DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 7 <-- 7 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER UDK 630* 232. (Coniferae sp.) Sum. list CX1V (1990) 441 PRIRAST NEKIH VRSTA ČETINJAČA NA SUBMEDITERANSKOM KRŠKOM PODRUČJU DALMACIJE Vlado TOPIĆ* SAŽETAK: Ovaj rad razmatra problematiku izbora vrsta prilikom pošumljavanja sub mediteranskog krškog područja Dalmacije. Istraživanja su provedena na pokusnom objektu Klačine, a ovdje se analizira rast i razvoj nekih četinjača i to jedne domaće i tri strane vrste. Od domaćih su crni bor (P inu s nigraAm.), a od stranih primorski bor (P in us pinaster Ait.), atlaski cedar (C e dr us atlantic a Man.) i obični čempres (C u. pr e s s u s sempervirens L.) Izmjere su obavljene 1958, 1969, 1916. i 1982. godine, odnosno u 1,11, 18. i 24. godini starosti kulture. Dobiveni podaci o uspijevanju ovih vrsta četinjača pokazujuda je primorski bor, s obzirom na visinu, promjer i drvnu masu vodeća vrsta na ovom objektu. 1. UVOD Pitanje pošumljavanja krškog područja vrlo je značajno i aktualno i to ne samo radi općekorisnih funkcija koje šume imaju i koje u tom području zauzimaju centralno mjesto, već i radi podizanja ekonomske vrijednosti tih površina, koje po svome prostranstvu što ga zauzimaju mogu postati značajan nacionalni resurs za proizvodnju drveta. Jedan od osnovnih problema koji treba riješiti pri pošumljavanju krškog područja svakako je pravilan izbor šumskih vrsta, što je oduvijek bilo i ostalo fundamentalno pitanje šumarske struke na kome se do danas vrlo malo radilo. Na potrebu i značaj tih istraživanja ukazivao je i bivši Institut za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti koje je, u tom cilju, osnovao više pokusnih ploha na kršu među kojima 1956. godine i pokusnu plohu Klačine s koje su, nakon dugogodišnjih istraživanja, dobiveni ovi rezultati. Ovo su, istina, prvi podaci te vrste na krškom području uopće i što je još značajnije, rezultat su dugoročnog istraživanja koji je i preduvjet pravilnom izboru vrsta za pošumljavanje. Uz istraživane četinjače na plohi se eksperimentira i sa autohtonim listačama čiji su podaci u obradi, a objavit će se u jednom od slijedećih radova. * Dr. Vlado Topić, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split 441 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 8 <-- 8 --> PDF |
2. PODRUČJE I OBJEKT ISTRAŽIVANJA Pokusna ploha Klačine nalazi se na području Šumarije Sinj. Osnovana je 1956. godine i čini sastavni dio mclioracionog kompleksa Klačine ukupne površine 40 ha. Pošumljavanja na ovoj šumsko pokusnoj plohi, uz prethodnu obradu tla za sadnju, izvršeno je u proljeće 1958. godine. Ploha je smještena na padanima desne obale rijeke Cetine, a najviša točka joj je 395,5 m. Okružena je visokim i strmim lancima Dinare i Svilaje, te nizom manjih ili većih brežuljaka Cetinske udoline. Ploha je tipična za submediteransko krško područje Dalmacije i nalazi se gotovo u njegovom središnjem dijelu. Geološki ploha je dosta homogena, a izgrađena je od krednih vapnenaca s lećama dolomita na kojima se danas nalaze smeđa tla. Prema Koppenu ovo područje spada u toplu i umjereno toplu klimatsku zonu, a prema kišnom faktoru u humidnu klimu. U toku vegetacijskog razdoblja padne 500 mm ili 40,5% od ukupne godišnje količine oborina. Najviše oborina ima mjesec prosinac — 163 mm, a najmanje srpanj — 63 mm. Nije rijedak slučaj da pojedini ljetni mjeseci ili uopće nemaju oborina, ili se one javljaju u beznačajnim količinama. Područje u kojem leži dana ploha pripada mediteransko-montanskom pojasu listopadne vegetacije sveze bijelog i crnog graba (Ostryo — Car pinion orientališ). 