DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Dozvoljeni stupanj intervencije pri. izgradnji infrastrukture privlačenja
drveta određuje se sa gledišta stabilnosti terena u odnosu na eroziju i klizišta
primarno i smanjenja proizvodne površine staništa sekundarno. Konsekvence
koje proizlaze iz primjene ovog kriterija su slijedeće:


Na šumskim terenima kod kojih je opasnost od erozije i klizišta velika
do izrazito velika (geološko-pedološke cjeline IV, V i VI) u principu se ne
smije narušavati prirodna suvislost i profil zemljišta. Iz ovog slijedi zaključak
da se traktorski putevi na ovakvim terenima smiju razvijati isključivo
linijom glavnog pada (bez usjecanja puta u teren), a realizacija privlačenja
drveta treba da uslijedi u suhom razdoblju ili zimskom kod zamrznute podloge,
kako bi se spriječilo razaranje zemljišnog profila i stvorio proces erozije.
Ako se uz ovo primarno opredjeljenje imaju u vidu još dvije poznate
činjenice: (1) da je, općenito uzevši, privlačenje drveta traktorom jeftinije
u odnosu na privlačenje sa žičarom i (2) da se radni nagib privlačenja drveta
traktorom treće generacije (zglobni traktori) kreće od 30—35%, onda se dolazi
do zaključka da je granično područje između primjene traktora i žičara
na ovim terenima nagib terena od 30—35%. Tehnički posmatrano, u navedenom
intervalu nagiba terena geološko-pedoloških cjelina IV, V i VI moguće
je primijeniti:


— standardne traktore točkaše na nagibima terena 0—10%, u izuzetno
povoljnim ostalim uvjetima rada 0—15%,
— traktore gusjeničare i zglobne traktore u intervalu nagiba 0—35%.
O tome, koji tip traktora treba primijeniti u konkretnoj situaciji, odlučuje
kriterij jediničnih troškova, odnosno odnos između troškova gradnje i
troškova privlačenja dreveta, s jedne, i radnog učinka na privlačenju drveta,
s druge strane.


Na terenima geološko-pedološke cjeline I ne postoji opasnost od erozije
i klizišta, što dozvoljava mogućnost usjecanja traktorskog puta u teren, odnosno
razvijanje traktorskog puta na terenima većeg nagiba od uzdužnog
nagiba puta. U tom pogledu ne postoje ograničenja. Međutim, zbog izrazite
kamenitosti i stjenovitosti površine terena, troškovi izgradnje puteva, naročito
pri usjecanju puta u teren, su izrazito veliki, što ograničava primjenu
traktora na strmijim terenima. Izgradnja traktorskih puteva na terenima
geološko-pedoloških cjelina II i III je značajno jeftinija zbog relativno dubokog
profila zemljišta. Međutim, postoje ograničenja u pogledu opasnosti
od erozije, a kod geološko-pedološke cjeline III dodatno se mora uzeti u
razmatranje i širina traktorskog puta sa horizontalnom projekcijom škarpi.
Tako geološko-pedološka cjelina III sa rastresitom i trošnom podlogom zahtijeva
pri usjecanju puta u teren široke škarpe, što kod gušćih mreža traktorskih
puteva na strmijim terenima ima za posljedicu značajnije smanjenje
proizvodne površine šumskog staništa, a u kišnim razdobljima nisu isključeni
ni odroni zemljišta.


Uvažavajući naprijed izneseno i na osnovu uspoređenja neposrednih,
ukupnih, jediničnih troškova (troškovi gradnje puta, odnosno troškovi montaže
i demontaže žičara plus troškovi privlačenja drveta), koji se temelje
na normalnom vremenskom iskorišćenju sredstava rada (oko 200 radnih
dana godišnje) i objektivnoj proizvodnoj mogućnosti sredstava rada (normirani
učinak), u zavisnosti od nagiba terena kod ostalih prosječnih uvjeta