DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 24 <-- 24 --> PDF |
226 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 23 <-- 23 --> PDF |
A Model for Tending and Reforestation of the ČIKAT Park-Forest on Lošinj Summary In this paper the authors present the borders and areas of the park-forest Čikat on Lošinj, together with the history of its creation. Existing vegetation of the Čikat peninsula was analysed and a map was produced of the existing and potential vegetation on a scale 1 : 10000. A model was described for biological restoration of the Čikat park-forest. Generally useful functions of the forest in a relative relation were emphasised. The health condition of the forest was examined in view of acid rains. The positive effect of the park-forest on its surroundings was shown. The emphasis of the work is placed on the suggestion of silvicultural interventions and tending and reforestation of Aleppo pine stand on Čikat. Special attention was given to tending and particularly reforestation of the Aleppo pine stands. Ke y words : park-forest, Aleppo pine, tending and reforestation of stands, vegetation, protection of surroundings. N. B. Mjerila na reproduciranim kartama su: na str. 216. 20.833, na str. 218. 17.276 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 22 <-- 22 --> PDF |
3. Radovima na njezi i pomlađivanju treba postići potpunu prirodnost Šumskih sastojina na svim staništima. 4. Hrast crnika i ostali pratioci trebaju biti dominantne vrste drveća, koje će davati osnovno obilježje području i predstavljati značajno ekološko uporište toga kraja. 5. Iz estetskih razloga moguće je u omjeru smjese tih sastojina podržavati do 30% alohtonih vrsta drveća (mediteranski borovi, cedrovi, čempres i dr.). 6. Sve radove na njezi i obnovi sastojina treba izvoditi uz respektiran je daljeg razvoja turističke privrede. Također je prijeko potrebno posvetiti pažnju da se ne naruši biološka ravnoteža razvoja prirodne sastojine (ograničenje frekvencije, zaštita površina usmjeravanjem prometa, gradnje i dr.). 7. Potrebno je energično zaustaviti sve izvore opterećenja šumskih ekosistema štetnim supstancijama (SO.,, fotooksidanti i dr.). 8. Provodeći navedene mjere i pothvate, park šuma Čikat će se svrstati u one šumske sastojine koje će biti stabilne, dobrih općekorisnih funkcija i trajne. Trajnost će joj osigurati prirodnost ekosistema te šumskouzgojni zahvati temeljeni na principima suvremene šumarske znanosti. LITERATURA Komlenović, N. i Pezdirc, N. (1987): Koncentracija sumpora u lišću nekih vrsta drveća u Istri i Hrvatskom primorju, Šum. list 1—2. M a t i ć, S. (1983): Struktura šuma hrasta crnike (Orno-Quercetum ilicis H-ić 1958) na Rabu. Zbornik Roberta Visijanija Šibenčanina, Šibenik. Matić , S. (1986): Šumske kulture alepskog bora i njihova uloga u šumarstvu Mediterana, Glasnik za šumske pokuse. Posebno izdanje, 2, str. 123—145, Zagreb. Matić , S. (1987): Uzgojni zahvati u Mediteranskim šumama kao mjera povećanja njihove stabilhnosti i produktivnosti. III kongres biologa Hrvatske, Mali Lošinj. Prpić , B. (1980): Problematika Motovunske šume s prijedlogom rješenja, Šum. list 5—6, str. 189—200. Prpić , B. (1986): Ekologija šuma — razvoj i primjena, Šum. list, str. 279—281. Prpić , B. (1986): Odnos hrasta crnike i nekih njegovih pratilaca prema vodi i svjetlu, Glasnik za šumske pokuse, str. 69—77. Rauš , Đ. (1983): Parkovi otoka Raba i njihovo hortikulturno i estetsko i turističko značenje, Zbornik Roberta Visianija Šibenčanina, str. 