DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Perje joj je bijelo, crveno i plavo, a to su boje kubanske zastave i zato joj je dodijeljeno to počasno mjesto među kubanskim pticama. U narodu je vrlo omiljena. Tako se npr. na pošti i u kioscima mogu kupiti koverte za pismo, u boji, na kojima je njena slika, a još jedna slična slika nalazi se na utisnutoj poštanskoj marki. Unatoč živim bojama tijela tocororo se u prirodi teško uočava. Obično sjedi na grani potpuno nepomično i svojom se pojavom skladno uklapa u šaroliki kubanski krajolik. Na Kubi živi i nekoliko vrsta kolibrija, od kojih je najpoznatija vrsta Calyptc helenae. To je kubanski endem, a ujedno i najmanja ptica na svijetu, pa se stoga zove ptica-muha. Dugačka je svega 6 cm, oa čega više od polovice otpada na kljun i rep. Kao i ostali kolibri, hrani se polenom, nektarom i sitnim kukcima, uglavnom ušima. U posljednje vrijeme sve je rjeđa i danas se može naći još samo u močvarnom području Zapata i planinama Sierra Maestre. Ne tako davno u kubanskim je prašumama živjela trobojna papiga, Ara tricolor. Istrebljena je upravo zbog svog šarenog egzotičnog ruha, ali je jedan od razloga i neprestano krčenje šuma radi podizanja plantaža banana, kave i drugih poljoprivrednih kultura. Ipak, zadržale su se još dvije vrste papiga. Jedna je kubanska (Aratinga euops), a draga, podrijetlom iz Srednje i Južne Amerike, bjeloglava amazona (Amazona leucocephala), koja dobro podnosi život u kavezu i lako uči govor, pa su je zato još Kolumbov i pomorci donosili u Evropu, gdje se brzo udomaćila u stanovima ljubitelja papiga. Za razliku od spomenutih rijetkih ptica, dvije su vrste — jedna crna, druga bijela — tako česte da ih je nemoguće odvojiti od tipičnog kubanskog krajolika, unatoč tome što nijedna od njih nije kubanski endem. Dovoljno je izaći iz naseljenog mjesta, često samo na periferiju, pa da se odmah primijeti bar jedna od njih. Crna se zove Calhartes aura ili crni strvinar. Ima potpuno crno perje, a goli vrat i glava su crveni. Bliski ja srodnik andskog kondora. Osim na Kubi rasprostranjen je u Sredajoj i južnoj Americi, pa ga neki nazivaju i brazilskim kondorom. Raspon njegovih krila dosiže do 180 cm. Lako ga je uočiti kako bez mahanja krilima satima kruži iznad širokih prostora u potrazi za hranom. Bijela se ptica zove Ardeola ibis i spada u porodicu čaplji (Ardeidac). Od naše sive čaplje gotovo je upola manja. Neki je zovu jednostavno ibis, što može dovesti do zabune i zamjene s jednom drugom vrstom, koja se zove Ibis aethiopica. To je ona ptica koju su stari Egipćani smatrali svetom, jer se pojavljivala zajedno s plodonosnom poplavom Nila. Za razliku od ostalih čaplji A. ibis je manje vezana uz vodu. Najradije se zadržava među stokom na otvorenim livadama i pašnjacima. Hrani se uglavnom kukcima. Vrlo je korisna, jer čisti stoku od krpelja i drugih nametnika. Njena je domovina Južna Europa i Sjeverozapadna Afrika, ah se ponekad doskita na Balkan, u Englesku i Dansku. Prije šezdesetak godina, pod nekim još nerazjašnjenim okolnostima, prve kolonije te ptice iznenada su se pojavile u Zapadnoj Gijani. Njihova se brojnost naglo povećavala, pa su uskoro započele s invazijom na sjever i jug kontinenta. Tako su dospjele i na Kubu. Od tada je prošlo svega dvadesetak godina, a danas je ta mala čaplja jedna od najobičnijih i najčešćih ptica na Kubi. 540 |