DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Dipl. inž. IVO PODHORSKI — devedeset-godišnjak Najstarijem živom hrvatskom šumaru Ivi Podhorskom Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Zagreb priredilo je svečani društveni sastanak 16. studenoga 1989. godine u dvorani Šumarskog doma, kojemu je prisustvovao lijepi broj, kako mlađih tako i starijih kolega i članova. U ime Društva slavljenika je pozdravio predsjednik Sekcije umirovljenika dipl. inž. Nadan S i r o t i ć. Životni put i stručni rad prikazao je dipl. inž. Oskar Piškorić, o suradnji s operativom kao članom Šumarskog instituta govorio je dipl. inž. Srećko Vanjković ao drugarskim kontaktima dipl. inž. Petar Z i a n i da konačno progovori i sam svečar o odluci za izbor šumarskog zvanja te o nekim problemima, koje je u svom radnom vijeku trebao svladati (što je uključeno u nastavku ovog teksta). Program svečanosti obuhvatio je i efektne recitacije nekoliko pjesama (Tadijanovića i dr.) dipl. inž. Karla Posavc a te glazbenim točkama prof. Teodora B 1 o c h a (violina) i Srećka Vanjkovića (glasovir). Nakon programa sastanak je nastavljen razgovorom uz skromnu, ali ukusnu, zakus ku. Ivo Podhorski rodio se 15. studenoga 1899. godine u Zagrebu kao sin poznatog arhitekta Riharda Podhorskog. Životni pul i zvanje ima klicu u najranijem djetinj |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 93 <-- 93 --> PDF |
stvu, kada je na okućnici svoje bake, u današnjoj Gerškovićevoj ulici, njegovu pažnju privukao biljni i životinjski svijet i nesvijesno prateći njihove životne cikluse. Tako je Ivo, iako sin arhitekta, nakon svršene gimnazije u Zagrebu i vojne obaveze (koju je završio na bojištu u Galiciji) upisao studij šumarstva na tadanjoj Šumarskoj akademiji u Zagrebu koja je slijedeće godine uklopljena u novoosnovani Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Fakultet apsolvira šk. god. 1922/23, ali kako se bavio glazbom (studij glasovira, dirigentski poslovi amaterskih pjevačkih zborova) diplomira 1924. godine. Radni vijek počinje kao činovnički pripravnik u Direkciji (državnih) šuma na Sušaku u travnju 1925. godine na poslovima taksacije. Ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva (tzv. stručni ispit) položio je, u Beogradu, 1927. godine i krajem iste godine imenovan je upraviteljem Šumske uprave u Vranovini Direkcije (državnih) šuma u Zagrebu. Krajem studenoga 1934. godine premješten je u Šumsku upravu u Đevđeliji gdje ostaje samo mjesec dana i krajem prosinca iste godine dolazi za šefa Šumske uprave u Glini. U Glini ostaje do 26. svibnja 1941. godine, kada je premješten u Ravnateljstvo šuma u Zagrebu, gdje radi na poslovima uređivanja šuma, na poslovima na kojima je i počeo rad kod Direkcije šuma u Sušaku. Poslije Oslobođenja od studenoga 1945. do kraja ožujka 1946. radi u Okružnom narodnooslobodilačkom odboru za Gorski kotar u Delnicama, zatim u Kotarskom narodnom u Delnicama (do kraja siječnja 1947. godine) te kao nastavnik u Lugarskoj školi u Delnicama. Na poziv direktora Instituta za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu dipl. inž. Josipa Šafar a u studenome 1947. godine prela/J u Zagreb. U Institutu dobio je referadu za intenzivni uzgoj topola. Na toj dužnosti ostaje u svojstvu