247—266, Šibenik. Rauš , Đ. & S. Mati ć (1984): Sinekološko-uzgojno istraživanje u šumama otoka Raba. Šum. list, br. 3—4, str. 131—145, Zagreb." Rauš , Đ. (1986): Uloga šuma i parkova u prostornom i privrednom planu otoka Raba. Posebno izdanje Glasnika za šumske pokuse Šumarskog fakulteta Zagreb, br. 2, 199—206. Rauš, Đ., Prpić, B. i Matić, S. (1988): Studija tala i površina pogodnih za poljoprivredu i šumarstvo. Prostorni plan općine Cres-Lošinj. Zagreb. R a u š, Đ., Šumarska fitocenologija, Liber, Zagreb 1987. š u ga r i ostali: Vegetacijska karta SR Hrvatske, List Rab, 1976. Šumsko-privredna osnova 1963—1972. G. j . »Čikat« — Šumarija Mali Lošinj. Urbanistički institut SR Hrvatske — Zagreb PUP za Čikat 1987. 224 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Jazište s obzirom na to da su se sjekli »elementi makije«, težeći za čistom šumom alepskog bora i eventualno želeći postići nikad nepostignuto prirodno pomlađivanje bora. Tamo gdje ne postoje pomladne jezgre, a uvjeti tla se ocjenjuju kao povoljni, potrebno je otvaranjem malih površina (1—2 stabla) dovesti više svjetla na tlo, ubrzati procese mineralizacije, humifikacije i biološke aktivnosti u tlu, što će rezultirati pojavom odgovarajućeg pomlatka. Na takvim je mjestima potrebno unositi žir ili sadnice hrasta crnike, crnog jasena, lovora i drugih autohtonih elemenata. Na taj način uz prirodnu sukcesiju autohtonih elemenata osigurat će se dobra obnova tih površina. Proširivanje postojećih obnovljenih površina uz kombiniranje prirodne i umjetne obnove predstavlja pravac koji treba slijediti u pomlađivanju tih šuma. Osnovni preduvjet koji treba obaviti u tim sastojinama, kad je riječ o pomlađivanju, jest kompletna zaštita pomladne površine posebno od devastacije koju čine ljudi i stoka. Zbog toga ograđivanje i vidno isticanje zabrane gaženja i uništavanja tih površina mora biti prioritetan zadatak. Prema svemu navedenom, kad je u pitanju njega i obnova šuma alepskog bora na Čikatu, model za njegu i obnovu tih šuma mora sadržati ovo stajalište: — Radovima na njezi i pomlađivanju tih sastojina treba postići potpunu prirodnost šumskih sastojina na svim staništima. — Hrast crnika i ostali pratioci trebaju biti dominantne vrste drveća, koje će davati osnovno obilježje području i predstavljati značajno ekološko uporište tog kraja. — Iz estetskih razloga moguće je u omjeru smjese tih sastojina podržavati do 30% alohtonih vrsta drveća (mediteranski borovi, cedrovi, čempres i dr.) — Sve radove na njezi i obnovi sastojina treba izvoditi uz respektiranje daljeg razvoja turističke privrede. Također je prijeko potrebno posvetiti pažnju da se ne naruši biološka ravnoteža razvoja prirodne sastojine (ograničenje frekvencije, zaštita površina usmjeravanjem prometa, gradnje i dr.). — Potrebno je energično zaustaviti sve izvore opterećenja šumskih ekosistema štetnim supstancijama (S02, fotooksidanti i dr.). Provodeći navedene mjere i pothvate, park šuma Čikat će se svrstati u one šumske sastojine koje će biti stabilne, dobrih općekorisnih funkcija i trajne. Trajnost će joj osigurati prirodnost ekosistema te šumskouzgojni zahvati temeljeni na principima suvremene šumarske znanosti. ZAKLJUČAK Na temelju obavljenih istraživanja parka šume Čikat možemo zaključiti slijedeće: 1. Obrađene su ekološko-vegetacijske osobine parka šume Čikat. 2. Prikazan je povijesni dio nastanka parka. 223 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 20 <-- 20 --> PDF |
