DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Dipl. inž. IVO PODHORSKI — devedeset-godišnjak


Najstarijem živom hrvatskom šumaru
Ivi Podhorskom Društvo inženjera
i tehničara šumarstva i drvne industrije
Zagreb priredilo je svečani društveni sastanak
16. studenoga 1989. godine u dvorani
Šumarskog doma, kojemu je prisustvovao
lijepi broj, kako mlađih tako i
starijih kolega i članova. U ime Društva
slavljenika je pozdravio predsjednik Sekcije
umirovljenika dipl. inž. Nadan S i r
o t i ć. Životni put i stručni rad prikazao
je dipl. inž. Oskar Piškorić, o
suradnji s operativom kao članom Šumarskog
instituta govorio je dipl. inž.
Srećko Vanjković ao drugarskim kontaktima
dipl. inž. Petar Z i a n i da konačno
progovori i sam svečar o odluci


za izbor šumarskog zvanja te o nekim
problemima, koje je u svom radnom vijeku
trebao svladati (što je uključeno u
nastavku ovog teksta). Program svečanosti
obuhvatio je i efektne recitacije nekoliko
pjesama (Tadijanovića i dr.) dipl.
inž. Karla Posavc a te glazbenim točkama
prof. Teodora B 1 o c h a (violina)
i Srećka Vanjkovića (glasovir). Nakon
programa sastanak je nastavljen razgovorom
uz skromnu, ali ukusnu, zakus


ku.


Ivo Podhorski rodio se 15. studenoga
1899. godine u Zagrebu kao sin poznatog
arhitekta Riharda Podhorskog. Životni pul
i zvanje ima klicu u najranijem djetinj




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 93     <-- 93 -->        PDF

stvu, kada je na okućnici svoje bake, u
današnjoj Gerškovićevoj ulici, njegovu
pažnju privukao biljni i životinjski svijet
i nesvijesno prateći njihove životne cikluse.
Tako je Ivo, iako sin arhitekta,
nakon svršene gimnazije u Zagrebu i vojne
obaveze (koju je završio na bojištu u
Galiciji) upisao studij šumarstva na tadanjoj
Šumarskoj akademiji u Zagrebu
koja je slijedeće godine uklopljena u novoosnovani
Gospodarsko-šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu. Fakultet apsolvira
šk. god. 1922/23, ali kako se bavio
glazbom (studij glasovira, dirigentski poslovi
amaterskih pjevačkih zborova) diplomira
1924. godine.


Radni vijek počinje kao činovnički pripravnik
u Direkciji (državnih) šuma na
Sušaku u travnju 1925. godine na poslovima
taksacije. Ispit za samostalno vođenje
šumskog gospodarstva (tzv. stručni
ispit) položio je, u Beogradu, 1927. godine
i krajem iste godine imenovan je upraviteljem
Šumske uprave u Vranovini
Direkcije (državnih) šuma u Zagrebu. Krajem
studenoga 1934. godine premješten je
u Šumsku upravu u Đevđeliji gdje ostaje
samo mjesec dana i krajem prosinca iste
godine dolazi za šefa Šumske uprave
u Glini. U Glini ostaje do 26. svibnja 1941.
godine, kada je premješten u Ravnateljstvo
šuma u Zagrebu, gdje radi na poslovima
uređivanja šuma, na poslovima
na kojima je i počeo rad kod Direkcije
šuma u Sušaku. Poslije Oslobođenja od
studenoga 1945. do kraja ožujka 1946. radi
u Okružnom narodnooslobodilačkom
odboru za Gorski kotar u Delnicama, zatim
u Kotarskom narodnom u Delnicama
(do kraja siječnja 1947. godine) te kao
nastavnik u Lugarskoj školi u Delnicama.
Na poziv direktora Instituta za šumarska
i lovna istraživanja u Zagrebu
dipl. inž. Josipa Šafar a u studenome
1947. godine prela/J u Zagreb. U Institutu
dobio je referadu za intenzivni uzgoj
topola. Na toj dužnosti ostaje u svojstvu
višeg stručnog suradnika do umirovljenja
odnosno do 30. travnja 1962. godine. Me


đutim Podhorski umirovljenik ne rastaje
se potpuno s dosadašnjim poslom, kako
to, uz ostalo, svjedoči i članak »Kapilarne
slike lišća i kore nekih klonova crne
topole« objavljenom u časopisu »Topola
« 1969. god.


Dolaskom u Institut Podhorski se našao
na posve novom polju rada. Ne samo
prema dotadanjem radu nego općenito.
U to vrijeme u cijeloj državi pokrenuta
je intenzivnija proizvodnja drva osnivanjem
plantaža i intenzivnih kultura.
Plantaže su osnivane sadnjom hibrida topola
a s poslom trebalo se krenuti od početka.
Doduše, 1927. godine u predjelu
Limbuš tadanje Šumarije Đurđevačke
imovne općine u Pitomači posađene su
rudimentnom tehnikom plantažiranja nasadi
topole Populus euroamericana var.
serotina* ali one nisu mogle poslužiti
kao uporišna točka. Stoga je Podhorski,
kako i sam reče na obilježavanja njegovog
90-godišnjeg rođendana u Šumarskom
društvu, morao početi iz početka, s abecedom
ovog načina proizvodnje drvne ma


se. Uostalom i u drugim zemljama, u
Italiji i dr., intenzivnija proizvodnja topolovine
iz grupe evroameričkih hibrida
(Populus euroamericana (Dode/Guinier)
također je bila novost. Usprkos svim teškoćama
u radu Podhorski je uspješno
obavio tu do tada njemu posve novu zadaću
(ta do tada radio je samo u bukovim
i u šumama četinjača Visokog Krasa)
i u Šumarskoj enciklopediji ocijenjen
kao »odličan stručni i znanstveni radnik
za uzgoj euroameričkih topola; zaslužan za
razvoj te grane i na širenje topolovih kultura
u Hrvatskoj« (II. izd., 3. sv., 1. str.).


Ocjena rada Podhorskog u Šumarskoj
enciklopediji može se provjeriti i brojnim
objavljenim radovima, u činjenici, da je
bio višegodišnji član Jugoslavenske nacionalne
komisije za topole te član Fakultetskog
savjeta Šumarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu. O tome svjedoči i
izbor za zaslužnog člana 1961. godine Saveza
društava ITŠDI Hrvatske, a 1967. Jugoslavenske
komisije za topole. Konačno,


203




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 94     <-- 94 -->        PDF

prigodom proslave 130-godišnjice osnivanja
Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva
i 100-godišnjice izlaženja Šumarskog
lista priznanje za rad Podhorskog na
području našeg topolarstva dano je dodjelom
zlatne medalje s poveljom.


Dio biografije I. Podhorskog objavljen
je u već navedenoj Šumarskoj enciklopediji,
a ovdje navodimo one radove, koji
nisu tamo navedeni. U prvom redu navodimo
knjigu UZGOJ TOPOLA, Zagreb
1951., str. 1—66., zatim u 2. svesku I. izdanja
Šumarske jedinice Plantaže lišćara
(str. 258-—262). Daljnje su bibliografske jedinice:


— Kaptažni uzgoj topola u plantažama.
Šum. list 1960, br. 7/8;
— Uzgoj topola u drvoredima van šume.
Časopis Topola, 1957.
— Der Anbau der Pappel und fremdendischer
Holzarten in Jugoslavien. Allgemeine
Forstzeitschrift, 1956, br. 45/46,
— Kapilografija. Priroda, Zagreb, 1957,
br. 7,
— Kapilarne slike lišća i kore nekih
klonova crne topole. Topola, 1969.
U Obavijestima Instituta za šumarska
i lovna istraživanja objavljeni su i ovi radovi:


— Metode uzgoja topolovih sadnica
prema raznim autorima, 1955. br. 3,
— Prirasti sorti topola na komparativnim
plohama, 1961. i 1963,


— Uzgoj topola u kulturama i plantažama
u NRH od 1945—1962. g., 1962,
— Ispitivanje redoslijeda listanja klonova
topola u klonskom rasadniku Križovljangrad.
G. 1962.
U bibliografiju mogu se uključiti i studijski
elaborati izrađeni u Institutu za
šumarska i lovna istraživanja:


— Perspektivni plan uzgoja topola na
šumskim i vanšumskim površinama u
NRH 1958. god. te
— Priobalna šumska staništa i šume
zagrebačke Posavine. G. 1959., str. 1—151.
O. Piškorić
* A. Kramar: Osnivanje plantaža topola i vrba,
u publikaciji Sto godina šumarstva Bilogorsko-podravske
regije, Bjelovar, 1974.
Antun Vrgoč


ARBORETUM


Ne, knjiga inž. Antuna V r g o č a ARBORETUM
ne sadrži opis nekog arboretuma
ili nasada zbirke drveća, već je to
zbirka pjesama. Nije ni zbirka pjesama


o drveću i grmlju, jer je tek nekoliko
pjesama o drveću kao Hrastova šuma,
Cvat jasena, Nakon oluje, Breze na Medveščaku,
ali naslov zbirke ipak nije promašen.
Nije promašen, jer »sama priroda
je pjesma« naglašava autor na početku
teksta »Riječ autora«. Naslov ovoj zbirci
Arboretum autor je dao i stoga, jer je
»šuma« duša osjećaja! Ponekad je suncem
obasjan proplanak sa mekom travom
obraštenim livadama pod krošnjama
javora i lipa, a ponekad je zatvorena i
tamna kao gusto neprohodno glogovo grmlje
«.
U ovoj knjizi od stotinjak stranica nalazi
se 75 pjesama koje je autor uokvirio
u ove naslove:


Gartlic,


Stabla i listovi,


Slike i navike,


Amor i Afrodita,


Kišne kapi,


Trio,


Gaudium vitae,


U predvorju Hada,


Put i


Obiteljski album.