3. METODE RADA Ploha je iskolčena u obliku romboida, čije su duže stranice (280 m) položene u pravcu sjever-jug, a kraće (200 m) u pravcu istok-zapad. Unutar te površine napravljene su pruge za sadnju, odnosno sjetvu pojedinih vrsta, veličine 20 x 200 m. Svaka pruga razdijeljenja je dalje na dvije polovine (20 X 100 m), gdje je na zapadnoj strani izvršeno pošumljavanje sadnicama, a na istočnoj pošumljavanje sjetvom. Prema tome, ploha je razdijeljena na 16 pruga, i to 12 pokusnih i 4 kontrolne. Kontrolne pruge su velične 10 X 200 m, a zasađene su crnim borom da bi se pomoću njih, odnosno uspjeha sadnica crnog bora na njima, dobio uvid u razlike u bonitetu zemljišta na pojedinim djelovma plohe i to uzelo u obzir prilikom razmatranja uspješnosti pojedinih vrsta kojima se na plohi eksperimentira. Na dijelu plohe namijenjene za sadnju iskopane su 16.252 rupe, veličine 40 X 40 X 40 cm. Istina jedan dio tih rupa nije mogao imati dane dimenzije, jer terenske prilike to nisu uvijek dozvoljavale, a rupe koje su bile vrlo plitke nisu uzete u obzir prilikom sadnje. Ovdje su naravno uračunate i iskopane rupe u prugama pošumljenim autohtonim listačama. Dakle, pošumljavalo se »klasičnom« metodom, sadnjom sadnica golog korijena i s velikim brojem biljaka po hektaru (6.000—8.000). Pošumljavanje sadnjom izvršeno je između 13. 2. i 19. 3. 1958. godine. Prve izmjere na šumskim vrstama posađenih na toj plohi izvršene su u mjesecu studenom 1958. godine, dakle koncem prvog vegetacijskog razdoblja. Prva su mjerenja imala za cilj utvrditi postotak preživljavanja bi |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 9 <-- 9 --> PDF |
ljaka. Slijedeća mjerenja obavljena su na svim vrstama u listopadu 1969. godine i studenom 1976. godine, dok su zadnje izmjere obavljene u studenom 1982. godine samo na istraživanim četinjačama, vrstama koje su postigle i najbolje rezultate na ovoj plohi. Ovim dendrometrijskm mjerenjima obavljenim u navedenim godinama obuhvaćeni su slijedeći radovi: — izmjerena je visina svakog stabla, manja s mjerećom letvom, viša Blume-Leisovim visinomjerom; — izmjeren je promjerkom promjer svakog stabla na 5 cm iznad tla; — na osnovi zadnjih izmjera 1982. godine izračunat je, po uobičajenom postupku, promjer srednjeg stabla za crni bor, cedar, čempres i primorski bor. Nakon toga su posječena po tri (3) stabla srednjih promjera za navedene 4 vrste. S posječenih stabala uzeti su uzorci — kolutovi, na visinama: 0,30; 1,3; 3,3; 5,3; 7,3 — koji su osnova za analizu debljinskoga, visinskog i volumnog rasta svake vrste. Na bazi terenskih podataka izvršene su analize rasta i prirasta istraživanih vrsta na plohi Klačine. 4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA 4.1. Preživljenje Podaci o preživljenju istraživanih četinjača prikazani su u tabeli 1. Posađene i preživjele četinjače na plohi Klačine Tablica 1. V r :i t a Podatak u godini CB PB AC OC Posađeno (kom.) Preživljenje (´%:) Preživljenje C%) Preživljenje (%) 1958. 1958. 1969. 1976. 