DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 97 <-- 97 --> PDF |
IN MEMORIAM ROMAN CHYLAK, dipl. inž. šum. (1909—1990) Četiri godine nakon tragične smrti svog sina Vladimira, također šumara i aktivnog člana delničkog Šumskog gospodarstva, shrvan dugom i teškom bolešću ali i životnim nedaćama u Ortopedskoj bolnici u Kraljevici 25. svibnja preminuo je Roman Chylak, dipl. inž. šumarstva. Urna s njegovim pepelom sahranjena je uz prisuće rodbine i njegovih kolega na zagrebačkom groblju Mirogoj 30. svibnja 1990. Pokojnik je rođen 7. prosinca 1909. godine u Velikoj Gorici na domak Zagreba. Okončavši tu pučku školu svili osam razreda srednje škole polazi u Drugoj muškoj realnoj gimnaziji, na kojoj maturira 1928. godine. Kako je još kao dječarac s ocem išao u lov, zavolivši šume i slobodno živuće životinje bez dvoumljenja upisuje studij šumarstva na Gospodarsko- šumarskom fakultetu Sveučilišta ;: Zagrebu. Diplomirao je 6. veljače 1934. godine. Pripadajući dakle malobrojnoj ali časnoj plejadi šumarskih stručnjaka koja je svoja teoretska znanja sticala sredinom razdoblja između dva svjetska razaranja, a praktična u prvoj poslijeratnoj obnovi ratom opustošene zemlje,´ pokojnik je nama mlađima bio učiteljem i uzorom. Do dolaska u našu sredinu, u šumom bogati Gorski kotar, svako radno mjesto, svako radilište, bili su mu osnova za vlastito stručno usavršavanje i obogaćivanje. Prenoseći sve to, a nadasve mar i samoprijegor, na suradnike i mlađe kolege i naše šume ostale su očuvane unatoč bolesnim deformacijama modernog doba. Svoj radni vijek otpočeo je 1934. godine u Baranji, u čuvenim beljskim lovištima koje je od velmože E. F. Hohentzolerna preuzeo poslije prvog svjetskog rata Beli dvor Kraljevine Jugoslavije. Prve tri godine bio je učenikom na daleko znanog stručnjaka za uzgoj jelenske divljači Kolomana Šal era. Godine 1938. teška srca napušta taj »lovački raj« i prima dužnost upravitelja Šumarije Zavalje kraj Bihaća otočke imovne općine. Pat prekida zvjezdane staze mladog šumara i lovca. Slijedi mobilizacija pa dugogodišnje zarobljeništvo u Njemačkoj. Poslije oslobođenja 1945. godine prvo radno mjesto dobiva u Titovoj Korenici, a potom u Raiću, Okučanima i Staroj Gradiški. 1947. prima dužnost upravitelja Šumarije Velika kraj Slavonske Požege, da bi 1949, prešao u Drvnu industriju Vojnić, a zatim u Slavonsku Požegu gdje 1951. godine postaje prvim upraviteljem novo osnovane šumarije. Nemirna duha željan promjena i novih izazova godine 1955. odlazi u Bosnu, najprije u Šumsko gospodarstvo Tuzla a potom u Prijedor za »prvog inženjera« uzgajanja šuma. O 431 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 98 <-- 98 --> PDF |
tim godinama pošumljavanja goleti i melioracija degradiranih sastojina pokojnik se vazda s ponosom sjećao, a pri kasnijim stručnim ekskurzijama u te krajeve rado je pokazivao pažnje vrijedna djela svojih ruku i uma. Godine 1961. na osobnu molbu direktora novo osnovanog Šumskog gospodarstva Delnice inž. Stanka Tomaševskog pokojni Chylak dolazi u Delnice, gdje prima dužnost tehničkog direktora gospodarstva. Tu njegovo veliko iskustvo i znanje dolaze do punog izražaja. Iako je pretežno radio na poslovima iskorišćavanja šuma nisu mu izmicali ni zahvati vezani za obnovu šuma i lovstvo. To je djelatnosti naročito oživljavao na našem priobalju i otocima, diveći se iskonskoj snazi bora i izvorne kamenjarke u sivilu kamenjara — prvi koji ga ozelenjava i druga koja ga ukrašava. Za ime inž. Chylaka vezani su za goranske prilike izuzetno veliki zahvati na rekonstrukciji panjače u Pintarici kraj Gerova, počeci eksploatacije »mrtvog kapitala« u do tad neotvorenim šumama risnjačkog, platačkog masiva, procvat sporednih šumskih djelatnosti, osnivanje fazanerije u Ćunskem i podizanje ograđenog uzgajališta za muflone i jelene lopatare u Punta Križa na otocima Cresu i Lošinju i dr. Svoja stručna znanja prenosio je na mlađe kolege i puteni pisane riječi te kroz nastavu na Srednjoj šumarskoj školi u Delnicama. Brojne napise o ugljenarenju, racionalnom korišćenju šumskih prometala, pošumljavanju goleti i dr. objavio je u informatoru »Drvosječa«, a napise iz lovne privrede u zagrebačkom »Lovačkom vjesniku«. Kako je pridavao veliko značenje šumskim i lovnogospodarskim osnovama zauzimao se, i u tome uspijevao, da te poslove obavljaju ponajbolji kadrovi u sprezi s znanošću. I nakon umirovljenja 1972. godine pokojnik je rado posjećivao svoj »radni dom« u Supilovoj 32 u Delnicama. Veselili su ga uspjesi onih koji su nastavili njegovo djelo. Sad kad ga više nema među nama ne ostaje nam drugo nego da mu iskažemo hvalu, poštovanje i pietet prema njegovu životu i radu. A. Frković |