DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 114     <-- 114 -->        PDF

OSVRTI


NA TRAGU JEDNOG RIJETKOG JUBILEJA — 90 GODINA
GRGE MAŽURANA


U dugotrajnoj potrazi za oskudnom dokumentacijom nekadašnjeg Kraljevskog
nadzorničtva za pošumljenje primorskog krasa iz Senja od 1878. god., odnosno
njegovog sljednika Inspektorata za pošumljavanje krša, goleti i uređenje
bujica od 1925. god., pronašao sam jednu rijetku sliku osoblja Inspektorata.
Snimak prikazuje cjelokupno osoblje koje se sastojalo od dvadeset tri kraljevska
lugara i zamjenika, jednog akcesiste i šefa dr. Josipa Balena. Nastala je u jesen
1925. god. neposredno nakon naredbe o promjeni naziva Nadzorničtva u Inspektorat
(27, kolovoza) i skorog odlaska njegovog šefa na rad u Ministarstvo šuma
i ruda u Beograd. Identifikacija osoblja je išla vrlo sporo sve dok nisam napokon
pronašao krepkog »starinu« Grgu Mažurana, jedinu živeću osobu s te slike. Kod
prvog susreta, prije tri godine, doznao sam da je već zakoračio u osamdeset sedmu
godinu života i tada sam se potajno nadao da ću njegov devedeseti rođendan
obilježiti u nekom od šumarskih glasila. I tako je nastupio dvadeset treći svibnja


Jubilarac Grga Mažuran ispred svoje kuće na 90. rođendan s Mr. V. Ivančevićem




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 115     <-- 115 -->        PDF

ove godine kada sam s velikim nestrpljenjem pohitio u Gospić gdje naš Grga živi
sa svojom kćerkom Marijom.


Našao sam ga krepka, vedra i čila, što je za čovjeka s navršenih devedeset
godina života doista neuobičajeno. Tada sam, eto, dočekao trenutak da pobliže
predstavim našeg jubilarca.


Grga Ma žura n je rođen 23. svibnja 1900. god. u Senju kao drugo dijete
od ukupno desetero djece u obitelji Jose Mažurana, kraljevskog nadlugara kod
Kraljevskog nadzorničtva iz Senja. Mali Grga pohađa nižu pučku školu u Sušnju
u trajanju od pet godina. Iz završne svjedodžbe čitamo ocjene vrlo dobar
za hrvatski jezik, krasnopis i risanje. U svom životnom opredjeljenju kreće
očevim stopama i 15. 07. 1919. god. dobiva prvo zaposlenje u Kraljevskom nadzorničtvu
kao lugarski zamjenik na čuvanju branjevina Sušanj i Greda. Nepune
dvije godine nakon zaposlenja u Kraljevskoj županjskoj oblasti u Gospiću polaže
ispit za lugarsku, odnosno šumsko-tehničku pomoćnu službu s naznakom
»dobro upotrebiv«. Zatim dolazi brak i osmero djece kojima skromna obitelj
omogućava nesmetani razvoj u njihovim životnim opredjeljenjima.


Slijede godine čestih premještaja u čuvarskoj službi po cijelom području
Nadzorničtva-Inspektorata, napredovanja u struci od lugarskog zamjenika, služitelja,
kraljevskog lugara i lugara zvaničnika i u primanjima plaćevne stupnjeve
i grupe. U redovitim godišnjim ocjenama za obavljanje poslova zapisane
su ocjene od dobrog do vrlo dobrog uspjeha. Nakon neprekidnog službovanja
od 20 godina i 8 mjeseci umirovljen je 21. 03. 1940. god. zbog slabog zdravlja.


Od 1935. god. živi u Gospiću gdje je sagradio li´jepu kuću s najvažnijom
namijenom da omogući djeci nastavak nesmetanog školovanja. Kod izgradnje
se morao i zadužiti, ali je s vremenom i tu prepreku uspješno savladao. U tome
mu je donekle pomogla i njegova nadarenost za obavljanje svih poslova. Tako
je u svojoj kući izradio cjelokupno pokućstvo, a za vrijeme rata izrađivao je
i opanke. Osobito je volio pčele s kojima se družio sve do prije tri godine kada
je posjedovao preko trideset košnica.


I ovaj naš susret brzo prolazi. Redaju se doživljaji kao po traci iz kojih
se mogu dočarati prohujala vremena. Kod mnogih susreta sa starijim šumarima
uvijek je potencirana žalost za prošlim vremenima. Svjestan sam da najveću
prevagu u toj ocjeni nosi mladost, jer je to doba vrlo bujne duševne i
fizičke čovječje ekspanzije. Ipak, većina starijih ljudi tvrdi da su u njihovoj
mladosti međuljudski odnosi bili bolji nego što su danas. Priključujem se takvim
ocjenama i smatram da moramo puno toga uraditi na otklanjanju tih nedostataka.
Poruka našeg jubilrca svojim mlađim kolegama, koja mu je često
poslužila u njegovom pozivu, glasi:


»Pazi da nikad nitko ne znade kamo ćeš poći«, dok je recept za dugi život
sadržan u maksimi: »Čuvaj se dobrih prijatelja i male rane.«


Opraštajući se od našeg Grge pridružujemo se čestitkama za njegov jubilej
sa željom da ni ubuduće ne zadobije male rane, ali i da ne izgubi nadu u sveje
dobre prijatelje.


mr. Vice Ivančević