jake konkurencije hrasta crnike i pratioca te vrste. Stoga on prostor za svoje širenje nalazi na onim tlima koja još nisu poprimila obilježje šumskog tla (krš, napuštene poljoprivredne površine i dr.). Takvih površina nalazimo u neposrednom okolišu sastojine, a vrlo često i u sastojinama alepskog bora, pogotovo na otvorenim plješinama, gdje se proces stvaranja šumskog tla nije dokraja obavio. S obzirom na to da se pretežni dio površina u parku šumi Čikat nalazi pod sastojinama alepskog bora, čija se starost kreće od 90 do 100 godina, krajnje je vrijeme da se gospodarski zahvati u tim sastojinama usmjere u pravcu obnove i njege sastojina. Osim toga vitalnost tih sastojina, kako je naprijed navedeno, na vrlo je niskom stupnju, što još više upozorava na neophodnost stručnog i organiziranog šumarskog pristupa u uzgojnom tretmanu tih sastojina. RADOVI NA NJEZI SASTOJINA ALEPSKOG BORA Budući da se pretežni dio tih šuma nalazi u dobi od oko 90 godina (80—100 godina), već je trebalo dobar dio tih sastojina biti obnovljen. S obzirom na dob sastojina radovi njege sastojina proredom moraju biti dominantni. Proredom treba postići poboljšanje vitalnosti onih stabala koja još pokazuju znakove dobre kondicije uz istovremenu njegu i zaštitu tla. Osim toga prorednim zahvatima moramo davati prioritet stablima autohtone vegetacije koja su se tijekom vremena ukomponirala u sastojinu alepskog bora. Svaka proreda, pa tako i proreda u sastojinama alepskog bora, uz ostalo, mora postupno pripremati sastojinu za kvalitetnu prirodnu obnovu. To će posebno doći do izražaja u tim sastojinama s obzirom na njihovu dob. Zbog toga će se u njima vrlo često radovi na njezi miješati i preklapati s radovima na obnovi sastojina. Ta granica nije uostalom nigdje čvrsta i jasno postavljena, imajući u vidu konstataciju da je svaki zahvat u sastojinu istovremeno i njezina priprema za što kvalitetniju prirodnu obnovu. S obzirom na starost tih sastojina intenzitet proreda ne bi smio biti veći 1 od 10% (I = — 100 gdje je n starost sastojine u desetljećima ili dobni n razred). RADOVI NA OBNOVI SASTOJINA ALEPSKOG BORA Obnovu šuma treba provesti prirodnim, umjetnim ili kombiniranim (prirodnim uz popunjavanje) načinom, oplodnim sječama na malim površinama (krugovima), otvaranjem već postojećih pomladnih jezgara na kojima se javio pomladak i mladik hrasta crnike i crnog jasena, lovora i ostalih pratilaca hrasta crnike te pomladnih jezgara ili grupa pomlatka i mladika alepskog bora. Takvih pomladnih grupa na području parka šume Čikat ima dosta, pogotovo na onim površinama koje nisu bile izložene intenzivnom utjecaju čovjeka (gaženje, kampiranje, parkiranje automobila i dr.) Isto tako zahvati koji su se ponekad izvodili u prošlosti imali su pogrešno po |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 19 <-- 19 --> PDF |
/.raka, koji pročišćen krošnjama drveća dolazi u prizemni sloj bez štetnih supstancija koje nepovoljno utječu na čovjeka. Onečišćen zrak, koji daljinskim transportom dolazi iz udaljenih industrijskih centara (Rijeka, Italija, Plomin i dr.), opterećuje značajno park šumu Čikat, što se vidi po njezinu današnjem zdravstvenom stanju, koje je vrlo loše, pa je potrebno otkriti izvore imisija i inzistirati na pročišćavanju ili zaustavljanju emisija. Krošnjama i tlom šuma Čikat utječe na vodni režim prostora, što se prvenstveno odnosi na zračnu vlagu kao posljedicu procesa transpiracije. Najznačajnija uloga parka šume Čikat jest u njenoj turističkoj, estetskoj i rekreacijskoj funkciji, koju je potrebno pod svaku cijenu zadržati. UZGOJNI ZAHVATI NJEGE I