DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 106     <-- 106 -->        PDF

Međutim, daleko najveće količine teških metala unose se u tla
nizinskih šuma onečišćenim poplavnim vodama. Ekstremne vrijednosti
utvrđene su na poplavnim terenima Varaždinskog područja,
ali također i uz donji tok Drave, zatim uz Dunav, Savu,
Česmu i druge rijeke.


Manji broj radova ukazuje na štetni utjecaj ozona i dušičnih
oksida. Sve veću opterećenost šumskih ekosistema dušikom pokazuju
i pokusi ishrane postavljeni u kulturama smreke i drugih
vrsta. U tim pokusima nedostatak dušika sve je manji, a efekti
primijene dušičnih gnojiva sve slabiji.


Negativni utjecaj fluorida utvrđen je u okolišu Tvornice lakih
metala kraj Šibenika, a poseban problem u tom pogledu predstavlja
Tvornica umjetnih gnojiva u Kutini sa svojim deponijemfosfor gipsa. U najnovijim istraživanjima u nekim slučajevima utvrđene
su i poremetnje u ishrani drveća kao posljedica direktnog
i posrednog utjecaja polutanata. Dok se u blizini odgovarajućih
izvora polucije susrećemo najčešće sa povišenim koncentracijama
sumpora, željeza i dušika u asimilacijskim organima drveća,
s druge sirane u područjima gdje je učestalost kiselih kiša
posebno izražena došlo je do pada koncentracija magnezija i nekih
drugih hraniva u iglicama jele i smreke. To je posebno značajno
za čiste jelove sastojine koje pripadaju acidofilnoj zajednici
Blechno-Abietetum Horv. na kojoj su zastupljena ekstremno
kisela, dobro drenirana tla.


Ključne riječ i: imisija, šumski ekosistemi, oštećenost,
Hrvatska


UVOD


Utvrđivanje uzroka »novovrsnog« propadanja šuma najvažniji je cilj
brojnih istraživačkih projekata koji se provode u mnogim šumarskim znanstvenoistraživačkim
organizacijama niza, posebno onih najrazvijenijih zemalja.
To je bila središnja tema posljednja dva IUFRO svjetska kongresa
(Ljubljana 1986, Montreal 1990). U novije vrijeme teško je zamisliti bilo koji
skup šumara ili ekologa u Europi ili Sjevernoj Americi koji može zaobići
ovu problematiku. Unatoč svim dosadašnjim istraživanjima, analizama i mjerenjima
u Svijetu, pa i kod nas, još uvijek se ne znaju svi uzroci ovoj pojavi.
Ipak se može reći da gotovo nema teorije o propadanju šuma koja ne
uključuje u sebe onečišćenje atmosfere, tla i voda kao jedan od glavnih
uzroka ovog fenomena.


Stoga su i glavne mjere za sprečavanje propadanja šuma u srednjoj
Europi usmjerene u pravcu da se imisije stave pod kontrolu.


Kod istraživanja utjecaja štetnih tvari na šumske ekosisteme poseban
je problem činjenica što se procijenjuje da u atmosferi našeg Kontinenta ima
danas 3000—5000 stranih tvari antropogenog porijekla (aerosoli, prašine,
plinovi). Kako ti sastojci djeluju na biljke još uvijek je
nepoznato. Jedino je sigurno da oni u pravilu djeluju kombinirano
te da je njihov ukupni efekat rijetko antagonistički, već u pravilu aditivan
i sinergistički.