DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 24     <-- 24 -->        PDF

226




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 23     <-- 23 -->        PDF

A Model for Tending and Reforestation of the ČIKAT Park-Forest on Lošinj


Summary


In this paper the authors present the borders and areas of the park-forest
Čikat on Lošinj, together with the history of its creation. Existing vegetation of
the Čikat peninsula was analysed and a map was produced of the existing and
potential vegetation on a scale 1 : 10000. A model was described for biological
restoration of the Čikat park-forest. Generally useful functions of the forest in a
relative relation were emphasised. The health condition of the forest was examined
in view of acid rains. The positive effect of the park-forest on its surroundings
was shown.


The emphasis of the work is placed on the suggestion of silvicultural interventions
and tending and reforestation of Aleppo pine stand on Čikat. Special
attention was given to tending and particularly reforestation of the Aleppo pine
stands.


Ke y words : park-forest, Aleppo pine, tending and reforestation of stands,
vegetation, protection of surroundings.


N. B. Mjerila na reproduciranim kartama su:
na str. 216. 20.833,


na str. 218. 17.276




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 22     <-- 22 -->        PDF

3. Radovima na njezi i pomlađivanju treba postići potpunu prirodnost
Šumskih sastojina na svim staništima.
4. Hrast crnika i ostali pratioci trebaju biti dominantne vrste drveća,
koje će davati osnovno obilježje području i predstavljati značajno ekološko
uporište toga kraja.
5. Iz estetskih razloga moguće je u omjeru smjese tih sastojina podržavati
do 30% alohtonih vrsta drveća (mediteranski borovi, cedrovi, čempres
i dr.).
6. Sve radove na njezi i obnovi sastojina treba izvoditi uz respektiran je
daljeg razvoja turističke privrede. Također je prijeko potrebno posvetiti
pažnju da se ne naruši biološka ravnoteža razvoja prirodne sastojine (ograničenje
frekvencije, zaštita površina usmjeravanjem prometa, gradnje i dr.).
7. Potrebno je energično zaustaviti sve izvore opterećenja šumskih ekosistema
štetnim supstancijama (SO.,, fotooksidanti i dr.).
8. Provodeći navedene mjere i pothvate, park šuma Čikat će se svrstati
u one šumske sastojine koje će biti stabilne, dobrih općekorisnih funkcija
i trajne. Trajnost će joj osigurati prirodnost ekosistema te šumskouzgojni
zahvati temeljeni na principima suvremene šumarske znanosti.
LITERATURA


Komlenović, N. i Pezdirc, N. (1987): Koncentracija sumpora u lišću nekih
vrsta drveća u Istri i Hrvatskom primorju, Šum. list 1—2.
M a t i ć, S. (1983): Struktura šuma hrasta crnike (Orno-Quercetum ilicis H-ić
1958) na Rabu. Zbornik Roberta Visijanija Šibenčanina, Šibenik.


Matić , S. (1986): Šumske kulture alepskog bora i njihova uloga u šumarstvu
Mediterana, Glasnik za šumske pokuse. Posebno izdanje, 2, str. 123—145, Zagreb.


Matić , S. (1987): Uzgojni zahvati u Mediteranskim šumama kao mjera povećanja
njihove stabilhnosti i produktivnosti. III kongres biologa Hrvatske,
Mali Lošinj.


Prpić , B. (1980): Problematika Motovunske šume s prijedlogom rješenja, Šum.
list 5—6, str. 189—200.
Prpić , B. (1986): Ekologija šuma — razvoj i primjena, Šum. list, str. 279—281.
Prpić , B. (1986): Odnos hrasta crnike i nekih njegovih pratilaca prema vodi i
svjetlu, Glasnik za šumske pokuse, str. 69—77.
Rauš , Đ. (1983): Parkovi otoka Raba i njihovo hortikulturno i estetsko i turističko
značenje, Zbornik Roberta Visianija Šibenčanina, str. 247—266, Šibenik.
Rauš , Đ. & S. Mati ć (1984): Sinekološko-uzgojno istraživanje u šumama otoka
Raba. Šum. list, br. 3—4, str. 131—145, Zagreb."


Rauš , Đ. (1986): Uloga šuma i parkova u prostornom i privrednom planu otoka
Raba. Posebno izdanje Glasnika za šumske pokuse Šumarskog fakulteta Zagreb,
br. 2, 199—206.


