DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 93 <-- 93 --> PDF |
od 1985. te glavni i odgovorni urednik senjskog časopisa za književnost i kulturu »Usponi« od 1985. Piše poeziju i prozu za odrasle i djecu. Tekstove objavljuje u publikacijama: Galeb (1983, 1984, 1987), Usponi (1985—1989), Smilje i bosilje (1985), Lovački vjesnik (1985, 1988), Modra lasta (1987), Osvit (1989), Kultura, Varšava (1989) i drugdje. Dosad je objelodanio: Skamenjene svirale, Senj 1978; Stope, Rijeka 1980; Knjiga s devet naslova (rukovet »Luči«), Senj 1982; U grudi zemlje, Rijeka 1985; Zapisi iz ograda, Senj 1987; Zeleni vjetar, Rijeka 1987; Slomljivi, Senj 1989; Kuća hrtova, Karlovac 1990. i publikaciju Velebitski botanički vrt i rezervat (u povodu 10- i 20-te godišnjice osnutka) s više autora, Zagreb 1977. i 1987. Književni rad Milana Krmpotića, odnosno sve ono što je dosad objavio, može se već u ovom trenutku koliko-toliko vrednovati, nezavisno od toga što se on kao pisac još razvija, pa se logično o njegovom književnom radu ne može dati neki cjelovitiji i konačniji sud. Milan Krmpotić je nedvojbeno književni stvaralac koji se postojano trudi da iz mogućnosti svojega smisla za književno iskazivanje iznudi maksimum. To on čini već više od desetak godina isprobavajući svoje književne sklonosti, inzistirajući pretežno u stihovnoj i pripovjedačkoj formi, što je najbolji dokaz, kako se u njegovim unutrašnjim svjetovima oplođuje doista nešto spontano, što traži načina da ostavi svoje osebujne tragove na bjelinama papira. Ono bitno što ide u prilog Milanu Krmpotiću kao piscu je činjenica, da on sve znalačkije i ležernije ovladava fabularnim osjenčavanjima tema kojima se prožme, odnosno da sve spretnije i vještije inscenira funkcional ni i dinamični dijalog i druga strukturalna rješenja, pomoću kojih valja što adekvatnije predočiti zahvaćenu životnu građu. Njegova književna manira sretna je sinteza tradicionalnih, gotovo dobrih realističkih iskaznih modifikacija i jezgrovite moderne proze, što je zacijelo rezultat i inteligentno percipirane književ ne lektire i vlastitog napora da tome dade nekakav svoj osobni]i pečat. Tematski krugovi Milana Krmpotića su objektivno podosta raznoliki i na svoj način još uvijek tragalački, što je manje- višc normalno za svakog pisca, koji stremi k ambicioznijim projekcijama kontroverznih životnih realiteta. U svojoj knjizi pjesama »Skamenjene svirale« on slikovito demonstrira impresivne i gotovo jedinstvene ljepote senjsko-velebitskog područja, no možda istodobno još više svoju nestrpljivu osjećajnost i duhovnost, što je ohrabrujući nagovještaj zaključka, da u njemu egzistira jedna osjećajna i nemirna duša, koja pokušava da se naspram životnih istina i ljepota koliko- toliko preciznije odredi. U knjizi pjesama »U grudi zemlje«* Milan Krmpotić kao da dobiva neki snažniji unutrašnji polet u težnji da analitičnije i univerzalnije prodre u životne tajne i ljepote, što se u njega usijecaju: Iz dana u dan život svojim neumoljivim dlijetom u mramornom monumentu kleše naša pogurena, poprsja. (Klesarska igra) Krmpotićeva pak knjiga proznih tekstova »Slomljivi« zbir je priča o zgodama i nezgodama naših ljudi, o njihovim nezavidnim socijalnim situacijama i u krajnjem smislu o nekim ljudskim životnim sudbinama u nas, odnosno na naš način. U njoj je nedvojbeno još očiglednije autorovo sazrijevanje na osobnom životnom iskustvenom planu, kao i potvrđivanje njegova umijeća da doista književnički piše, što je jedna od najhitnijih pretpostavki za svakoga onog što se je osmjelio da uroni u avanturu književnoga stvaranja. Neprijeporno je da svaka nova Krmpotićeva knjiga jasno predočava koliko on još uvijek u koječem kao pisac tapka na mjestu i koliko se on kao pisac razvija, no istini za volju valja priznati, da on u dimenzijama svoga dosad iskazanog književno nadarenog naboja, sve više napreduje. |