DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 109 <-- 109 --> PDF |
zine, koja se nalaze najbliže lokalnim izvorima SO., te koja su izložena snažnom utjecaju daljinskog transporta S iz sjeverne Italije i drugih područja (Kauzlaiić i Komlenović 1990, Komlenović i Ra s tov ski 1990). Nije ni čudo da su već u svom prvom radu iz ovog područja G lavač, Koenie s i Prpi ć (1985) ustanovili iznenađujuće izraženu imisionu acidifikaciju šumskih tala u bukovim i bukovo-jelovim šumama Dinarskog gorja zapadne Hrvatske. U dubokim dolinama i uvalama autori su ustanovili postojanje površina s malim unosom kiselina. U tim je istraživanjima također utvrđena koincidencija između propadanja jele i imisionog opterećenja staništa. Koristeći se metodom mikrostaništa provedena su daljnja istraživanja u Kupčini (Prpi ć 1987, Maye r 1987), središnjem i zapadnom dijelu Hrvatske (Prpić i sur. 1987, Komlenović i sur. 1988, Marti nović i Vrbek 1988, Komlenović i Rastovski 1990, Vrbek 1990) i Slavoniji (Seletković 1990, Prpić i Seletković 1990 i dr.). U svim su područjima Republike Hrvatske na reljefno izloženim šumskim površinama utvrđene značajno niže pH- vrijednosti u uzorcima uzetim uz pridanak stabala u odnosu na poredbu. To upućuje na zaključak da je proces acidifikacije šumskih tala prisutan u čitavoj Hrvatskoj. Njegovi efekti ne ovise samo o depozicijama kiselina već i opisanim čimbenicima koji utječu na kritična opterećenja sumporom i dušikom. U Gorskom kotaru posebno niske pH-vrijednosti utvrdili smo u površinskim humusnoakumulativnim horizontima tala zajednice jele sa rebračom gdje su nastale praktički čiste jelove sastojine (Komlenović i Rastovski 1990). Povećanjem učešća listača koje imaju veću sposobnost nakupljanja bazičnih kationa u lišću mogli bi se usporiti razorni procesi acidifikacije tla. Na taj se način mogu stvoriti i povoljniji uvjeti za opstanak jelovog ponika. Kalcifikacija je skup i složen zahvat koji može imati niz negativnih popratnih efekata sa stanovišta ishrane drveća i zaštite voda. Rezultati dosadašnjih istraživanja su pokazali da biljke preko korijena primaju sumpor iz tla, prvenstveno kao SOLjon. Slično kao i druge elemente ishrane one ga mogu usvajati i pomoću nadzemnih organa iz atmosfere. Međutim, ako se prekorače kritične vrijednosti S02 to dovodi do anatomskih oštećenja lišća i fizioloških poremetnji (Komlenovi ć i P e zdir c 1987, Komlenovi ć 1989). Vlastitim smo istraživanjima utvrdili pozitivnu vezu između koncentracije SO^ u atmosferi i S-koncen traci ja u lišću, odnosno iglicama šumskog drveća. Drastične mjere koje se provode u Bavarskoj u cilju snižavanja SO-j-koncentracija u atmosferi dale su značajne efekte. To se odrazilo i u nižim koncentracijama sumpora u iglicama smreke (Pfeiffer , 1985). Polazeći od tih saznanja pristupilo se u Šumarskom institutu opsežnim istraživanjima kretanja koncentracija sumpora u fotosintetskim organima šumskog drveća. Pri tome smo se susreli sa nizom problema od kojih navodimo samo neke. Tako se npr. koncentracija sumpora u iglicama, odnosno lišću razlikuju od vrste do vrste. Kretanje sadržaja sumpora u biljnim organima, kao i drugih elemenata ishrane, podložno je određenim sezonskim promjenama, utjecaju 207 |