višeg stručnog suradnika do umirovljenja odnosno do 30. travnja 1962. godine. Me đutim Podhorski umirovljenik ne rastaje se potpuno s dosadašnjim poslom, kako to, uz ostalo, svjedoči i članak »Kapilarne slike lišća i kore nekih klonova crne topole« objavljenom u časopisu »Topola « 1969. god. Dolaskom u Institut Podhorski se našao na posve novom polju rada. Ne samo prema dotadanjem radu nego općenito. U to vrijeme u cijeloj državi pokrenuta je intenzivnija proizvodnja drva osnivanjem plantaža i intenzivnih kultura. Plantaže su osnivane sadnjom hibrida topola a s poslom trebalo se krenuti od početka. Doduše, 1927. godine u predjelu Limbuš tadanje Šumarije Đurđevačke imovne općine u Pitomači posađene su rudimentnom tehnikom plantažiranja nasadi topole Populus euroamericana var. serotina* ali one nisu mogle poslužiti kao uporišna točka. Stoga je Podhorski, kako i sam reče na obilježavanja njegovog 90-godišnjeg rođendana u Šumarskom društvu, morao početi iz početka, s abecedom ovog načina proizvodnje drvne ma se. Uostalom i u drugim zemljama, u Italiji i dr., intenzivnija proizvodnja topolovine iz grupe evroameričkih hibrida (Populus euroamericana (Dode/Guinier) također je bila novost. Usprkos svim teškoćama u radu Podhorski je uspješno obavio tu do tada njemu posve novu zadaću (ta do tada radio je samo u bukovim i u šumama četinjača Visokog Krasa) i u Šumarskoj enciklopediji ocijenjen kao »odličan stručni i znanstveni radnik za uzgoj euroameričkih topola; zaslužan za razvoj te grane i na širenje topolovih kultura u Hrvatskoj« (II. izd., 3. sv., 1. str.). Ocjena rada Podhorskog u Šumarskoj enciklopediji može se provjeriti i brojnim objavljenim radovima, u činjenici, da je bio višegodišnji član Jugoslavenske nacionalne komisije za topole te član Fakultetskog savjeta Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. O tome svjedoči i izbor za zaslužnog člana 1961. godine Saveza društava ITŠDI Hrvatske, a 1967. Jugoslavenske komisije za topole. Konačno, 203 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 94 <-- 94 --> PDF |
prigodom proslave 130-godišnjice osnivanja Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva i 100-godišnjice izlaženja Šumarskog lista priznanje za rad Podhorskog na području našeg topolarstva dano je dodjelom zlatne medalje s poveljom. Dio biografije I. Podhorskog objavljen je u već navedenoj Šumarskoj enciklopediji, a ovdje navodimo one radove, koji nisu tamo navedeni. U prvom redu navodimo knjigu UZGOJ TOPOLA, Zagreb 1951., str. 1—66., zatim u 2. svesku I. izdanja Šumarske jedinice Plantaže lišćara (str. 258-—262). Daljnje su bibliografske jedinice: — Kaptažni uzgoj topola u plantažama. Šum. list 1960, br. 7/8; — Uzgoj topola u drvoredima van šume. Časopis Topola, 1957. — Der Anbau der Pappel und fremdendischer Holzarten in Jugoslavien. Allgemeine Forstzeitschrift, 1956, br. 45/46, — Kapilografija. Priroda, Zagreb, 1957, br. 7, — Kapilarne slike lišća i kore nekih klonova crne topole. Topola, 1969. U Obavijestima Instituta za šumarska i lovna istraživanja objavljeni su i ovi radovi: — Metode uzgoja topolovih sadnica prema raznim autorima, 1955. br. 3, — Prirasti sorti topola na komparativnim plohama, 1961. i 1963, — Uzgoj topola u kulturama i plantažama