DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 93 <-- 93 --> PDF |
STRUČNI ČLANAK — PROFESSIONAL PAPER UDK 630* 91 (729.1) Šum. list CXIV (1990) 527 ŠUMARSKA RAZGLEDNICA SA KUBE Ivan MIKLOŠ* Između dvije Amerike U kubanskom državnom grbu figurira, između ostalog, i jedan zlatni ključ na plavoj pozadini mora, između dva kontinenta. To je »Ključ Zaljeva«, ili »Ključ Novoga Svijeta«, koji simbolizira položaj Kube na ulazu u Meksički zaljev, između Sjeverne i Južne Amerike. Taj se dio Atlantika često naziva i »Američkim Sredozemljem«, a Kuba »Perlom Antila«. Kolumbo je u svom dnevniku 28. 10. 1492. napisao da je to »najljepša zemlja što je ljudske oči vidješe.« Dao joj je naziv J u a n a, u čast prvorođene kćeri »katoličkih kraljeva« Ferdinand a II i Isabele . Tek je kasnije taj naziv promijenjen u današnji. Unatoč geografskoj izoliranosti u prostranom Karibskom moru, Kuba nije jako udaljena od susjednih zemalja: od Haitija svega 77 km, od Jamajke 140 km, od poluotoka Floride u SAD 198 km, a od .meksičkog poluotoka Jukatana 210 km. Po površini, a i po broju stanovnika, može se približno usporediti sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom zajedno, a dužina otoka jednaka je po prilici udaljenosti između Triglava i Đevđelije (si. 1). Po svom obliku Kuba liči na krokodila, okrenutog glavom prema istoku. Kubanski pjesnik Nicolas Guille n (umro 1989. godine) opisuje ju kao »dugačkog zelenog guštera« (»largo lagarto verde«), koji »plovi na svojoj mapi« Karibskom morem. Na Kubi se naziv lagarto (gušter) upotrebljava za veće, a ne — kako bi se moglo očekivati — manje vrste krokodila. Od riječi lagarto nastala je i engleska riječ aligator. U sastav kubanske države ulazi još oko 1600 manjih i većih otoka, grupiranih u 4 arhipelaga — 2 na sjeveru i 2 na jugu. Najveći od tih otoka nalazi se ispod »repa krokodila« i otprilike je 4 puta veći od našeg najvećeg otoka, Krka. Nekada se zvao Išla de Pinos (»Otok borova«), a danas — Išla de Ja Juventud (»Otok mladosti«). Nemirno more stalno se pjeni duž kubanskih obala, dugih više od 5,5 tisuća kilometara, pa se iz aviona lijepo vidi kako je čitav otok obrubljen bjelinom morskih valova. Jedna vrsta vjetra ima specifičan kubanski naziv viento platanero, jer je posebno opasan za plantaže banana. Naime, el platano u španjolskom govornom području znači najčešće banana, iako se njome označuje i drvo platana (Platanus sp.). Kubanske su plaže pješčane, dugačke i široke. Ima ih ukupno oko 300. Jedna od njih, u pokrajini Matanzas na sjeveru otoka, od najnovijeg vremena nosi naziv »Plava Yugoslavia«, u znak priznanja nekim našim poduzećima za višegodišnju suradnju s domaćim privrednicima. 527 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Malo je poznato, iako nije nikakva tajna, da se u gradu Guantanamo na južnim obroncima planinskog masiva Sierra Maestra, upravo tamo gdje je počeo oružani ustank protiv Batistin a režima, nalazi američka vojna pomorska i zrakoplovna baza. Unatoč otvorenom neprijateljstvu između Kube i SAD, na tom području ne dolazi nikada do oružanih incidenata. Guantanamo je poznatiji po tome, što je od njegova imena nastala na Kubi najpopularnija i širom svijeta poznata pjesma — »Guantanamera«. Kraljevske palme U kubanskom državnom grbu nalazi se i figura jedne palme. To je kraljevska palma kojoj je znanstveni naziv Roystonea regia. Ne postoji samo jedna, već mnogo kraljevskih palmi. Tim se imenom označuje 12 do sada poznatih vrsta roda Roystonea. Svaki otok Velikih Antila ima svoju kraljevsku palmu. Tako npr. na Jamajki raste R. jamaicana, na Portoriku R. boringueana, a na Haitiju i Dominikanskoj Republici R. hispaniolana. U južnim dijelovima Floride uspijeva R. elata. Kraljevske palme zbog svoje otmjene i dostojanstvene ljepote važni su dekorativni elementi u hortikulturi, pa se vrlo često sade u vrtovima i parkovima i izvan svoga prirodnog areala. Osobito su prikladne za drvorede i aleje, jer je dosta lako postići unitormnost u veličini i obliku većeg broja stabala u redovima. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Za razliku od mnogih drugih vrsta drveća, kraljevska palma u davna vremena nije bila na Kubi tako rasprostranjena kao što je danas. Nekada, dok je čitav otok bio pokriven gustim šumama, nije mogla uspješno konkurirati drugim vrstama u borbi za svjetlo. Postupnom sječom šuma, za nju kao heliolilnu vrstu stvarali su se sve bolji uvjeti za rast i razmnožavanje. Osim toga seljaci su nerado sjekli palmu, iz više razloga. Prije svega, njezino tvrdo drvo oštećivalo bi im prilikom s´ječe sjekire i mačete. Zatim, ona im nije smetala, budući da se ne grana pa zauzima malo prostora. I, konačno, palma im je redovito donosila plodove i tako osiguravala hranu za stoku. Kraljevska palma ponzata je još i po tome, što uspješno odolijeva i najsnažnijim orkanima koji pusu na Kubi. Zato ona u kubanskom grbu simbolizira čvrst i postojan karakter kubanskog naroda. Havansko Sveučilište u »Branjevini« Havana nije oduvijek bila kubanski glavni grad niti se ispočetka tako zvala. Prvo joj je ime bilo San Cristobal, prema imenu Kristofora Kolumb a koje na španjolskom glasi Cristobal Colon. Glavnim je gradom postala 40 godina nakon što je osnovana, 1515. god. (do