Tematika je »prikaz proživljenog i doživljenog,
spektar osjećaja koji se prelijevaju
poput duginih boja, spektar životnog
stanja i situacija kroz koje sam plovio
na krhkoj ljuski sudbine!« To su riječi
autora u već navedenoj »Riječi pisca
«. Tako se sjeća


»Trešnje


u mome vrtu


starije od mene«,




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 95     <-- 95 -->        PDF

dakle slike iz mladosti do sjećanja doba
djetinjstva kćerke koja je »djevojka ko
šećer«, ali


»Čini mi se,


još jučer je bila mala«,
kada je


»obično znala reći ...


tata, ne


ne mogu zaspati bez priče«.


Ali nije sve vedro, jer u pjesmi »Dan
mrtvih«


»Nebo za mrtvima


plače


kišom«


i dok je »groblje prepuno svijeta«, autoru
je potreban mir i


»da bude sam


sa majkom


ispod tog plačnog


neba«.


ltd., itd., jer ne možemo podrobnije
ulaziti u poetiku zbirke, koju je sažeto
na kraju knjige pod naslovom »Arboretum
Antuna Vrgoča iliti poetska ekologija
« dao pjesnik Boro Pavlović a u
Predgovoru književnik Dubravka Jel čiča.


Ovu drugu zbirku pjesama Antuna Vrgoča,
inače aktivnog člana Društva Šokadija
(jer je i on Šokac) i u Književnom
klubu »Poeta« u poduzeću »Export drva«
u Zagrebu, izdao je Ogranak Društva književnika
Hrvatske u Vinkovcima uz financijsku
pomoć nekih radnih organizacija
drvne industrije i šumarstva, a predstavljena
je još 26. svibnja 1988. godine u
Klubu književnika Hrvatske u Zagrebu.
Tom prilikom govorili su o pjesništvu Antuna
Vrgoča književnici Pero Buda k i
Vladimir Rem, koji je naglasio, da se
iz poezije Antuna Vrgoča vidi, da on »voli,
da se nada i da ljubi«.


O. Piškorlć


ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 96     <-- 96 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI


Zbornik radova


JOSIP KOZARAC
književnik i šumar


Izdavač: JAZU, Centar za znanstveni rad, Vinkovci 1988.


Centar za znanstveni rad JAZU u Vinkovcima organizirao je u povodu 80. godišnjice
smrti Josipa Kozarca znanstveni skup, koji je održan 19. i 20. prosinca
1986. godine u Vinkovcima. Zbornik radova ovog Skupa izašao je datumiran s 1988.
godinom. Sadržaj tog Zbornika ili drugim riječima sadržaj Znanstvenog skupa
predočujemo u dva dijela. U prvom dijelu izlaganje je prof. dr. Dušana K1 e p c a,
izvanrednog člana JAZU i voditelja Centra u Vinkovcima, prilikom prezentiranja
Zbornika 7. prosinca 1989. godine u Vinkovcima, a u drugom dijelu ostali sadržaj.


1. Izlaganje prof. dr. Dušana Kl epc a
Pred tri godine, upravo 19. i 20. prosinca 1986, Centar za znanstveni rad JAZU
u Vinkovcima organizirao je Znanstveni skup u povodu 80. obljetnice smrti Josipa
Kozarca. Tom prilikom podneseno je 13 referata i to 7 iz područja književnosti i
6 iz područja šumarstva. Ti su referati u cijelosti tiskani u Zborniku »Josip Kozarac
— književnik i šumar« na 222 stranice u izdanju spomenutog Centra u Vinkovcima
financijskom pomoći »Slavonske šume« a posebno vinkovačkog šumarstva.
Tako su se vinkovački šumari odužili svome sunarodnjaku, velikom slavonskom
i hrvatskom književniku i šumaru Josipu Kozarcu.


Pošto vam je akademik Frange š predstavio književni dio Zbornika radova


o Josipu Kozarcu, dopustite mi, da ja to učinim za šumarski dio tog Zbornika.
Kao što rekoh, iz područja šumarstva ima 6 referata. Ti se referati odnose na slavonsko
šumarstvo. Tu je hrast najraširenija i najvrednija vrsta drveća. U slavonskoj
šumi žive hrastovi nalik na nekadašnje krajiške vojnike koji su najjači i
najplemenitiji u svom carstvu i plemenu, rekao bi Josip Kozarac.
To je razlog da je Mirko Vidaković s Ivom Trinajstićem obradio
hrast lužnjak s botaničko-morfološko-genetičkog gledišta u radu »Varijabilnost i
oplemenjivanje hrasta lužnjaka«. Latinsko ime Quercus robur odnosi se na hrast
lužnjak koga zovu također i Quercus pedunculata. Hrast lužnjak zauzima vrlo prostrani
areal u Evropi, od obale Atlantskog oceana na zapadu do Ukrajine na istoku
i od Baltika na sjeveru do Sredozemlja na jugu. Zasada je utvrđeno da se unutar
vrste Quercus robur mogu razlikovati nekoliko geografskih rasa (podvrsta).
Mirko Vidaković i Ivo Trinajstić navode u svome radu pregled nižih taksona vrste
Quercus robur u flori Jugoslavije. Hrast lužnjak je vrlo polimorfna i genetički
varijabilna vrsta. Genetička varijabilnost utvrđena je pokusima o provenijencijama
hrasta lužnjaka. Takav pokus izveden je u Zap. Njemačkoj, u pokusnoj šumi Šumarskog
fakulteta u Gottingenu.


Još i danas su mi u živom sjećanju uspomene iz pokusnog polja spomenutog
Fakulteta kad mi je svojedobno prof. Krahl Urban rekao: »A sad ću Vas provesti


206




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 97     <-- 97 -->        PDF

kroz Vašu domovinu, kroz šume Lipovljana, Prašnika, Spačve itd.« To su bili nasadi
žira hrasta lužnjaka iz različitih naših lokaliteta gdje hrast od prirode dobro
raste i uspijeva. Taj je pokus naveo Krahla Urbana na pomisao da postoje dvije
rase hrasta lužnjaka u Slavoniji. Vidaković i Trinajstić kažu: »Nažalost, u nas
takvih pokusa nema, i zbog toga ne možemo sa sigurnošću potvrditi rezultate
Krahl Urbana«. Eto, to je između ostalog jedan od razloga zašto spomenuti autori
preporučaju da se u šumama hrasta lužnjaka provedu intenzivna istraživanja o
genetičkoj varijabilnosti ove naše najvrednije vrste drveća.


Drugi po vrijednosti u slavonskoj šumi je jasen koji raste u zajednici s hrastom
lužnjakom, a koga Josip Kozarac uspoređuje s izabranim ljepoticama hrasta.
Posebnu pažnju jasenu posvetio je Ivan Spai ć u svome radu »Uzroci propadanja
i sušenja poljskog jasena«. I. Spaić najprije ističe da se u slavonskoj šumi
radi o poljskom jasenu ili Fraxinus angustifolia Vahl. Poljski jasen je vrsta drveća
koja voli vlažne terene, štoviše, podnosi stagnirajući! vodu u tlu. Ta karakteristika
poljskog jasena leži u njegovoj sposobnosti da može tianspirirati velike količine
vode. To mu omogućuje njegova građa lista i korijena. Dosada poljski jasen nije
imao mnogo štetnika, izuzevši jasenovu pipu (Stereonychus fraxini Deg). Usprkos
tome, u razdoblju od 1943. do 1947. zabilježeno je masovno sušenje poljskog jasena.
Ivan Spaić to objašnjava ovako: »Uzrok sušenja poljskog jasena je koincidencija
defolijacije i poplave. Zbog defolijacije, koju uzrokuje jasenova pipa, stabla
nisu u mogućnosti podizati vodu u krošnje i ishlapljivati je, jer je iz funkcije ispao
glavni motor dizanja vode, tj. transpiracija. Stupci vode u trahejama se prekidaju
i ne mogu se više spojiti Da bi se održalo u životu, stablo mora izgraditi nove
traheje. Ako to ne uspije, nastaju iznenadna, akutna masovna sušenja stabala. Da
li će se stabla uspjeti spasiti, ovisi o tome koliko dugo traje stagniranje vode,
koliko će dugo korijenje izdržati reducirano dizanje, uvjetovano defolijacijom.«


Na kraju svog rada I. Spaić govori o tome kako bi se moglo spriječiti sušenje
poljskog jasena. Teoretski vrlo jednostavno: ukloniti jednog od uzročnika sušenja,
ili poplavu ili defolijaciju.


Josip Kozarac bijaše urednik »Šumarskog lista« od 1896—1898. Zato je sadašnji
urednik toga lista Branimir Prpi ć obradio Kozarčevu djelatnost u to vrijeme.
U tri godine uređivanja J. Kozarac je objavio 95 naslova i to: 8 stručnih članaka
i 87 različitih napisa. B. Prpić analizira pojedine stručne članke J. Kozarca.
Danas je još uvijek najvredniji rad J. Kozarca članak »O uzgoju posavskih hrastovih
sastojina u prvim periodama ophodnje«, 1897, str. 1—15. U tom članku J. Kozarac
ističe da prava vrijednost hrasta počinje tek s debljinom od 70—80 cm ili s
dobi od 150 godina.


