DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Odjel Društvene šumeha Privatne šume ha Ukupno ha 123456 (dio) 7 26,98 26,78 1,67 3,43 12,54 1,20 23,85 43,07 25,52 13,83 9,92 18,24 12,00 13,90 70,05 52,30 15,50 13,35 30,78 13,20 37,75 Ukupno 96,45 136,48 232,93 POVIJEST ČIKATA Prvobitna vegetacija otoka Lošinja sastojala se od šuma hrasta crnike i crnog jasena (Orno-Quercetum ilicis, po današnjoj nomenklaturi). Nakon rimskih vremena i dolaskom Hrvata na otok počela su se razvijati naselja u unutrašnjosti otoka i otada čovjek utječe na iskonske šume Lošinja. »Tako se mjesto Veli Lošinj počelo razvijati oko zavjetne crkvice Sv. Nikole iz bizantskog vremena na istoimenom brdu, gdje se doselilo dvanaest hrvatskih obitelji 1280. godine, a vođa im je bio Abrad Harn o v i ć. Tu se počelo razvijati Velo Selo. Desetak godina kasnije dolazi još jedna manja skupina doseljenika na Lošinj, koja osniva svoje naselje Malo Selo, uz morsku uvalu, nešto sjevernije od Velog Sela. Malo Selo se počelo naglo širiti amfiteatralno oko morske uvale prostranog zaljeva. U dobro zaštićenom zaljevu počinje se razvijati luka. Godine 1389. u ugovoru sklopljenim s upravnim vlastima u Osoru naselje mijenja naziv u Mali Lošinj. Stanovništvo se bavi ratarstvom i stočarstvom (vinogradarstvo, maslinarstvo i ribarstvo). Izrazito pomorski značaj mjesta usmjerilo je Malološinjane i u pomorski život. To dokazuje i najstariji dio zavjetne kapelice Majke Božje od Navještanja, koja se prvi puta spominje 1534. godine, a sagrađena je pokraj rta Anuncijatc u Čikatskom zaljevu vjerojatno poslije tragedije kada su u nevremenu na tom mjestu potonula 2 mletačka trgovačka jedrenjaka« (PUP — Ćikat, 1987). Narod je teško živio i bavio se pretežno poljoprivredom, stočarstvom i ribarstvom. U borbi za svoj opstanak bio je okrenut šumi i moru. Šumu je krčio i palio da bi dobio poljoprivredne i pašnjačke površine, a drvo (hrast crniku) prodavao je i izvozio u Veneciju te si na taj način osiguravao potrebna sredstva za život. Takvim radom i odnosom prema šumi uspio je šumu potpuno uništiti, površine ogoliti i pretvoriti u krš, a samo jedan manji dio površina priveo je popljoprivrednoj kulturi — izgrađujući gromače i podižući vinograde i maslinike, dok je veći dio tako stvorenog kamenjara služio za ispašu stoke (ovce i koze). |