tada je to bio grad Santiago). Tada je zauzimala mali prostor na kome se danas nalazi stari dio grada. Bila je čitava okružena zidinama, koje su je s morske strane branile od gusara, a s kopnene od urođenika. U neposrednoj blizini grada nalazile su se guste šume, odakle su domoroci povremeno napadali pšanjolske konkvistadore. Zato je taj prostor nazvan Vedado, što na Španjolskom znači mjesto na koje je zabranjen pristup (talijanski vietatoj. Vedado forestal znači »ograđena šuma«, tj. branjevina. Kasnije, kada su se šume iskrčile, a grad proširio daleko izvan gradskih zidina, taj se naziv zadržao i označio odgovarajući dio nove Havane. Grad je s južne strane još uvijek okružen bujnom tropskom vegetacijom. U jednom sačuvanom dijelu »prašume« snimani su širom svijeta popularni filmovi o »kralju džungle« s najpoznatijim Tarzanom — Johnyem W c i s s m u 11 e- r o m u naslovnoj ulozi. U Vedadu se od 1902. god. nalazi i zgrada Sveučilišta. Prostrano stepenište vodi prema portalu zgrade, sagrađene u klasičnom starogrčkom stilu. Ispred njega nalazi se kip mlade žene s natpisom »Alma Mater«, djelo čchoslovačkog umjetnika Maria Korbel a (si. 2). Sveučilište u Havani osnovali su Dominikanci 1728. god. pod nazivom »Kraljevsko i Papinsko Sveučilište Sv. Jeronima«. Godine 1902. promijenjen je naziv u »Havansko Sveučilište«. Poslije revolucije 1959. god., zbog naglog porasta broja studenata, neki su fakulteti premješteni u druge dijelove grada. Za tehnološke fakultete sagrađen je sveučilišni grad blizu međunarodnog aerodroma »Jose Marti«, a Medicinski fakultet preselio se u gradsku četvrt Siboney. Siboneyes su bili prastanovnici Kube, koji su živjeli u špiljama još u paleolitsko doba. Naziv Siboney postao je poznat u čitavom svijetu najviše po istoimenoj popularnoj rumbi, što ju je između dva svjetska rata komponirao poznati kubanski kompozitor Ernesto L e c u o n a. U Siboneyu nalazi se i Centar za šumarska istraživanja (CIF), osnovan 1969. god. Centar ima 6 pokusnih stanica i 2 podstanice. Organizacija znanstveno-is |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 96 <-- 96 --> PDF |
traživačkog rada Centra slična je onoj na našim fakultetima i institutima. Postoji veći broj projekta i tema, najvše iz uzgajanja šuma, zaštite flore i faune i tehnologije drva. Jedna grupa naših šumara boravila ´je 1981. god. 15 dana na Kubi, a slijedeće godine dva kubanska šumarska stručnjaka posjetila su našu zemlju. Na Kubi ne postoji gumarski fakultet nego Šumarski obrazovni centar, gdje se formiraju kadrovi svih profila, od radnika do inženjera. Nalazi se u Vinalesu, u pokrajini Pinar del Rio (»Borik kraj rijeke«) i nije u sastavu Havanskog Sveučilišta. Vinales na šponjolskom znači vinogradi. Na tom području doduše nema nikakvih vinograda (kao ni drugdje na Kubi), ali ima jedno ekskluzivno alkoholno piće po kome je pokrajina veoma ponzata. Zove se Guayabita del Pinar, a dobija se iz plodova guavabite, jedne vrste drveta što raste u brdima pokrajine Pinar del Rio. Yagruma — kubansko nacionalno drvo Iako se lik kraljevske palme nalazi u državnom grbu Kube, ona nije kubansko nacionalno drvo. Službeno, to je jedna vrsta iz porodice dudovki (Mora ceae), koju Kubanci zovu yagruma, a znanstveni joj je naziv Cecropia peltata. Ima šuplju stabiljku, koja je nekoć južnoamerićkim urođenicima služila za izbacivanje otrovnih strelica. Veliki lapoviti listovi bijela naličja nalaze se na du |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 97 <-- 97 --> PDF |
gim, također šupljim peteljkama. Te šuplje dijelove drveta nastanjuje jedna vrsta mravi. Pri tome oni ne oštećuju biljku, jer ih ona hrani posebnom hranom, tzv. Miillerovim Ijelešcima, koji izrastaju iz zadebljale osnovice lisnih peteljki. Kada ih mravi pojedu, ubrzo se na tome mjestu stavra´ju nova. Tako im drvo osigurava stan i hranu, a oni ga štite od jedne druge vrste mravi, zvanih mravi-krojači ili listoresci (rod Atla). To su vrlo opasni defolijatori, koji odsijecaju komadiće lišća i nose ih u mravinjak da bi na njima uzgajali gljivice, potrebne za prehranu svoga potomstva. Yagruma je drvo nižeg ili srednjeg rasta, promjera debla 30—35 cm. Drvo je lagano, spužvasto, lako se obrađuje, ali ne tra´je dugo. Plod je nalik na našu malo veću dudinju, sladak je i jestiv. Sadrži mnoštvo silnih sjemenki. Rado ga jedu i ptice i tako najviše pridonose rasprostranjen ju vrste. Sok iz drveta upotrebljava pučka medicina u Meksiku kao sredstvo za odstranjivanje bradavica, a u Južnoj Americi kao lijek protiv dizenterije. Yagruma se može naći posvuda na Kubi, osobito na čistinama, na suhim i kamenitim tlima, na obroncima brežuljaka. Nakon sječe šuma ona je jedna od prvih vrsta koje takva staništva ponovo spontano naseljuju. Divovski kaktusi na poluotoku Hicacos Krajnji istočni dio Kube ima aridnu klimu, s oborinama koje mjestimice ne prelaze ni 500 mm godišnje. Glavno obilježje vegetaciji daju tipični kserofitni cle |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 98 <-- 98 --> PDF |