B. Prpić ističe da je J. Kozarac ostavio dubok trag u Šumarskom listu.
Zaštitu šuma hrasta lužnjaka obradio je Šime Meštrovi ć u svome referatu
»Josip Kozarac i zaštita šuma hrasta lužnjaka«. Šime Meštrović, tadašnji direktor
Zavoda za zaštitu prirode SRH navodi da je u Hrvatskoj ukupno zaštićeno 23.612
ha šuma u kojima prevladava hrast lužnjak. Između zaštićenih objekata svakako
se ističe Specijalni rezervat šumske vegetacije »Prašnik« na području šumskog
gospodarstva »Josip Kozarac« — Nova Gradiška. Stabla hrasta lužnjaka u »Prašniku
« su stara preko 300 godina, visoka su i 40 metara, a debela u prsnoj visini čak
i 200 cm a još uvijek dobro prirašćuju.


207




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 98     <-- 98 -->        PDF

Na kraju svog referata Meštrović predlaže da se zaštite neki šumski objekti u
spomen Josipu Kozarcu kao npr. šumski predjel oko Bosuta kao park-šuma grada
Vinkovaca, zatim neki predjeli i stabla u šumariji Lipovljani, itd.


Prijedlog Šime Meštrovića o spomenutoj zaštiti određenih šumskih objekata
vrlo je opravdan. Treba samo vidjeti kako se to radi u drugim zemljama. Nedavno,
upravo pred dva mjeseca, posjetio sam na poziv Ministarstva poljoprivrede i šumarstva
Italije »Prirodni usmjereni rezervat« šume hrasta lužnjaka s površinom
od 233 ha, poznat po imenu »Bosco Fontana«, 5 km daleko od Mantove (Verona).
Ing. Vojislav Grubač, predstavnik Šumskog gospodarstva »Josip Kozarac« i ja uvjerili
smo se kako se uspješno mogu sačuvati kulturne baštine (dvorci, crkve, parkovi,
šume i si.) ako se njihova zaštita organizira u funkciji suvremenih potreba
društva.


Josip Kozarac bio je vrlo plodan pisac. Zato je Martin Kaminsk i izradio
Bibliografiju J. Kozarca u dva dijela: prvi je popis radova Josipa Kozarca, drugi
je literatura o Josipu Kozarcu.


Dopustite mi — na kraju — da nešto kažem o svome referatu koji nosi naslov
»Retrospektiva i perspektiva šuma hrasta lužnjaka u povodu osamdesete obljetnice
smrti Josipa Kozarca«.


Josip Kozarac je maturirao u Vinkovcima 1875, dakle godinu dana poslije osnivanja
suvremenog Hrvatskog sveučilišta (1874). Odlučio se za šumarski studij vjerojatno
iz ljubavi prema šumi a vjerojatno i pod utjecajem svojih starijih sunarodnjaka
— Vinkovčana — Ante Tomića (1303—1894) i Franje Čordašića (1830—1906).
To su bili svojevremeno najugledniji šumarski stručnjaci u Hrvatskoj: Ante Tomić,
predsjednik Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva 1876. i osnivač »racionalne
metode«, a Franjo Čordašić profesor na Kr. Polj.-šumarskom učilištu u Križevcima.
Obojica su završili Šumarsku akademiju u Mariabrunu. Tako je i J. Kozarac otišao
1875. u Mariabrun na šumarski studij, jer je u Hrvatskoj postojala tada samo
srednja šumarska škola u Križevcima. Šumarska akademija u Mariabrunu premještana
je 1875. u Beč i uključena u Visoku školu za kulturu tla (Hochschule fiir
die Bodenkultur)


J. Kozarac pripada prvoj generaciji šumarskih inženjera koji su svršili Visoku
školu za kulturu tla u Beču. To je bila odlična škola gdje su se formirali stručnjaci
iz poljoprivrede, šumarstva i kulturne tehnike iz cijele tadašnje Austro-ugarske
monarhije. Poslije J. Kozarca bilo je još naših šumara koji su završili »Bodenkulturu
«. Među njima se posebno ističe Slavonac Antun Lcvaković iz Rokovaca, bez
sumnje najveći šumarski znanstvenik Hrvatske u prvoj polovici ovog stoljeća.
Mladi J. Kozarac, naoružan stručnim znanjem, svestrano obrazovan, počeo je
raditi u šumarstvu kao vježbenik u Vinkovcima, a zatim već u 27. godini života
kao upravitelj državne šumarije u Lipovljanima (1885—1895). Tu je napisao svoja
najljepša djela u uvjetima koje si danas jedva možemo dočarati: golema prostranstva
posavskih šuma bez prosjeka i bez cesta, vrlo često poplavljena a selo Lipovljani
bez komunikacija, bez pošte, bez struje i bez komfora. Ipak, u takvim okolnostima
Josip Kozarac ne samo da je ostvario svoja najljepša literarna djela, on
nam je u stogodišnjim sastojinama šumarije Lipovljani ostavio najočigledniji spomenik.
To su naše najvrednije hrastove i jasenove sastojine koje su nastale oplodnom
sječom koju je stručno provodio J. Kozarac.


Bio je svjedok golemih sječa hrastovih šuma. Njega su se jako dojmile prevelike
sječe što je opisao u »Slavonskoj šumi«. Ali što je još gore, od tih je sječa




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 99     <-- 99 -->        PDF

malo ostalo domaćem življu, nešto više Primorcima, Goranima i Kranjcima, a najviše
su iskoristili stranci.


Naša javnost je u uvjerenju da se danas slavonske šume sijeku više nego ikad
prije. To nije točno! Na osnovi starosti sadašnjih sastojina hrasta lužnjaka u
Hrvatskoj uspio sam izračunati da se najviše sjeklo u vremenu od 1905—1945 (67.150
ha), samo nešto manje u vremenu od 1866—1905 (65.186 ha) a mnogo manje u našem
vremenu od 1945. do danas (25.341 ha). Ipak, naši stari šumari ostavili su nam
šume hrasta lužnjaka u relativno dobru stanju. Ima ih danas u Hrvatskoj 164.912
ha s volumenom od oko 35 miliona m3, od čega je polovica na teritoriju Radne
organizacije šumarstva »Slavonska šuma«. To je golema vrijednost koja za pravilno
uživanje zahtijeva mnogo stručnog šumarskog rada uz pomoć šumarske znanosti.
U tom smislu Centar za znanstveni rad JAZU u Vinkovcima nastoji oživiti znanstvenoistraživačku
djelatnost u šumarstvu ne zanemarujući pritom ostale grane
privrede kao ni književnost i umjetnost na području Slavonije.


2.
U Zborniku na prvom mjestu nalaze se pozdravne riječi na svečanom otvorenju
Znanstvenog skupa akademika i potpredsjednika JAZU Marina Franičevi ća,
voditelja Centra JAZU Vinkovci, izvanrednog člana JAZU Dušana Klepca ,
tajnika Razreda za suvremenu književnost, izvanrednog člana JAZU Rafe Bogi š
i ć a, akademika Mirka Vidaković a u ime Razreda za prirodne znanosti
JAZU i dipl ek. Adama A d ž i ć a, predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine
Vinkovci.


Uz naprijed prikazana izlaganja s temama iz šumarstva, jedno je održao i
prof. D. K1 e p a c pod naslovom


Retrospektiva i perspektiva šuma hrasta lužnjaka
u povodu osamdesete obljetnice smrti
Josipa Kozarca


U »predgovoru« D. Klepac je iznio najhitnije dijelove života J. Kozarca naglasivši,
da su »današnje vrijedne i lijepe 90—100 godina stare hrastove sastojine u
gospodarskoj jedinici »Josip Kozarac« rezultat oplodnih sječa koje je svojevremeno
provodio taj napredni šumar«. Slijede Uvod, Šume hrasta lužnjaka za vrijeme
Josipa Kozarca, Šume hrasta lužnjaka danas, Kako riješiti ili ublažiti probleme
uređivanja i gospodarenja i Zaključak. S obzirom na heterogenost sudionika ovog
Znanstvenog skupa autor je morao temu obraditi na način da zainteresira ne samo
šumare nego i nešumare i u tome je u cijelosti uspio. Da navedemo, kako se
»često s tugom govori o starim slavonskim šumama«, ali »međutim ne smijemo
zaboraviti da šume kao i sva živa bića, imaju razdoblje: rođenje, rast, starost i
smrt«; za šumare: da etat za buduće razdoblje računa s ophodnjom (najvećeg dijela
sastojina) sa 120 godina! Tko pak želi zaviriti u prošlost slavonskih hrastika
svakako treba pročitati ovaj rad prof. Klepca. Dok ne dobijemo cjelovitu povijest
hrvatskog šumarstva, iskoristimo one tekstove koji fragmentarno omogućuju uvid
u tu prošlost.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 100     <-- 100 -->        PDF

O Kozarcu kao književniku govorili su:
Matko P e i ć : Šuma u hrvatskoj književnosti slavonske regije od XV. do XIX.


stoljeća,
Dubravko J e 1 č i ć : Josip Kozarac danas,
Nedeljko Mihanović : Strukturalni i idejni aspekti u Kozarčevoj noveli
TRI DANA KOD SINA,
Miroslav Š i c e 1: Kozarčeva OPRAVA kao model postmodernističke proze,


Pavle B 1 a ž e k : Model i aktualnost proze Josipa Kozarca TRI DANA KOD
SINA i RODU U POHODE,
Stana Vukovac : Sličnosti i razlike u životu i književnom stvaralaštvu Josipa
i Ivana Kozarca i
Katica Č o r k a 1 o : Psihološke novele Josipa Kozarca.