u NRH od 1945—1962. g., 1962, — Ispitivanje redoslijeda listanja klonova topola u klonskom rasadniku Križovljangrad. G. 1962. U bibliografiju mogu se uključiti i studijski elaborati izrađeni u Institutu za šumarska i lovna istraživanja: — Perspektivni plan uzgoja topola na šumskim i vanšumskim površinama u NRH 1958. god. te — Priobalna šumska staništa i šume zagrebačke Posavine. G. 1959., str. 1—151. O. Piškorić * A. Kramar: Osnivanje plantaža topola i vrba, u publikaciji Sto godina šumarstva Bilogorsko-podravske regije, Bjelovar, 1974. Antun Vrgoč ARBORETUM Ne, knjiga inž. Antuna V r g o č a ARBORETUM ne sadrži opis nekog arboretuma ili nasada zbirke drveća, već je to zbirka pjesama. Nije ni zbirka pjesama o drveću i grmlju, jer je tek nekoliko pjesama o drveću kao Hrastova šuma, Cvat jasena, Nakon oluje, Breze na Medveščaku, ali naslov zbirke ipak nije promašen. Nije promašen, jer »sama priroda je pjesma« naglašava autor na početku teksta »Riječ autora«. Naslov ovoj zbirci Arboretum autor je dao i stoga, jer je »šuma« duša osjećaja! Ponekad je suncem obasjan proplanak sa mekom travom obraštenim livadama pod krošnjama javora i lipa, a ponekad je zatvorena i tamna kao gusto neprohodno glogovo grmlje «. U ovoj knjizi od stotinjak stranica nalazi se 75 pjesama koje je autor uokvirio u ove naslove: Gartlic, Stabla i listovi, Slike i navike, Amor i Afrodita, Kišne kapi, Trio, Gaudium vitae, U predvorju Hada, Put i Obiteljski album. Tematika je »prikaz proživljenog i doživljenog, spektar osjećaja koji se prelijevaju poput duginih boja, spektar životnog stanja i situacija kroz koje sam plovio na krhkoj ljuski sudbine!« To su riječi autora u već navedenoj »Riječi pisca «. Tako se sjeća »Trešnje u mome vrtu starije od mene«, |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 95 <-- 95 --> PDF |
dakle slike iz mladosti do sjećanja doba djetinjstva kćerke koja je »djevojka ko šećer«, ali »Čini mi se, još jučer je bila mala«, kada je »obično znala reći ... tata, ne ne mogu zaspati bez priče«. Ali nije sve vedro, jer u pjesmi »Dan mrtvih« »Nebo za mrtvima plače kišom« i dok je »groblje prepuno svijeta«, autoru je potreban mir i »da bude sam sa majkom ispod tog plačnog neba«. ltd., itd., jer ne možemo podrobnije ulaziti u poetiku zbirke, koju je sažeto na kraju knjige pod naslovom »Arboretum Antuna Vrgoča iliti poetska ekologija « dao pjesnik Boro Pavlović a u Predgovoru književnik Dubravka Jel čiča. Ovu drugu zbirku pjesama Antuna Vrgoča, inače aktivnog člana Društva Šokadija (jer je i on Šokac) i u Književnom klubu »Poeta« u poduzeću »Export drva« u Zagrebu, izdao je Ogranak Društva književnika Hrvatske u Vinkovcima uz financijsku pomoć nekih radnih organizacija drvne industrije i šumarstva, a predstavljena je još 26. svibnja 1988. godine u Klubu književnika Hrvatske u Zagrebu. Tom prilikom govorili su o pjesništvu Antuna Vrgoča književnici Pero Buda k i Vladimir Rem, koji je naglasio, da se iz poezije Antuna Vrgoča vidi, da on »voli, da se nada i da ljubi«. O. Piškorlć |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 96 <-- 96 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI Zbornik radova JOSIP KOZARAC književnik i šumar Izdavač: JAZU, Centar za znanstveni rad, Vinkovci 