menli: bodljikavo grmlje, razne sukulente i kaktusi, osobito oni iz redova Opuntia, Cerens i Melocactus. Botanički je svakako najzanimljivija jedna veoma primitivna i endemska vrsta — Dendrocereus nudiflorus. Njezina se starost procjenjuje na nekih 10 milijuna godina. Nekada je bila obilno zastupljena na čitavom otoku, a danas se može naći samo na najsušim priobalnim staništima i na jednom lokalitetu na sjeveru otoka. Upravo na tome lokalitetu, na poluotoku Hicacos, nalazi se skupina najbolje očuvanih primjeraka toga kaktusa (si. 3). Svaki od njih ima najmanje 200, a najstariji čak preko 500 godina, što znači da je postojao još prije nego se Kolumbo iskrcao na Kubi. Nalazi se u jednoj manjoj ali prilično gustoj šumi, pa ga je dosta teško uočiti, pogotovo zato što ne postoji nikakav putokaz ni oznaka koja bi upućivala na tu izvanrednu prirodnu rijetkost. Kaktus je ograđen, a ima i svoje ime. Zove se El Patriarca, tj. patrijarh ili, u prenesenom smislu, ugledan starac, časni starina. Dendrocereus je više nalik na drvo nego na kaktus. Otuda i znanstveni naziv za rod (dendron, gr. drvo). Cvate u proljeće, i to samo noću. Njegovi lijepi cvjetovi žive vrlo kratko vrijeme. Otvaraju se u sumrak, da bi nestali prije nego svane zora. Kubanska savana Dominantan tip prirodne vegetacije na Kubi je savana. Ona je nastajala tijekom dugog vremena neograničene sječe tropskih šuma. Na tlima bogatim kalcijem razvila se biljna zajednica raznih kserofilnih trava s rijetkim, bjelogoričnim drvećem, uglavnom niska rasta i nepravilna habitusa, a na siromašnim tlima s borom i kanom. Kana je naziv za palme iz roda Sabal. Te neobične, desetak metara visoke palme, odlikuju se listovima koji su intermedijarni između perastih i lepezastih oblika. S. yapa raste samo na područjima Pinar del Rio i La Habana. S. parviflora, također endemska vrsta, raširena je na čitavom otoku, gdje daje posebno obilježje kubanskom krajoliku. Ona je simbol kubanske savane. Kuba je dugačka i uska, pa je zbog takve konfiguracije stalno izložena orkanima, koji mehaničkom snagom i raznošenjem posolice nepovoljno djeluju na vegetaciju. Zato je drveće dosta nisko, u pravilu! ne više od 30 metara. Iznimno se, u dolinama i drugim zaštićenim položajima, mogu naći i puno viša stabla. Tako npr. Ceiba pentandra (fam. Bombaceae), sveto drvo izumrlih prastanovnika Kube, može postići dimenzije od 60 metara visine i 3 metra promjera. U istu porodicu spada i brzorastuća vrsta Ochroma lagopus, koja daje čuveno balza-drvo, lako kao pluto ili još lakše od njega. Naraste do 25 metara visine. Plodovi su mu pokriveni finom smeđom vunicom, koju Kubanci skupljaju i njome pune jastuke. Jedna od gospodarski najvrijednijih vrsta drveta je Cedrela mexicana, koju Kubanci, pa i Španjolci, nazivaju cedrom (el cedro), a Englezi španjolskim cedrom (spanish cedar). To često dovodi do zabuna i nesporazuma, jer ta vrsta nema nikakve veze s cedrom iz roda Cedrus, pa čak nije ni crnogorično drvo. Spada u porodicu Meliaceae, pa je tako bliski srodnik npr. očenašice (Melia azedarach), dosta čestog drveta ili grma u našim primorskim parkovima i drvoredima. Cedrela se može naći posvuda na Kubi, pomiješana s mnogobrojnim drugim vrstama drveća. Raste brzo, pa tako u petoj godini već ima promjer od 18 cm. Cvate u travnju, a za vrijeme sušnog perioda (od studenog do svibnja) ostaje bez lišća. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Samanea soman, iz porodice Leguminosae, veoma je rašireno drvo na otoku i karakteristično za pašnjačke površine. Njegove bujne krošnje pružaju stoci hladovinu, a goleme mahune bogatu i ukusnu hranu. Najbolje raste na plodnim tlima s mnogo vode, pa se na engleskom zove raintree (»kišno drvo«). Kao i kod ostalog drveća iz te porodice, i njegovi se mnogobrojni listići na složenim listovima sklapaju kad se spusti noć. I tako bi se moglo nabrojati još stotinjak raznih vrsta drveća, koje se, pojeminačno i u manjim ili većim grupama, mogu vidjeti u kubanskoj savani. Mnoge su od njih, kao npr. borovi, još češće u prostranim šumama planinskih područja, kao što je npr. Sierra Maestra, na jugoistočnom dijelu otoka. Šume Nekada je na Kubi bilo daleko više šuma nego što ih je danas. Šumom je bio pokriven gotovo čitavi otok. O tome svijedoči svojim zapisima i španjolski misionar dominikanac Bartolome de las Casa s (1474—1566), »Zaštitnik Indiosa«, kako su ga svi zvali zbog zauzimanja za prava domorodačkog stanovništva. Prema tim zapisima, odmah nakon otkrića Kube čovjek je mogao pješačiti s jednog kraja otoka na drugi, hodajući neprestano ispod krošanja drveća. Danas je svega oko 15% površine obraslo šumom. Ne zna se točno ni, danas kakav je bio sastav tih šuma. Neki misle da su to bile kišne tropske šume poput onih na Malajskom poluotoku ili na Filipinima. Takvih šuma, koje obično nazivamo džuglom, ima još uvijek na otoku, ali one zapremaju samo njegov mali dio. Nalaze se uglavnom u riječnim dolinama. Džungla je po svojoj strukturi najsloženija biljna zajednica. Odlikuje se velikim brojem vazdazelenih vrsta drveća, s krupnim, sjajnim listovima i pupoljcima bez zaštitnih ljuski. Drveće je visoko i pokriveno mnoštvom raznih lijana i epifita. Sloj prizemnog rašća slabo je razvijen i sastoji se od izrazitih skiofita, kao što su npr. paprati, neke širokolisne trave i orhideje. Na muljevitim i zaslanjenim morskim obalama Kube razvijene su mangrova šume, vrlo specifične zajednice drveća i grmlja, izvanredno prilagođene na plitku i