Iz sadržaja vidimo, da je novela »Tri dana kod sina« obrađena od dva autora


(N. Mihanovića i P. Blažeka). Međutim vrijedno je i sada zabilježiti, da je tu novelu
kao temu uzeo i Lj. Ma r ak o vi c uz tridesetgodišnjicu smrti Josipa Kozarca.*
Da prikaže J. Kozarca kao umjetnika s novelom »Tri dana kod sina« Marakovića
je potakla činjenica, kako navodi, da je ta novela tri godine prije bila
objavljena u jednoj »zbirci odabranih južnoslavenskih novela u njemačkom prijevodu
... a njemačka kritika ju je »otkrila« kao najdragocjeniji i najizabraniji prilog
«.
Zar su »Mrtvi kapitali«, »Među svjetlom i tminom« te »Živi kapitali« na ovom
Znanstvenom skupu zaboravljeni? Zaboravljeni, iako su svojedobno bili poticaj,
da mnogi hrvatski maturanti izaberu studij poljoprivrede, kako mi je svojedobno,
još 1942. godine, rekao jedan agronom, koji je taj poziv odabrao baš potaknut Kozarčevim
romanom »Mrtvi kapitali«. Trebalo je gotovo proći više od pola stoljeća
pa da se Kozarčeve »neliterarne« ideje tj. melioracije počele provoditi i da danas
s tako melioriziranih površina ubiremo plodove. Iako je ovaj Skup bio bez
neposrednog rada o J. Kozarcu kao nacionalnom ekonomu,-* to ipak ovo područje
nije posve ispušteno. D. J e 1 i č i ć, naime piše da je ovaj »majstor hrvatskog realizma,
koji je svoju sliku stvarnosti, i svoju kritiku naše sredine, polagao na gospodarsku
osnovu, kloneći se i krupnih riječi i maglovitog idealizma »bez pokrića«
(str. 20.). Također D. Jelčić naglašava da »pripovijesti i romane Josipa Kozarca
čitamo danas kao evanđelje rada i međuljudske harmonije« (str. 23.). Kod N. M i hanović
a pak čitamo da je »njegov poznati humanitarni idealizam izražen u
romanima Mrtvi kapitali i Među svjetlom i tminom« (str. 31.).


Još osvrt na tvrdnju K. Č o r k a 1 o, da je Kozarac bio »prognan u najzabitniju
zabit Lipovljana«. Doduše Lipovljani su u Kozarčevo vrijeme bili vezani sa svijetom
jedino cestom (za odvoz drva koristila se i Sava), ali to ne znači da je za
šumara bila »zabit«. Naprotiv, nalazio se u neposrednoj blizini, zapravo okružen,
šumama, dakle objektom svog rada. Kozarac je i iskoristio tu stvarnost, da bude


» Dr Ljubomir Maraković: Josip Kozarac kao umjetnik. Sum. list, LXV (1941.), br. 8/9.


U istom broju, i istim povodom, nalazi se i prikaz dr. Josipa Balena: Josip Kozarac kao stručni
pisac te slika Josipa Kozarca i tekst Hrvatskog šumarskog društva i šumarskog lista »Josipu Kozarcu


o f.´idesetgodišnjici njegove smrti«.
** O Josipu Kozarcu kao »nacionalnom ekonomu i sociologu u njegovim pripovijetkama« možemo
pročitati u knjizi J. Balena Josip Kozarac, koju je izdalo Jugoslavensko šumarsko udruženjze u Zagrebu
1936. godine.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 101     <-- 101 -->        PDF

gotovo svakodnevno u kontaktu sa šumom, te iz lipovljanskih dana potječe najveći
broj i najznačajniji njegovi radovi, objavljeni u Šumarskom listu, iz oblasti uzgajanja
šuma. Lipovljanski dani Kozarca potvrđuju, da je neposredno posvjedočio,
kako će biti »teško nama, dok se budemo samouvjereno dičili svojim vrlinama, a
ne budemo znali raditi, žrtvovati se i pregarati« (D. Jelić, str. 22.). Da boravak
(službovanje) Kozarca u Lipovljanima nije bilo progonstvo dokazom je i činjenica
što mu je bilo povjereno uredništvo Šumarskog lista od 1896. godine, kojeg je iz
osobnih razloga napustio krajem 1898. godine. Uostalom takva je ocjena i B. Pr pi
ć a (str. 156.).


Urednic i (D. Klepac i K. Čorkalo) pobrinuli su se za nekoliko vrijednih
ilustracija od faksimila rukopisa, J. Kozarca kao mladog šumara u službenoj uniformi
do fotosa spomenika V. Radauša postavljenog u Vinkovcima i do kovanih
žetona u povodu 80. obljetnice njegove smrti.


* * *


Zaključimo prikaz ove knjige posvećene Josipu Kozarcu šumaru i književniku,
tekstom iz pozdravne riječi Rafe Bogišića, da je »književna prošlost i književna tradicija
Slavonije označena skladnom simbiozom i harmonijom dvaju nedjeljivih
kvaliteta: onog književno-umjetničkog i onog znanstveno istraživačkog. Mnogi slavonski
književnici, oni najugledniji izričito i naročito, uz svoj književno-umj etnički
rad uspješno su se bavili i znanošću. Pišući stihove i prozu vidljive umjetnosti istovremeno
su otvorenih očiju očitovali i puni smisao za kulturno-književno i narodne
potrebe u tom pogledu. Takvi su bili stari velikani Antun Kanižlić, Matija
Petar Katančić, Matija Antun Reljković i drugi, a takav je bio i Josip Kozarac.«


Dr. Dušan Klepac i dipl. inž. Oskar Piškorić




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Alojzije Frković: LOVAČKE TROFEJE —
OBRADA, OCJENJIVANJE I VREDNOVANJE,
Lovački savez Hrvatske, Zagreb 1989.
Str. 240.


Ova knjiga, kao izmijenjeno, dopunjeno
i prošireno izdanje ranijeg »Priručnika za
ocjenjivanje lovačkih trofeja« Lovačkog
saveza Hrvatske od istog autora iz 1981.*
i 1987. god., obuhvaća cjelokupno gradivo
programa za ispit utvrđenog Pravilnikom


o programu za ispit i načinu polaganja ispita
za ocjenjivače trofeja (»Narodne novine
« br. 4/1977). Uz metode i upute za
ocjenjivanje trofeja dvadeset dviju evropskih
i izvanevropskih vrsta divljači udomaćenih
u Evropi, obrađenih u posebnom
dijelu (str. 135—232), knjiga u općem dijelu
sadrži ova poglavlja:
1. Uvod
2. Povijest lovstva. Značaj i vrste lovačkih
trofeja (str. 14—20)
3. Trofejne značajke krupne divljači i
utvrđivanje starosti (str. 21—37)
4. Obrada i priprema lovačkih trofeja.
Obrada rogova, Obrada kljova, Obrada
krzna i lubanja (str. 38—55)
5. Podložne daščice i montaža trofeja
(str. 56—61)
6. Razvoj formula za ocjenjivanje lovačkih
trofeja. Prve formule i ocjene,
Nadlerova formula, Međunarodne formule,
Izmjene i dopune formula CIC-a, Formula
za ocjenjivanje tetrijeba, Tipične,
atipične i abnormalne trofeje (str. 62—
—84)
7. Lovačke izložbe. Međunarodne lovačke
izložbe u Evropi, Lovačke izložbe u
Hrvatskoj i Jugoslaviji (str. 85—123)
* Prikaz prvog izdanja Priručnika za ocjenjivanje
lovačkih trofeja inž. Alojzija Frkovića dao je
inž. Roman Chylak u šumarskom listu broj 4—5´
/1982. g.
AtoJ2ii^ Frterić


<

1 J.


i


LOVAČKE TROFEIE


´-...L i


Oferada, ucjenjivanje <
i vrednovanje
Evropska (Jivtjač


8. Zakonski propisi o lovačkim trofejima
(str. 124—125)
9. Komisije za ocjenjivanje trofeja divljači
(str. 126—128).
Sva gore navedena poglavlja općeg dijela
knjige, kako u Predgovoru ističe
autor, bilo bi nemoguće napisati da nije
bilo stručnih knjiga i napisa u našim lovačkim
glasilima. Od njih posebno mjesto
pridaje »Lovačkom vjesniku« Lovačkog
saveza Hrvatske (LSH), koje će glasilo
1992. godine proslaviti 100 godina kontinuiranog
izlaženja, a od »časnih predhodnika
« nabraja poimence: dr. Milovana
Z o r i č i ć a, dr. Andriju G o s t i š u,
Lazara R a i ć a, dr. Zvonka Cara i dr.
Otu Rohra . Među 48 naslova korištene




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 103     <-- 103 -->        PDF

literature njihova su imena među najzastupljenijima.


