DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 118 <-- 118 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI 6. IUFRO SIMPOZIJ O JELI ODRŽAN U ZAGREBU OD 24—27. RUJNA 1990. Simpozij o jeli koji je najavljen u Šumarskom listu održan je prema dogovorenom programu kojega je zajedno s voditeljem IUFRO grupe o jeli gospodinom Williem Kramero m organizirala Katedra za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Održana su 33 referata i dvije stručne ekskurzije u jelove sastojine Medvednice i Gorskog kotara. Simpozij je održan pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. U ime ministra ing. Ivana Tarna j a Simpozij je otvorio ing. Slavko Horvatinović . Otvorenju je prisustvovao rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Zvonimir Šeparović , koji je pozdravio Simpozij održavši nadahnut govor o ulozi šume u zaštiti čovjekova okoliša te o naopakom odnosu čovjeka i tehničke civilizacije prema biljnom i životinjskom svijetu. Simpozij je obuhvatio tri znanstvene šumarske discipline — populacijsku genetiku i pokuse s različitim provenijencijama jele u Evropi, uzgoj jele i jelovih sastojina i ekološku problematiku propadanja i regeneracije jele. Simpoziju je prisustvovalo preko stotinu učesnika, a među njima 26 znanstvenika iz SR Njemačke, Švicarske, Italije, Češke i Slovačke i Bugarske te znanstvenici iz Hrvatske, Slovenije i Srbije kao i šumarski stručnjaci koji se bave jelom. Službeni jezik bio je njemački uz simultanoo prevođenje na hrvatski. Na Simpoziju su dondeseni ovi zaključci: Zaključci 6. IUFRO simpozija o jeli Zagreb, 24. — 27. 09. 1990. — Metode populacijske genetike te različite kemijske metode su značajno pomoćno sredstvo koje stoji na raspolaganju uzgoju šuma u smislu genetske kontrole i razlikovanja provenijencija i rasa. Genetskim istraživanjima potrebno je pokloniti u budućnosti više pažnje. — Rezultati dosadašnjih istraživanja provencijencija jele još ne mogu razjasniti mogućnost upotrebe pojedinih provenijencija jele. Vrijeme istraživanja je prekratko. Možemo, međutim, već sada ukazati na prve rezultate: 1. Očigledno je nužno razlikovati uzgaja li se jela u svom prirodnom arealu ili izvan njega. Tako se na primjer južnoevropske provenijencije jele (Kalabrija) ponašaju drukčije izvan svoga areala. 2. Uspijevanje jelova ponika i pomlatka, a što se naročito odnosi na pošumljavanje, ovisi vrlo značajno o staništu. Staništa gdje na površini tla stooji voda su naročito problematična za razliku od procjeđenih smeđih tala. Kod pošumljavanja na problematičnim staništima je preporučljivo koristiti starije i veće sadnice. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 119 <-- 119 --> PDF |
3. Iskustva pookazuju da uspjeh primanja jelovih sadnica ovisi o dobrom rasadničkom postupku i da nije značajno je li sadnica s golim ili obloženim korijenom. Vrlo je značajno da se sadnica brzo posadi poslije njena vađenja. 4. Ako nema zastora stare sastojine jeli je potrebno osigurati umjetni zastor. Ovo još nije dovoljno istraženo, ali neki rezultati, već danas ukazuju na mogućnost korištenja trepetljike u tu svrhu. Preborni način gospodarenja je optimalan za jelove šume i tamo gdje se sada provodi potrebno ga je podržati, a gdje se ne primjenjuje potrebno ga je uvesti. Stablimičan način prebiranja ima prednost pred grupimičnim. Kod odluke o načinu prebiranja valja uzeti u obzir stanišne prilike. Tako je na primjer uzgojna strategija u Hrvatskoj za staništa s geološkom podlogom vapnenca — stablimičan prebor, a za staništa silikatne poodloge — grupimičan prebor. Kod uzgojnih zahvata u jelovim šumama treba voditi računa o omjeru smjese s težnjom mješovitim sastojinama s većim učešćem bukve. Za preborni način gospodarenja nisu pogodne niti prevelike niti premalene drvne zalihe u jelovim šumama. Stalni zahvati njega u sastoojinu uz korištenje zrelih stabala su pretpostavka za održanje preborne strukture. — Tamo gdje jela uspijeva suboptimalno kako na granici areala tako i izvan njega jelove sastojine se uzgajaju na načelu trajnih grupa. — Pokazalo se vrlo nepovoljnim ako izostane