1988. Centar za znanstveni rad JAZU u Vinkovcima organizirao je u povodu 80. godišnjice smrti Josipa Kozarca znanstveni skup, koji je održan 19. i 20. prosinca 1986. godine u Vinkovcima. Zbornik radova ovog Skupa izašao je datumiran s 1988. godinom. Sadržaj tog Zbornika ili drugim riječima sadržaj Znanstvenog skupa predočujemo u dva dijela. U prvom dijelu izlaganje je prof. dr. Dušana K1 e p c a, izvanrednog člana JAZU i voditelja Centra u Vinkovcima, prilikom prezentiranja Zbornika 7. prosinca 1989. godine u Vinkovcima, a u drugom dijelu ostali sadržaj. 1. Izlaganje prof. dr. Dušana Kl epc a Pred tri godine, upravo 19. i 20. prosinca 1986, Centar za znanstveni rad JAZU u Vinkovcima organizirao je Znanstveni skup u povodu 80. obljetnice smrti Josipa Kozarca. Tom prilikom podneseno je 13 referata i to 7 iz područja književnosti i 6 iz područja šumarstva. Ti su referati u cijelosti tiskani u Zborniku »Josip Kozarac — književnik i šumar« na 222 stranice u izdanju spomenutog Centra u Vinkovcima financijskom pomoći »Slavonske šume« a posebno vinkovačkog šumarstva. Tako su se vinkovački šumari odužili svome sunarodnjaku, velikom slavonskom i hrvatskom književniku i šumaru Josipu Kozarcu. Pošto vam je akademik Frange š predstavio književni dio Zbornika radova o Josipu Kozarcu, dopustite mi, da ja to učinim za šumarski dio tog Zbornika. Kao što rekoh, iz područja šumarstva ima 6 referata. Ti se referati odnose na slavonsko šumarstvo. Tu je hrast najraširenija i najvrednija vrsta drveća. U slavonskoj šumi žive hrastovi nalik na nekadašnje krajiške vojnike koji su najjači i najplemenitiji u svom carstvu i plemenu, rekao bi Josip Kozarac. To je razlog da je Mirko Vidaković s Ivom Trinajstićem obradio hrast lužnjak s botaničko-morfološko-genetičkog gledišta u radu »Varijabilnost i oplemenjivanje hrasta lužnjaka«. Latinsko ime Quercus robur odnosi se na hrast lužnjak koga zovu također i Quercus pedunculata. Hrast lužnjak zauzima vrlo prostrani areal u Evropi, od obale Atlantskog oceana na zapadu do Ukrajine na istoku i od Baltika na sjeveru do Sredozemlja na jugu. Zasada je utvrđeno da se unutar vrste Quercus robur mogu razlikovati nekoliko geografskih rasa (podvrsta). Mirko Vidaković i Ivo Trinajstić navode u svome radu pregled nižih taksona vrste Quercus robur u flori Jugoslavije. Hrast lužnjak je vrlo polimorfna i genetički varijabilna vrsta. Genetička varijabilnost utvrđena je pokusima o provenijencijama hrasta lužnjaka. Takav pokus izveden je u Zap. Njemačkoj, u pokusnoj šumi Šumarskog fakulteta u Gottingenu. Još i danas su mi u živom sjećanju uspomene iz pokusnog polja spomenutog Fakulteta kad mi je svojedobno prof. Krahl Urban rekao: »A sad ću Vas provesti 206 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 97 <-- 97 --> PDF |