Rauš, Đ., Prpić, B. i Matić, S. (1988): Studija tala i površina pogodnih
za poljoprivredu i šumarstvo. Prostorni plan općine Cres-Lošinj. Zagreb.


R a u š, Đ., Šumarska fitocenologija, Liber, Zagreb 1987.


š u ga r i ostali: Vegetacijska karta SR Hrvatske, List Rab, 1976.
Šumsko-privredna osnova 1963—1972. G. j . »Čikat« — Šumarija Mali Lošinj.
Urbanistički institut SR Hrvatske — Zagreb PUP za Čikat 1987.


224




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Jazište s obzirom na to da su se sjekli »elementi makije«, težeći za čistom
šumom alepskog bora i eventualno želeći postići nikad nepostignuto prirodno
pomlađivanje bora.


Tamo gdje ne postoje pomladne jezgre, a uvjeti tla se ocjenjuju kao
povoljni, potrebno je otvaranjem malih površina (1—2 stabla) dovesti više
svjetla na tlo, ubrzati procese mineralizacije, humifikacije i biološke aktivnosti
u tlu, što će rezultirati pojavom odgovarajućeg pomlatka. Na takvim
je mjestima potrebno unositi žir ili sadnice hrasta crnike, crnog jasena,
lovora i drugih autohtonih elemenata. Na taj način uz prirodnu sukcesiju
autohtonih elemenata osigurat će se dobra obnova tih površina.


Proširivanje postojećih obnovljenih površina uz kombiniranje prirodne
i umjetne obnove predstavlja pravac koji treba slijediti u pomlađivanju tih
šuma.


Osnovni preduvjet koji treba obaviti u tim sastojinama, kad je riječ o
pomlađivanju, jest kompletna zaštita pomladne površine posebno od devastacije
koju čine ljudi i stoka. Zbog toga ograđivanje i vidno isticanje zabrane
gaženja i uništavanja tih površina mora biti prioritetan zadatak.


Prema svemu navedenom, kad je u pitanju njega i obnova šuma alepskog
bora na Čikatu, model za njegu i obnovu tih šuma mora sadržati ovo
stajalište:


— Radovima na njezi i pomlađivanju tih sastojina treba postići potpunu
prirodnost šumskih sastojina na svim staništima.
— Hrast crnika i ostali pratioci trebaju biti dominantne vrste drveća,
koje će davati osnovno obilježje području i predstavljati značajno ekološko
uporište tog kraja.
— Iz estetskih razloga moguće je u omjeru smjese tih sastojina podržavati
do 30% alohtonih vrsta drveća (mediteranski borovi, cedrovi, čempres
i dr.)
— Sve radove na njezi i obnovi sastojina treba izvoditi uz respektiranje
daljeg razvoja turističke privrede. Također je prijeko potrebno posvetiti pažnju
da se ne naruši biološka ravnoteža razvoja prirodne sastojine (ograničenje
frekvencije, zaštita površina usmjeravanjem prometa, gradnje i dr.).
— Potrebno je energično zaustaviti sve izvore opterećenja šumskih ekosistema
štetnim supstancijama (S02, fotooksidanti i dr.).
Provodeći navedene mjere i pothvate, park šuma Čikat će se svrstati u
one šumske sastojine koje će biti stabilne, dobrih općekorisnih funkcija i
trajne. Trajnost će joj osigurati prirodnost ekosistema te šumskouzgojni zahvati
temeljeni na principima suvremene šumarske znanosti.


ZAKLJUČAK


Na temelju obavljenih istraživanja parka šume Čikat možemo zaključiti
slijedeće:


1. Obrađene su ekološko-vegetacijske osobine parka šume Čikat.
2. Prikazan je povijesni dio nastanka parka.
223




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 20     <-- 20 -->        PDF

jake konkurencije hrasta crnike i pratioca te vrste. Stoga on prostor za
svoje širenje nalazi na onim tlima koja još nisu poprimila obilježje šumskog
tla (krš, napuštene poljoprivredne površine i dr.). Takvih površina nalazimo
u neposrednom okolišu sastojine, a vrlo često i u sastojinama alepskog
bora, pogotovo na otvorenim plješinama, gdje se proces stvaranja
šumskog tla nije dokraja obavio.


