DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 11     <-- 11 -->        PDF

danje jelo »nove vrste« koja još i danas intenzivno traje. Dva navedena nepovoljna
ekološka činioca klimatski ekscesi te sulfati i drugi otrovi, a vjerojatno
i drugi nepovoljni ekološki činioci koje nismo zabilježili, uvjetovali
su katastrofalno propadanje jele krajem šezdesetih godina.


Pojava insekata očito je posljedica fiziološkog slabljenja jele odnosno
njene predispozicije za napad štetnika (Argyresthia fundella).


Ovu tvrdnju vežemo i uz naša istraživanja o utjecaju aeroonečišćenja
na sušenje jele (Glavač, Koenies, Prpić, 1985.) gdje smo metodom
mikrostaništa utvrdili da kisele kiše u Gorskom Kotaru već dugo vremena
djeluju i dovode do sušenja jele. Svaki izvan standardni utjecaj u šumskom
ekosustavu koji odstupa od ekološke konstitucije vrste može dovesti do ekološke
katastrofe. U slučaju propadanja jele u Gorskom kotaru to je zajednički
utjecaj imisija i klimatskih ekscesa dok je npr. propadanje hrasta lužnjaka
u nizinskim šumama prvenstveno posljedica promjene vodnih odnosa
(zamočvarenje ili osušenje stojbine) i klimatski ekscesi, što stvara predispoziciju
za napad brojnih štetnika i bolesti.


Propadanje hrasta lužnjaka nije bilo rijetko u povijesti ove vrste drveta,
pa je i u prošlom stoljeću zabilježeno u Šumarskom listu.


Današnje sušenje hrasta lužnjaka »obogaćeno« je još jednim nepovoljnim
utjecajem, onečišćenim poplavnim vodama, kiselim kišama te utjecajem
aeropolucije što se odražava u propadanju ove vrste (šuma Kalje i Turopoljski
lug). U svrhu dobivanja pouzdanijih podataka o utjecaju aeroonečišćenja
na šume, na značajnim mjestima u šumama istražili smo imisijski utjecaj
na povećanu kiselost tala.


Popis oštećenosti šumskog drveća daje obavijest o sadašnjem stanju šuma
i omogućuje bolji pristup kod istraživanja uzroka propadanja šuma.


METODA RADA


Osnova ovoga rada je postavljanje pokusnih točaka na presjecišta Gaus-
Kriigerovog koordinatnog sustava u mreži 4x4 km. Svaka točka koja padne
u šumu je mjesto skupljanja podataka o propadanju šumskog drveća. Bira
se po 6 stabala u četiri točke što je sveukupno 24 stabla. Stabla su iznad
10 cm u prsnom promjeru, a položaj im se utvrđuje na principu radijusa najdaljeg
stabla koji gledano od stojne točke obuhvaća ukupno šest stabala.


Metoda popisa je podrobno opisana u Šumarskom listu 5—6 88. str. 198
(Prpić et al.).


Metodu mikrostaništa koju smo koristili radi utvrđivanja aciditeta tla
moguće je koristiti u šumskim sastojinama u čijem se sastavu nalazi bukva.
Kod ove metode potrebno je pronaći stara bukova stabla niz čije se deblo
slijeva kišnica koju skuplja ljevkasta bukova krošnja.


Kiša koja se slijeva niz deblo potječe iz čitave krošnje. Količina tako
sJivene kiše je i do 10 puta veća od količine koja padne ispod krošanja drveća.
Kiša s debla slijeva se u mali prostor oko žilišta i ako padaju kisele
kiše pokazat će se u razlici aciditeta između tla oko žilišta i tla ispod bukove
krošnje. Bira se po 10 bukovih stabala u svakome lokalitetu, s time da se
uzima uzorak tla iz Ah-horizonta koje u ovome profilu ima svako šumsko tlo.