DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 114     <-- 114 -->        PDF

klimatskim (suša, niske temperature, vjetroizvale, snijegolomi), biotičkim
(biljne bolesti, insekti) čimbenicima, poluciji i dr.


Smatra se da čak najniže doze NO^ i drugih dušičnih plinovitih polulanata
mogu izazviti neželjene fiziološke promjene kod šumskog drveća. Stoga
praktički ne postoji kritična vrijednost NOx. ECE je kao kritičnu vrijednost
kod koje može doći do smanjenja rasta postavila kod 30 ug m; zraka kada
on djeluje zajedno sa SOj i O3.


Kritična opterećenja terestričkih ekosistema dušikom dati su u posebnom
članku Komlenovića i Gračana (1989).


Kao i u slučaju S02 i S-depozicija kod nas ima vrlo malo podataka o
kretanju koncentracijama dušičnih oksida u atmosferi, a još manje o N-depozicijama
na temelju kojih bi se mogli donositi egzaktni zaključci o štetnom
utjecaju ovih polutanata na šumske ekosisteme.


Kako je promet glavni izvor dušičnih oksida tu treba tražiti i rješenja
za stavljanje njegovih imisija pod kontrolu (ugradnja katalizatora u automobilske
motore, ograničavanje brzine i dr.).


Jasno da i pojedina industrijska postrojenja, posebno tvornice dušičnih
gnojiva, mogu biti izuzetno opasni izvori dušičnih spojeva. Vode nitratima
i drugim dušičnim spojevima najviše opterećuju mineralna gnojiva koje danas
masovno koristi poljoprivreda.


ŠTETNI UTJECAJ OZONA (03)


Ozon se danas smatra zračnim polutantom čiji se nepovoljni utjecaj na
šume stalno povećava. O tome ipak ima znatno manje dokaza nego sa SOL.
Ozon djeluje na biljke na taj način što on nakon usvajanja od strane lišća
izaziva promjene u nizu fizioloških i biokemijskih procesa koji dovode do
ultrastrukturnih promjena u stanicama. To se manifestira kroz propadanje
pigmenata i starenje asimilacijskih organa, te zastoj u rastu.


Promjene kod pojedinačnih stabala mogu dovesti do poremetnji u strukturi
i funkcioniranju šumskih ekosistema. Kritični ECE nivo sa O3 iznosi za
vegetacijsku sezonu (7-satni dnevni prosjek) 50 ug/m:l. U fumigacionim pokusima
dokazano je da SO2 i NOx pojačavaju štetno djelovanje 0:!, i obratno.
Vlastita istraživanja sa jelom provedena na području Gorskog kotara gdje
računamo sa štetnim utjecajem Oj (Ko m leno vi ć, Rastovski 1990)
pokazala su da oštećena jelova stabla nemaju normalnu ultrastrukturu plastida.
Nema tilakoida, već u stromi nalazimo brojne plastoglobule. Jače oštećena
stabla karakterizira njihovo intenzivnije nakupljanje i slabija kontrastnost.


Prpi ć i Seletkovi ć (1988) su proučavajući utjecaj cestovnog prometa
uz cestu Zagreb—Rijeka i autoput Zagreb—Beograd došli do podataka
koji ukazuju na nepovoljno djelovanje fotooksidanata na šumsko drveće.
Po njihovom mišljenju do najvećih šteta na vegetaciji dolazi za vrijeme ljetnih
mjeseci kada je promet posebno intenzivan.


Kao i u slučaju dušičnih oksida tako i kod ozona ugradnja katalizatora
u automobilske motore i smanjenje brzine mogu sniziti koncentracije ozona
u područjima gdje on najjače ugrožava šumske ekosisteme.