kroz Vašu domovinu, kroz šume Lipovljana, Prašnika, Spačve itd.« To su bili nasadi žira hrasta lužnjaka iz različitih naših lokaliteta gdje hrast od prirode dobro raste i uspijeva. Taj je pokus naveo Krahla Urbana na pomisao da postoje dvije rase hrasta lužnjaka u Slavoniji. Vidaković i Trinajstić kažu: »Nažalost, u nas takvih pokusa nema, i zbog toga ne možemo sa sigurnošću potvrditi rezultate Krahl Urbana«. Eto, to je između ostalog jedan od razloga zašto spomenuti autori preporučaju da se u šumama hrasta lužnjaka provedu intenzivna istraživanja o genetičkoj varijabilnosti ove naše najvrednije vrste drveća. Drugi po vrijednosti u slavonskoj šumi je jasen koji raste u zajednici s hrastom lužnjakom, a koga Josip Kozarac uspoređuje s izabranim ljepoticama hrasta. Posebnu pažnju jasenu posvetio je Ivan Spai ć u svome radu »Uzroci propadanja i sušenja poljskog jasena«. I. Spaić najprije ističe da se u slavonskoj šumi radi o poljskom jasenu ili Fraxinus angustifolia Vahl. Poljski jasen je vrsta drveća koja voli vlažne terene, štoviše, podnosi stagnirajući! vodu u tlu. Ta karakteristika poljskog jasena leži u njegovoj sposobnosti da može tianspirirati velike količine vode. To mu omogućuje njegova građa lista i korijena. Dosada poljski jasen nije imao mnogo štetnika, izuzevši jasenovu pipu (Stereonychus fraxini Deg). Usprkos tome, u razdoblju od 1943. do 1947. zabilježeno je masovno sušenje poljskog jasena. Ivan Spaić to objašnjava ovako: »Uzrok sušenja poljskog jasena je koincidencija defolijacije i poplave. Zbog defolijacije, koju uzrokuje jasenova pipa, stabla nisu u mogućnosti podizati vodu u krošnje i ishlapljivati je, jer je iz funkcije ispao glavni motor dizanja vode, tj. transpiracija. Stupci vode u trahejama se prekidaju i ne mogu se više spojiti Da bi se održalo u životu, stablo mora izgraditi nove traheje. Ako to ne uspije, nastaju iznenadna, akutna masovna sušenja stabala. Da li će se stabla uspjeti spasiti, ovisi o tome koliko dugo traje stagniranje vode, koliko će dugo korijenje izdržati reducirano dizanje, uvjetovano defolijacijom.« Na kraju svog rada I. Spaić govori o tome kako bi se moglo spriječiti sušenje poljskog jasena. Teoretski vrlo jednostavno: ukloniti jednog od uzročnika sušenja, ili poplavu ili defolijaciju. Josip Kozarac bijaše urednik »Šumarskog lista« od 1896—1898. Zato je sadašnji urednik toga lista Branimir Prpi ć obradio Kozarčevu djelatnost u to vrijeme. U tri godine uređivanja J. Kozarac je objavio 95 naslova i to: 8 stručnih članaka i 87 različitih napisa. B. Prpić analizira pojedine stručne članke J. Kozarca. Danas je još uvijek najvredniji rad J. Kozarca članak »O uzgoju posavskih hrastovih sastojina u prvim periodama ophodnje«, 1897, str. 1—15. U tom članku J. Kozarac ističe da prava vrijednost hrasta počinje tek s debljinom od 70—80 cm ili s dobi od 150 godina. B. Prpić ističe da je J. Kozarac ostavio dubok trag u Šumarskom listu. Zaštitu šuma hrasta lužnjaka obradio je Šime Meštrovi ć u svome referatu »Josip Kozarac i zaštita šuma hrasta lužnjaka«. Šime Meštrović, tadašnji direktor Zavoda za zaštitu prirode SRH navodi da je u Hrvatskoj ukupno zaštićeno 23.612 ha šuma u kojima prevladava hrast lužnjak. Između zaštićenih objekata svakako se ističe Specijalni rezervat šumske vegetacije »Prašnik« na području šumskog gospodarstva »Josip Kozarac« — Nova Gradiška. Stabla hrasta lužnjaka u »Prašniku « su stara preko 300 godina, visoka su i 40 metara, a debela u prsnoj visini čak i 200 cm a još uvijek dobro prirašćuju. 