DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 109     <-- 109 -->        PDF

OSNOVA GOSPODARENJA I NJIHOVA PRIMJENA


STARA GREŠKA


Doznaka stabla za sječu i sječa lili stabala ne obavlja se u istoj godini.
Doznaka stabala obavlja se godinu dana prije sječe. Ako se pođe od ove činjenice,
postavlja se pitanje dali je moguće užiti etat u prvoj godini važenja osnove
gospodarenja. Naravno da nije, iz jednostavnog razloga sto bi se ta stabla
morala doznačiti godinu dana ranije, odnosno godinu dana prije nego stupe
na snagu odredbe osnove.


Zakonom o šumama u elanu br. 36 izričito je zabranjeno vršiti doznaku
stabala za sječu bez osnove gospodarenja. Dali je tako ,j u praksi? Nažalost
nije, jer se sječa vrši u prvoj godini važenja osnove. Postavlja se pitanje zbog
čega je tako i gdje je greška. Greška je učinjena davno ranije, odmah nakon
oslobođenja kad su se izrađivale prve osnove gospodarenja. Nije se poštovao
zakon o doznaci stabala za sječu, nego se doznaka obavila na račun buduće
osnove, godinu dana prije nego što su počele važiti njene odredbe. Naravno,
da se nebi ostalo bez etata, ista greška se ponavlja i u ostalim osnovama koje
su su slijedile sve do današnjih dana.


Kako se godišnje doznakom prekriva oko 1/10 predviđenog etata, onda se
u zadnjo jgodini važenja osnove (10 god.) ostaje bez propisa, jer se već izvršilo
10 doznaka i time iscrpilo pravo na etat po osnovi. Da ne bi ostali bez etata
opet se ponavlja ista greška, vrši se doznaka stabala po »stručnoj savjesti« bez
osnove.


Svake godine sam svjedok mučnim raspravama koje se vode između komisije
za pregled osnova i operative. Komisija prigovara što se izvršila sječa prije
nego je osnova odobrena, a operativa naravno nije mogla čekati odobrenje osnove
kad je u pitanju sječa etata glavnog prihoda koji se mora posjeći u prvim
mjesecima godine, a nove osnove prispjevaju obično u drugoj polovini godine.
Ove rasprave se završavaju bez pravog odgovora. U novije vrijeme ima prijedloga
da se sa obnovom osnova započne dvije godine prije isteka važnosti
stare osnove, tako da nova osnova bude gotova jednu (1) godinu prije nego
počnu važiti njene odredbe.


Treba odmah reći da se ovaj prijedlog ne može prihvatiti iz više razloga.
Kao prvo, šuma je živi organizam koji se mijenja svakog dana. Iz dosadašnjeg
iskustva znamo kako je teško i nezahvalno prognozirati smjernice gospodarenja
na duži rok, a po ovom prijedlogu taj rok bi se još povećao i na taj način
smjernice učinile još nepouzdanije. Budući da bi se inventarizacija obavila 2
godine prije osnove, zaliha u osnovi bila bi umanjena za dvogodišnji prirast, što
nije mala greška.


Na kraju, pravno gledano, kako se može koristiti osnova ako njene odredbe
nisu još nastupile?


Kako konačno problem riješiti? Zapravo, ako pažljivije razmotrimo materiju,
možemo zaključiti da problem nastaje zbog toga, to su se smjernice os


543




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 110     <-- 110 -->        PDF

nove koristile godinu dana ranije nego što je osnova počela važiti. Prema tome,
rješenje problema treba tražiti u vremenu.


Prilikom obnove osnova, odredbe osnove vratiti za godinu dana unazad tako,
da doznake koje su izvršene bez osnove budu unutar propisa osnove. Na ovaj
način u desetoj godini važenja osnove nećemo ostati bez propisa. Doznačena
stabla u 10. god. važenja osnove sjekla bi se u prvoj godini važenja nove osnove.
Za njihovu sječu nije potrebno čekati odobrenje nove osnove, jer su stabla
doznačena na osnovu odredaba stare osnove.


Iz praktičkih razloga treba reći da doznaku u 10-toj godini važenja osnove
treba izvršiti prije nego počnu uređajni radovi na obnovi osnove dok su još
stari odsjeci na terenu i zbog toga da inventarizacija ne obuhvati doznačena
stabla.


Predloženi način za rješenje problema imao bi za poslijedice:


1.
Predviđeni šumsko-uzgojnj radovi morali bi se završiti za 9 godina.
2.
Obnova osnova morala bi se započeti nakon 9 godina.
Naravno, ovo važi samo za prvu obnovu osnova, a kasnije obnove tekle bi
normalno — odnosno svakih 10 godina.
EVIDENCIJA DRVNE MASE NA PANJU


Osnovni preduvjet za praćenje drvne mase na panju je vidno označena granica
odsjeka na terenu. Bez vidno označene granice nije moguće izvršiti doznaku
stabla za sječu po odsjecima. Kako je granica odsjeka često izlomljena i nepravilna
linija, evidencija o posječenoj drvnoj masi po odsjecima je teška i zamršena.
Zbog toga razloga u nizinskim predjelima gdje su izvozne prilike slične,
izvršena je podjela odjela na sječne linije širine 75—80 m.


