DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Odjel Društvene šumeha
Privatne šume
ha
Ukupno
ha
123456 (dio)
7
26,98
26,78
1,67
3,43
12,54
1,20
23,85
43,07
25,52
13,83
9,92
18,24
12,00
13,90
70,05
52,30
15,50
13,35
30,78
13,20
37,75
Ukupno 96,45 136,48 232,93


POVIJEST ČIKATA


Prvobitna vegetacija otoka Lošinja sastojala se od šuma hrasta crnike
i crnog jasena (Orno-Quercetum ilicis, po današnjoj nomenklaturi).


Nakon rimskih vremena i dolaskom Hrvata na otok počela su se razvijati
naselja u unutrašnjosti otoka i otada čovjek utječe na iskonske šume
Lošinja.


»Tako se mjesto Veli Lošinj počelo razvijati oko zavjetne crkvice Sv.
Nikole iz bizantskog vremena na istoimenom brdu, gdje se doselilo dvanaest
hrvatskih obitelji 1280. godine, a vođa im je bio Abrad Harn o v i ć. Tu
se počelo razvijati Velo Selo.


Desetak godina kasnije dolazi još jedna manja skupina doseljenika na
Lošinj, koja osniva svoje naselje Malo Selo, uz morsku uvalu, nešto sjevernije
od Velog Sela.


Malo Selo se počelo naglo širiti amfiteatralno oko morske uvale prostranog
zaljeva. U dobro zaštićenom zaljevu počinje se razvijati luka.


Godine 1389. u ugovoru sklopljenim s upravnim vlastima u Osoru naselje
mijenja naziv u Mali Lošinj. Stanovništvo se bavi ratarstvom i stočarstvom
(vinogradarstvo, maslinarstvo i ribarstvo). Izrazito pomorski značaj
mjesta usmjerilo je Malološinjane i u pomorski život. To dokazuje i najstariji
dio zavjetne kapelice Majke Božje od Navještanja, koja se prvi puta
spominje 1534. godine, a sagrađena je pokraj rta Anuncijatc u Čikatskom
zaljevu vjerojatno poslije tragedije kada su u nevremenu na tom mjestu
potonula 2 mletačka trgovačka jedrenjaka« (PUP — Ćikat, 1987).


Narod je teško živio i bavio se pretežno poljoprivredom, stočarstvom i
ribarstvom. U borbi za svoj opstanak bio je okrenut šumi i moru. Šumu je
krčio i palio da bi dobio poljoprivredne i pašnjačke površine, a drvo (hrast
crniku) prodavao je i izvozio u Veneciju te si na taj način osiguravao potrebna
sredstva za život. Takvim radom i odnosom prema šumi uspio je
šumu potpuno uništiti, površine ogoliti i pretvoriti u krš, a samo
jedan manji dio površina priveo je popljoprivrednoj kulturi — izgrađujući
gromače i podižući vinograde i maslinike, dok je veći dio tako stvorenog
kamenjara služio za ispašu stoke (ovce i koze).