U posebnom dijelu knjige, pored općih
pravila za ocjenjivanje, date su metode,
formule i naputci za ocjenjivanje trofeja
ovih vrsta divljači:


I. Evropske vrste: rogovi srnjaka
(Capreolus capreolus), rogovi jelena običnog
(Cervus elaphus), rogovi jelena lopatara
(Dama dama), rogovi evropskog sjevernog
jelena, soba ili irvasa (Rangifer
tarandus), rogovi evropskog losa (Alces
alces), kljove vepra (Sus scrofa), rogovi
divokoze (Rupicapra rupicapra), rogovi
muflona (Ovis aries musimon), rogovi alpskog
kozoroga (Capra hircus ibex), rogovi
pirenejskog kozoroga (Capra hircus pyrenaica),
rogovi evropskog zubra (Bison bo-
nasus), dermopreparat tetrijeba gluhana
(Tetrao urogallus), lubanja i krzno medvjeda
mrkog (Ursus arctos), lubanja i krzno
vuka (Canis lupus), lubanja i krzno
risa (Lynx lynx), lubanja i krzno divlje
mačke (Felis silvestris), lubanja lisice
(Vulpes vulpes) i lubanja jazavca (Meles
meles).
II. Izvanevropske vrste udomaćene u
Evropi: rogovi jelena aksisa (Axis axis),
rogovi jelena sike (Sika nippon), rogovi
jelena bjelorepana (Odocoilus virginianus)
i rogovi jelena muntjaka (Munliacus raevisi).
Prezentirane metode za ocjenjivanje
nabrojenih vrsta trofejne divljači, uz izuzetak
formule za ocjenjivanje dermopreparata
tetrijeba gluhana, temelje se na
službenim uputama za ocjenjivanje lovačkih
trofeja Međunarodnog savjeta za lovstvo
i zaštitu divljači (Conseil International
de la Chasse, kratica CIC). Što se
tiče formule za ocjenjivanje tetrijeba gluhana
u knjizi je po prvi put predstavljena
tzv. modificirana »češka« formula Komisije
za ocjenjivanje trofeja LSH, čija
primjena ostaje neobavezna sve do CIC-
ove verifikacije. Metode i formule za ocjenjivanje
trofeja prati preko 150 uspjelih,
grafički čistih crteža trofeja s naznakama


uzimanja mjera dipl. inž. arh. Nenada
Trohara , koji doprinose lakšem poimanju
i savlađivanju tehnike ocjenjivanja
trofeja divljači. Na kraju posebnog
dijela knjige dat je sveobuhvatni prikaz
međunarodnih mjerila za nagrađivanje
trofeja, od kojih samo one za nagrađivanje
lubanje lisica i jazavca nemaju službeni
značaj.


Družeći se više od četvrt stoljeća s
fotografskim aparatom daleko najveći
broj od ukupno 82 fotografije lovačkih
izložbi u zemlji i svijetu, osebujnih lovačkih
trofeja, pojedinih zaslužnih trofeističara
i dr. objavljenih u knjizi originalni
su snimci autora. Za uspjelu likovnu
obradu knjige najzaslužniji su graf. inž.
Ines V o 1 f i već spomenuti N. T r o h a r,
koji je dao likovno rješenje korica. Uz
pisca ovog prikaza recenzent knjige bio
je i mr. Đuro N i k o 1 a n d i ć donedavno
predsjednik Komisije za ocjenjivanje
trofeja LSH. Knjiga je promovirana na
godišnjoj skupštini Lovačkog saveza Hrvatske
u Zagrebu krajem listopada 1989.
god. U nakladi od 5000 primjeraka štampao
ju je »Tipograf« Rijeka.


Povijesne obljetnice obilježavaju se često
prigodnim izdanjima. Radom na pisanju
i izdanju ove knjige, koju bismo mogli
nazvati monografijom o lovačkoj trofeji,
obilježena je tako 90-godišnjica prve
lovačke izložbe u Zagrebu, 50-godišnjica
donošenja međunarodnih metoda i formula
za ocjenjivanje lovačkih trofeja i
20-godišnjica prvih ispita za ocjenjivače
lovačkih trofeja u Hrvatskoj. Vezano za
ovo potonje, ističem kao posebnost da je
upravo autor knjige A. Frković bio
jedan od šestero stručnih radnika delničkog
Šumskog gospodarstva koji su prije
puna dva desetljeća, točnije 10. svibnja
1969. prvi u Hrvatskoj, a vjerujem i u
Jugoslaviji, položili stručni ispit za ocjenjivače
lovačkih trofeja. Do danas pak,
ovladavši materiju ocjenjivanja lovačkih
trofeja do perfekcije, kao član stalne komisije
za ocjenjivanje lovačkih trofeja
LSH A. Frković je što putem seminara,


213




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 104     <-- 104 -->        PDF

što putem ispita, a nadasve svojom pisanom
riječi odgojio generaciju vrsnih ocjenjivača
lovačkih trofeja u Gorskom kotaru
i Hrvatskoj.


Svima onima koji se pripremaju za
polaganje ispita za ocjenjivače lovačkih
trofeja, uključujući tu stručne lovne i šumarske
radnike organizacija udruženog
rada, studente šumarstva i dr., knjiga
»Lovačke trofeje — obrada, ocjenjivanje


i vrednovanje« poslužit će kao udžbenik
a nastavnicima i voditeljima seminara za
ocjenjivače trofeja kao priručnik. Sadržaj
knjige je takav da će ona biti od interesa
i za sve lovce amatere koji žele
nešto više znati o lovačkim trofejima.
Jednom riječju knjiga je vrijedan doprinos
povećanju znanja i lovne kulture uopće.


dr. Dominik Ragu?




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 105     <-- 105 -->        PDF

IZ SAVEZA I DRUŠTAVA ITŠDI HRVATSKE


ZAPISNIK


11. sjednice Predsjedništva Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i
drvne industrije Hrvatske, održane 31. siječnja 1990. godine u Zagrebu.
Prisutni: Adam Pavlovič, dipl. inž., dr. Đuro Kovačić, Joca Maletić, dipl. inž.,
mr. Božidar Pleše, mr. Stevo Mrđenović, Franjo Kolar, dipl. inž., Edo Kalajdžić,
dipl. inž. Nadan Sirotić, dipl. inž., Ivan Maričević, dipl. inž., mr. Krešimir Musa
i Vlatka Antonić.


Adam Pavlovič , predsjednik pozdravlja prisutne i predlaže dnevni red
koji se usvaja.


DNEVNI RED:


1. Usvajanje Zapisnika 10. sjednice Predsjedništva Saveza;
2. Rasprava o prijedlozima za izmjene i dopune Zakona o šumama;
3. Tekuća pitanja:
— Ugovori o zakupninama i uvjetima adaptacije u Šumarskom domu,
— Nabava računskog stroja i
— druga pitanja.
Ad. 1.


Zapisnik 10. sjednice usvaja se s tim da se briše na prvoj stranici u zadnjem
pasusu dio rečenice: »koji se mogu koristiti do usvajanja Završnog računa za
1989. godinu; na drugoj stranici, u pasusu označenom sa 4 brisati zadnje tri rečenice,
u pasusu označenom sa 6 dodati »te ponude i potražnje«, na trećoj stranici,
pod Ad 5., drugi pasus dodaje se u nastavku »Prijedlog za donošenje Zakona


o izmjenama i dopunama Zakona o šumama«.
Ad. 2.


Uvodne napomene o organiziranim aktivnostima u cilju izgrađivanja zajedničkih
stavova i mogućih rješenja — prijedloga za donošenje Zakona o izmjenama
i dopunama Zakona o šumama dali su Adam Pavlovič, Đuro Kovačić i
Krešimir Musa.


Kao polazne osnove za raspravu i utvrđivanje stavova, prihvaćene su načelne
primjedbe na Prijedlog za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama ZOŠ-a o
mjerama kojima se je vodila rasprava na zajedničkim sastancima održanim 24.
i 29. siječnja 1990. godine u organizaciji Samoupravne interesne zajednice šumarstva
Hrvatske i Poslovne zajednice »Exportdvo« Zagreb.


U raspravi su sudjelovali svi prisutni naglašavajući pojedina pitanja — moguća
rješenja u interesu razvoja i unapređenja (proizvodnje drvne mase) šumarstva
i na taj način doprinosa šumarske struke za očuvanje okoliša.


Nakon svestrane rasprave zaključeno je da se AMANDMANI NA OSNOVNA
NAČELA na Prijedlog za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
šumama, prihvaćeni na naprijed navedenim sastancima — dostave na adrese: 1.
Predsjednika Sabora SR Hrvatske i predsjednika svih vijeća (VUR-a, VO i DPV)
SR Hrvatske, te predsjednika Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske i predsjednika
Republičkog komiteta za poljoprivredu i šumarstvo SR Hrvatske.


U toku rasprave posebno su naglašena pitanja u vezi utvrđivanja šumskogospodarskih
područja. Predsjedništvo je usvojila stav kojim se podržava Pri


215




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 106     <-- 106 -->        PDF

jedlog Šumarskog fakulteta o broju i veličini šumskogospodarskih područja, s tim
da su poželjna i veća od predloženih.


Ad. 3.


Ivan Maričević, obavijestio je Predsjedništvo o NACRTIMA UGOVORA za
adaptaciju tavanskog i podrumskog prostora u Šumarskom domu, a u skladu
odluka doneseni na 10. sjednici.


Članovi Predsjedništva nisu imali primjedbi na sadržaj (tekst) predloženog
nacrta UGOVORA za adaptaciju tavanskog prostora s Institutom »IRMO« i predloženog
nacrta UGOVORA s Art klubom.


Vlatka Antonić podnijela je izvještaj o rezultatima obavljene Inventure s 31.
prosincom 1989. godine, kojega je Predsjedništvo usvojilo.
Zatim je obrazložila potrebu za nabavku računskog stroja kojem se cijena
kreće oko 5.000,00 dinara.
Predsjedništvo je prihvatilo obrazloženje i odobrilo nabavku računskog stroja.