njega mladih jelovih sastojina. Ovome treba posvetiti povećanu pažnju. Važno je napomenuti da je cilj njegovanja mladih jelovih stabalaca i stabala stablina jelova mješovita sastojina s jelovim stablima dobro razvijene krošnje koja učestvuje s njmanje 507« u postotku krošnjatosti. Zaključno možemo ukazati na 4 čimbenika pomoću kojih ćemo postići ekološki i gospodarski uspješan uzgoj kako bi jela postala otpornija vrsta drveta: 1. Imisije štetnih plinova potrebno je drastično smanjiti. Uzgoj jele, održavanje zdrave šume i čistog tla i konačno čiste i pitke vode je nemoguće ako se ne zaustave imisije štetnih tvari. 2. Ne može se održati stabilna jelova šuma ako ne smanjimo broj srneće i jelenske divljači tamo gdje se ova nalazi u prevelikom broju. Najveće štete od divljači nastaju na mladim sastojinama. 3. Jelu je moguće uzgojiti samo tako ako se kod šumskouzgojnih postupaka pridržavamo ekoloških zahtijeva te vrste. 4. Stalno povećavanje kiselosti staništa zahtijeva kalcifikaciju tla i intenzivnije mjere melioracije tla kako bi se obnovila zasićenost tla bazama. Zapustimo li to prijeti nestanak humusa i raspadanje minerala gline u do sada nepoznatim razmjerima. Tada više neće biti moguć uzgoj jele, ali niti ostalih vrsta drveća. 6. IUFRO simpozij o jeli zaključci koji se odnose na propadanje šuma 1.Zaustaviti emisije sumpornog dioksida, dušičnih oksida, fotooksidanata, teških metala i drugih štetnih supstancija koje ugrožavaju jelu. Odmah zaustaviti |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 120 <-- 120 --> PDF |
emisije industrijskih i energetskih postrojenja kod kojih je dokazanoo da utječu na propadanje jele (na pr. Kooksara Bakar). 2. Težiti prirodnom sastavu jelovih šuma i njihovoj prebornoj strukturi čime se postiže veća stabilnost jelovobukovih sastojina. U Dinarskim planinama potrebno je postići veće učešće bukve u sastojinama gdje su jela i smreka zastupljene preko 70´/o. 3. U bukovojelovim prašumama i stabilnim gospodarskim šumama prirodne strukture nastaviti s istraživanjem strukturnih promjena i funkcioniranja šumskih ekosistema. U prirodnim šumama koje su neoštećene imisijama treba utvrditi diverzitet životne zajednice radi utvrđivanja štetnog imisijskog utjecaja na pojedine biljne i životinjske vrste s time da se utvrde najosjetljivije vrste kao bioindikatori. 4. Nastaviti s istraživanjem ekološke konstitucije jele s posebnim osvrtom na njenu asimilacijsku površinu i njenog odnosa prema ostalim vegetacijskim organima i neposrednim ekološkim faktorima. 5. Korištenje drva u jelovim šumama potrebno je maksimalno prilagoditi ekosistemu kako bi se izbjegle štete od mehanizacije, sječe i dr. 6. Potrebno je naglasiti da za oodržavanje jele u gorskim i planinskim područjima gdje je jela naročito osjetljiva treba odmah zaustaviti imisije štetnih tvari. Zaključke su pripremili dr. Walter Ede r (uzgajanje jele), dr. Ladislav P a u- le (populacijska genetika i pokusi provenijenicije jele) i prof. dr. Branimir Prpi ć (propadanje jele). Za predsjednika IUFRO grupe za ekologiju i uzgoj jele izabran je za naredno razdoblju dr. Walter Eder , savjetnik u Ministarstvu za poljoprivredu, vinarstvo i šumarstvo Rheinlan-Pfalz, a za njegova zamjenika prof. dr. Branimir Prpić . Dogovoreno je da se 7. IUFRO simpozij o jeli održi 1992. u pokrajini Baden- Wurttemberg, u Freiburgu s ekskurzijom u Schwarzwald. Prof. dr. Branimir Prpić |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 121 <-- 121 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI DVIJE PUBLIKACIJE JAZU O Tko se kreće po šumi, a osobito ako je sjeo na listinac, teško da jedanput na ogoljenom dijelu noge (ili ruke) nije našao krpelja (šklopca, Ixodes sp.) kako siše krv. Međutim sve do pedesetih godina ovog stoljeća njegova pojava, i »napada na čovjeka, nije privlačila posebnu pažnju. Posebnu pažnju krpelj svraća najprije u Sloveniji (u ljetu 1953. goodine) a zatim u Hrvatskoj (u jesen iste godine), kada je utvrđena veza između uboda krpelja i oboljenja negnojne upale mozga (encefalitisa). Prvi nalaz u Hrvatskoj, potječe iz sela Nova vas kod