DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 99 <-- 99 --> PDF |
IVAN (KUM) MATOŠEVIC, dipl. ing. šum. (1933—1990) Šumarstvo SPACVANSKOG bazena izgubilo je još jednog vrsnog stručnjaka IVANA MATOŠEVIĆA, dipl. ing. šumarstva, glavnog tehnologa za iskorišćivanje šuma. Naš »KUM« Ivo kako smo ga od milja zvali, rođen je 23. prosinca 1933. godine u Ilači. Diplomirao je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1960. godine kada je i počeo raditi u ŠPIK-u »Spačva« Vinkovci. Od 1963. uspješno obavlja poslove upravitelja Šumarije u Gunji, a od 1970. g. na području šumskog gospodarstva »Hrast« Vinkovci vodi stručne poslove glavnog inženjera za eksploataciju šuma, gdje je dao ogroman osobni doprinos u organiziranju života i rada radnika. U dosadašnjem radu dokazao se kao zreo stručnjk koji je odlučno organizirao poslovanje sukladno 115. godišnjoj tradiciji spačvanskog šumarstva. Posebne organizatorske sposobnosti došle su do izražaja kod oplemenjivanja teškog sjekačkog poziva. Njegovim znalačkim pristupom »grubi« sjekači postali su profinjeni majstori pokreta, afirmirajući sebe i vinkovački kraj, ne samo u Jugoslaviji već i u inozemstvu. U zdravoj natjecateljskoj atmosferi nikli su šampioni radnih natjecanja Hrvatske i Jugoslavije, a nastupali su i u inozemstvu: u Bugarskoj, Rumunjskoj, Madžarskoj, ČSSR, SSSR, Švedskoj, Finskoj i Danskoj. Jasno da to nije rezultat slučajnosti već mukotrpnog organizacijskog rada koji traje 26 godina, a vezan je uz djelovanje i vođenje nekolicine entuzijasta, među kojima je najzaslužniji dipl. ing. Matošević. Njegova aktivnost se ogledala kroz zaduženja: — član republičkog i saveznog odbora za natjecanje sjekača od 1966. g. — sudac na republičkim, saveznim i međunarodnim prvenstvima od 1965. godine — trener ekipe SR Hrvatske 15 puta — na međunarodnim natjecanjima 8 puta je bio vođa ekipe Jugoslavije, a i trener ili sudac — predavač je na seminarima za suđenje na natjecanjima sjekača — član komisije za izradu pravilnika za proizvodna natjecanja sjekača Hrvatske i Jugoslavije. Svojim iskustvom utjecao je da se struka afirmira ne samo radnim efekti ma nego i humaniziranjem onih segme nata kojima pojedinac pokazuje šta se radno-natjecateljskim i sportskim nad metanjem može postići uz stručni pristup organizacije rada, u čemu je kolega Ivo bio neponovljiv. Pokojnikov je izuzetan doprinos u ob razovanju mladih. 10 generacija učenika prošlo je kroz PŠŠC* u Vinkovcima i sa zrelo u majstore svog zanata — sjekače. 433 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Mnogi su uspješno nastavili obrazovanje za poslovođe i šumarske inžinjere. Kolega Ivo dao im je teoretski temelj, ali i organiziranjem praktičnog rada usadio radni i ljudski entuzijazam, te životnu sigurnost. Pored redovnog obrazovanja mladih učenika, bio je i viđeniji član obrazovnog tima za obrazovanje radnika uz rad, na tečajevima sjekača, dizaličara i ostalih specijalnosti. U sportskim aktivnostima — RSI bio je oličenje zajedništva i fer-pleja. Za izvanredne zasluge i osobni stručni doprinos pokojnik je dobio mnoga odlikovanja i priznanja: — Orden rada predsjednika Republike — Visoka odlikovanja »Narodne tehnike « Hrvatske — Zlatnu plaketu 20. obljetnice ROŠ »Slavonska šuma« Vinkovci, te niz drugih priznanja koja su dokaz njegovog nesebičnog zalaganja. Vrlo je teško opisati koliko je volio svoju Ilaču, Vinkovce i ravnu Slavoniju, naše šume, radnike u njima i sve drugo vezano uz šumarstvo, kako to znamo reći mi zaljubljenici »zelene religije«, čiji je on izraziti predstavnik. Nadprosječno uspješno bio je Slavonac, šumarski stručnjak, organizator većine pokretanih aktivnosti, borac za čovjeka i progres. Što god je radio bilo je predano i s ljubavlju. Bio je pouzdan graditelj harmoničnog življenja i pobornik tolerancije. Znao je slušati ali i savjetovati. Cijenio je sugovornika i respektirao činjenice ali isto tako bio postojan pri naletu improvizaci * Poljoprivrednošumarski školski centar ja. Nosio je glavni teret koordinacije rada u iskorišćivanju šuma i to vrlo uspješno, po čemu je bio cijenjen daleko izvan granica djelovanja. Njegov osjećaj afirmativnosti struke i njenih poslenika bio je točak zamajac u mnogim oblicima, a najdirektnije u radno-natjecateljskom segmentu. Zahvaljujući njemu svijet je bukvalno shvatio da postoje i traju Aleksići, Klarići, Lamešići, Lukići, Marušići, Mataje ... čijim se uspjesima radovao kao malo dijete ili tugovao kad im nije išlo od ruke. To, koliko je naš Ivo radio, kako se zalagao, čime je iznjedrio kvalitetu organiziranosti priča je za sebe. U radnoj domeni to najbolje znaju tehnolozi i poslovođe, a u proizvodno-natjecateljskoj radnici. S elanom kojeg je prenosio i na ostale toliko je bio sugestivan da su uspjesi navirali kao logična posljedica. Može se najjednostavnije reći, bio je fanatičan zaljubljenik u svoju struku, volio je ljude svakim svojim atomom snage, zbog čega je valjda i bio uspješan u radu i obljubljen u svim sredinama. Ti rezultati i uspjesi tražili su puno odricanja i radne energije. On im se sav predao i na kraju sagorio kao svijeća lojanica. Njegovo veliko srce zauvijek je zastalo, na zaprepaštenje svih. Ostaje nam neizmjerna tuga za prijateljem i LJUDINOM, kakav je zaista bio naš dragi pokojnik. Ako su djela mjerilo vrijednosti, a jesu, po njima se generacije pamtiti i spominjati našeg kolegu Ivu, kao najsvjetliji primjer čovjeka i istaknutog stručnjaka. Malo je reći hvala za ono što nam je dao, a dao je cijelog sebe. Slavko Šarčević, dipl. ing. šum. |