Zapisnik sastavio: Predsjednik Predsjedništva:
Ivan Maričević, dipl. inž. Adam Pavlović, dipl. inž.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 107     <-- 107 -->        PDF

ZAPISNIK


12. sjednice Predsjedništva Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i
drvne industrije Hrvatske, održane 14. ožujka 1990. godine u Zagrebu.
Prisutni: Adam Pavlović, dipl. inž., dr. Đuro Kovačić, dr. Nikola Komlenović,
mr. Stevo Mrđenović, Edo Kalajdžić, dipl. inž., Valerija Vukelić, dipl. inž., mr.
Vladimir Bogati, Nadan Sirotić, dipl. nž., Slavko Šarčević, dipl. inž., Bogdan Momčilović,
dipl. inž., Ivan Maričević, dipl. nž. i Vlatka Antonić.


Đuro Kovačić , potpredsjednik pozdravlja sve prisutne i predlaže dnevni
red 12. sjednice, koji se usvaja.


DNEVNI RED:


1.
Usvajanje Zapisnika 11. sjednice Predsjedništva Saveza.
2.
Razmatranje i usvajanje:
a) Izvještaja o poslovanju,
b) Prijedloga Zaključnog računa za 1989. godinu,
c) Izvještaja Odbora samoupravne kontrole.
3.
Razmatranje i usvajanje prijedloga PROGRAMA RADA za 1990. godinu i
prijedloga FINANCIJSKOG PLANA za 1990. godinu.
4.
Održavanje 95. Skupštine Saveza — utvrđivanje prijedloga o: mjestu održavanja,
datumu, dnevnom redu, temi za drugi dio rada Skupštine i drugim
zadacima u pripremi.
5.
Tekuća pitanja.
Ad. 1.


Zapisnik 11. sjednice Predsjedništva Saveza usvaja se bez primjedbi.


Ad. 2.


Uvodne napomene uz određena obrazloženja o poslovanju — ostvarenim rezultatima
i Prijedlogu Zaključnog računa za 1989. godinu dali su Ivan Maričević
i Vlatka Antonić, a izvještaj Odbora samoupravne kontrole podnio je Slavko Šarčević.


Nakon rasprave usvojeni su: Izvještaj o poslovanju, Prijedlog Zaključnog
računa i prijedlog za raspodjelu ostatka prihoda, te izvještaj Odbora samoupravne
kontrole. Uz određeno obrazloženje o osjetnim zaostajanjem u osobnim dohocima
zaposlenih u stručnoj službi Saveza, prihvaćen je prijedlog da se oni usklađuju
s kretanjima u Hrvatskoj — Zagrebu, zavisno od Zakona i drugih normi
koji utječu na njihovu visinu i ostvarenih rezultata u radu.


KRATKI IZVJEŠTAJ UZ ZAKLJUČNI RAČUN ZA 1989. GODINU


U prilogu poziva za 12. sjednicu Predsjedništva Saveza dostavljeneno je:


Pregled prihoda i rashoda Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva
i drvne industrije Hrvatske za 1989. godinu.


Na 11. sjednici Predsjedništva Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva
i drvne industrije Hrvatske prihvaćen je u cijelosti izvještaj inventurne komisije
s 31. prosincom 1989. godine. Za ovu sjednicu pripremljeni su:


217




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 108     <-- 108 -->        PDF

OBRAČUN PRIHODA I RASHODA PO MJESTIMA AKTIVNOSTI SAVEZA DRUŠTAVA
INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE


HRVATSKE ZA 1989. GODINU


Red.


Ukupno


broj Opis


PRIHODI


1.
Preneseni višak prihoda
iz prošle godine 4.041.320
2.
Prihodi od prodaje Š. L.,
oglasa, sep. 281.000.240
3.
Prihodi od izdavač, djelat. 184.295.994
4.
Prihodi od zakupnina 752.174.075
5.
Dotac. od SlZ-a za znanost 221.980.800
6.
Ostali prihodi 714.825.318
Ukupno prihodi 2.158.317.747


RASHODI


1.
Kancelarijski mater., obrasc i
i struč. literaturi 40.411.600
2.
Materijal za održav. čistoće 6.767.030
3.
Sitni inventar 3.434.000
4.
Ostale usluge 28.946.290
5.
Utrošena energija
(plin, el. energija) 21.332.150
6.
Poštansko-telefonski i
telegrafski troškovi 26.217.110
7.
Transportne usluge 2.347.000
8.
Troškovi tekućeg održav.
opreme i nekretnina 33.024.970
9.
Komunalne usluge)
(čistoća, voda, dimnj.) 61.469.580
10.
Tiskanje Š. L., separata
i prijev. 242.341.300
11.
Izdaci za reprezentaciju 16.134.840
12.
Amortizacija 29.437.930
13.
Ostali materijalni troškovi 43.856.979
14.
Naknade za usluge SDK 5.297.850
15.
Premija osiguranja 3.601.350
16.
Dnevnice i putni troškovi 26.811.390
17.
Autorski honorari 12.387.550
Materijalni troškova
i amortizacija 603.818.919


18.
Osobni dohoci 708.065.260
19.
Porezi i doprinosi
iz prihoda 231.972.060
20.
Porezi i doprinosi
drugim KDS 28.337.290
Ukupno osobni rashodi 968.374.610
Ukupno rashodi 1.572.193.529
RE KAPITULACIJA
PRIHODI :U58.317.747
RASHODI 1.572.193.529
VIŠAK PRIHODA 586.124.218


218


Savez i


stručna
služba


4.041.320


752.174.075


714.825.318


1.471.040.713


35">/o


14.144.060


2.368.460


1.201.900


10.131.200


7.466.350


8.846.780


33.024.970


21.514.350


5.647.200


29.437.930


43.856.979


1.854.260


3.601.350


9.383.980


192.479.769


247.822.840


81.190.230


9.918.050


338.931.120


531.410.889


1.471.040.713


531.410.889


939.629.824


Šumarski
list


281.000.240


221.980.800


502.981.040


50%.


20.205.800


3.383.520


1.717.000


14.473.150


10.666.000


10.775.790


1.407.000


30.734.800


242.341.300


8.067.420


2.648.920


13.405.700


12.387.550


372.213.950


354.032.630


115.986.030


14.168.640


484.187.300


856.401.250


502.981.040


856.401.250
--353.420.210
Izdavačka
djelatnost


184.295.994


184.295.994
15»/o
6.061.740


1.015.050


515.100


4.341.940


3.199.800


6.594.540


940.000


9.220.430


2.420.220


794.670


4.021.710


39.125.200


106.209.790


34.795.800


4.250.600


145.256.190


184.381.390


184.295.994


184.381.390
—85.396


ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 109     <-- 109 -->        PDF

1. Osnovni podaci o financijskom poslovanju Saveza društava inženjera i tehničara
šumarstva i drvne industrije Hrvatske i prijedlog za raspodjelu ostatka
prihoda za 1989. godinu.
2. Obračun prihoda i rashoda po mjestima aktivnosti Saveza društava inženjera
i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske za 1989. godinu.
3. Izvještaj Odbora samoupravne kontrole.
U pregledu prihoda i rashoda za 1989. godinu iskazani su prihodi i rashodi
(vidi prilog). Ukupan prihod za 1989. godinu u odnosu na plan ostvaren je s indeksom
175,93, materijalni troškovi ostvareni su s indeksom 129,9, a osobni rashodi
s indeksom 127,08. Navedeni indeksi kao i analitički podaci po pojedinim
stavkama govore u prilog dobrog gospodarenja raspoloživim sredstvima. Osobni
dohoci u II. polugodištu, a naročito po donošenju Zakona o ograničenju isplate
čistih osobnih dohodaka — nisu pratili kretanje raspodjele u sličnim institucijama.
Visina ostvarenih osobnih dohodaka zaposlenih u Stručnoj službi nije zadovoljavajuća.
Prilikom izrade prijedloga za raspodjelu ostatka viška prihoda nastojali
smo ublažiti taj nedostatak u raspodjeli po Zaključnom računu za 1989.
godinu, pa stoga predlažemo iznos od 401.610.000 dinara za raspodjelu za osobne
dohotke a koji bi se mogli isplatiti u skladu Zakona o ograničenju. Iznos od


184.514.218 dinara prenijeti u iduću godinu za redovno poslovanje. Ostvareni prihodi
po pojedinim stavkama u 1989. godini u odnosu na plan kretali su se u rasponu
s indeksom od 100—278.
Indeksi po stavkama 2—5 kreću se u rasponu od 144—153, a rezultat su objektivnih
uvjeta u kojima su planirani i ostvarivani u 1989. godini. Posebno ostvareni
prihodi pod stavkom 6 s osjetno povećanim indeksom, proizlaze iz nepredviđenih
kretanja inflacije u II. polugodištu 1989. godine.


Ostvareni rashodi kretali su se u rasponu s indeksom 21—643. Najniži indeks
pod stavkom 2 i najviši indeks pod stavkom 11 — praktično su bez utjecaja na
ostvarene rezultate poslovanja.


