DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 101 <-- 101 --> PDF |
za nastavnika na Visokoj šumarskoj školi u Rabat, gdje je predavao uređenje pašnjaka. Poslije prestanka mandata u FAO radio je u Libiji na uređenju pustinjskog pašnjaka Bir Ayad, sve do 1973. g. Ziani je mnogo putovao, obišao je mnoge zemlje Evrope, Afrike, Azije, Amerike i održao znatan broj stručnih i putopisnih predavanja u Šumarskom i drugim društvima (u Zagrebu i drugim mjestima). Napisao je znatan broj stručnih radova iz oblasti šumarstva i stočarstva od kojih spominjemo najvažnije: Posebna izdanja: , — Problemi šumske ispaše u SRH, Zagreb, 1965., — L´amenangement des parcours. Rabat FAO 1972. — Les a perspectives et les principes de la technique de l´elevagc des chevres danš les pays mediteranennes FAO Rome 1964. Isti rad i na engleskom jeziku. — Atriplex halimus. FAO Tunis, 1970. MILIVOJE SIMUNOVIČ dipl. inž. šum. (1913—199a) U Dubrovniku je 6. srpnja 1990. godine umro u 77. godini života, a slijedeči dan u istom mjestu pokopan dipl. inž. šum. u mirovini Milivoje Simunovič. Radovi u časopisima i zbornicima: — Šumski zaštitni pojas u sklopu agrotehničkih mjera, Beograd, 1949. — Šumska melioracija jako podzoliranih degr. površina, Zagreb, 1957. — Šumska melioracija paljevina, Titograd, 1959. — Die Vegetations Karte als Grundlage der Verbesserung, Stolzenau, 1959. — Melioracija degr. pašnjaka sa kulturama šum. krmnog drveća i grmlja, Zagreb, 1962. — Krš, gospodarstko podizanje, Šum. enciklopedija, Zagreb, 1963. — Vrištine, Šum. enc, Zagreb, 1963. — Problem uzgoja koza u Jugoslaviji, Zagreb, 1964. — Novi aspekti problema uzgoja divljih koza, Zagreb, 1986. Svojim popularno-stručnim predavanjima i redovnim susretima u Društvu inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske bio je cijenjen i uvažavan i kao šumar i čovjek. Uredništvo Milivoje Simunovič potiče iz šumarske obitelji i tu tradiciju nastavlja njegov sin Boris. Rođen je 12. svibnja 1913. godine u Sremskoj Mitrovici, gdje je završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije. Gimnaziju je nastavio u Beogradu, a na Poljoprivređno-šumarskom fakultetu u Zemunu 1935. godine diplomirao šumar stvo. Prvi radni staž u šumarstvu započinje 1936. godine u tehničkom olsjeku Ministarstva šumarstva i ruda u Beogradu, zatim u Šumskoj upravi Klenak, pa ponovno do početka rata u Ministarstvu šumarstva i ruda u Beogradu u otsjeku za pošumljavanje. Godine 1939. na konkursu je dobio stipendiju francuske vlade, te školske 1939 40. godine se nalazi na specijalizaciji iz oblasti pošumljavanja i šumskih |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 102 <-- 102 --> PDF |
egzota prvo u Parizu, a zatim u šumarskom arboretumu u mjestu Banes kod Orleanda. Drugi svjetski rat prekinuo je njegovu specijalizaciju u Francuskoj. U mjesecu travnju 1941. godine bio je zarobljen od Nijemaca i odveden u zarobljeništvo u Njemačku gdje ostaje sve do konca rata, kada ga oslobađaju Englezi i omogućuju mu povratak u domovinu. Kao zarobljenik se isticao u raznim aktivnostima, pa je tako u mjestu Nürnberg osnovao kulturno-umjetničko društvo »Boem«, kroz koje se uključio u narodnooslobodilački pokret u Jugoslaviji. Po povratku u domovinu odmah se zaposlio i to najprije u Zemunu, a zatim u Mostaru. U Institutu za naučno šumarska istraživanja u Mostaru od 1946— —1948. godine bio je pomoćnik direktora za uzgoj šuma, a nakon reorganizacije tog instituta i osnivanja Experimentalne stanice Bijelo Polje kod Mostara postaje njen direktor od 1948—1953. godine. Službovanje u Dubrovniku započeo je 1953. godine na dužnosti upravitelja Šumarije Dubrovnik, zatim kao šumarski inspektor pri kotaru Dubrovnik od 1955—1962. godine, te do 1977. godine kad je umirovljen, kao upravitelj Šu marije Dubrovnik. Milivoje Simunović je bio vrstan poznavalac struke, principijelan, jasan i nadasve uredan službenik. Posebno se veselio novim pošumljavanjima, pa su tako današnje prekrasne kulture alepskog i primorskog bora, pinjola i čempresa na dubrovačkom području nastale njegovom zaslugom. Nažalost mnoge su kasnije stradale u šumskim požarima. Pored radova na pošumljavanju goleti i degradiranih površina, veliki dio svog radnog vijeka posvetio je problematici zaštite šuma od požara. Bio je veliki poznavalac te problematike i dao je dosta radova i publikacija za rješa vanje te problematike. Od objavljenih stručnih radova ističu se: Upustvo za pošumljavanje, Beograd 1939., Septembarska sjetva sjemena čempresa, Sarajevo 1953., Obični orah na submediteranskom kršu, Sarajevo 1955., Melioracija degradirane makije resurekcijom i sjetvom alepskog bora nakon pripreme tla požarom, Beograd 1956., Pošumljavanje na terase u degradiranoj zoni krša? Šum. list Zgb. 1957., Fiziološko srašćivanje korijena alepskog bora, primorskog bora i pinjola, Šum. list Zgb. 1958. i mnoga druga stručna objavljivanja kod nas i u inozemnim publikacijama. Odlikovan je Ordenom rada III reda Ukazom broj 363 od 30. 12. 1946. godine. Smrću jednog od priznatog i istaknutog šumarskog stručnjaka veliki je gubitak za šumarsku struku. Neka mu je velika hvala i vječna slava. Rado Lujo |