OBNOVE U SASTOJINAMA ALEPSKOG BORA NA ČIKATU Šume alepskog bora na Čikatu su pretežno nastale intervencijom čovjeka sadnjom sadnica na degradiranom kršu. Ti su radovi započeli 1886. godine, tako da su se tijekom vremena šume alepskog bora širile na ostale površine krša sadnjom sadnica i naletom sjemena bora na degradirane površine. Osim toga napuštanjem površina koje su bile pod vinogradima i maslinicima stvoreni su idealni uvjeti za dalje širenje alepskog bora. Prema tome, alepski bor na Čikatu predstavlja pionirsku vrstu drveća koja se naselila (umjetno ili spontano) na degradirana staništa šuma hrasta crnike. Iz toga izlazi za nas vrlo značajna i temeljna konstatacija da na području Čikata od prirode dolazi šuma hrasta crnike koja je u davnoj prošlosti bila dominantna na ovim prostorima. Nestankom šume hrasta crnike nestali su i uvjeti za njen neposredni povratak na te površine. Prije svega nestalo je pravo šumsko tlo koje ima sve preduvjete za razvoj crnike, nastao je krš sa svim svojim obilježjima s jedne strane i ponegdje poljoprivredne površine s kulturom masline i vinograda. I jedne i druge površine ne stvaraju uvjete za spontani i prirodni povratak šume hrasta crnike. Crnika ima velike prohtjeve na šumskom tlu koje mora biti formirano za njen povratak. Fizikalna i kemijska svojstva te biološka aktivnost šumskog tla predstavlja značajne parametre i limitirajuće vrijednosti o kojima ovisi pridolazak i opstanak crnike. Prema tome, formiranje šumskog tla sa svim njegovim obilježjima u određenim ekološkim uvjetima predstavlja preduvjet povratka autohtone vegetacije na ta tla. Pošumljavanje degradiranih površina na kršu sa sadnicama alepskog bora predstavlja prvi korak zaustavljanja degradacijskill procesa na tom staništu. Budući da je alepski bor, kao i sve drveće četinjača na Lošinju, alohton, strana vrsta drveća, koja na tim prostorima ne pridolazi prirodnim putom, njenim unošenjem namijenjena joj je pionirska, meliorativna uloga. Upravo njegovo stvarno porijeklo, a i njegova biološka svojstva ne daju mu vitalnost i dugotrajnost kao što je imaju autohtone vrste drveća. Zbog toga za vrijeme trajanja jedne ophodnje sastojine alepskog bora (oko 80 godina) stvore se uvjeti za povratak sastojine crnike ili pak u slučaju jako degradiranog tla mješovite šume alepskog bora i crnike. Formiranjem pravoga šumskog tla alepski bor nema uvjeta za prirodno pomlađivanje zbog |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 18 <-- 18 --> PDF |
U prva dva lokaliteta starost borovih stabala iznosila je oko 90 godina (80 do 100 good.), dok je starost mlađe kulture iznosila oko 50 god. U svakom lokalitetu uzeta su po 24 stabla. Utvrđivanjem stupnja oštećenja krošnje u smislu nedostatka iglica dobiveni su ovi rezultati: NEDOSTATAK IGLICA KOD ALEPSKOG BORA (Pinus halepensis) U POSTOCIMA (%) Lokalitet Stupanj nedostatl ca ig] ica 0 1 2 3 1. 2. 3. Prosječno za sve lokalitete 4 1 4 38 21 21 50 54 46 50 46 8 29 28 Kako vidimo, neoštećenih stabala praktično nema, odnosno prisutna su samo u mlađoj kulturi, a kod 78% stabala oštećenja su veća od 25%, dok je 28"Vo´ stabala oštećeno preko 60%. Porazno stanje oštećenja ustanovili smo u dijelu šume obalnog pojasa gdje je preko 60% oštećeno čak 46´%! stabala. Kritično stanje toga dijela šume je posljedica velikog antropogenog utjecaja. Tu mislimo na gaženje i onečišćenje tla, utjecaj mora (NaCl) te na opći trend povećanja onečišćenja zraka štetnim supstancijama (industrijska polucija i dr.). Pregledom autohtonih vrsta koje se