1.142 62,5 31,96 30,91 1.123 22,08 18,88 18,88 942 23,14 19,00 16,88 917 36,97 16,36 16,36 CB — crni bor (Pinus nigra Arn.) PB — primorski bor (Pinus pinaster Ait.) AC — atlaski cedar (Cedrus atlantica Man.) OČ — obični čempres (Cupressus sempervirens L.) Iz podataka predočenih u tablici 1 vidljivo je da se radi o vrlo malom postotku preživljenja. Na koncu prvog vegetacijskog perioda preživljenje se kretalo u rasponu od 62,5% do 22,1%. Najbolji rezultati registrirani su kod crnog bora (62,5´%), zatim običnog čempresa (37,0%) i atlaskog cedra (23,1%), a najslabiji kod primorskog bora (22,1%). U listopadu 1969, godine, odnosno jedanaest godina nakon sadnje, podaci o preživljenju se razlikuju od onih iz prve godine i kreću se od 16,4% kod čempresa do 32,0% kod crnog bora. Dakle, i dalje najveći broj pre |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 10 <-- 10 --> PDF |
živjelih biljaka nalazimo u prugi crnog bora i pored velikih sušenja. Najveće sušenje nalazi se kod običnog čempresa, od 37°/o preživjelih biljaka u prvoj godini nakon sadnje ostalo je u 1969. godini samo 16,4"/». U prugama primorskog bora i atlaskog cedra gotovo da i nema promjena. Nadalje, iz tablice je također vidljivo da su razliku u preživljenju biljaka u jedanaestoj i osamnaestoj godini minimalne ili ih uopće nema. Preživjele biljke navedenih vrsta imaju vrlo lijepe visine i promjere i odlično se razvijaju. Mali postoci preživljenja rezultat su »klasičnog« načina pošumljavanja, sadnjom biljaka golog korijena i uz to mladim slabo razvijenim biljkama, a nikako rezultat njihove neupotrebljivosti u ovom području. Naprotiv, te su alohtone četinjače uz crni bor vrlo upotrebljive vrste za pošumljavanje krša, ali samo pod uvjetom da se upotrijebi kvalitetan sadni materijal, i to u tuljcima, te da se sadnja obavi na vrijeme i stručno uz njegu koja mora biti obavezna u prvim godinama nakon sadnje. Usavršavanjem tehnologije pošumljavanja postotak preživljenja, kao kriterij, više i nije toliko limitirajući u izboru vrsta kao što su rast i razvoj. 4.2. Visinski rast i prirast Radi utvrđivanja toka i veličine rasta istraživanih šumskih vrsta drveća na plohi Klačine, analizirana su njihova prosječna stabla sa zadnjim izmjerama iz 1982. godine. Na osnovi analize stabala, koji su prikazani na grafikonu 1, primorski bor je na plohi Klačine u 24. godini imao srednju visinu 9,0 m, crni bor 7,6 m, atlaski cedar 7,8 m i obični čempres 6,3 m. Primorski bor na plohi Klačine odlično se razvija, pojedini primjerci imaju i preko 12 m visine. U razdoblju od 1958. do 1969. godine prosječni godišnji visinski prirast iznosio je 30,2 cm, u razdoblju 1969—1976. godine 39,1 cm i u razdoblju 1976—1982. godine 47,3 cm. Međutim, u zadnje dvije godine, došlo je do povijanja linije prema X-osi, što ukazuje na opadanje intenziteta rasta u visinu. Crni bor također se vrlo uspješno razvija na plohi. Njegov prosječni godišnji visinski prirast iznosio je do 11. godine 24 cm, od 11. do 18. godine 30,6 cm, a od 18. do 24. godine, dakle u posljednjih šest godina, kada je bio i najintenzivnij — 42,5 cm. Cedar se na ovoj plohi odlično razvija, a pojedini primjerci imali su u 24. godini i preko 11 m visine. Visinski rast mu je uglavnom ravnomjeran. Prosječni godišnji visinski prirast od šeste do desete godine iznosio je 32 cm, od desete do dvadesete 40 cm i on dvadesete do kraja istraživačkog razdoblja 37 cm. Maksimalna visina čempresa u ovom razdoblju zabilježena je 9,25 m. Iz grafikona je vidljivo da krivulja visinskog rasta ima oblik izduženog slova »S«, što zapravo znači da je i visinski rast u početku mali, zatim intenzivniji da bi se od 18. godine do kraja istraživačkog razdoblja počeo smanjivati. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 11 <-- 11 --> PDF |