nestabilnu podlogu, plimu i oseku, anaerobne uvjete staništa i visoku koncentraciju soli. Sastavljene su uglavnom od vazdazelenih vrsta tropskih listača, od kojih je najčešća Rhizophora mangle. Grčko ime tog roda ukazuje na jednu od glavnih morfoloških značajki tog drveća (riza = korijen, foro = nositi). Iz debla i grana izbija dugačko, tanko i štakasto zračno korijenje sve do mulja, gdje se zakorijeni. Razvija se i posebno korijenje za disanje, pneumatofore, pomoću kojega biljka nadoknađuju kisik (si. 4). Među priobalnim ekosistemima šume mangrova imaju veliko ekološko značenje. One zaštićuju obale od erozije, koju uzrokuju snažni tropski vjetrovi. Štoviše one se šire prema moru, povećavajuća tako površinu obraslu vegetacijom. Obilna lisna masa koja otpada sa drveća i trune u morskoj vodi, služi kao hrana mnogim životinjskim vrstama, koje tu stvaraju osebujne zoocenoze. Neke od njih žive na amfibijski način. Najveće površine na Kubi zapremaju borove šume. One čine oko 25"/0 ukupne šumske površine. Glavne autohtone vrste borova su Pinus caribaea, P. tropicalis. P. maestrensis i P. cubensis. Sve spadaju u skupinu troigličavih borova. Rastu brzo, 533 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 100 <-- 100 --> PDF |
ali u pravilu ne dosežu više od 25 metara u visinu. U borovim sastojinama često se može naići na razna bjelogorična stabla, s krošnjama punim krupnih, uglavnom bijelih cvjetova. Podstojna je sastojina slabo razvijena. Obično je čine razne palme niska rasta, drvenaste paprati i agave. Ponegdje se u donjoj etaži uzgaja kava ili kakao. Od alohtonih vrsta na Kubi se jako proširila kazuarina (Casuarina), osobito C. equisetifolia, podrijetlom iz Australije, koja dobro uspijeva i na zaslanjenim tlima. Mjestimice stvara lijepe, prostrane šume. Inače se ta vrsta raširila i po čitavom Sredozemlju. Pogodna je za pošumljivanje primorskih pjeskulja. Može se naći i u nas, ali samo u najjužnijim dijelovima jadranske obale. Kubanska »crna udovica« i pauk-pticožder Na Kubi nema zmija otrovnica, ali to ne znači da nema nekih drugih otrovnih životinja. Najpoznatija od njih je pauk »crna udovica« (Lalrodectes mactans), bliski srodnik našeg pauka istoga imena (L. tredecimguttatus). Otrov kubanske »crne udovice« 15 puta je jači od otrova jedne od najotrovnijih zmija — čegrtuše. Na sreću, brojnost tih pauka na otoku nije velika, pa su i smrtni slučajevi zbog njihova ugriza vrlo rijetki, pogotovo u današnje vrijeme, kada se protiv otrovanja upotrebljavaju vrlo djelotvorni serumi. Do ugriza dolazi najčešće u periodu migracije ženki prema mjestima parenja. Na tom putu one se zavlače u razne zakutke, pa se tako mogu naći i u odloženoj odjeći, pod jastukom i si. 534 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Jedna druga vrsta pauka, raširena po čitavoj Kubi, zove se pauk-pticožder (Eurypelma spinicrus). On nije otrovan, ali svojom veličinom (preko 6 cm duljine) i crnim, gusto dlakavim tijelom, djeluje zastrašujuće. Ime je dobio po tome, što je zaista u stanju svladati i manje vrste ptica. Isto tako uspješno lovi i gušterice, iako se najviše hrani raznim kukcima. No, zanimljivo je da je unatoč tome najčešće i sam žrtva kukaca, točnije, jedne vrste ose kopačice (porodica Sphecidae). Jedna takva osa — tanka pjeskorovka — česta je u nas i u čitavoj Evropi, gdje kopa hodnike u suhim i pjeskovitim tlima. Kubanska vrsta (Pepsis marginata), koju domoroci nazivaju »vražjim konjićem« (šp. caballito del dialbo) dugačka je do 6 cm, tj. 2—3 puta veća od naše. Ta je osa specijalizirana upravo za lov na pauka- pticoždera. U borbi s njime osa ga gotovo uvijek uspijeva ubosti žalcem u nervni ganglij glavopršnjaka. Pošto ga je tako paralizirala, ali ne i ubila, osa na njegovo tijelo odloži jaja, ličinke koje će se uskoro iz njih izleći, bit će opskrbljene svježom hranom za čitavo vrijeme svog razvoja. Borba između ova dva prirodna neprijatelja zorno je prikazana na preparatima u Prirodoslovnom muzeju koji nosi ime Aleksandra Humboldt a u Trinidadu, izvanredno očuvanom kubanskom gradiću iz vremena španjolskih konkvistadora. Alcksander von Humbold t (1769—1859), glasoviti njemački prirodoslovac, prilikom znanstveno-istraživačkih putovanja po mnogim zemljama Srednje i Južne Amerike počekom 19. stoljeća, dva puta je posjetio i Kubu. Dragocjeni rezultati tih njegovih istraživanja sadržani su u 30 opsežnih svezaka. S pravom se kaže da je Humbold t znanstveno otkrio Novi Svijet. Njegovim je imenom nazvano više mjesta širom svijeta nego imenom bilo kojeg drugog znanstvenika. Tako npr. njegovo ime nosi 14 gradova i 1 pokrajina u SAD, planine u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji, Novom Zelandu ... jedna morska struja, glečer, zaljev, nacionalni park, pa čak i jedno »more« na Mjesecu. I, konačno — Univerzitet u istočnom dijelu Berlina, rodnog grada Aleksandra von Humbolta . Termit nosonja, mrav-krojač i mrav-lav Endemizam je jedna od temeljnih značajki svake otočne faune. On je na Kubi jako izražen. Oko 90% svih vrsta beskralješnjaka su endemi, tj. žive samo na Kubi i nigdje drugdje. Takav je npr. Battus gundlachianus, jedan od najljepših na svijetu danjih leptira, iz porodice jedarca (kamo spada i naš »lastin rep«). Štoviše, ni njega nema