pojavljuju ispod krošanja alepskog bora nisu ustanovljena oštećenja krošnjica u smislu gubitka lišća (crnika, crni jasen i dr.), što ukazuje na nepovoljne utjecaje, ali i na zaštićenost krošnjama borova (manji utjecaj kiselih kiša). Kod stabala alepskog bora ustanovili smo, uz pomoć Presslerova svrdla, raspored godovoa u zadnjih 20 do 30 godina te utvrdili da je radijalni prirast u posljednjih desetak goodina vrlo malen (godovi se ne mogu brojki prostim okom), što upućuje na opadanje biološkog potencijala i pad vitalnosti stabala. U parku šumi čikat ustanovili smo, nadalje, više izvaljenih stabala borova, čiji je korijen pokazavio znakove truleži, što ukazuje na neminovne posljedice starenja, koje je ubrzano utjecajem kemijskih promjena u zraku i tlu i promjenom morfološke konstitucije borovih stabala. POZITIVAN UTJECAJ PARKA ŠUME NA OKOLIŠ Park šuma Čikat ima velik utjecaj na prostor u kojemu raste te na bliži, ali i dalji okoliš. Stogodišnja kultura alepskog bora stvorila je do danas dubok sloj šumskog tla i uvjete za buduću prirodnu trajnu i stabilnu šumu. Šuma Čikat utječe danas vrlo značajno na mikroklimu ublažavajući klimatske ekstreme i sprečavajući nepovoljan utjecaj vjetra i onečišćenog |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Razrada modela zahtijevala je procjenu zrelosti (maturitet) i prirodnosti (naturitet) parka šume. Ustanovljeno je da se šuma Čikat nalazi u fazi inicijalnog razvoja prirodne vegetacije. Razvoj se obavlja uz pomoć alepskog bora (Pinus hal&pensis) kojim je prije kojih 100 godina obavljeno pošumljavanje mediteranske kamenjare i napuštenih agroekosistema. Alepski bor se danas nalazi u stanju ekološke prezrelosti, što znači da u fiziološkim funkcijama postoje smetnje. To je lako zaključiti na osnovi njegova izgleda i ocjene stupnjeva vitalnosti te na temelju uvida u radijalni prirast stabala koji se ozbiljno smanjuje. Prirodna vegetacija se nalazi, kako smo već naveli, u stanju inicijalnog razvoja koji je, međutim, ometan borovom kulturom (sklop krošanja) i vrlo značajnim antropogenim utjecajem. Utvrdili smo, dakle, da park šuma Čikat nema ni jedno svojstvo koje bi trebao posjedovati mediteranski šumski ekosistem od kojega očekujemo potpunu turističku i sve ekološke funkcije — diverzitet, maturitet i naturalitet. Čikat je siromašan vrstama, ne sastoji se od prirodne flore koja pripada biotopu, a s obzirom na zrelost ovdje se radi o prezreloj sastojini čija je biološka snaga na izdisaju. Poslije te ocjene načinjen je model uz čiju će aplikaciju šuma postići većinu svojstava da zadovolji ekološke i socijalne funkcije koje su neophodne za očuvanje prirodnog okoliša. ZDRAVSTVENO STANJE ŠUME S OBZIROM NA POJAVU NOVIH VRSTA OŠTEĆENJA (UMIRANJE ŠUMA, KISELE KIŠE) Radi utvrđivanja vitalnosti i novih vrsta oštećenja koja izazivaju »umiranje šuma« obišli smo cijelu površinu parka šume Čikat i u tri značajna lokaliteta obavili snimanje stupnja oštećenosti stabala alepskog bora. Obilaskom šume ustanovljeno je loše stanje vitalnosti alepskog bora u čitavoj površini. Bilo je nemoguće pronaći stablo koje se moglo označiti prvim stupnjem vitalnosti, što označava bujno stanje (IUFRO klasifikacija). Dio stabala mogao se svrstati u 2. stupanj (normalno vitalna stabla), dok je većina borovih stabala mogla biti svrstana u 3. stupanj, u koji pripadaju slabo razvijena i oštećena stabla. Utvrđivanjem gustoće krošanja, odnosno obraslosti grana krošnje iglicama, zaključili smo da gotovo i nema stabala neoštećene krošnje (0 do 10% nedostatka iglica) i da većina stabala pripada u različite stupnjeve oštećenja (Frajburški dogovor): 1 = 11 — 25% manje iglica u odnosu na normalnu krošnju 2 = 26 — 60% 3 = 61 — 99% Za utvrđivanje stupnja oštećenja izabrana su 3 lokaliteta u kulturama alepskog bora parka šume Čikat: 1. u pojasu neposredno uz more zapadno od Sunčane uvale, 2. u zaravni iznad mora sjeverno od uvale Čikat, 3. u mlađoj kulturi alepskog bora uz Sunčanu uvalu. |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 16 <-- 16 --> PDF |