S obzirom na to da se pretežni dio površina u parku šumi Čikat nalazi
pod sastojinama alepskog bora, čija se starost kreće od 90 do 100 godina,
krajnje je vrijeme da se gospodarski zahvati u tim sastojinama usmjere u
pravcu obnove i njege sastojina. Osim toga vitalnost tih sastojina, kako je
naprijed navedeno, na vrlo je niskom stupnju, što još više upozorava na
neophodnost stručnog i organiziranog šumarskog pristupa u uzgojnom tretmanu
tih sastojina.


RADOVI NA NJEZI SASTOJINA ALEPSKOG BORA


Budući da se pretežni dio tih šuma nalazi u dobi od oko 90 godina
(80—100 godina), već je trebalo dobar dio tih sastojina biti obnovljen. S
obzirom na dob sastojina radovi njege sastojina proredom moraju biti dominantni.
Proredom treba postići poboljšanje vitalnosti onih stabala koja
još pokazuju znakove dobre kondicije uz istovremenu njegu i zaštitu tla.
Osim toga prorednim zahvatima moramo davati prioritet stablima autohtone
vegetacije koja su se tijekom vremena ukomponirala u sastojinu alepskog
bora. Svaka proreda, pa tako i proreda u sastojinama alepskog bora,
uz ostalo, mora postupno pripremati sastojinu za kvalitetnu prirodnu obnovu.
To će posebno doći do izražaja u tim sastojinama s obzirom na njihovu
dob. Zbog toga će se u njima vrlo često radovi na njezi miješati i preklapati
s radovima na obnovi sastojina. Ta granica nije uostalom nigdje
čvrsta i jasno postavljena, imajući u vidu konstataciju da je svaki zahvat
u sastojinu istovremeno i njezina priprema za što kvalitetniju prirodnu
obnovu.


S obzirom na starost tih sastojina intenzitet proreda ne bi smio biti veći


1
od 10% (I = — 100 gdje je n starost sastojine u desetljećima ili dobni
n
razred).


RADOVI NA OBNOVI SASTOJINA ALEPSKOG BORA


Obnovu šuma treba provesti prirodnim, umjetnim ili kombiniranim
(prirodnim uz popunjavanje) načinom, oplodnim sječama na malim površinama
(krugovima), otvaranjem već postojećih pomladnih jezgara na kojima
se javio pomladak i mladik hrasta crnike i crnog jasena, lovora i ostalih
pratilaca hrasta crnike te pomladnih jezgara ili grupa pomlatka i mladika
alepskog bora. Takvih pomladnih grupa na području parka šume Čikat ima
dosta, pogotovo na onim površinama koje nisu bile izložene intenzivnom
utjecaju čovjeka (gaženje, kampiranje, parkiranje automobila i dr.) Isto
tako zahvati koji su se ponekad izvodili u prošlosti imali su pogrešno po




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 19     <-- 19 -->        PDF

/.raka, koji pročišćen krošnjama drveća dolazi u prizemni sloj bez štetnih
supstancija koje nepovoljno utječu na čovjeka. Onečišćen zrak, koji daljinskim
transportom dolazi iz udaljenih industrijskih centara (Rijeka, Italija,
Plomin i dr.), opterećuje značajno park šumu Čikat, što se vidi po njezinu
današnjem zdravstvenom stanju, koje je vrlo loše, pa je potrebno otkriti
izvore imisija i inzistirati na pročišćavanju ili zaustavljanju emisija.


Krošnjama i tlom šuma Čikat utječe na vodni režim prostora, što se
prvenstveno odnosi na zračnu vlagu kao posljedicu procesa transpiracije.


Najznačajnija uloga parka šume Čikat jest u njenoj turističkoj, estetskoj
i rekreacijskoj funkciji, koju je potrebno pod svaku cijenu zadržati.


UZGOJNI ZAHVATI NJEGE I OBNOVE U SASTOJINAMA
ALEPSKOG BORA NA ČIKATU


Šume alepskog bora na Čikatu su pretežno nastale intervencijom čovjeka
sadnjom sadnica na degradiranom kršu. Ti su radovi započeli 1886. godine,
tako da su se tijekom vremena šume alepskog bora širile na ostale
površine krša sadnjom sadnica i naletom sjemena bora na degradirane
površine. Osim toga napuštanjem površina koje su bile pod vinogradima
i maslinicima stvoreni su idealni uvjeti za dalje širenje alepskog bora.