po čitavom otoku, nego samo u istočnom dijelu, ali je tamo, na obroncima planinskog masiva Sierra Maestra, daleko brojniji od svih ostalih danjih leptira zajedno. Gotovo isto — osim brojnosti — može se reći i za srodnu vrstu Papilio columbus, koja je — kako se iz naziva vidi — posvećena slavnom Španjolcu koji je otkrio Ameriku. Kubanska entomofauna bogata je vrstama koje ptice izbjegavaju zbog njihova izgleda, neugodna mirisa i neobična ponašanja. Tu prije svega spadaju tropski leptiri iz porodice Heliconidae. Ti se leptiri odlikuju uskim prednjim krilima, dvostruko duljim od stražnjih, izrazito kijačastim ticalima i živim bojama. Lete polako, tromo, u skupinama od 5—10 primjeraka. Upravo je na toj porodici leptira engleski prirodoslovac Bate s otkrio pojavu mimikrije, koja se sastoji u napadnoj vanjskoj sličnosti dviju različitih vrsta. Jedna od njih je otrovna, odbojna okusa ili na neki drugi način zaštićena od grabežljivaca, a druga ja zaštićena samim time što je po vanjskom obliku slična prvoj. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 102 <-- 102 --> PDF |
Na Kubi ima mnogo vrsta žohara. U kućama je česta krupna Periplaneta arnericana, koja se u posljednje vrijeme jako razmnošila po čitavom svijetu. Uzgaja se i umjetno u laboratorijima kao pogodan objekt za biološka istraživanja. Vrste iz porodice Blaferidae spadaju među najveće žohare na svijetu. Rod Panchlora odlikuje se za žohare neuobičajenom, zelenom bojom. Tu spada npr. vrsta P. cubensis, koja se može često sresti u plantažama banana. Evo još nekoliko kubanskih vrsta koje dosežu upravo divovske razmjere. Vodena stjenica Lethocerus collosicus duga je 85 mm, neke strizibube iz roda Callipogon 90 mm, a ženka ose Pepsis marginata može imati raspon krila do 105 mm. U narodu je veoma poznata i omiljena krijesnica Pyrophorus noctilucus, duga preko 40 mm. Dovoljno je skupiti 4—5 primjeraka te krijesnice da bi se od nje načinila »živa svijetiljka«, dovoljno jaka za čitanje u mrkloj noći. Termiti se na Kubi mogu sresti na svakom koraku. Veoma je česta vrsta Nasutitermes costalis, koju bismo našim jezikom mogli nazvati termitom-nosonjom (nasutus, lat. nosat). Njihovi vojnici imaju glavu produljenu u dugačak, šiljast »nos«. Na vrhu šiljka nalazi se izvodni kanal jedne žljezde, koja izlučuje »kemijsko oružje« za borbu protiv neprijatelja. Radnici nemaju te izrasline na glavi. Oni grade termitnjake koji su tamnosmeđe ili crne boje i kuglasta oblika, a smješteni su obično na drveću, rjeđe na tlu. Na vrhu panjeva ili prelomljenih stabala izgledaju kao nekakve velike šubare. Termiti su uglavnom ksilofagni insekti, tj. hrane se drvnom materijom i zato spadaju u tzv. tehničke štetnike. Stupanj njihove štetnosti ovisi o vrijednosti napadnutog drveta. jasno je da se oni koji se hrane trulom drvnom masom i raznim biljnim otpatcima u šumi, ne mogu smatrati štetnim, nego naprotiv vrlo korisnim organizmima. Takvih ima na Kubi mnogo. U toj njihovoj djelatnosti pomažu im žohari, zrikavci i prave stonoge, tj. one s dva para nogu na svakom segmentu (Diplopoda) i drugi detritofagi. Neke vrste čine vrlo velike štete, najviše u građevinarstvu ali i u domaćinstvima, uništavajući namještaj, kao npr. raširena vrsta Cryptotermes brevis. Ing. Jorge Leo n Acosta , suradnik Instituta za šumarska istraživanja u Havani, pričao mi je o nevoljama koje imaju Kubanci s tim štetnicima. Zato je posve razumjivo da je jedan od važnih istraživačkih zadataka Instituta proučavanje termita i pronalaženje djelotvornih mjera zaštite. Kao najbrojnija skupina životinja termiti su ujedno glavni izvor hrane za druge, zoofagne vrste životinja, u prvom redu za mrave. Na Kubi ima oko 190 vrsta tih opnokrilaca. Jedna od običnih je Pheidole megalocephala, koju Kubanci zbog velike četverouglaste glave njenih vojnika (megdlos gr. velik, kefdli gr. glava) zovu hormiga leona, tj. »mrav-lav«. Vrstu Solenopsis marginata zovu na Kubi drskim mravom. On se odlikuje otrovnim žalcem čiji ubod uzrokuje jaku bol. Mravinjake gradi na tlu, a hrani se biljnom i životinjskom hranom, najviše sjemenkama raznih biljaka. Rado zalazi u kuće, odakle ga je vrlo teško istjerati. Najzanimljiviji, ali i najštetniji su već spomenuti mravi-krojači ili listorezei. Njihovi radnici imaju snažne mandibule, kojima odgrizaju komade listova i nose ih u podzemne mravinjake. Na poljskim putovima često se mogu vidjeti čitave kolone tih mrava kako nose velike komade listova i cvjetova raznih boja iznad glava, podsjećajući tako na povorke demonstranata sa zastavama i transparentima. 536 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 103 <-- 103 --> PDF |