VISINSKI RAST PINUS PINASTER Ait. PINUS NIGRA Am. CEDRUS ATLANTICA Hun. CUPRESSUS SEMPERYIRENS L. GRAF. I 10.05.010 20 30 god. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 12 <-- 12 --> PDF |
DEBLJINSKI RAST GRAF. 2 PINUS PINASTER Ait. PINUS NIGRA Am. CEDRUS ATLANTICA Man. CUPRESSUS SEMPERVIRENS L. "I 10 20 30 god. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 13 <-- 13 --> PDF |
VOLUMNI RAST PINUS PINASTER Ail. P1NVS NIGRA Am. CEDRUS ATLANTICA Man. CUPRC55US SEMPERVIRCS3 VOLUMEN DEBLA m3 1 tu kor* ) GODINA PINUS PINUS CEDRUS CUPRESSUS PINASTER NIGRA ATLANTIC A SEMPERVIREN5 24 0. 0834 0.0693 0.0406 0. 02385 22 0.0731 Q.056C 0.032 0.0175 20. 0. 0525 0.0415 0.023 0.01347 18. 0. OS 2 0.030 o.ou 0 0 097 m. 0.040 0. 020 0.0034 0. 00535 u. 0-026 0.012 0.0044 0. 00243 12. 0.0)6 0.0065 0.0019 0- 00097 10. 0 009 0-0033 ~ ~ 25 3«/. 4.3. Debljinski rast i prirast Podaci o debljinskom rastu istraživanih četinjača prikazani su na grafikonu 2. Primorski bor je u 24. godini imao srednji promjer 15,6 cm, crni bor 13,5 cm, atlaski cedar 11,1 cm i obični čempres 8,8 cm. Iz krivulje rasta u debljinu vidljivo je da su stabla primorskog bora imala intenzivniji debljinski rast od šeste do osamnaeste godine, s prosječnim godišnjim prirastom od 9,7 mm. Do kraja istraživanog razdoblja debljinski rast je bio znatno usporeniji, s prosječnim godišnjim prirastom od 5,0 mm. Debljinski rast kod crnog bora je oscilrao u tom istraživačkom razdoblju. Prosječni godišnji debljinski prirast od 11. do 18. godine iznosio je, 3,6 mm, a od 18. do 24. godine nešto je intenzivniji i iznosio je 5,5 mm. Debljinski rast kod cedra je dosta ravnomjeran. Od dvanaeste do dvadesetčetvrte godine prosječni godišnji debljinski prirast iznosio je 6,5 mm. Kod čempresa i krivulja debljinsog rasta ima oblik izduženog slova »S«, što zapravo znači da je i debljinski rast u početku mali, zatim intenzivniji da bi se od 18. godine do kraja istraživačkog razdoblja počeo smanjivati. Prosječni godišnji debljinski prirast do 12. godine iznosio je 3,0 mm, od 12. do 18. godine, kada je i zabilježen najintenzivniji debljinski rast, iznosio je 4,8 mm i od 18. godine do kraja istraživačkog razdoblja 3,7 mm. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 14 <-- 14 --> PDF |
4.4. Vol umni rast Na grafikonu 3 su prikazani podaci o volumnom rastu, koji je funkcija debljinskog i visinskog rasta. Registrirana drvna masa po vrstama u ovim mladim kulturama vrlo je interesantna i od praktičnog je značaja. U 12. godini daleko najveću drvnu masu imalo je srednje stablo primorskog bora (0,016 m:!), a najmanju srednje stablo običnog čempresa (0,00097 m"´). Volumni rast kod istraživanih četinjača od dvanaeste do dvadesetčetvrte godine bio je dosta intenzivan, pogotovo kod primorskog bora. U 24. godini, kada su i izvršene zadnje izmjere na kulturama, drvna masa srednjeg stabla primorskog bora iznosila je 0,0834 m3, što je za oko 4 puta više od običnog čempresa (0,02385 m:1), za 2 puta više od atlaskog cedra (0,0406 m3), i za 0,0141 m3 više od crnog bora. Iznijeti podaci pokazuju da se primorski bor, atlaski cedar i obični čempres, iako alohtone šumske vrste, vrlo dobro adaptiraju ekološkim uvjetima koji vladaju na ovom krškom području, a