Prema tome, alepski bor na Čikatu predstavlja pionirsku vrstu drveća
koja se naselila (umjetno ili spontano) na degradirana staništa šuma hrasta
crnike. Iz toga izlazi za nas vrlo značajna i temeljna konstatacija da na području
Čikata od prirode dolazi šuma hrasta crnike koja je u davnoj prošlosti
bila dominantna na ovim prostorima. Nestankom šume hrasta crnike
nestali su i uvjeti za njen neposredni povratak na te površine. Prije svega
nestalo je pravo šumsko tlo koje ima sve preduvjete za razvoj crnike, nastao
je krš sa svim svojim obilježjima s jedne strane i ponegdje poljoprivredne
površine s kulturom masline i vinograda. I jedne i druge površine ne
stvaraju uvjete za spontani i prirodni povratak šume hrasta crnike. Crnika
ima velike prohtjeve na šumskom tlu koje mora biti formirano za njen povratak.
Fizikalna i kemijska svojstva te biološka aktivnost šumskog tla
predstavlja značajne parametre i limitirajuće vrijednosti o kojima ovisi pridolazak
i opstanak crnike. Prema tome, formiranje šumskog tla sa svim
njegovim obilježjima u određenim ekološkim uvjetima predstavlja preduvjet
povratka autohtone vegetacije na ta tla.


Pošumljavanje degradiranih površina na kršu sa sadnicama alepskog
bora predstavlja prvi korak zaustavljanja degradacijskill procesa na tom
staništu. Budući da je alepski bor, kao i sve drveće četinjača na Lošinju,
alohton, strana vrsta drveća, koja na tim prostorima ne pridolazi prirodnim
putom, njenim unošenjem namijenjena joj je pionirska, meliorativna uloga.
Upravo njegovo stvarno porijeklo, a i njegova biološka svojstva ne daju mu
vitalnost i dugotrajnost kao što je imaju autohtone vrste drveća. Zbog toga
za vrijeme trajanja jedne ophodnje sastojine alepskog bora (oko 80 godina)
stvore se uvjeti za povratak sastojine crnike ili pak u slučaju jako
degradiranog tla mješovite šume alepskog bora i crnike. Formiranjem pravoga
šumskog tla alepski bor nema uvjeta za prirodno pomlađivanje zbog




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 18     <-- 18 -->        PDF

U prva dva lokaliteta starost borovih stabala iznosila je oko 90 godina
(80 do 100 good.), dok je starost mlađe kulture iznosila oko 50 god. U svakom
lokalitetu uzeta su po 24 stabla.


Utvrđivanjem stupnja oštećenja krošnje u smislu nedostatka iglica dobiveni
su ovi rezultati:


NEDOSTATAK IGLICA KOD ALEPSKOG BORA (Pinus halepensis)
U POSTOCIMA (%)


Lokalitet Stupanj nedostatl ca ig] ica
0 1 2 3
1.
2.
3.
Prosječno za sve lokalitete
4
1
4
38
21
21
50
54
46
50
46
8
29
28


Kako vidimo, neoštećenih stabala praktično nema, odnosno prisutna
su samo u mlađoj kulturi, a kod 78% stabala oštećenja su veća od 25%, dok
je 28"Vo´ stabala oštećeno preko 60%.


Porazno stanje oštećenja ustanovili smo u dijelu šume obalnog pojasa
gdje je preko 60% oštećeno čak 46´%! stabala. Kritično stanje toga dijela
šume je posljedica velikog antropogenog utjecaja. Tu mislimo na gaženje i
onečišćenje tla, utjecaj mora (NaCl) te na opći trend povećanja onečišćenja
zraka štetnim supstancijama (industrijska polucija i dr.).


Pregledom autohtonih vrsta koje se pojavljuju ispod krošanja alepskog
bora nisu ustanovljena oštećenja krošnjica u smislu gubitka lišća (crnika,
crni jasen i dr.), što ukazuje na nepovoljne utjecaje, ali i na zaštićenost
krošnjama borova (manji utjecaj kiselih kiša).


Kod stabala alepskog bora ustanovili smo, uz pomoć Presslerova svrdla,
raspored godovoa u zadnjih 20 do 30 godina te utvrdili da je radijalni
prirast u posljednjih desetak goodina vrlo malen (godovi se ne mogu brojki
prostim okom), što upućuje na opadanje biološkog potencijala i pad vitalnosti
stabala.


