DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 106     <-- 106 -->        PDF

nim izvorom za opskrbu potrebnim drvom. Kako objasniti činjenicu, da nisu
uništene sastojine u državnom posjedu tj. Motovunska šuma i šume u sklopu
današnjeg Nacionalnog parka »Paklenica« ili sastojine crnog bora (sa stablima
koja su djetinjstvo proveli pod mletačkom vladavinom) na kopnu kod Muca
te na otocima Brač i Hvar (koju je pokosio požar prije dvadesetak godina). Za
Motovunsku i Pakleničku šumu razlog nalazimo, da su kao državni posjed bile
poseebno čuvane a za ostale, jer su čiste crnoborove sastojine, a u takvim je
malo ili nimalo paše. Sastojine listača (hrastove) sigurno se nisu sjekle čistom
sječom nego odabirom stabala, koja su odgovarala za određenu svrhu, dakle
neke vrste prebornom sječom, što znači da je ostajalo stabala koja su mogle
naploditi sječom nastale čistine. Međutim na putu razvoja podmlatka ispriječila
se paša kako ovaca tako i koza. Borov podmladak ostajao je pošteđen, jer stoka
(ovce) nisu imale potrebu obrizati pupove podmlatka kao što je to npr. slučaj
u bosanskim crnoborovim šumama, u kojima je nabujali pup bora, i drugih vrsta,
prva proljetna sočna hrana.


Danas, međutim, raspolažemo i s dostupnom dokumentacijom o odnosu mletačke
vladavine prema šumama od Istre preko Kvarnerskih otoka do Dalmacije.
To su:


1) Venecija i šumarstvo Dalmacije od 15. do 18. vijeka,´2 i 2. Catastico generale
dei Boschi della Provincia dellTstria (1775—1776) s Naređenjem P. K. varh Dubravah
(1777)´!.


»Venecija i šumarstvo Dalmacije od 15. do 18. vijeka« disertacioni je rad


D. Jedlowskog i temelji se na proučavanju arhivske građe (koje je dio reproduciran
na 140 stranica) prvenstveno u Veneciji (na vlastiti trošak). Rezultat višegodišnjih
istraživanja Dra Jedlowskoga, ukratko rečeno, pokazuju, da su na
tom području poduzimane mjere ne samo za očuvanje nego i za unapređenje
šumskog fonda. Nije bitno, što je Venecija poduzimala takve mjere i za osiguranje
potrebnih sirovina za svoj Arsenal tj. brodograđevni kombinat (i posebnim
zakonom 1470. godine o uspostavljanju rezervata hrastika »i uopće hrastova
bilo gdje da se nalaze za potrebe Arsenala i Magistrata za vode«), jer da nije
Venecija to drvo iskorišćavali, iskorišćavao bi ga netko drugi. Što više izdan
je i posebni zakon o zaštiti brdskih šuma i zabrane njihovog korišćenja bez
prethodnog pregleda i odobrenja javnog nadzornika, koji svaki pojedini slučaj
mora prijaviti Magistratu.
Katastar šuma iz 1777. godine uz podatke o lokaciji i veličini čestice pojedinog
šumposjednika sadrži i popis hrastovih stabala. U ovoj prilici nije bitno,
da je inventarizacija izvršena s ciljem uvida o mogućnost dobivanja drvnog materijala
za potrebe brodogradnje. Bitno je, da je sječa stabala bila uvjetovana
doznakom (u Katastru priloženom »Naređenju...«) odnosno po današnjoj terminologiji
propisana je planska sječa. I ne samo sječa nego i obnova, pa je uz
ostalo zabranjena kako paša koza takoo i uzgoj svinja u površine s podmlatkom.


Prema tome Simeunović je imao dokumentaciju koja ne dozvoljava u članku
iznijetu ocjenu »šumarske politike« Venecije, dok je vladala kako Dalmacijom
tako i Istrom. Katastar je izdao 1980. godine »Centro di risersehe storiche Rovig


2 Venecija i šumarstvo Dalmacije od 15. do 18. vijeka doktorska je disertacija dipl. in/, šum.
Dušk a Jedlowsko g (1913—1980). — Disertacija je prikazana u Šumarskom listu br. 10—12/
1977., str. 527—529.


3 Katastar, poznat kao Morosinijev katastar šuma Istre, prikazan je u šumarskom listu
br. 8—9/1981., str. 393—396.


308