POTENCIJALNA VEGETACUSKA KARTA tHJLUOTOKA CIKAT M = I : 10 000 Izradio: prof. dr. Đuro RauS Legenda: r ~ Suma hrasta crnike i crnog Jasena (Orno Quercetum ilicis H-ić 1958) Granica društvenih Suma «- Granica odjela Granica Gospodarske jedinice |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 15 <-- 15 --> PDF |
puštene poljoprivredne površine postepeno se vraćaju elementi šume hrasta crnike. Ona mjesta koja nisu toliko pod utjecajem današnjih turista obrasla su gušće i daju sliku eumediteranske makije, dok su mjesta izložena intenzivnom gaženju turista gola i pokazuju monotipsku kulturu alepskog bora u poodomakloj dobi kojoj prijeti opasnost od naglog propadanja i sušenja. KARTA POTENCIJALNE ŠUMSKE VEGETACIJE ČIKATA 1 : 10000 S obzirom na to da se Lošinj, a prema tome i poluotok ČIKAT, nalazi u eumediteranskoj zoni šumske vegetacije našeg Mediterana, to se na njemu kao potencijalna šumska vegetacija može razviti samo šuma hrasta crnike i crnoga jasena (Orno-Quercetum ilicis). Da je to tako, vidljivo je već sada iz načinjene fitocenološke snimke (vidi naprijed), u kojoj prevladavaju elementi šume hrasta crnike i crnoga jasena. PRIJEDLOG ZA OSNIVANJE MINIARBORETUMA NA ČIKATU Predlažemo da se u uvali Čikat kod spomenika Haračiću osnuje MINIARBORETUM. Prema tome treba planirati lokalitet (izdvojiti odsjek) za miniarboretum u kojemu bi se na principu kaskada (terasa) uz postojeće vrste posadile i ostale vrste koje pridolaze na Lošinju i našem Mediteranu. Sve vrste u arboretumu trebaju biti posebno označene pločicama s narodnim i latinskim nazivima biljaka. Miniarboretum bi u prvom redu služio za obilazak turista, a mogao bi poslužiti i za zornu nastavu školskoj djeci Lošinja (nastava u prirodi). Osim toga uređenjem arboretuma još bi se bolje uredio okoliš oko spomenika zaslužnog Lošinjanina, profesora Ambroza Haračića. OPIS I PRISTUP RAZRADI MODELA BIOLOŠKE RESTAURACIJE PARKA ŠUME U šumarskom dijelu studije tala i površina SO Cres — Lošinj dana je ocjena ekološkog stanja šumske vegetacije. Kulture borova svrstane su u relativno visoku kategoriju 2*, koja označava 50—75"% korištenja šumske sastojine (socijalna + ekološka + gospodarska funkcija). Tom ocjenom obuhvaćena je i šuma Čikat. Detaljnim pregledom i stručnom analizom te šume ustanovljena je njena raznolikost, odnosno različita stanja koja su posljedica čovjekova utjecaja i utjecaja stanišnih faktora. Raznolikost (diverzitet) obuhvaćena je u dijelu o vegetaciji te ukazuje na veliko siromaštvo biljnih vrsta u Čikatu. * Ekološka ocjena postizanja općekorisne funkcije šume u relativnom iznosu 1 = potpuno u općekorisnoj funkciji 3 = do SO´/p u općekorisnoj funkciji 2 = 50—75%; u općekorisnoj funkciji 4 = izvan općekorisne funkcije 217 |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Na karti realne šumske vegetacije Čikata 1 : 10000 vidljivo je da su na Čikatu zastupljene društvene šume alepskog bora različite starosti obojene različitim bojama, dok su ostale privatne parcele također pod borovim