U parku šumi čikat ustanovili smo, nadalje, više izvaljenih stabala borova,
čiji je korijen pokazavio znakove truleži, što ukazuje na neminovne
posljedice starenja, koje je ubrzano utjecajem kemijskih promjena u zraku
i tlu i promjenom morfološke konstitucije borovih stabala.


POZITIVAN UTJECAJ PARKA ŠUME NA OKOLIŠ


Park šuma Čikat ima velik utjecaj na prostor u kojemu raste te na
bliži, ali i dalji okoliš. Stogodišnja kultura alepskog bora stvorila je do
danas dubok sloj šumskog tla i uvjete za buduću prirodnu trajnu i stabilnu
šumu.


Šuma Čikat utječe danas vrlo značajno na mikroklimu ublažavajući
klimatske ekstreme i sprečavajući nepovoljan utjecaj vjetra i onečišćenog




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Razrada modela zahtijevala je procjenu zrelosti (maturitet) i prirodnosti
(naturitet) parka šume. Ustanovljeno je da se šuma Čikat nalazi u fazi inicijalnog
razvoja prirodne vegetacije. Razvoj se obavlja uz pomoć alepskog
bora (Pinus hal&pensis) kojim je prije kojih 100 godina obavljeno pošumljavanje
mediteranske kamenjare i napuštenih agroekosistema.


Alepski bor se danas nalazi u stanju ekološke prezrelosti, što znači da
u fiziološkim funkcijama postoje smetnje. To je lako zaključiti na osnovi
njegova izgleda i ocjene stupnjeva vitalnosti te na temelju uvida u radijalni
prirast stabala koji se ozbiljno smanjuje. Prirodna vegetacija se nalazi, kako
smo već naveli, u stanju inicijalnog razvoja koji je, međutim, ometan borovom
kulturom (sklop krošanja) i vrlo značajnim antropogenim utjecajem.


Utvrdili smo, dakle, da park šuma Čikat nema ni jedno svojstvo koje
bi trebao posjedovati mediteranski šumski ekosistem od kojega očekujemo
potpunu turističku i sve ekološke funkcije — diverzitet, maturitet i naturalitet.
Čikat je siromašan vrstama, ne sastoji se od prirodne flore koja pripada
biotopu, a s obzirom na zrelost ovdje se radi o prezreloj sastojini čija
je biološka snaga na izdisaju.


Poslije te ocjene načinjen je model uz čiju će aplikaciju šuma postići
većinu svojstava da zadovolji ekološke i socijalne funkcije koje su neophodne
za očuvanje prirodnog okoliša.


ZDRAVSTVENO STANJE ŠUME S OBZIROM NA POJAVU NOVIH
VRSTA OŠTEĆENJA
(UMIRANJE ŠUMA, KISELE KIŠE)


Radi utvrđivanja vitalnosti i novih vrsta oštećenja koja izazivaju »umiranje
šuma« obišli smo cijelu površinu parka šume Čikat i u tri značajna lokaliteta
obavili snimanje stupnja oštećenosti stabala alepskog bora. Obilaskom
šume ustanovljeno je loše stanje vitalnosti alepskog bora u čitavoj površini.


Bilo je nemoguće pronaći stablo koje se moglo označiti prvim stupnjem
vitalnosti, što označava bujno stanje (IUFRO klasifikacija). Dio stabala mogao
se svrstati u 2. stupanj (normalno vitalna stabla), dok je većina borovih
stabala mogla biti svrstana u 3. stupanj, u koji pripadaju slabo razvijena
i oštećena stabla.


Utvrđivanjem gustoće krošanja, odnosno obraslosti grana krošnje iglicama,
zaključili smo da gotovo i nema stabala neoštećene krošnje (0 do 10%
nedostatka iglica) i da većina stabala pripada u različite stupnjeve oštećenja
(Frajburški dogovor):


1 = 11 — 25% manje iglica u odnosu na normalnu krošnju


2 = 26 — 60%


3 = 61 — 99%


Za utvrđivanje stupnja oštećenja izabrana su 3 lokaliteta u kulturama
alepskog bora parka šume Čikat:


1. u pojasu neposredno uz more zapadno od Sunčane uvale,
2. u zaravni iznad mora sjeverno od uvale Čikat,
3. u mlađoj kulturi alepskog bora uz Sunčanu uvalu.


ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 16     <-- 16 -->        PDF

POTENCIJALNA VEGETACUSKA KARTA tHJLUOTOKA CIKAT
M = I : 10 000
Izradio: prof. dr. Đuro RauS
Legenda:
r ~ Suma hrasta crnike i crnog Jasena
(Orno Quercetum
ilicis H-ić 1958)
Granica društvenih Suma
«- Granica odjela
Granica Gospodarske jedinice




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 15     <-- 15 -->        PDF

puštene poljoprivredne površine postepeno se vraćaju elementi šume hrasta
crnike. Ona mjesta koja nisu toliko pod utjecajem današnjih turista obrasla
su gušće i daju sliku eumediteranske makije, dok su mjesta izložena
intenzivnom gaženju turista gola i pokazuju monotipsku kulturu alepskog
bora u poodomakloj dobi kojoj prijeti opasnost od naglog propadanja i sušenja.


KARTA POTENCIJALNE ŠUMSKE VEGETACIJE ČIKATA 1 : 10000


S obzirom na to da se Lošinj, a prema tome i poluotok ČIKAT, nalazi u
eumediteranskoj zoni šumske vegetacije našeg Mediterana, to se na njemu
kao potencijalna šumska vegetacija može razviti samo šuma hrasta crnike
i crnoga jasena (Orno-Quercetum ilicis).


Da je to tako, vidljivo je već sada iz načinjene fitocenološke snimke (vidi
naprijed), u kojoj prevladavaju elementi šume hrasta crnike i crnoga
jasena.


PRIJEDLOG ZA OSNIVANJE MINIARBORETUMA NA ČIKATU


Predlažemo da se u uvali Čikat kod spomenika Haračiću osnuje MINIARBORETUM.
Prema tome treba planirati lokalitet (izdvojiti odsjek) za
miniarboretum u kojemu bi se na principu kaskada (terasa) uz postojeće
vrste posadile i ostale vrste koje pridolaze na Lošinju i našem Mediteranu.
Sve vrste u arboretumu trebaju biti posebno označene pločicama s narodnim
i latinskim nazivima biljaka.


Miniarboretum bi u prvom redu služio za obilazak turista, a mogao
bi poslužiti i za zornu nastavu školskoj djeci Lošinja (nastava u prirodi).


Osim toga uređenjem arboretuma još bi se bolje uredio okoliš oko
spomenika zaslužnog Lošinjanina, profesora Ambroza Haračića.


OPIS I PRISTUP RAZRADI MODELA BIOLOŠKE RESTAURACIJE
PARKA ŠUME


U šumarskom dijelu studije tala i površina SO Cres — Lošinj dana
je ocjena ekološkog stanja šumske vegetacije. Kulture borova svrstane
su u relativno visoku kategoriju 2*, koja označava 50—75"% korištenja šumske
sastojine (socijalna + ekološka + gospodarska funkcija). Tom ocjenom
obuhvaćena je i šuma Čikat.


Detaljnim pregledom i stručnom analizom te šume ustanovljena je njena
raznolikost, odnosno različita stanja koja su posljedica čovjekova utjecaja
i utjecaja stanišnih faktora. Raznolikost (diverzitet) obuhvaćena je u dijelu


o vegetaciji te ukazuje na veliko siromaštvo biljnih vrsta u Čikatu.
* Ekološka ocjena postizanja općekorisne funkcije šume u relativnom iznosu
1 = potpuno u općekorisnoj funkciji 3 = do SO´/p u općekorisnoj funkciji
2 = 50—75%; u općekorisnoj funkciji 4 = izvan općekorisne funkcije
217




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Na karti realne šumske vegetacije Čikata 1 : 10000 vidljivo je da su na Čikatu
zastupljene društvene šume alepskog bora različite starosti obojene različitim
bojama, dok su ostale privatne parcele također pod borovim kulturama
različite starosti ostale na karti neobojene.


Na sve površine koje se nalaze pod borovim kulturama nastalim pošumljavanjem
(1886—1890. god.) ili kasnije nastalim naletom sjemena na na-


REALNA VEGETACIJA POLUOTOKA CIKAT


Mjerilo: J : 10 000
Stanje: I9đ9. god.
Izradio, prof. dr. Đuro Rauš


Legenda:


Granica društvenih šuma


Granica odjela


Granica Gospodarske jedinice


GAR IO


MAKIJA


. m


iHH


BOR 65-95 god.