uz to su, ne samo s melioracionog već i ekonomskog stanovišta vrlo interesantne vrste. Primorski bor je dao najbolje rezultate na plohi Klačine. Osim na plohi Klačine vrlo dobro se razvija i na nekim drugim lokalitetima u submediteranskom krškom području Dalmacije. To je vrsta koja se odlikuje velikom sposobnošću prirodnog širenja i sjemenom i brzim rastom u prvim godinama, što mu daje velike prednosti u odnosu na druge vrste. Tom boru u submediteranskom području Dalmacije treba posvetiti mnogo veću pažnju nego do sada i to ne samo kod pošumljavanja goleti već i za popunjavanje prorijeđenih panjača i šikara, jer bi se na taj način relativno brzo i jeftino te površine očetinile, kasnije i prirodnim putem. Uz primorski bor najbolje rezultate na plohi Klačine, naročito u debljinskom i volumnom rastu, dao je crni bor. To je autohtona šumska vrsta kojom se duže vremena pošumljavalo i postizalo dobre rezultate u hladnijem submediteranskom krškom području Dalmacije. Eksperiment na plohi Klačine to je samo potvrdio. Za pošumljavanje submediteranskog krškog područja Dalmacije u obzir dolazi i atlaski cedar. Na plohi Klačine pokazao je svoju vrijednost, pa i neke prednosti pred ostalim istraživanim četinjačama. Nešto zaostaje u rastu za primorskim borom, ali zato nadmašuje čempres i po visini od 22 godine crin bor. Sve ovo, naravno, govori da je atlaski cedar vrsta na koju treba najozbiljnije računati prilikom budućih pošumljavanja submediteranskog krškog područja Dalmacije, a s kojom se do sada nije uopće iadilo. Obični je čempres u odnosu na prethodne tri vrste dao nešto slabije rezultate, koji su međutim još uvijek zadovoljavajuće. Osim toga, pokazalo se da je čempres vrsta koja može uspijevati ne samo u eumeditranskom već i u submediteranskom dijelu, području bijelog graba i hrasta medunca, odnosno u krajevima u kojima minimalna temperatura silazi i do —24° C. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 15 <-- 15 --> PDF |
5. ZAKLJUČCI Na temelju obavljenih istraživanja mogu se donijeti slijedeći zaključci: 1. Primorski bor, atlaski cedar i obični čempres su imali mali postotak preživljenja na objektu Klačine. Samo nešto bolji rezultat zabilježen je kod crnog bora i to nakon prvog vegetacijskog perioda. Visok postotak sušenja biljaka rezultat je »klasičnog« načina pošumljavanja sadnjom biljaka golog korijena i uz to mladim slabo razvijenim biljkama. 2. Najveću visinu u ovom istraživačkom razdoblju imao je primorski bor, kao izrazito brzorastuća vrsta u mladosti, a za njim nešto zaostaje crni bor, atlaski cedar i čempres. Atlaski cedar zaostajao je čak i za čempresom do 18. godine kada ga je nadrastao kao i crni bor od 22. godine (graf. 1). 3. U pogledu debljinskog rasta odnosi među istraživanim vrstama su znatno izraženiji. Najveći prsni promjere postigao je primorski bor, zatim crni bor, atlaski cedar i najmanji obični čempres. 4. U pogledu volumnog rasta odnosi među vrstama su identični kao i za dcbljinski rast. Vodeća je vrsta primorski bor sa zapreminom prosječnog stabli u 24. godini od 0,0834 m\ 5. Pozitivni rezultati koje su postigle istraživane četinjače na plohi Klačine imaju i sasvim praktično šumsko značenje, jer se pokazalo da se uz crni bor, kao autohtonom šumskom vrstom, mogu koristiti pri pošumljavanju submediteranskog krškog područja, kao pionirske vrste, i primorski bor, atlaski cedar i obični čempres. 