kulturama različite starosti ostale na karti neobojene. Na sve površine koje se nalaze pod borovim kulturama nastalim pošumljavanjem (1886—1890. god.) ili kasnije nastalim naletom sjemena na na- REALNA VEGETACIJA POLUOTOKA CIKAT Mjerilo: J : 10 000 Stanje: I9đ9. god. Izradio, prof. dr. Đuro Rauš Legenda: Granica društvenih šuma Granica odjela Granica Gospodarske jedinice GAR IO MAKIJA . m iHH BOR 65-95 god. BOR 45-65 god. BOR do 45 god. ^& PINJOL (Pinus pinea) U |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 13 <-- 13 --> PDF |
U osamnaestom stoljeću (1723. god.) osnovano je prvo brodogradilište u Malom Lošinju. U drugoj polovici devetnaestoga stoljeća pojavom profesora Pomorske škole Ambroza Haračić a počeo se na Lošinju razvijati turizam, kao nova pojava u svijetu. Ambroz Haračić uviđa da Lošinj ima sve kvalitete za razvoj turizma i osniva prvu meteorološku stanicu na Lošinju 1880. godine. Na taj se način propaganda o Lošinju još više širi i već 1885. godine zabilježeno je prvo klimatsko liječenje. U 1886 godini osniva se turističko društvo i Društvo za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Losinja. Nakon poznate pošasti (filoksera) propale su velike površine vinograda na Cikatu, a postepeno se napušta i intenzivna poljoprivreda pa ostaju maslinici i pašnjaci. Čik at je u to vrijeme bio pretežno pusti kamenjar. Društvo za pošumljavanje preuzima 1886. godine obavezu da pošumi Čikat, što je i učinjeno kroz iduće četiri godine. Pošumljavanjem Čikata prvi se put uvodi alepski bor (Pinus halepensis) na otok Lošinj kao alohtona vrsta. Na taj je način stvoren zeleni pojas koji mjesto i luku štiti od bure, a postepeno se borove šume poluotoka Čikat pretvaraju u perivoj. REALNA VEGETACIJA POLUOTOKA ČIKAT Razvojem kultura alepskog bora od 1886. do 1989. (znači u proteklih 100 godina) stvorena je šumska ambijentalna klima, stvoreno je šumsko tlo i omogućen je povrat većini šumskog drveća, grmlja i prizemnog rašća iz nekadašnje autohtone šume hrasta crnike i crnog jasena (Orno-Quercetumilicis). Načinjena fitocenološka snimka 15. 06. 1989. god. ispred upravne zgrade »JADRANKE« u centru poluotoka Čikat daje ovu sliku: I. Sloj drveća III. Sloj prizemnog rašća Pinus halepensis (kult.) 4.5 Sesleria autumnalis 2.3 Quercus ilex (prirod.) 3.3 Brachypodium pinatwn 2.2 Fraxinus ornus (prirod.) 1.1 Rubia peregrina 2.2 Smilax aspera 1.2 II. Sloj grmlja Ruscus aculeatus 1.2 Fraxinus ornus 4.4 Asparagus acutifolius + 2 Laurus nobilis 1.2 Cyclamen repandum + 2 Pistacia lentiscus 1.2 Myrtus communis 1.2 Hedera helix + Quercus ilex 1.2 Laurus nobilis -f- Olea oleaster + Vinca maior + Viburnum tinus + Dorycnium hirsutum + Rhamnus alaternus -f Cysttis vilosus -\ Rubus discolor -|- Juniperus oxycedrus + Clematis flamula + Juniperus phoenicea -f-Bromus creclus + |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Odjel Društvene šumeha Privatne šume ha Ukupno ha 123456 (dio) 7 26,98 26,78 1,67 3,43 12,54 1,20 23,85 43,07 25,52 13,83 9,92 18,24 12,00 13,90 70,05 52,30 15,50 13,35 30,78 13,20 37,75 Ukupno 96,45 136,48 232,93 POVIJEST ČIKATA Prvobitna vegetacija otoka Lošinja sastojala se od šuma hrasta crnike i crnog jasena (Orno-Quercetum ilicis, po današnjoj nomenklaturi). Nakon rimskih vremena i dolaskom Hrvata na otok počela su se razvijati naselja u unutrašnjosti otoka i otada čovjek utječe na iskonske šume Lošinja. »Tako se mjesto Veli Lošinj počelo razvijati oko zavjetne crkvice Sv. Nikole iz bizantskog vremena na istoimenom brdu, gdje se doselilo dvanaest