Evidencija o posječenoj drvnoj masi na ovim linijama je jednostavna zbog
pravilnog geometrijskog oblika sječnih linija.


U brdsko-planinskim područjima zbog konfiguracije terena transportni
uvjeti su različiti unutar jednog odsjeka, pa se odsjeci dijele na segmente sa
sličnim transportnim uvjetima i na taj način formiraju transportno-sječne linije.


Zbog obaveze prema osnovi gospodarenja moraju se voditi evidencije o doznačenim
stablima za sječu po odsjecima, a za potrebe eksploatacije po sječnim
odnosno sječno-izvoznim linijama.


Doznaka stabala za sječu i sječa tih stabala su dva različita radna procesa,
koji se obavljaju u različitim vremenskim intervalima, pa ih treba posebno prikazati.


Prije nego se pristupi doznaci stabala za sječu treba sačiniti plan doznake.
Plan doznake je u stvari propis osnove gospodarenja. Takav plan sadrži popis
odsjeka sa površinama, drvnom masom predviđenom za sječu po vrstama drveća
i vrstama prihoda.


Nakon izvršene doznake sačiniti iskaz izvršene doznake po odsjecima i sječnim
linijama, naravno da bruto masa doznačenh stabala po odsjecima i sječnim
linijama je ista na nivou odjela. Iskaz izvršene doznake po odsjecima je
temelj za razduženje osnove gospodarenja, uz uvjet da doznačena stabla budu
i posječena.


544




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 111     <-- 111 -->        PDF

U slučaju da doznačena stabla nisu sva posječena, onda je neophodno nakon
sječe sva takva stabla evidentirati po odsjecima i sječnim linijama i njihovu
masu odbiti od mase u iskazu izvršene doznake. Ovako korigiranu masu
razdužiti u osnovi gospadarenja.


Doznačeno stablo za sječu je istovremeno i pravo na sječu i obaveza da
se takvo stablo i posječe.


Ako u toku sječe dođe do oštećenja nedoznačenih stabala, pa se zbog tog
moraju posjeći (»ad« stabla), treba ih također doznačiti i evidentirati po odsjecima
i sječnim linijama i u osnovi gospodarenja razdužiti kao slučajni prihod.


Cjelokupna masa doznačenih a neposječenih stabala, koja nakon sječe nije
evidentirana i odbijena u iskazu izvršene doznake, u cjelosti neopravdano uvećava
otpad.


Drvnu masu na sječnoj liniji uvećati za iznos drvne mase »ad« stabala na
toj liniji.


Nakon izvršene doznake sačiniti plan sječa po sentimentima na nivou sječnih
linija, a ne odsjeka kako se to radi iz iz jednostavnog razloga jer nemamo
evidencije o dobivenim sortimentima na nivou odsjeka. Sječa doznačenih stabala
vrši se po sječnim linijama i radnike eksploataciji ne zanimaju granice
odsjeka niti ima potrebe, a preuzimanje realiziranih sortimenata od radnika
vrši se po sječnim linijama.


Iskazivanje plana sječa na obrascima ŠP, i ŠP, je nepotrebno, jer dodatno
komplicira ovu dosta složenu materiju. Mislim da je bolje sačiniti jedinstven
plan sječa na jednom obrascu koji bi sadržavao sve potrebne elemente. Takav
plan trebao bi da sadrži redni broj sječne linije sa bruto masom razvrstanom
na sortimente, ogrijev i otpad. Razvrstavanje plana sječa po vrstama
prihoda je također nepotrebno jer radnu organizaciju ne zanima dali m:! nekog
sortimenta potječe iz glavnog ili prethodnog prihoda. Takva podjela nalazi
se u iskazu izvršene doznake.


Sadašnje normiranje potrebne radne snage i materijala po sječnim linijama
je komplicirano i teško, jer nema podataka o vrsti i količini sortimenta,
koji su osnov za sastav plana.


Po završenoj sječi sačiniti iskaz izvršene sječe na istim obrascima kao i
plan sječa.


Upoređenjem iskaza sječa sa planom sječa vidjet ćemo koliko smo bili uspješni
u predviđanju naše proizvodnje. Kod nas u šumarstvu veličina otpada je
indikator koliko smo bili uspješni u našem radu. Zapravo, otpad je »crna rupa«
koja guta sve promašaje i netočnosti od izbora tarifnog niza za obračun drvne
mase, točnosti inventarizacije, izbora "/ sortimenata, savjesnosti radnika i stručnjaka
na sječi i izradi i drugo.


Veličina postotka otpada trebala bi da bude uvijek ista za određenu vrstu
drveta u određenoj dobi.
mr. Martin Krajina