Zimovanje američkog monarha na Kubi U Sjevernoj Americi živi jedan zanimljiv leptir, možda zanimljiviji od svih ostalih. Znaju za njega svi entomolozi, mnogi biolozi, pa i nestručnjaci. Njegov način života unatoč brojnim istraživanjima i poznatim činjenicama ostao je u biti zagonetka. Razlog je tomu taj, što se radi o migrantu, a u migraciji leptira, jednako kao i ptica, riba i drugih životinja, još uvijek ima tajni. I ime je tome leptiru neobično. Zove se monarh ili Danaus plexippus, prema starogrčkom kralju grada Argosa, D a n a j u. Spada u porodicu Danaidae, a Danaide su bile kćeri toga kralja, koje su, prema legendi, u prvoj bračnoj noći poubijale svoje muževe, i zato osuđene od bogova da pune vodom bačvu bez dna. Monarh je veliki leptir, čak nešto veći od lastinog repa. Krila su mu kestenjastosmeđa, s jasno izraženom tamnijom nervaturom. Ima jako, mišićavo tijelo, žilavo kao od gume. Prilikom leta snažno maše krilima pa kada leti u velikim rojevima, čuje se glasan šum kao da leti jato divljih gusaka. Hrani se biljkama iz roda Asclepias, osobito vrstom A. curassavica. Gusjenice i svi ostali razvojni stadiji monarha toliko su neukusni kao hrana, da ih razni grabežljivci uopće ne napadaju. Štoviše, ne diraju čak ni druge neke leptire koji su slični monarhu, iako bi im ovi kao obrak sasvim prijali. To je jedan primjer već spomenute pojave — mimikrije. U svojoj domovini monarh je poznat po svojim redovitim sezonskim migracijama U jesen veliko mnoštvo u rojevima od po više tisuća leptira hrli put juga, duž atlantske i pacifičke obale, ne zaobilazeći pri tome ni najveće gradove. Noću se zajednički odmaraju u krošnjama visokog drveća, često na istim mjestima gdje su se nakada zaustavljali i njihovi pretci. Cilj su im suptropski i tropski krajevi. Jedni se zaustavljaju na Floridi i u Kaliforniji, a drugi produžuju još dalje na jug pa se tako nađu i na Kubi, gdje provedu čitav hladni dio godine. U proljeće se vraćaju na sjever i ženke usput legu jaja na razne vrste mlječika. Potomstvo koje se razvija iz tih jaja, također leti prema sjeveru. Kuba je nekada bila čuveno stjecište bogatih američkih turista. Od revolucije 1959. god. pristup je Amerikancima na otok zabranjen (to se, dakako, ne odnosi na Amerikance koji dolaze u svoju vojnu bazu Guantanamo — gdje je pristup zabranjen Kubancima). Tako već 30 godina američki turisti ne dolaze u svoja nekada omiljena zimovališta. Samo američki monarh, pokoravajući se isključivo svom iskonskom nagonu za putovanjem, i dalje svake godine redovito zimuje na Kubi. Krokodili, iguane, udavi Na Kubi, koja već svojim oblikom na geografskoj karti podsjeća na krokodila, žive dvije vrste tih životinja: Crocodylus acutus i C. rhombifer. Prva je ekološki plastičnija, dobro podnosi brakične vode, a raširena je i u Srednjoj Americi i na drugim Antilskim otocima. Druga je endemska, pa se zove kubanski krokodil. Živi samo u slatkim vodama. Nekada su ta »velika čudovišta«, kako ih je u svome brodskom dnevniku nazvao Kolumbo , živjela slobodno i u velikom broju u rijekama i baruštinama po čitavom otoku. Danas je njihovo obitavalište ograničeno na reliktnu močvaru Zapata, na jugu pokrajine Matan/.as (si. 5). To je najveće močvarno područje na Kubi, djelomično pokriveno šumom, grmljcm i raznim poljoprivrednim kultura 537 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 104 <-- 104 --> PDF |
ma, ali najvećim dijelom bez vegetacije. Jedan dio prostora, površine oko 150 ha, zaprema uzgajalište krokodila. U ograđenom, ali prostranom prirodnom ambijentu, uzgajaju se, pod kontrolom, obadvije vrste. One inače u pravilu ne nastanjuju isto stanište, a ovdje su dobiveni čak i njihovi križanci. Vrijednost krokodilske kože općenito je dobro poznata. Zbog nje je kubanski krokodil gotovo istrebljen, pa se našao u Međunarodnoj crvenoj knjizi ugroženih vrsta. Manje je poznato da je meso krokodila vrlo ukusno za jelo. Ima okus piletine, ali je mekše i sočnije. U to se može uvjeriti svaki posjetilac uzgajališta u obližnjem restoranu. Močvarno područje Zapata proglašeno je prirodnim rezervatom i nacionalnim parkom. Južno od močvare nalazi se »Zaljev svinja« (Bahia de Cochinos), poznat po neuspjelom iskrcavanju »Kontrasa«, protivnika Castrov a režima, u travnju 1961. godine. Postoji na Kubi još jedan gmaz koji se svakako mora spomenuti kad se govori o kubanskoj fauni. To je Cyclura macleayi, jedna od najprimitivnijih vrsta iz porodice legvana (Iguanidae). Iako na Kubi žive i neke druge vrste iz te porodice. Kubanci jedino tu vrstu nazivaju iguanom. Svojim izgledom, osobito nazubljenim grebenom na leđima i dugačkom repu, podsjećaju na davno izumrle gmazove neobična oblika (si. 6). Naraste i do 1,5 m dužine. Najčešće se zadržava na vapnenastim terasama uz more. Hrani se biljnom hranom, osobito raznim plodovima. Kada se nađe u opasnosti, klima glavom u smjeru gore-dolje, slično kao njen srodnik »Zmaj od Rodosa« (Agama stellio), na grčkom otoku Rodosu. Nekada je |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 105 <-- 105 --> PDF |
ta vrsta bila puno brojnija, sve dok se nisu pojavili Evropljani, koji su je radi njezina ukusnog mesa počeli nemilosrdno ubijati. Lovili su je uz pomoć pasa i taj način lova zadržao se ponegdje sve do danas, pa se iguanu sve rijeđe može sresti u slobodnoj prirodi. Iznimka je u tom pogledu »Otok iguana«, u južnom arhipelagu, koji je i svoje ime dobio po mnoštvu tih gmazova koji na njemu žive. Na Kubi nema otrovnih zmija, ali ima jedna vrsta udava koja se ubraja u najveće zmije na svijetu. Naraste i preko 5 m. Kubanci je zovu Maja de Santa Maria, ili jednostavno Maja (čit. maha), a znanstveni joj je naziv Epicrates angulifer. Spada u porodicu Boidae, kamo spada i čuveni »zmijski car« — Boa constrictor, dug 8—10 m. Maha živi na prohladnim i vlažnim mjestima, osobito u špiljama, gdje se zadržavaju kolonije šišmiša, kojima se najčešće hrani. Među domaćim stanovnicima rašireno je mišljenje da se hrani i ptičjim jajima, što nije točno. Do zabune je vjerojatno došlo kada je netko ubio ženku i u njoj našao njena jaja, koja su slična ptičjim. Zbog ukusna mesa, ljekovite masti i dragocjene kože maha je već toliko prorjeđena da joj prijeti izumiranje. Tocororo — kubanska nacionalna ptica Kubanci imaju i svoju nacionalnu pticu. Zovu je tocororo (čit. tokororo). Znanstveno joj je ime Priotelus temnurus, a pripada tropskoj porodici Trogonidae. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Perje joj je bijelo, crveno i plavo, a to su boje kubanske zastave i zato joj je dodijeljeno to počasno mjesto među kubanskim pticama. U narodu je vrlo omiljena. Tako se npr. na pošti i u kioscima mogu kupiti koverte za pismo, u boji, na kojima je njena slika, a još jedna slična slika nalazi se na utisnutoj poštanskoj marki. Unatoč živim bojama tijela tocororo se u prirodi teško uočava. Obično sjedi na grani potpuno nepomično i svojom se pojavom skladno uklapa u šaroliki kubanski krajolik. Na Kubi živi i nekoliko vrsta kolibrija, od kojih je najpoznatija vrsta Calyptc helenae. To je kubanski endem, a ujedno i najmanja ptica na svijetu, pa se stoga zove ptica-muha. Dugačka je svega 6 cm, oa čega više od polovice otpada na kljun i rep. Kao i ostali kolibri, hrani se polenom, nektarom i sitnim kukcima, uglavnom ušima. U posljednje vrijeme sve je rjeđa i danas se može naći još samo u močvarnom području Zapata i planinama Sierra Maestre. Ne tako davno u kubanskim je prašumama živjela trobojna papiga, Ara tricolor. Istrebljena je upravo zbog svog šarenog egzotičnog ruha, ali je jedan od razloga i neprestano krčenje šuma radi podizanja plantaža banana, kave i drugih poljoprivrednih kultura. Ipak, zadržale su se još dvije vrste papiga. Jedna je kubanska (Aratinga euops), a draga, podrijetlom iz Srednje i Južne Amerike, bjeloglava amazona (Amazona leucocephala), koja dobro podnosi život u kavezu i lako uči govor, pa su je zato još Kolumbov i pomorci donosili u Evropu, gdje se brzo udomaćila u stanovima ljubitelja papiga. Za razliku od spomenutih rijetkih ptica, dvije su vrste — jedna crna, druga bijela — tako česte da ih je nemoguće odvojiti od tipičnog kubanskog krajolika, unatoč tome što nijedna od njih nije kubanski endem. Dovoljno je izaći iz naseljenog mjesta, često samo na periferiju, pa da se odmah primijeti bar jedna od njih. Crna se zove Calhartes aura ili crni strvinar. Ima potpuno crno perje, a goli vrat i glava su crveni. Bliski ja srodnik andskog kondora. Osim na Kubi rasprostranjen je u Sredajoj i južnoj Americi, pa ga neki nazivaju i brazilskim kondorom. Raspon njegovih krila dosiže do 180 cm. Lako ga je uočiti kako bez mahanja krilima satima kruži iznad širokih prostora u potrazi za hranom. Bijela se ptica zove Ardeola ibis i spada u porodicu čaplji (Ardeidac). Od naše sive čaplje gotovo je upola manja. Neki je zovu jednostavno ibis, što može dovesti do zabune i zamjene s jednom drugom vrstom, koja se zove Ibis aethiopica. To je ona ptica koju su stari Egipćani smatrali svetom, jer se pojavljivala zajedno s plodonosnom poplavom Nila. Za razliku od ostalih čaplji A. ibis je manje vezana uz vodu. Najradije se zadržava među stokom na otvorenim livadama i pašnjacima. Hrani se uglavnom kukcima. Vrlo je korisna, jer čisti stoku od krpelja i drugih nametnika. Njena je domovina Južna Europa i Sjeverozapadna Afrika, ah se ponekad doskita na Balkan, u Englesku i Dansku. Prije šezdesetak godina, pod nekim još nerazjašnjenim okolnostima, prve kolonije te ptice iznenada su se pojavile u Zapadnoj Gijani. Njihova se brojnost naglo povećavala, pa su uskoro započele s invazijom na sjever i jug kontinenta. Tako su dospjele i na Kubu. Od tada je prošlo svega dvadesetak godina, a danas je ta mala čaplja jedna od najobičnijih i najčešćih ptica na Kubi. 540 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 107 <-- 107 --> PDF |
»Bijelo zlato« Kube Po šećernoj trsci Kuba je poznatija od bilo koje druge zemlje na svijetu, iako se po ukupnoj površini pod tom kulturom ne nalazi na prvom mjestu. Ta je površina npr. u Brazilu 1,3 puta, a u Indiji 1,8 puta veća nego na Kubi. No, teritorij Brazila je 70 puta, a Indije 30 puta veći od kubanskog, što znači da je koncentracija šećerne trske na Kubi daleko veća. Šećerna se trska prostire, gotovo bez prekida, od mjesta Pinar del Rio na zapadu do Guantanama na istoku, u dužini od oko 800 km. S približno 1,5 milijuna hektara, to je najveći bazen šećerne trske na svijetu. S time u vezi jedan zanimljiv podatak: ukupna lisna površina 7 puta je veća od posađene, ili otprilike tolika da bi se njome mogao pokriti čitav otok. Taj golemi asimilacijski aparat bez prestanka proizvodi šećer — »bijelo zlato« Kube. Šećerna trska (Sackarum officinarum), iz porodice trava (Gramineae), porijeklom je iz Indije i Kine, a danas se uzgaja u svim tropskim zemljama. To je višegodišnja, busenasta biljka, visoka 2—4 m, a debela 4—6 cm. Od velikog broja varijeteta uzgajaju se uglavnom oni, koji su izgubili sposobnost cvjetanja pa se razmnožavaju vegetativno. Kampanja sječe i prerade šećerne trske na Kubi zove se zafra. Sječa trske dugačkim i