DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 102 <-- 102 --> PDF |
gađa već sa prvim vidljivim vanjskim simptomima sušenja stabala. Fiziološka poremetnja u stablima zbiva se čak prije vidljivih simptoma sušenja što ksilofagni insekti kao indikatori svojom prisutnošću dokazuju, a mi smo to u praksi provjerili. CRNOGORIČNE ŠUME JADRANSKOG PODRUČJA Najvažnije vrste drveća su borovi: alepski, crni, brucijski i primorski, te čempres. Crnogorične šume jadranskog područja su izložene povremenim jakim napadima štetne entomofaune. Najugroženiji su borovi, osobito alepski i crni od borova četinjaka (Thaumetopoea pityocampa). Jaki napad je registriran već duži niz godina, a napose 1988. i 1989. i 1990. od Istre do Dubrovnika. Borov četnjak kao defolijator smanjuje prirast i fiziološki slabi stabla, pa su izložena napadu gljiva i sekundarnih štetnika. Poznati ksilofag i primarni štetnik čempresov krasnik (Buprestis cupressi) napada čempres koji je u isto vrijeme ugrožen od gljivičnog oboljenja odumiranja krošnje kojeg izaziva gljiva Seridium cardinalle. U crnogoričnim šumama odnosno kulturama četinjača na jadranskom području zapažanja od 1985. god. pokazuju povećanu prisutnost potkornjaka i ksilofagnih insekata kojih se brojnost iz godine u godinu povećava. To isto vrijedi i za gljivična oboljenja razarače drveta kao što je crvena trulež (Fomes pini (Brot.) Fr.) i dr. Ovdje želimo istaći jednog manje poznatog štetnika na crnom boru. To je mušica šiškarica (Thecođiplosis brachyntera Schweig.). Ličinka tog štetnika se uvlači u lisni ovoj na bazalnom dijelu iglica, gdje prezimi. Uslijed napada iglice požute, odumiru i otpadaju, pa imamo sliku klorotične prorjeđene krošnje. Ovaj štetnik je do sada u nas bio nepoznat, a sada postaje značajan štetnik osobito u Istri i Primorju. DEFOLIJACIJA O defolijaciji kao čimbeniku koji utječe u lančanom slijedu uzročnika na sušenje šuma mnogo je pisano u stručnoj literaturi. Mi navodimo Marc u - a et al (15 koautora) koji u jednoj knjizi daju najiscrpniji materijal o problematici sušenja hrasta lužnjaka. Iz navedenih istraživanja navodimo samo 3 zaključka: 1. Golobrst smanjuje, visinski, debljinski i volumni prirast. Jednokratni golobrst smanjuje prirast za 40%, a dvostruki za 60%. Kod idućeg golobrsta smanjuje se prirast 50—75%. 2. Defolijacija dovodi do poremetnje biokemijskih i fizioloških procesa u stablu. Nakon jedne defolijacije ugiba 10% stabala, poslije druge 70%. Ako nastupi i treća defolijacija ugiba 90% stabala. 3. Defolijacija i napad pepelnice su jedan od bitnih čimbenika u procesu sušenja. Naglo sušenje uzrokovano je uzastopnim defolijacijama. Defolijacija je nezaobilazan činilac u procesu epidemijskog sušenja i propadanja šuma. Hrast je neprestano izložen naizmjeničnom napadu poje 200 |