DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 113 <-- 113 --> PDF |
jednosti koje karakteriziraju područja neopterećena SOo-imisijama. Pored toga kako smo već spomenu!! postoji i jasna koincidencija između S-koncentracija u asimilacijskim organima ovih i drugih vrsta drveća te oštećenosti šuma utvrđene našom procjenom. Sasvim je razumljivo da u tom pogledu ima značajnih otstupanja, jer je sumpor-dioksid samo jedan u nizu polutanata koji mogu negativno utjecati na šumsko drveće, a imisije samo jedan od uzroka propadanja šuma. Ipak se iz izneseneg može zaključiti da sumpor-dioksid i produkti njegove konverzije imaju izuzetno negativno djelovanje na naše šumske akosisteme, posebno šume na području Gorskog kotara, Istre, Rijeke i Zagreba. To je uostalom i osnovni zaključak međunarodnog simpozija »Ekološki i privredni aspekti propadanja šuma«, održanom u listopadu 1988. u Zagrebu. UTJECAJ DUŠIČNIH OKSIDA NA PROPADANJE ŠUMA Dušični oksidi (N0X) i plinovita dušična kiselina mogu na šumske ekosisteme utjecati na slijedeće načine: — neposrednim utjecajem na površinu asimilacijskih i drugih organa, — kroz obogaćivanje tla dušikom, — stvaranjem kiselih kiša, — kao preteča fotokemijskih oksidanata. U niskim koncentracijama dušični oksidi općenito su manje toksični od S02 i O3. U kombinaciji sa sumpor-dioksidom, ozonom i ugljikovodicima njihovo se negativno djelovanje povećava. Nepovoljna klima, poremećeni hranidbeni i vodni režim šumskog drveća također povećavaju štetni utjecaj dušičnih oksida. Za razliku od S02 i O, čije je djelovanje u mraku relativno malo, N02 može noću izazvati značajna oštećenja zbog inhibiranja redukcije nitrata. Kako N0X i drugi dušični spojevi sadrže N, element ishrane koje općenito najviše utječe na rast šumskog drveća, u pojedinim slučajevima može se utvrditi njihovo kratkotrajno stimulativno djelovanje. Pri tome u pravilu dolazi do biokemijskih i fizioloških promjena koje umanjuju vitalitet drveća. Istraživajući stanje ishrane naših glavnih vrsta drveća (obična smreka, obična jela, hrast lužnjak, poljski jasen, hrast kitnjak i dr.) u gotovo smo svim slučajevima utvrdili pozitivnu vezu između ishrane dušikom i rasta. U brojnim našim pokusima ishrane, osnovanim u kulturama na području bujadnica i vriština, kao i u kulturama smreke i drugih vrsta drveća u sjevernoj Hrvatskoj na pseudoglejnim tlima, dušik je u pravilu redovno pokazivao najveće pozitivno djelovanje na rast. Međutim, ti se efekti zadnjih godina stalno smanjuju. Vjerojatno je to posljedica sve većeg opterećenja okoliša dušičnim spojevima. Iz klasične je literature dobro poznato da suvišak dušika izaziva nedostatak drugih hraniva, nepovoljno utječe na razvoj korijenova sistema, inhibira razvitak mikorize, produžava vegetaciju i usporava odrvenjavanje. Sve to smanjuje vitalitet šumskog drveća i njegovu otpornost prema nepovoljnim |