DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 108     <-- 108 -->        PDF

skih stručnjaka), pa i onih, koji su nakon Oslobođenja racionalizirali gospodarenje.
Kako su svi šumari koji su se našli na poslu u šumarstvu, pa i u drvnoj
industriji, radili i prije rata, kako to, da su odjednom promijenili ako ne
i znanje, a ono djelovanje? Oni, kojima je predratno šumarstvo zastrto već dosta
gustom koprenom prošlih godina, da ne kažem davne prošlosti, i kažu, da su
tada šumari (šumarska struka) bili nemoćni prema zahtjevima šumovlasnika.
A to ne stoji ili tek djelomično.


Gospodarenje sa šumama imovnih općina i zemljišnih zajednica moralo se
voditi za osiguranje strogo potrajnosti etata. Organi upravljanja, kod imovnih
općina zastupstvo a kod zemljišnih zajednica skupština ovlaštenika, imali su
pravo raspolaganje samo s prihodom odnosno etatom, dok su stručnu upravu
(poslove) obavljali šumari. Pa i stručna uprava bila je dvostepena, jer je te radove
nadzirala zemaljska vlada u Zagrebu (za vrijeme Austro-ugarske), a kasnije
banska uprava. Nužno je naglasiti, da i kod jednih i kod drugih imademo primjera
povećanja posjeda kupovinom od privatnih veleposjednika sa sredstvima
dobivenih prodajom drva iz matičnih šuma. Tako je kupovinom većina imovnih
općina povećala svoj posjed", a od zemljišnih zajednica, npr. ZZ Ravna Gora,
Vrbovsko, Srpske Moravice u Gorskom kotaru, a ZZ Pčelić, Pivnica i Rezovac u
kotaru Virovitica.7


Spomenimo i Teodora Basaru (Adaševci, 1854 — Glina, 1911.), koji je kao
upravitelj Gospodarstvenog ureda I. Banske imovne općine (u Glini) uspio ne
samo izvući tu I.o. iz financijskog sloma nego i aktivirati njezino fnancjsko
poslovanje uz podzanje oko 4500 kat. jut. kultura i pomlađivanje oko 1000 starih
kestenika iz kojih se ubrzo dobio tada traženi sortiment za izradu štapova. To je
mogao izvesti samo uz suradnju s narodom. Isprva se narod njegovim zahvatima
protivio, jer mu je oduzimano bespravno korišćenje zemlje, površina I. o., ali
kasnije, uvidjevši korist od njegovog rada promijenio je mišljenje te je Basara
mogao nesmetano nastaviti s, kako bi danas rekli, proširenom reprodukcijom.^.
A Basara nikako nije jedini, koji je unapređivao šumarenje.


Ne može se općenito reći ni da su veleposjednici neraconalno gospodarili
sa svojim šumama.9 Druga je stvar, što su pojedinci u očekivanju agrarne reforme
tridesetih godina jače zahvatili sječom svoje šume, ali ne ipak na način, kako je
to, prema jednom rukopisu ing. S. Frančiškovića, pisao beogradski dnevnik »Pravda
« za posjed Thurn-Taxisa u Gorskom kotaru, jer kome su bar djelomično poznate
ondašnje prilike to je bio više međustranački obračun (demokrata i radikala)
nego briga za stanje šuma o kojim se pisalo.


Pod racionalnim gospodarenjem smatra se i povoljno unovčenja proizvoda,
u ovom slučaju drva. Nerijetko možemo naći tvrdnju da su naše šume, točnije
drvo, prodavane u bescijenje. A da li je baš tako? Bar u većini slučajeva. Naime,
drvna masa iz šuma imovnih općina i zemljišnih zajednica prodavana je dražbom
(licitacijom). Prema tome u dražbi našao se jedan prodavač i više dražbovatelja,
a kupac je bio onaj, koji je ponudio najvišu cijenu. Dražbe su bile javne


6 S. Baranac : šumsko gospodarstvo imovnih opština. Izdanje Ministarstva šuma i rudnika,
Beograd 1933.


7 Vlastiti podaci i to za ZZ u Goskom kotaru, jer sam kao šumarski referent u kotaru Vrbovsko
i sam sudjelovao u odnosnim kupoprodajama, a za ostale tri ZZ na osnovu uvida u Zemljišnom
uredu kod Općinskog suda u Virovitici. Taj podatak unijet je i u knjigu ;*Sto godina šumarstva
Bilogorske podravske regije« (Bjelovar, 1974.)


^8 O. Pi š korić : Teodor Basara. Šumarski list br. 9—10/1982., str. 403. — 406.
9 S. Frančišković : Sume i šumarstvo vlastelinstva Thurn-Taxis u zapadnoj Hrvatskoj.
Šum. list, 1924, br. 9—12.,


V. Milil e r: Uzgoj hrasta u slavonskim hrasticima. Viestnik za gospodarstvo i šumarstvo.
Križevci 1887., str. 85—96. i drugi.