207 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Na kraju svog referata Meštrović predlaže da se zaštite neki šumski objekti u spomen Josipu Kozarcu kao npr. šumski predjel oko Bosuta kao park-šuma grada Vinkovaca, zatim neki predjeli i stabla u šumariji Lipovljani, itd. Prijedlog Šime Meštrovića o spomenutoj zaštiti određenih šumskih objekata vrlo je opravdan. Treba samo vidjeti kako se to radi u drugim zemljama. Nedavno, upravo pred dva mjeseca, posjetio sam na poziv Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Italije »Prirodni usmjereni rezervat« šume hrasta lužnjaka s površinom od 233 ha, poznat po imenu »Bosco Fontana«, 5 km daleko od Mantove (Verona). Ing. Vojislav Grubač, predstavnik Šumskog gospodarstva »Josip Kozarac« i ja uvjerili smo se kako se uspješno mogu sačuvati kulturne baštine (dvorci, crkve, parkovi, šume i si.) ako se njihova zaštita organizira u funkciji suvremenih potreba društva. Josip Kozarac bio je vrlo plodan pisac. Zato je Martin Kaminsk i izradio Bibliografiju J. Kozarca u dva dijela: prvi je popis radova Josipa Kozarca, drugi je literatura o Josipu Kozarcu. Dopustite mi — na kraju — da nešto kažem o svome referatu koji nosi naslov »Retrospektiva i perspektiva šuma hrasta lužnjaka u povodu osamdesete obljetnice smrti Josipa Kozarca«. Josip Kozarac je maturirao u Vinkovcima 1875, dakle godinu dana poslije osnivanja suvremenog Hrvatskog sveučilišta (1874). Odlučio se za šumarski studij vjerojatno iz ljubavi prema šumi a vjerojatno i pod utjecajem svojih starijih sunarodnjaka — Vinkovčana — Ante Tomića (1303—1894) i Franje Čordašića (1830—1906). To su bili svojevremeno najugledniji šumarski stručnjaci u Hrvatskoj: Ante Tomić, predsjednik Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva 1876. i osnivač »racionalne metode«, a Franjo Čordašić profesor na Kr. Polj.-šumarskom učilištu u Križevcima. Obojica su završili Šumarsku akademiju u Mariabrunu. Tako je i J. Kozarac otišao 1875. u Mariabrun na šumarski studij, jer je u Hrvatskoj postojala tada samo srednja šumarska škola u Križevcima. Šumarska akademija u Mariabrunu premještana je 1875. u Beč i uključena u Visoku školu za kulturu tla (Hochschule fiir die Bodenkultur) J. Kozarac pripada prvoj generaciji šumarskih inženjera koji su svršili Visoku školu za kulturu tla u Beču. To je bila odlična škola gdje su se formirali stručnjaci iz poljoprivrede, šumarstva i kulturne tehnike iz cijele tadašnje Austro-ugarske monarhije. Poslije J. Kozarca bilo je još naših šumara koji su završili »Bodenkulturu «. Među njima se posebno ističe Slavonac Antun Lcvaković iz Rokovaca, bez sumnje najveći šumarski znanstvenik Hrvatske u prvoj polovici ovog stoljeća. Mladi J. Kozarac, naoružan stručnim znanjem, svestrano obrazovan, počeo je raditi u šumarstvu kao vježbenik u Vinkovcima, a zatim već u 27. godini života kao upravitelj državne šumarije u Lipovljanima (1885—1895). Tu je napisao svoja najljepša djela u uvjetima koje si danas jedva možemo dočarati: golema prostranstva posavskih šuma bez prosjeka i bez cesta, vrlo često poplavljena a selo Lipovljani bez komunikacija, bez pošte, bez struje i bez komfora. Ipak, u takvim okolnostima Josip Kozarac ne samo da je ostvario svoja najljepša literarna djela, on nam je u stogodišnjim sastojinama šumarije Lipovljani ostavio najočigledniji spomenik. To su naše najvrednije hrastove i jasenove sastojine koje su nastale oplodnom sječom koju je stručno provodio J. Kozarac. Bio je svjedok golemih sječa hrastovih šuma. Njega su se jako dojmile prevelike sječe što je opisao u »Slavonskoj šumi«. Ali što je još gore, od tih je sječa |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 99 <-- 99 --> PDF |