6. Kako se radi o trajnom eksperimentalnom objektu, značajnom za submediteransko krško područje Dalmacije, praćenje rasta i razvoja navedenih šumskih vrsta je nastavljeno. LITERATURA 1. Balen , J. (1926): Pošumljavanje krša i goleti. »Pola stoljeća šumarstva«, Zagreb. 2. Bel tram, V. (1935): Krš i njegovo pošumljavanje, Šumarski list, Zagreb. 3. Bertović , S. (1975): Prilog poznavanja odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj, Acta Biologica VII/2, Zagreb. 4. Giperborejski , B. (1952): Vrste drveta za pošumljavanje krša Dalmacije, Šumarski list, Zagreb. 5. Gračanin , Z. (1957): Pedološke prilike demonstracionog objekta kod Peruče, Zagreb. 6. H or vat, A. (1961): Osvrt na tehniku pošumljavanja degradiranih površina sadnjom biljaka i perspektive njezinog razvoja, Šumarski list, 5—6, Zagreb. 7. Jedlowski , D.; Topić, V. (1973): Istraživanje mogućnosti podizanja kultura introdukcijom vrste Pinus eldarica, posebno u submediteranu, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split. 8. Klepac , D. (1963): Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina, Zagreb. 9. Marčić , M. (1924): Čempres, Šumarski list, 1, Zagreb. 10. Meštrović , Š. (1972): Uspijevanje primorskog bora (Pinus pinaster Ait.) u kulturama Hrvatske, Šumarski list, 5—6, Zagreb. 449 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 16 <-- 16 --> PDF |
11. Orlić , S. (1989): Rezultati o visinskom i debljinskom rastu obične smreke P. abics Karts u pokusima različitih razmaka sadnje na području Slavonije 12. Tom a še vic, A. (1981): Rezultati pokusne sadnje biljaka alepskog i primorskog bora golog korijena i u polietilenskim tuljcima, Šumarski list, 10—12, Zagreb. 13. Vid ako vic, M. (1972): Novi pogledi na pošumljavanje degradiranog krša, Šumarski list, Zagreb. 14. Vi da ko vic, M. (1982): Četinjače, morfologija i varijabilnost, Zagreb. 15. Vrdol´jak , Ž. (1952): Krš i njegovo pošumljavanje, Split. 16. Vr dol jak, Ž. (1959): O cedrovima i njihovoj važnosti za podizanje vrijednosti degradiranih šuma i pošumljavanje u području submediterana, »Obavijest Instituta za šumarska i lovna istraživanja«, 7, Zagreb. The Increment of the Growth of some Sorts of Conifer Species on the Submediterranean Karst Area of Dalmatia Summary The investigations were carried out on the experimental plot Klačine situated on the area of Sinj forest administration, on the typical submediterranean karst area of Dalmatia. On this experimental locality, in the spring of 1958, the afforestration by seedlings of some forest sorts was carried out in stripes which were 100 m long and 20 m wide by »classical« method, by planting the seedlings with bare roots in the 40 x 40 x 40 holes. Four conifer species were introduced here, three foreign species and a native one. The native species is black pine (Pinus nigra Arn.) and the foreign species are maritime pine (Pinus pinaster Ait.), Atlas cedar (Cedrus atlantica Man.) and cypress (Cupressus sempervireus L.). These species were measured in 1958, 1969, 1976 and 1982, that is in the 1, 11, 18 and 24. year. The results show that in this period the maritime pine had the greatest height, diameter and volume.. Its average height in the 24th year was 9,0 m, of the ceder 7,8 m, of black pine 7,6 and of cypress 6,3 m. The volume of wood of the medium tall pine tree in its 24th year was 0,0834 m:!, of black pine 0,0693 m:1, of Atlas cedar 0,0406 m> and of cypress 0,02385 m3. |