BOR 45-65 god.


BOR do 45 god.


^&


PINJOL (Pinus pinea)


U




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 13     <-- 13 -->        PDF

U osamnaestom stoljeću (1723. god.) osnovano je prvo brodogradilište
u Malom Lošinju. U drugoj polovici devetnaestoga stoljeća pojavom profesora
Pomorske škole Ambroza Haračić a počeo se na Lošinju razvijati
turizam, kao nova pojava u svijetu. Ambroz Haračić uviđa da Lošinj ima
sve kvalitete za razvoj turizma i osniva prvu meteorološku stanicu na Lošinju
1880. godine.


Na taj se način propaganda o Lošinju još više širi i već 1885. godine
zabilježeno je prvo klimatsko liječenje. U 1886 godini osniva se turističko
društvo i Društvo za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Losinja.


Nakon poznate pošasti (filoksera) propale su velike površine vinograda
na Cikatu, a postepeno se napušta i intenzivna poljoprivreda pa ostaju maslinici
i pašnjaci. Čik at je u to vrijeme bio pretežno pusti
kamenjar.


Društvo za pošumljavanje preuzima 1886. godine obavezu da pošumi
Čikat, što je i učinjeno kroz iduće četiri godine. Pošumljavanjem Čikata prvi
se put uvodi alepski bor (Pinus halepensis) na otok Lošinj kao alohtona
vrsta. Na taj je način stvoren zeleni pojas koji mjesto i luku štiti od bure,
a postepeno se borove šume poluotoka Čikat pretvaraju u perivoj.


REALNA VEGETACIJA POLUOTOKA ČIKAT


Razvojem kultura alepskog bora od 1886. do 1989. (znači u proteklih
100 godina) stvorena je šumska ambijentalna klima, stvoreno je šumsko
tlo i omogućen je povrat većini šumskog drveća, grmlja i prizemnog rašća
iz nekadašnje autohtone šume hrasta crnike i crnog jasena (Orno-Quercetumilicis).


Načinjena fitocenološka snimka 15. 06. 1989. god. ispred upravne zgrade
»JADRANKE« u centru poluotoka Čikat daje ovu sliku:


I. Sloj drveća III. Sloj prizemnog rašća
Pinus halepensis (kult.) 4.5 Sesleria autumnalis 2.3
Quercus ilex (prirod.) 3.3 Brachypodium pinatwn 2.2
Fraxinus ornus (prirod.) 1.1 Rubia peregrina 2.2


Smilax aspera 1.2


II. Sloj grmlja
Ruscus aculeatus 1.2
Fraxinus ornus 4.4


Asparagus acutifolius + 2


Laurus nobilis 1.2


Cyclamen repandum + 2


Pistacia lentiscus 1.2
Myrtus communis 1.2 Hedera helix +
Quercus ilex 1.2 Laurus nobilis -f-
Olea oleaster +


Vinca maior +


Viburnum tinus +


Dorycnium hirsutum +


Rhamnus alaternus -f


Cysttis vilosus -\


Rubus discolor -|-
Juniperus oxycedrus + Clematis flamula +
Juniperus phoenicea -f-Bromus creclus +




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Odjel Društvene šumeha
Privatne šume
ha
Ukupno
ha
123456 (dio)
7
26,98
26,78
1,67
3,43
12,54
1,20
23,85
43,07
25,52
13,83
9,92
18,24
12,00
13,90
70,05
52,30
15,50
13,35
30,78
13,20
37,75
Ukupno 96,45 136,48 232,93


POVIJEST ČIKATA


Prvobitna vegetacija otoka Lošinja sastojala se od šuma hrasta crnike
i crnog jasena (Orno-Quercetum ilicis, po današnjoj nomenklaturi).


Nakon rimskih vremena i dolaskom Hrvata na otok počela su se razvijati
naselja u unutrašnjosti otoka i otada čovjek utječe na iskonske šume
Lošinja.


»Tako se mjesto Veli Lošinj počelo razvijati oko zavjetne crkvice Sv.
Nikole iz bizantskog vremena na istoimenom brdu, gdje se doselilo dvanaest
hrvatskih obitelji 1280. godine, a vođa im je bio Abrad Harn o v i ć. Tu
se počelo razvijati Velo Selo.