teškim noževima, maeetama, spada u najteže fizičke poslove. Zato »mačeterosi« dobivaju posebnu hranu, a zarada im je 3—4 puta veća od prosječne. Najbolji od njih slave se kao heroji rada, slično kao što smo i mi u prvim poslijeratnim godinama slavili udarnike u našim rudnicima uglja. »Mačetero« je s vremenom postao neka vrsta nacionalnog simbola Kube. Od prije nekoliko godina zafra se počela naglo mijenjati, a »mačeterosi«, kao sjekači trske — nestajati. Njih sve više zamjenjuju suvremeni strojevi, veliki kombajni, koji isti posao obavljaju puno brže i jeftinije. Proizvodnja šećera usko je povezana s proizvodnjom ruma i ploča iverica. Rum se dobiva destilacijom prevrele melase šećera od šećerne trske, a iverje od isprešane stabljike služi kao materijal za ploče iverice. Kuba proizvodi godišnje oko 5 milijuna litara ruma, od čega oko 1 milijun otpada na čuveni »Havana club«. »Veseli sin šećerne trske«, kako ga je netko nazvao, glavni je sastojak stotinjak raznih vrsta koktela. Najpoznatiji je svakako Cuba libre, što na španjolskom znači Slobodna Kuba. Nastao je još početkom ovoga stoljeća, poslije rata sa Španjolcima, kada je Kuba stekla nezavisnost. Za mojito bitan su sastojak listići mente. To je bilo omiljeno piće Ernesta Hemingwa y a za vrijeme njegova boravka na Kubi, gdje je napisao glasoviti roman »Starac i more« za koji je 1954. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Duhan, pušenje i Fidel Castro Kubanci su pušili još u ona davna vremena kada je duhan u Evropi bio potpuno nepoznat. Nedugo nakon iskrcavanja na Kubi, 5. studenog 1942. K olumb o je u svoj brodski dnevnik zapisao ono što su mu ispričala dva njegova mornara, zapanjena onim što su vidjeli. U dnevniku je zapisano kako »ovdje, u novoj zemlji, muškarci i žene hodaju s nekim upaljenim zavijutkom u ustima i od toga su potpuno obavijeni dimom...«. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 108 <-- 108 --> PDF |
Bila je to prva vijest u duhanu i pušenju, jedna od mnogih koje su pristizale iz dalekih, do tada nepoznatih krajeva. Dvadesetak godina poslije Kolumb a duhan je prenesen u Portugal i Španjolsku, gdje se ispočetka uzgajao kao rijetka ukrasna i ljekovita biljka. Znanstveni naziv Nicotiana tabaceum dobio je po francuskom ambasadoru na lisabonskom dvoru Nicotu , koji je sjemenke duhana poslao Katarini Medici , i po nazivu tabaco, koji potječe od Indijanaca sa otoka Haiti. Tek kada se počeo upotrebljavati »na kubanski način«, tj. pušenjem, a kasnije i šmrcanjem i žvakanjem, od svete i ljekovite biljke duhan se pretvorio u »đavolju travu«, kako su ga neki Španjolci prozvali. Dobrovoljno trovanje nikotinom počelo se poput kuge širiti čitavom Evropom i svijetom. Vlasti su ispočetka pušenje strogo zabranjivale, a kada to nije pomoglo, izmislile su lukav ali jednostavan način kako da iz pušačke strasti izvuku što više financijske koristi. U Francuskoj je več 1674. godine osnovan državni monopol na duhan, koji je postao bogato i sigurno vrelo državnih prihoda. U tome su joj se kasnije pridružile i ostale države. Kuba je po svom duhanu poznata širom svijeta. Po visini prihoda za državu duhan se nalazi na drugom mjestu, odmah iza šećerne trske. Uzrok tome nije količina proizvoda, jer u ukupnoj svjetskoj proizvodnji Kuba sudjeluje sa svega 1%. Ono što visoko kotira na svjetskom tržištu je izvanredna kvaliteta kubanskog duhana. Najviše se uzgaja u pokrajini Pinar del Rio. Na crvenim tlima plodnih ravnica i dolina uz rijeke, koje se na španjolskom zovu las vegas, mogu se vidjeti prostrane i vrlo dobro njegovane kulture čuvenih varijeteta te biljke kao što su npr., havanensis, virginica i dr. Za izradu kutija za cigare Kubanci upotrebljavaju najviše već spomenuto »cedrovo« drvo (Ccdrela mexicana), koje je upravo po tome dobilo još jedan engleski naziv: cigar box cedar, »Cedrovina« se odlikuje svijetlom zlatnožutom bojom, vrlo karakterističnim ugodnim mirisom i gorkim okusom. Srž je otporna na insekte, ali bijel vrlo rado napadaju bijelikari, tj. kornjaši iz porodice Lyctidae. Fidel Castro , vođa kubanske revolucije, dugo je vremena bio nezamisliv bez maslinastozelene vojničke uniforme, brade i »Havane« — cigare. Međutim, taj njegov imidž, koji je tako dosljedno i uporno njegovao, iznenada se promijenio. Više nema — cigare. Jednog dana u jesen 1985. godine vrhovni poglavar države odlučio je odreći se pušenja, na sveopće iznenađenje Kubanaca i zaprepaštenje privrednika u duhanskoj industriji. I ne samo to, nego je javno apelirao na svoje sunarodnjake da ga u tome slijede. Ne zna se točno koliko je u tome uspio. Statistika je doduše zabilježila podatak da je u prve dvije godine nakon toga proizvodnja duhana na Kubi opala za 10%, ali je teško reći koliko je za to kriv (ili zaslužan) šef kubanske države. Zna se samo da je on za svoj javni istup u borbi protiv pušenja, potkrepljen vlastitim primjerom, primio posebno odlikovanje od Svjetske zdravstvene organizacije. Ono čega se Castr o ni pq koju cijenu ne želi odreći jest socijalističko društveno uređenje države i u tome je odlučniji nego ikada ranije. Do prije nekoliko godina njegova je lozinka bila »Patria o tnuerte!« (»Domovina ili smrt!«). Sada ona glasi »Socialismo o mtierte!« (»Socijalizam ili smrt!«). |