hrvatskih obitelji 1280. godine, a vođa im je bio Abrad Harn o v i ć. Tu se počelo razvijati Velo Selo. Desetak godina kasnije dolazi još jedna manja skupina doseljenika na Lošinj, koja osniva svoje naselje Malo Selo, uz morsku uvalu, nešto sjevernije od Velog Sela. Malo Selo se počelo naglo širiti amfiteatralno oko morske uvale prostranog zaljeva. U dobro zaštićenom zaljevu počinje se razvijati luka. Godine 1389. u ugovoru sklopljenim s upravnim vlastima u Osoru naselje mijenja naziv u Mali Lošinj. Stanovništvo se bavi ratarstvom i stočarstvom (vinogradarstvo, maslinarstvo i ribarstvo). Izrazito pomorski značaj mjesta usmjerilo je Malološinjane i u pomorski život. To dokazuje i najstariji dio zavjetne kapelice Majke Božje od Navještanja, koja se prvi puta spominje 1534. godine, a sagrađena je pokraj rta Anuncijatc u Čikatskom zaljevu vjerojatno poslije tragedije kada su u nevremenu na tom mjestu potonula 2 mletačka trgovačka jedrenjaka« (PUP — Ćikat, 1987). Narod je teško živio i bavio se pretežno poljoprivredom, stočarstvom i ribarstvom. U borbi za svoj opstanak bio je okrenut šumi i moru. Šumu je krčio i palio da bi dobio poljoprivredne i pašnjačke površine, a drvo (hrast crniku) prodavao je i izvozio u Veneciju te si na taj način osiguravao potrebna sredstva za život. Takvim radom i odnosom prema šumi uspio je šumu potpuno uništiti, površine ogoliti i pretvoriti u krš, a samo jedan manji dio površina priveo je popljoprivrednoj kulturi — izgrađujući gromače i podižući vinograde i maslinike, dok je veći dio tako stvorenog kamenjara služio za ispašu stoke (ovce i koze). |
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 11 <-- 11 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630*232.19 Šum. list CXIV (1990) 213 MODEL ZA NJEGU I OBNOVU PARK ŠUME ClKAT NA LOŠINJU Slavko MATIĆ, Branimir PRPIĆ i Đuroo RAUŠ* SAŽETAK: Autori su u radu prikazali granice i površine šume čikat na Lošinju kao i povijest njegova nastajanja. Obrađena je realna vegetacija poluotoka Čikat, a napravljena je i karta realne i potencijalne vegetacije u mjerilu 1 : 10000. Opisana je razrada modela biološke restauracije parka šume Čikat. Istaknute su općekorisne funkcije šuma u relativnom iznosu. Istraženo je zdravstveno stanje šume s obzirom na kisele kiše. Prikazan je pozitivan utjecaj parka šume na okoliš. Težište rada je u prijedlogu načina uzgojnih zahvata, njege i obnove sastojiua alepskog bora na Čikatu. Posebno su opisani radovi na njezi, a posebno radovi na obnovi sastojina alepskog bora. Ključ n e riječi: park šuma, alepski bor, njega i obnova sastojina, vegetacija, zaštita okoliša. UVOD Čikatom smatramo sjeverozapadni dio otoka Lošinja čija granica teče ravnom linijom od Sunčane uvale (Veli žal — jugozapadna granica) prema mjestu Mali Lošinj, tj. vrhu uvale Lošinjske luke (sjeveroistočna granica). Ta ravna linija prema jugozapadu odvaja poluotok Čikat od samog otoka Lošinja. Na južnoj strani poluotoka Čikat ističe se Sunčana uvala (Veli Žal), rt Madona, luka Čikat, rt Čikat, uvala Zabojci (Srebrna uvala), uvala Slatina (Zlatna uvala), sam vrh poluotoka s prolazom Falsa (Boka falsa), dok je sjeverna strana poluotoka ravna (slabo razvedena) s predjelom Vela straža, koji se u ravnoj liniji proteže do samog vrha uvale u centru grada Malog Lošinja. Prema Šumsko privrednoj osnovi 1963—1972. na tom poluotoku izdvojeni su odjeli: * Prof. dr. Slavko Matić, prof. dr. Branimir Prpić i prof. dr. Đuro Rauš, Katedra za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska 25 |