Križevaca, a zatim i na ostalim područjima, sve do otoka i Istre. Dakako, da se zarazni krpelj nalazi i u ostalim dijelovima naše zemlje, ali su oboljenja utvrđena tek deset i više godina kasnije. Vrijedno je zabilježiti, da krpelj prenose i ovce na migrantskoj paši, pa je tako, npr., utvrđeno, da su ovce iz travničkog područja osim hrane s paše u okolici Donjeg Miholjca prenijele i encefalititni krpelj te ga udomaćili u Travniku. Kao i kod drugih bolesti tako ni virus encefalitisa ne mora kod svakog izazvati upalu mozga. Tako je, npr., uz 25 pacijenata liječenih u zagrebačkoj zaraznoj bolnici (16 oboljelih radilo je u šumi, a 9 je bilo na izletu) od 525 pretraženih osoba kod njih 18 pronađena su antitijela na ovaj virus, dakle u stvari bili su zaraženi. Dodajmo, da od 25 konja također je bilo 10 s pozitivnim nalazom antitijela. Od prvog utvrđenog slučaja krpelj nog encefalitisa (dalje KE) Škola narodnog zdravlja »Andrija Štampar« Medicinskog fakulteta u Zagrebu s ekipom Z. Brudnjak — N. Galinović Weisglass — J. Vesenjak — Hirnjak započela je sa sistematskim istraživanjima KE uz suradnju drugih znanstvenih i zdravstve- KRPELJNOM ENCEFALITISU nih ustanova, od kojih je jedna i Katedra za uzgoj šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Rezultati tih istraživanja u Hrvatskoj do sada su objavljeni u dvije publikacije: 1. TICK-BORNE ENCEPHALITIS IN CROATIA (YUGOSLAVIA) — Krpeljni encefalitis u Hrvatskoj kao 372. knjiga RADA Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1976. godine, i 2. OTOK MLJET, Ekološke i zdravstvene prilike — ISLAND OF MLJET, Ecology and Health Conditions kao izdanje Razreda za medicinske znanosti JAZU, Zagreb 1989. Ova je knjiga i kao sjećanje na 100 godišnjicu rođenja Andrij e Š ta m p a r a, koji je veliku »važnost pridavao povezanosti svih ekoloških činilaca u odnosu na ljudsko zdravlje, kako u Uvodu piše recenzent ove knjige S. Cvetn ić. Nakon što su obrađena neka žarišta KE u kopnenoj Hrvatskoj, a koji su rezultati prikazani u uvodu ovog prikaza, za istraživanje je izabran otok Mljet, dakle lokalitet s drugim ekološkim osobinama nego su bili prethodni. Odmah da navedemo, da je virus KE utvrđen i na cijelom Mljetu, pa i zaraženost ljudi. Zaraženost ljudi očituje se u postojanju protutijela u 1,51´Vo istraženih osoba (njih 728). Zanimljivo je, da su žene zaražene s 2,5l´Vc a muškarci samo s 0,30% što se može tumačiti činjenicom, da se žene više bave ovcama koja je prenosnik KE. U prvoj knjizi je samo jedan ekološki prikaz — Prof. dr. S. B e r t o v i ć a : Ekološko-vegetacijske karakteristike prirodna žarišta KE u Hrvatskoj (str. 79— 98). U tom radu autor je, koji je bio i inicijator te teme u ovoj publikaciji, od 40 do tada registriranih lokaliteta (žariš 555 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 122 <-- 122 --> PDF |
ta) KE ekolooško-fitološki »orijentacijski istražio dva, ono kod Stare Vesi kod Križevaca i ono u okolišu Nadsela na otoku Braču. U drugoj knjizi S. Bertović je, u zajednici sa S. Štampar — Guerrini, obradio klimatološke osobitosti Mljeta, A. Ž. L o v r i ć kopnenu i vodenu vegetaciju. I. V e 1 i e et al. oobradili su geomorfološke, a J. M a r t i n o v i ć pedološke karakteristike. Pridružimo li tim prilozima i one B. Đ u 1 i ć o ekološkim značajkama sisavaca te Lj. štroma r o orintološkim osobina imademo zapravo cijeli priručnik o prirodnim osobinama otoka Mljeta. Osim rada o KE ova knjiga sadrži i nekoliko prikaza ne samo zdravstvenog stanja nego i životnih na vika stanovnika. Prema tome može dobro poslužiti i za upoznavanje ne samo KE ili drugih bolesti stanovnika Mljeta nego i o nekim životnim navikama. Možda će nekoga zbuniti navod autorica D. Tovornik i J. Vesenjak-Mirjan, da šume »u nekim svojim predelima pripadaju i kompaktnoj šumi dalmatinskog crnog bora (str. 72.) Valjda, da ne bude zabune dan je i naziv na latinskom jeziku Pinus nigra ssp. dalmatica! Tekstovi u prvoj knjizi su na engleskom s manje više opširnijim hrvatskim sažetkom, a u drugoj knjizi je obratno. Uostalom, to se može zaključiti i po njihovim naslovima. O. Piškorić |