Ostvareni rashodi pod stavkama 3, 4, 5, 8 i 10 bitno su utjecali na rezultate
poslovanja (utrošeno energije, transportne usluge, kom. naknade i dr.). Te troškove
nismo mogli realnije planirati, a ni utjecati na njihovo ostvarenje. Troškovi
investicijskog održavanja u 1989. godini ostvareni su sa svega indeksom 66 jer se
nije išlo na intenzivnije održavanje objekta (krovište, dvorišna fasada, temeljni
zidovi, ulazi i dr.) zbog nedovoljno ostvarenih prihoda za takve zahvate. Visine
zakupnina za poslovni prostor utvrđivale su se u skladu kretanja visina zakupnina
koje su se temeljile na odlukama organa općine Centar.


Obračunom prihoda i rashoda po mjestima aktivnosti Saveza društava inženjera
i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske utvrđeno je: da su ostvareni
ukupni prihodi: za Savez i Stručne službe u iznosu 1.571.040.713 dinara, za
Šumarski list u iznosu 502.981.040 dinara i za Izdavačku djelatnost u iznosu od


184.295.994 dinara (tiskanice i knjige). Rashodi su po tim mjestima aktivnosti
raspoređeni u odnosima 35Vo : 50Vo: 15%.
Negativna razlika između prihoda i rashoda kod Šumarskog lista u iznosu od


353.420.210 dinara, predstavlja osjetno povoljniji rezultat u odnosu na 1988. godinu.
Na taj rezultat značajno je utjecalo naknadno povećanje pretplate odnosno
cijene »Šumarskog lista« za organizacije. Mogućnosti za ostvarivanje povoljnijih
rezultata u poslovanju za Izdavačku djelatnost uglavnom su ograničene vanjskim
faktorima. Značajan broj organizacija same nabavljaju određene tiskanice, blokove
i dr. što bitno utječe na opseg naših usluga.
Osnovni podaci o financijskom poslovanju Saveza društava inženjera i tehničara
šumarstva i drvne industrije Hrvatske i prijedlog za raspodjelu ostatka
prihoda za 1990. godinu.


Prihodi i rashodi za 1989. godinu


PRIHODI dinara


Preneseni višak prihoda iz protekle godine 4.041.320
Prihodi od SlZ-a za znanstveni rad 221.980.800
Prihodi od vlastite djelatnosti 1.217.470.309




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 110     <-- 110 -->        PDF

Ostali prihodi 714.825.318
Ukupno prihodi 2.158.317.747


RASHODI
dinara


Materijalni troškovi i amortizacija 603.818.919
Osobni rashodi 968.374.610
Ukupno rashodi 1.572.193.529
Ostatak prihoda 586.124.218


PrijeWlog za raspodjelu ostatka prihoda


Osobni dohoci po Zaključnom računu brutto 401.610.000
Za prijenos u iduću godinu 184.514.218


Ad. 3.


Ivan Maričević, ukratko se osvrnuo na prijedlog PROGRAMA RADA za 1990.
godinu i sadržaj FINANCIJSKOG PLANA za 1990. godinu.


U raspravi o predloženim dokumentima praktično su svi sudjelovali u želji
da se zajednički utvrde uzroci zbog kojih ne ostvarujemo moguće bolje rezultate
po pojedinim područjima naših aktivnosti u našim društvima i Savezu, iako su
zadaci uglavnom dovoljno naznačeni. U nekim društvima došlo je do ozbiljnog
zastoja u organiziranju aktivnosti pa i do prestanka u radu. Članovi Predsjedništva
kritički su se osvrnuli na rad u svojim društvima uz istovremeno predlaganje
kako da u narednom razdoblju otklonimo što više smetnji u našim posebnim
i zajedničkim aktivnostima. Između ostalog zaključeno je:


— Da se na sjednicu Predsjedništva pozivaju i predstavnici Društava koji
nemaju svoga člana u tom organu. Na taj način sva bi naša društva neposrednijc
sudjelovala i uključivala se u utvrđivanje i realizaciju zajedničkih zadataka i ciljeva
sadržanih u programu rada.
— Neposrednije pristupiti pripremama za tiskanje suvremenog Šumarskog
priručnika — obaviti preliminarne razgovore s potencijalnim znanstvenicima i
stručnjacima koji bi radili na tom zadatku.
— Međusobnu suradnju između pojedinih društava treba uspostavljati i njegovati
— članovi Predsjedništva Saveza trebaju najneposrednije djelovati. Razmjenom
iskustava u radu najuspješnije ćemo otklanjati smetnje i slabosti u organiziranju
konkretnih aktivnosti.
Prihvaćen je predloženi Program rada za 1990. godinu i Financijski plan za
1990. godinu.


Ad. 4.


Uvodne napomene i određene prijedloge za raspravu o održavanju 95. Skupštine
Saveza dali su Adam Pavlović, Đuro Kovačić i Ivan Maričević. Nakon rasprave
usvojeni su prijedlozi o:


— pripremi za održavanje 95. Skupštine Saveza,
— mjesta održavanja — Slavonski Brod,
— vremenu održavanja — sredinom mjeseca lipnja 1990. godine,
— dnevnom redu 95. Skupštine,

stručnom radu — savjetovanju na temu: Suvremeniji pristupi gospodarenju
šumama hrasta lužnjaka i njegovom racionalnijem korišćenju u preradi
i upotrebi,
— neposrednom uključivanju naših društava u pripremi Skupštine.
Ad. 5.


a) Prihvaća se prijedlog Organizatora savjetovanja »UPRAVLJANJE PROIZNIM
SISTEMIMA U DRVNOJ INDUSTRIJI, da se PROGRAM savjetovanja zajedno
s ostalim obavijestima dostavi svim našim DRUŠTVIMA.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 111     <-- 111 -->        PDF

b) Nakon uvodnih napomena Ivana Maričevića, datih objašnjenja Ede Kalajdžića
i rasprave o STAVOVIMA I ZAKLJUČCIMA u vezi mogućih posljedica
GRADNJE VODNE STEPENICE »OSIJEK« na postojeće objekte i daljnji privredni
razvoj ovoga dijela Slavonije i Baranje, Predsjedništvo Saveza prihvatilo
je dato objašnjenje i ZAKLJUČKE, Odbora za zaštitu privrednih i društvenih
interesa općina Valpova i Belog Manastira sa sastanka održanog 14. veljače 1990.
god. u Privrednoj komori Osijek, koji glase:


1. Ne prihvaća se formulacija navedena u Informaciji od 7. 12. 1989. godine,
stranica 11, posljednji pasoš koja glasi: »Problematika koja je prisutna je, da od
strane pojedinih društvenih i privrednih subjekata postoje suprotstavljanja usmjerena
protiv izgradnje vodnih stepenica«.
»Društveni i privredni subjekti« nisu protiv izgradnje vodnih stepenica već
zahtijevaju da se na koordinacijskim odborima razmotre »Stavovi u vezi buduće
gradnje VS Osijek« koji su od strane IV SO Valpovo i Beli Manastir upućeni
(pod brojem 2180 od 4. travnja 1989. godine) Predsjedništvu Sabora SR Hrvatske
i Predsjedniku Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske, te drugim zainteresiranim
subjektima (17 zainteresiranih subjekata) na temu »Moguće posljedice gradnje
VS Osijek na postojeće objekte i daljnji privredni razvoj ovog dijela Slavonije
i Baranje.


2. Na strani 16. u istom materijalu preuzet je dio zaključka sa 52. sjednice
Vijeća općina u kojem su govori o potrebi izrade komparativne studije.
Pod komparativnom studijom podrazumijevamo izradu nove studije s naslova
pregradnog profila VS na 56 rkm i njezino sučeljavanje s postojećim studijama
pregradnog profila 27, 29 ili 31,1 rkm. u tom smislu je zastupnik Vijeća općina dr.
Adam G r u b o r na ovoj sjednici zahtijevao precizan zaključak.


Sudionici Odbora kategorički ostaju kod toga da se ta komparativna studija
mora izraditi.


3. Na sastanke Koordinacijskih odbora kao i na posljednjoj održanoj sjednici
u Koprivnici, nisu pozvani predstavnici zainteresiranih privrednih subjekata iz
oblasti šumarstva i drvne ndustrije, kako je na prijedlog Republičkog komiteta
za poljoprivredu i šumarstvo i Zajednica općina Osijek donijela odluku o obaveznom
uključivanju zainteresiranih privrednih subjekata iz oblasti šumarstva
i drve industrije s područjan ZO Osijek (ROŠ »Slavonska šuma« Vinkovci, LŠPG
»Jelen« Beograd i »Kombinat Belišće« — zaključak II. sa 16. sjednice Skupštine
ZO Osijek od 23. veljače 1989. godine.
4. U zaključku Ad. 1. Zapisnika sa sjednice Koordinacijskih odbora održane
u Koprivnici 7. 12. 1989. godine stoji da je na Vijeću općina Sabora SRH održana
rasprava 26. 10. 1989. godine, te da je »Informacija o Programu Drava pozitivno
ocijenjena, da se Program podržava u svim segmentima i naglašava potreba rješavanja
njegovog financiranja« itd. Međutim, prema zaključku Vijeća općina Sabora
SRH s 52. sjednice održane 26. 10. 1989. godine donesen je određeni stav
koji u trećem pasošu glasi: »Prije odlučivanja o izgradnji vodnih stanica mora se
udovoljiti svim zakonskim postupcima, te odluke o tome mogu biti temeljene
samo na znanstvenim istraživanjima o utjecaju na okolinu u cilju zaštite svih
prirodnih bogatstava kao i privrednih kapaciteta na tom području s posebnim
naglaskom na potrebu izrade znanstveno utemeljenih studija kojima treba ustanoviti
da li postoje rizici koji bi mogli ugroziti »Kombinat Belišće«. To zahtijeva
izradu komparativne studije na osnovu koje bi se mogla donijeti definitivna odluka
o optmalnoj varijanti lokacije vodne stepenice«.
O ovom stavu Sabora trebali su raspraviti Koordinacijski odbor a ne prihvatiti
da je Sabor usvojio »Informaciju o realizaciji Programa Drava« — »u svim
segmentima«, kako je navedeno u spomenutim zaključcima.


