DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 25 <-- 25 --> PDF |
granitskoj intruziji postepeno mijenjaju svoj kemijski i mineralni sastav i preko tinjčevih škriljaca prelaze u gnajse. Respektirajući navedene izvore, može se konstatirati da u metamorfnoj seriji stijena na području sjevero-zapadnog Papuka prevladavaju gnajsi te u manjoj mjeri i druge stijene nižeg stupnja metamorfizma. Te stijene se fizikalno lako troše ostavljajući dosta detritusa, što je veoma značajno u daljim transformacijama i genezi zemljišnog pokrova. b) Tlo Tla šireg područja istraživanja obilježena su u prvom redu karakteristikama matičnog supstrata i reljefa. Reljef je diseciran — obiluje strmim padinama i pojavama ekscesivne erozije. Takav reljef modificira lokalnu klimu, a preko nje utječe na procese humifikacije i humizacije tala, pa prema tome i na varijabilnost unutar tipske pedofiziografije. Matični supstrat je dominantan pedogenetski faktor, za čiju je horizontalnu varijabilnost vezana mozaičnost zemljišnog pokrova (Martinovi ć idr . 1977). Najzastupljeniji tipovi tala su distrični kambisol, tipični, i luvisol (Ba si c & Perkovi ć 1975), i to u kartografskim jedinicama ovih kombinacija: — distrični kambisol, tipični, lesivirani i pseudooglejani — luvisol — distrični silikatni koluvij — ranker na gnajsu, škriljevcima i granitu (60:20: : 10:10); — luvisol — distrični kambisol, tipični, lesivirani i pseudooglejani — pscudoglej obronačni (60:30:10); Prva kartografska jedinica vezana je za područje s jako diseciranim reljefom, sa strmim i vrletnim padinama, uskim grebenima i planinskim kosama. Takve reljefske prilike uz nepropusnu stijenu omogućuju snažne procese erozije, zadržavajući tla u početnim evolucijskim stadijima. U kartografskoj jedinici po zastupljenosti dominira distrični kambisol, tipični, a podtip lesivirani i pseudooglejani, te luvisol vezani su za reljefski mirnije položaje, odnosno blaže padine. Koluvij prekriva doline i uvale i javlja se kao rezultat snašanja zemljišnog materijala sa strmih pristranaka. Ranker je vezan za najstrmije padine, oštre vrhove i najčešće kompaktne, tvrde matične stijene (R). Druga jedinica izdvojena je na reljefu s manje strmih pristranaka i blago valovitim položajima. To su stabilni reljefski položaji na kojima izostaje snažnija erozija, zemljišni materijal se zadržava na mjestu, što omogućuje evoluciju tala do faze luvisola, odnosno pseudogleja. U toj jedinici dominira luvisol, distrični kambisol dolazi na nagnutim položajima, a pseudoglej se javlja na blago nagnutim položajima i u bočnim dolinama kao rezultat specifičnog trošenja gnajsa i škriljevaca (Baši ć & Perković , ibidem). Neke od tih stijena po mineraloškom sastavu jako su bogate feldspatima tako da stvaraju finu trošinu koja je toliko zbijena da otežava ili potpuno priječi descedentno kretanje oborinske vode. Rezultat su jasni morfološki znaci pseudooglejavanja. Ispod mramoriranog Bg-horizonta na prijelazu u tvrdu stijenu obično se nalazi grus matične stijene. Tla tog područja ekološki se međusobno dosta razlikuju. Najnepovoljniji su ranked, a najpovoljniji luvisol i koluvij te distrični kambisol, lesivirani i |