DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 106 <-- 106 --> PDF |
nim izvorom za opskrbu potrebnim drvom. Kako objasniti činjenicu, da nisu uništene sastojine u državnom posjedu tj. Motovunska šuma i šume u sklopu današnjeg Nacionalnog parka »Paklenica« ili sastojine crnog bora (sa stablima koja su djetinjstvo proveli pod mletačkom vladavinom) na kopnu kod Muca te na otocima Brač i Hvar (koju je pokosio požar prije dvadesetak godina). Za Motovunsku i Pakleničku šumu razlog nalazimo, da su kao državni posjed bile poseebno čuvane a za ostale, jer su čiste crnoborove sastojine, a u takvim je malo ili nimalo paše. Sastojine listača (hrastove) sigurno se nisu sjekle čistom sječom nego odabirom stabala, koja su odgovarala za određenu svrhu, dakle neke vrste prebornom sječom, što znači da je ostajalo stabala koja su mogle naploditi sječom nastale čistine. Međutim na putu razvoja podmlatka ispriječila se paša kako ovaca tako i koza. Borov podmladak ostajao je pošteđen, jer stoka (ovce) nisu imale potrebu obrizati pupove podmlatka kao što je to npr. slučaj u bosanskim crnoborovim šumama, u kojima je nabujali pup bora, i drugih vrsta, prva proljetna sočna hrana. Danas, međutim, raspolažemo i s dostupnom dokumentacijom o odnosu mletačke vladavine prema šumama od Istre preko Kvarnerskih otoka do Dalmacije. To su: 1) Venecija i šumarstvo Dalmacije od 15. do 18. vijeka,´2 i 2. Catastico generale dei Boschi della Provincia dellTstria (1775—1776) s Naređenjem P. K. varh Dubravah (1777)´!. »Venecija i šumarstvo Dalmacije od 15. do 18. vijeka« disertacioni je rad D. Jedlowskog i temelji se na proučavanju arhivske građe (koje je dio reproduciran na 140 stranica) prvenstveno u Veneciji (na vlastiti trošak). Rezultat višegodišnjih istraživanja Dra Jedlowskoga, ukratko rečeno, pokazuju, da su na tom području poduzimane mjere ne samo za očuvanje nego i za unapređenje šumskog fonda. Nije bitno, što je Venecija poduzimala takve mjere i za osiguranje potrebnih sirovina za svoj Arsenal tj. brodograđevni kombinat (i posebnim zakonom 1470. godine o uspostavljanju rezervata hrastika »i uopće hrastova bilo gdje da se nalaze za potrebe Arsenala i Magistrata za vode«), jer da nije Venecija to drvo iskorišćavali, iskorišćavao bi ga netko drugi. Što više izdan je i posebni zakon o zaštiti brdskih šuma i zabrane njihovog korišćenja bez prethodnog pregleda i odobrenja javnog nadzornika, koji svaki pojedini slučaj mora prijaviti Magistratu. Katastar šuma iz 1777. godine uz podatke o lokaciji i veličini čestice pojedinog šumposjednika sadrži i popis hrastovih stabala. U ovoj prilici nije bitno, da je inventarizacija izvršena s ciljem uvida o mogućnost dobivanja drvnog materijala za potrebe brodogradnje. Bitno je, da je sječa stabala bila uvjetovana doznakom (u Katastru priloženom »Naređenju...«) odnosno po današnjoj terminologiji propisana je planska sječa. I ne samo sječa nego i obnova, pa je uz ostalo zabranjena kako paša koza takoo i uzgoj svinja u površine s podmlatkom. Prema tome Simeunović je imao dokumentaciju koja ne dozvoljava u članku iznijetu ocjenu »šumarske politike« Venecije, dok je vladala kako Dalmacijom tako i Istrom. Katastar je izdao 1980. godine »Centro di risersehe storiche Rovig 2 Venecija i šumarstvo Dalmacije od 15. do 18. vijeka doktorska je disertacija dipl. in/, šum. Dušk a Jedlowsko g (1913—1980). — Disertacija je prikazana u Šumarskom listu br. 10—12/ 1977., str. 527—529. 3 Katastar, poznat kao Morosinijev katastar šuma Istre, prikazan je u šumarskom listu br. 8—9/1981., str. 393—396. 308 |