Desetak godina kasnije dolazi još jedna manja skupina doseljenika na
Lošinj, koja osniva svoje naselje Malo Selo, uz morsku uvalu, nešto sjevernije
od Velog Sela.


Malo Selo se počelo naglo širiti amfiteatralno oko morske uvale prostranog
zaljeva. U dobro zaštićenom zaljevu počinje se razvijati luka.


Godine 1389. u ugovoru sklopljenim s upravnim vlastima u Osoru naselje
mijenja naziv u Mali Lošinj. Stanovništvo se bavi ratarstvom i stočarstvom
(vinogradarstvo, maslinarstvo i ribarstvo). Izrazito pomorski značaj
mjesta usmjerilo je Malološinjane i u pomorski život. To dokazuje i najstariji
dio zavjetne kapelice Majke Božje od Navještanja, koja se prvi puta
spominje 1534. godine, a sagrađena je pokraj rta Anuncijatc u Čikatskom
zaljevu vjerojatno poslije tragedije kada su u nevremenu na tom mjestu
potonula 2 mletačka trgovačka jedrenjaka« (PUP — Ćikat, 1987).


Narod je teško živio i bavio se pretežno poljoprivredom, stočarstvom i
ribarstvom. U borbi za svoj opstanak bio je okrenut šumi i moru. Šumu je
krčio i palio da bi dobio poljoprivredne i pašnjačke površine, a drvo (hrast
crniku) prodavao je i izvozio u Veneciju te si na taj način osiguravao potrebna
sredstva za život. Takvim radom i odnosom prema šumi uspio je
šumu potpuno uništiti, površine ogoliti i pretvoriti u krš, a samo
jedan manji dio površina priveo je popljoprivrednoj kulturi — izgrađujući
gromače i podižući vinograde i maslinike, dok je veći dio tako stvorenog
kamenjara služio za ispašu stoke (ovce i koze).




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 11     <-- 11 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS


UDK 630*232.19 Šum. list CXIV (1990) 213


MODEL ZA NJEGU I OBNOVU PARK ŠUME ClKAT NA LOŠINJU


Slavko MATIĆ, Branimir PRPIĆ i Đuroo RAUŠ*


SAŽETAK: Autori su u radu prikazali granice i površine šume
čikat na Lošinju kao i povijest njegova nastajanja. Obrađena
je realna vegetacija poluotoka Čikat, a napravljena je i karta
realne i potencijalne vegetacije u mjerilu 1 : 10000. Opisana je
razrada modela biološke restauracije parka šume Čikat. Istaknute
su općekorisne funkcije šuma u relativnom iznosu. Istraženo
je zdravstveno stanje šume s obzirom na kisele kiše. Prikazan je
pozitivan utjecaj parka šume na okoliš.


Težište rada je u prijedlogu načina uzgojnih zahvata, njege
i obnove sastojiua alepskog bora na Čikatu. Posebno su opisani
radovi na njezi, a posebno radovi na obnovi sastojina alepskog
bora.


Ključ n e riječi: park šuma, alepski bor, njega i obnova
sastojina, vegetacija, zaštita okoliša.


UVOD


Čikatom smatramo sjeverozapadni dio otoka Lošinja čija granica teče
ravnom linijom od Sunčane uvale (Veli žal — jugozapadna granica) prema
mjestu Mali Lošinj, tj. vrhu uvale Lošinjske luke (sjeveroistočna granica).
Ta ravna linija prema jugozapadu odvaja poluotok Čikat od samog otoka
Lošinja. Na južnoj strani poluotoka Čikat ističe se Sunčana uvala (Veli Žal),
rt Madona, luka Čikat, rt Čikat, uvala Zabojci (Srebrna uvala), uvala Slatina
(Zlatna uvala), sam vrh poluotoka s prolazom Falsa (Boka falsa), dok
je sjeverna strana poluotoka ravna (slabo razvedena) s predjelom Vela straža,
koji se u ravnoj liniji proteže do samog vrha uvale u centru grada Malog
Lošinja.


Prema Šumsko privrednoj osnovi 1963—1972. na tom poluotoku izdvojeni
su odjeli:


* Prof. dr. Slavko Matić, prof. dr. Branimir Prpić i prof. dr. Đuro Rauš,
Katedra za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska
25