DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 93     <-- 93 -->        PDF

od 1985. te glavni i odgovorni urednik
senjskog časopisa za književnost i kulturu
»Usponi« od 1985. Piše poeziju i prozu
za odrasle i djecu. Tekstove objavljuje
u publikacijama: Galeb (1983, 1984, 1987),
Usponi (1985—1989), Smilje i bosilje (1985),
Lovački vjesnik (1985, 1988), Modra lasta
(1987), Osvit (1989), Kultura, Varšava
(1989) i drugdje. Dosad je objelodanio:
Skamenjene svirale, Senj 1978; Stope,
Rijeka 1980; Knjiga s devet naslova (rukovet
»Luči«), Senj 1982; U grudi zemlje,
Rijeka 1985; Zapisi iz ograda, Senj 1987;
Zeleni vjetar, Rijeka 1987; Slomljivi, Senj
1989; Kuća hrtova, Karlovac 1990. i publikaciju
Velebitski botanički vrt i rezervat
(u povodu 10- i 20-te godišnjice osnutka)
s više autora, Zagreb 1977. i 1987.


Književni rad Milana Krmpotića, odnosno
sve ono što je dosad objavio, može
se već u ovom trenutku koliko-toliko
vrednovati, nezavisno od toga što se on
kao pisac još razvija, pa se logično o
njegovom književnom radu ne može dati
neki cjelovitiji i konačniji sud. Milan
Krmpotić je nedvojbeno književni stvaralac
koji se postojano trudi da iz mogućnosti
svojega smisla za književno iskazivanje
iznudi maksimum. To on čini
već više od desetak godina isprobavajući
svoje književne sklonosti, inzistirajući
pretežno u stihovnoj i pripovjedačkoj formi,
što je najbolji dokaz, kako se u njegovim
unutrašnjim svjetovima oplođuje
doista nešto spontano, što traži načina
da ostavi svoje osebujne tragove na bjelinama
papira. Ono bitno što ide u prilog
Milanu Krmpotiću kao piscu je činjenica,
da on sve znalačkije i ležernije
ovladava fabularnim osjenčavanjima tema
kojima se prožme, odnosno da sve
spretnije i vještije inscenira funkcional


ni i dinamični dijalog i druga strukturalna
rješenja, pomoću kojih valja što adekvatnije
predočiti zahvaćenu životnu
građu. Njegova književna manira sretna
je sinteza tradicionalnih, gotovo dobrih
realističkih iskaznih modifikacija i jezgrovite
moderne proze, što je zacijelo rezultat
i inteligentno percipirane književ


ne lektire i vlastitog napora da tome dade
nekakav svoj osobni]i pečat.


Tematski krugovi Milana Krmpotića
su objektivno podosta raznoliki i na svoj
način još uvijek tragalački, što je manje-
višc normalno za svakog pisca, koji stremi
k ambicioznijim projekcijama kontroverznih
životnih realiteta. U svojoj
knjizi pjesama »Skamenjene svirale« on
slikovito demonstrira impresivne i gotovo
jedinstvene ljepote senjsko-velebitskog
područja, no možda istodobno još više
svoju nestrpljivu osjećajnost i duhovnost,
što je ohrabrujući nagovještaj zaključka,
da u njemu egzistira jedna osjećajna
i nemirna duša, koja pokušava da
se naspram životnih istina i ljepota koliko-
toliko preciznije odredi. U knjizi pjesama
»U grudi zemlje«* Milan Krmpotić
kao da dobiva neki snažniji unutrašnji
polet u težnji da analitičnije i univerzalnije
prodre u životne tajne i ljepote, što


se u njega usijecaju:


Iz dana u dan život


svojim neumoljivim dlijetom


u mramornom monumentu


kleše naša pogurena, poprsja.


(Klesarska igra)


Krmpotićeva pak knjiga proznih tekstova
»Slomljivi« zbir je priča o zgodama i
nezgodama naših ljudi, o njihovim nezavidnim
socijalnim situacijama i u krajnjem
smislu o nekim ljudskim životnim
sudbinama u nas, odnosno na naš način.
U njoj je nedvojbeno još očiglednije autorovo
sazrijevanje na osobnom životnom
iskustvenom planu, kao i potvrđivanje
njegova umijeća da doista književnički
piše, što je jedna od najhitnijih pretpostavki
za svakoga onog što se je osmjelio
da uroni u avanturu književnoga stvaranja.
Neprijeporno je da svaka nova
Krmpotićeva knjiga jasno predočava koliko
on još uvijek u koječem kao pisac
tapka na mjestu i koliko se on kao pisac
razvija, no istini za volju valja priznati,
da on u dimenzijama svoga dosad iskazanog
književno nadarenog naboja, sve


više napreduje.