podhorski, istaknuti šumarski stručnjak, te najstariji šumarski inžinjer u Hrvatskoj. Ostavlja ožalošćenu suprugu Ljubicu rođ. Šepec, kojoj je bio odani suprug. Oproštaj od našeg dragog Ive obavljen je na Mirogoju 5. veljače 1991. godine, gd´je je u ime Saveza društva inžinjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, njegov životni put i stručni rad prikazao je dipl. inžinjer Oskar Piškorić. Naš jubilarac rođen je u Zagrebu 15. studenog 1899. godine, kao sin poznatog arhitekta Stjepana Podhorskog. Pučku školu i gimnaziju polazio je u Zagrebu, gdje je maturirao 1917. godine. Nakon vojne obaveze na bojištu u Galici´ji, upisao se na šumarsku akademiju, koja je kasnije uklopljena u novo osnovani Gospodarsko- šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Budući da je također polazio i studij glasovira, te se bavio dirigentskim poslovima amaterskih pjevačkih društava, diplomirao je 1924. godine. Svoj radni vijek počinje u travnju 1925. godine, kao činovnički pripravnik Direkcije šuma na Sušaku, na poslovima uređivanja šuma. Ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva položio je u Beogradu 1927. godine. Krajem iste godine imenovan je za šefa Šumske uprave u Vranovini (kod Topuskog), gdje ostaje do kraja studenog 1934. godine, kada je premješten u Šumsku upravu u Đevđeliji. Ovo mjesto nije nastupio već je nakon mjesec dana, krajem prosinca 1934. godine premješten za šefa Šumske uprave u Glini. U Glini ostaje do 26. svibnja 1941. godine, kada je premješten u Ravnateljstvo šuma u Zagrebu, gdje radi na poslovima uređivanja šuma. Od studenog 1945. godine, radi u Okružnom odboru za Gorski kotar u Delnicama, a zatim u Kotarskom odboru Delnice, do kraja siječnja 1947. godine. Nakon toga prelazi za nastavnika Lugarske škole u Delnicama. U studenom 1947. godine, premješten je u Institut za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu na referadu za intenzivni uzgoj topola, u svojstvu višeg stručnog suradnika, gdje je ostao do umirovljenja t. j . do 30. travnja 1962. godine. U institutu se našao na novom polju rada t.j. na osnivanju plantaža i intenzivnih kultura topole. Ovaj posao obavio je Podhorski uspješno pa je u Šumarskoj enciklopediji ocijenjen kao odlični stručni i znanstveni radnik za uzgoj euroameričkih topola. U toj temi napisao je i brojne članke, što je vidljivo u Šumarskoj enciklopediji, te iz napisa Oskara Piškorića »Dipl. ing. Ivo Podhorski — devedesetgodišnjak« (Šumarski list br. 3—5 1990. godine). Podhorski je bio višegodišnji član lugoslavenske komisije za topole, te član Fakultetskog savjeta Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1961. primio je povelju za zaslužnog člana Saveza inžinjeri i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, a 1967. godine za zaslužnog člana Jugoslavenske komisije za topole. Prilikom proslave 130-godišnji |