DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 31 <-- 31 --> PDF |
stavljala aluvijalna, neobrađena, plavljena tla uz rijeku Dunav, te plavljena tla uz rijeku Savu, dok bi najlošiji bonitet predstavljala staništa, karakterizirana recentnim, aluvijalnim nanosima pijeska, i šljunka, uz gornji tok rijeke Drave, koja su drenirana i slabo snabdijevena hranjivima. Odnos Fenotipske stabilnosti i produktivnosti nekih testiranih klonova i idealnog klona Starost: 2 + 13 godina; Razmaci sadnje: 3x3 m R 50 ~loo~ lij o 260 r 0o 250 staništa j Prema publiciranom radu Verma, M. M. and G. S. Chahal (1978), korišćenje klasične regresijske analize u cilju valorizacije genotipova ima svoje limite u činjenici, što je ovom metodom nemoguće utvrditi idealne genotipove, a to su takvi genotipovi, koji pokazuju niski senzibilitet u smislu modifikacija na siromašne okoline te vrlo izražen senzibilitet na visoko prinosne okoline. U praksi nije takav slučaj, već je češći slučaj, da genotipovi (klonovi) pokazuju specifičnu prilagodbu (vidi graf. 1), gdje se iz grafičkog prikaza regresijskih pravaca vidi postojanje interakcije klon x stanište, a što znači i specifične adaptacije na pojedina staništa, ili pak pokazuju tendenciju opće adaptabilnosti na sve okoline s time, da im je veličina produkcije u optimalnim okolinama daleko manja u odnosu na genotipove, koji pokazuju specifičnu prilagodbu na optimalne okoline. Odnos selekcioniranih klonova i idealnog klona grafički bi izgledao ovako (Graf. 4). Iz priloženog grafikona je vidljivo, da se idealnom genotipu po produkciji drvne mase približava klon V 160, s time da on pokazuje visok senzibilitet na optimalne okoline, ali također i relativno izražen senzibilitet i na minus okoline. 233 |