Iz ovoga proistječe da Koordinacijski odbori uporno prešućuju potrebu, pa
i obvezu, koja proističe iz zaključka s 52. sjednice Vijeća Sabora po kojem se
treba izraditi komparativna studija s pregradnog profila na 56 rkm.


5. Na »Stavove u vezi buduće gradnje VS Osijek« na temu »Moguće posljedice
gradnje vodne stepenice Osijek na postojeće objekte i daljnji privredni razvoj
ovog dijela Slavonije i Baranje«, koji je na zahtjev izvršnih vijeća skupština


ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 112     <-- 112 -->        PDF

općina Valpovo i Beli Manastir izradila stručna grupa iz područja šumarstva,
drvne industrije i ekologije, materijal koji je upućen pod brojem 2185-02-01-89/1.
od 4. travnja 1989. godine predsjedniku Sabora SR Hrvatske i predsjedniku Izvršnog
vijeća Sabora SR Hrvatske, te Predsjedništvu SRH, Vijeću udruženog rada
IV Sabora, Vijeću općina Sabora, Društveno-političkom vijeću Sabora, Republičkom
komitetu za energetiku Hrvatske, Republičkom komitetu za poljoprivredu
i šumarstvo Hrvatske, Republičkom komitetu za vodoprivredu Hrvatske, Privrednoj
komori SRH, Zajednici elektroprivrede Hrvatske, PZ šumarstva i prerada
drva »Exportdrvo« Zagreb, Izvršnom odboru ZO Osijek, PK Si B Osijek, »Elektroslavoniji
« Osijek, VRO »Drava-Dunav« Osijek, ali do danas nismo od nikoga
dobili odgovor niti nas je itko o ovoj temi pozvao na razgovor, niti smo informirani
da se o tom materijalu negdje raspravljalo. Zašto?


6. Zahtjeva se da se ubuduće na sve rasprave u vezi vodnih stepenica donjeg
toka Drave pozivaju predstavnici svih zainteresiranih društvenih i privrednih subjekata.
Stiče se dojam da se ti subjekti namjerno na pozivaju.
7. Predlažemo da se izvrši revizija članova koordinacijskih odbora te da se
uključe predstavnici svih zainteresiranih društvenih i privrednih subjekata.
8. Inzistiramo na izradi konačne studije utjecaja VS na okolinu u čemu će
sudjelovati stručnjaci Šumarskog fakulteta iz Zagreba, a kako je navedeno u Informaciji
o realizaciji Programa Drave (svibanj 1989. godine strana 8, zadnji pasoš).
Takav zadatak koliko smo informirani, nisu dobili niti stručnjaci Šumarskog
fakulteta, a niti drugi.
Pitanje VS Osijek i na 31,1 rkm i na presjeku 56 rkm ne mijenjaju, bez obzira
na bilo koji od ova dva presjeka, problem sakupljanja zaobalnih voda, tj. sabirnog
kanala koji će ići od Virovitice do ispod brane VS Osijek kao i brane VS
Donji Miholjac, već je problem da će velike vode izazvane prolomima oblaka u
području Papuka i Krndije, te naglog topljenja snijega izazvati potapanje nizinskih
šuma na područjima općine P. Slatina, Orahovica, Našice, D. Miholjac i Valpovo.
Naime, retencije za te velike vode se u sadašnjem projektu predviđaju u
postojećim šumskim kompleksima. Tako bi direktno bilo ugroženo preko 3.000
ha hrastovih i jasenovih šuma u okviru predviđenih retencija, to bi izazvalo promjenu
režima podzemnih voda na površini cea 24.000 ha što će sigurno izazvati
promjene u tom eko sistemu i direktno ugroziti ove šume.


Jedino rješenje ovog problema je izgradnja, u projektu najavljenih cea 30
retencija, u brdskim područjima, koje bi zaustavile vode u kritičnom momentu.


U projektu je predviđena izgradnja sabirnog kanala koji bi prolazio kroz
šumske komplekse od P. Slatine do Petrijevaca, a zbog njegove potrebne veličine,
na toj trasi bi se morala posjeći vrlo kvalitetna i vrijedna šuma. Zbog toga je
potrebno izvršiti reviziju ovih projekata, predvidjeti izgradnju brdskih retencija
i odrediti trasu kanala koji će maksimalno sakupljati i normalne vode van kompleksa.
I ako će i tada postojati utjecaj na visini nivoa podzemnih voda, on će
biti znatno manji i neće katastrofalno ugrožavati postojeće šumske komplekse.


9. Nije nam jasno radi čega investitori uporno troše sredstva na rješavanje
zaštite »Kombinata Belišće« s pregradnog profila VS 31,1 rkm, a ne prihvaćaju
zaključak Vijeća općina Sabora od 26. 10. 1989. godine i ne prilaze izradi Studije
s pregradnog profila 56 rkm. Možda bi ta komparativna studija pokazala da
uopće nema potrebe štititi »Kombinat Belišće« ako bi profil na 56 rkm bio povoljniji.
10. Začuđuje nas izjava Alojza Čepla, zamjenika direktora »Elektroslavonije«
Osijek (objavljena 22. I. 1990. godine u »Vjesniku«), kada doslovno kaže »Bez obzira
na sve proteste koji stižu iz općina Valpovo i Beli Manastir, mi u taj projekt
idemo«. U čije ime to drug Čepl izjavljuje?
11. Organizirati sastanak s delegatima Vijeća Sabora SR Hrvatske s područja
P. Slatina, Našice, D. Miholjac, Valpovo, Osijek, B. Manastir i Đakovo, te ih upoznati
o ovoj prolematici.
12. Dogovoriti sastanak ovog Odbora s dijelom Koordinacijskog odbora »Programa
višenamjenskog korištenja rijeke Drave«. Sastanak dogovoriti i odrediti
termin sa drugom Brankom Zibar, predsjednikom Koordinacijskog odbora«.
222




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 113     <-- 113 -->        PDF

Zaključeno je da se o ovome slavu Predsjedništva Saveza obavijesti sve organizacije
— institucije navedene u dopisu Privredne komore Osijek od 19. veljače
1990. g. (koje je stiglo na našu adresu).


Također je zaključeno da se na ovu temu organizira savjetovanje — zadužuje
se Prpić-Maričević.


3. Prihvaćen je prijedlog Nikole Komlenovića i Ivana Maričevića, da se Šumarskom
institutu dostavi 30 knjiga »Šumarska bibliografija« i 50 knjiga »Šume
i prerada drveta Jugoslavije« na uskladištenje.
Zapisnik sastavio: Predsjednik Predsjedništva:
Ivan Maričević, dipl. inž., v.r. Adam Pavlović, dipl. inž., v.r.


HRAST VRIJEDAN PAŽNJE


Hrast lužnjak (Quereus robur L.) se nalazi uz manastir sv. Ane, nedaleko
sela Donja Vrijeska, željeznička stanica Bastaji, područje Šumarije Miokovićevo.
Raste na nižoj padini Papuka. Opseg hrasta je oko devet metara, promjer oko


Foto: Dušan Skračić, dipl. inž. šum.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 114     <-- 114 -->        PDF

3 metra, za obuhvatiti ga potrebno je pet ljudi, procjena starosti oko 350 godina,
sada je na čistini uz povijesni objekt: manastir i crkvu svete Ane.


Zapisi o hrastu ne postoje, ali iz povijesnih dokumenata saznajemo da je manastir
prilikom najezde Turaka 1542. godine napušten i zaboravljen. Bio je u
vlasništvu Pavlina, kojima je taj objekt 1412. godine darovao feudalni plemić Benedikt
Nelipić. Turci su protjerani 1688. godine, ali je crkva otkrivena tek 1712.
godine u gusto obrasloj šumi, a na oltaru je izrastao brijest debeo ko bure od
dva akova. Episkop Nikifor Stefanović — obnovio je tada bliski manastir Pakru



traži i dobije odobrenje vlasti da obnovi kompleks crkve svete Ane.
Pavlini se spore, manastir je više puta napušten i obnovljen, te je konačno
1757. g. za vrijeme Marije Terezije odlukom sudbenog stola u Zagrebu manastir
ostao u vlasništvu Pavlina, a pravo uživanja ostaje pravoslavnoj crkvi, što je i danas
na snazi. Spominje se i da je grof Janković bio posjednik objekata, te je crkvu
1836. godine pretvorio u štalu. Janković je izgubio sudski spor te obnovio objekt
i platio odštetu.
Povijesna vrijednost crkve sv. Ane je velika zato što je to najvrijednija i
dobro sačuvano povijesno zdanje gotičkog stila iz XIV stoljeća u našoj republici.
»Rođenje« hrasta se može uklopiti u vrijeme prije otkrivanja manastira 1732.
godine, no starost hrasta mogla bi se utvrditi bušenjem Presslerovim svrdlom.
Ovaj »biser-hrast« je vrijedan pažnje. Prošle 1989. g. je dobro urodio sjemenom.
Svakako ga treba staviti pod zaštitu, ukoliko već nije uklopljen uz manastir,
koji je pod zaštitom.


Tomek Rudolf, dipl. inž. šum


^M