malo ostalo domaćem življu, nešto više Primorcima, Goranima i Kranjcima, a najviše su iskoristili stranci. Naša javnost je u uvjerenju da se danas slavonske šume sijeku više nego ikad prije. To nije točno! Na osnovi starosti sadašnjih sastojina hrasta lužnjaka u Hrvatskoj uspio sam izračunati da se najviše sjeklo u vremenu od 1905—1945 (67.150 ha), samo nešto manje u vremenu od 1866—1905 (65.186 ha) a mnogo manje u našem vremenu od 1945. do danas (25.341 ha). Ipak, naši stari šumari ostavili su nam šume hrasta lužnjaka u relativno dobru stanju. Ima ih danas u Hrvatskoj 164.912 ha s volumenom od oko 35 miliona m3, od čega je polovica na teritoriju Radne organizacije šumarstva »Slavonska šuma«. To je golema vrijednost koja za pravilno uživanje zahtijeva mnogo stručnog šumarskog rada uz pomoć šumarske znanosti. U tom smislu Centar za znanstveni rad JAZU u Vinkovcima nastoji oživiti znanstvenoistraživačku djelatnost u šumarstvu ne zanemarujući pritom ostale grane privrede kao ni književnost i umjetnost na području Slavonije. 2. U Zborniku na prvom mjestu nalaze se pozdravne riječi na svečanom otvorenju Znanstvenog skupa akademika i potpredsjednika JAZU Marina Franičevi ća, voditelja Centra JAZU Vinkovci, izvanrednog člana JAZU Dušana Klepca , tajnika Razreda za suvremenu književnost, izvanrednog člana JAZU Rafe Bogi š i ć a, akademika Mirka Vidaković a u ime Razreda za prirodne znanosti JAZU i dipl ek. Adama A d ž i ć a, predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Vinkovci. Uz naprijed prikazana izlaganja s temama iz šumarstva, jedno je održao i prof. D. K1 e p a c pod naslovom Retrospektiva i perspektiva šuma hrasta lužnjaka u povodu osamdesete obljetnice smrti Josipa Kozarca U »predgovoru« D. Klepac je iznio najhitnije dijelove života J. Kozarca naglasivši, da su »današnje vrijedne i lijepe 90—100 godina stare hrastove sastojine u gospodarskoj jedinici »Josip Kozarac« rezultat oplodnih sječa koje je svojevremeno provodio taj napredni šumar«. Slijede Uvod, Šume hrasta lužnjaka za vrijeme Josipa Kozarca, Šume hrasta lužnjaka danas, Kako riješiti ili ublažiti probleme uređivanja i gospodarenja i Zaključak. S obzirom na heterogenost sudionika ovog Znanstvenog skupa autor je morao temu obraditi na način da zainteresira ne samo šumare nego i nešumare i u tome je u cijelosti uspio. Da navedemo, kako se »često s tugom govori o starim slavonskim šumama«, ali »međutim ne smijemo zaboraviti da šume kao i sva živa bića, imaju razdoblje: rođenje, rast, starost i smrt«; za šumare: da etat za buduće razdoblje računa s ophodnjom (najvećeg dijela sastojina) sa 120 godina! Tko pak želi zaviriti u prošlost slavonskih hrastika svakako treba pročitati ovaj rad prof. Klepca. Dok ne dobijemo cjelovitu povijest hrvatskog šumarstva, iskoristimo one tekstove koji fragmentarno omogućuju uvid u tu prošlost. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 100 <-- 100 --> PDF |
O Kozarcu kao književniku govorili su: Matko P e i ć : Šuma u hrvatskoj književnosti slavonske regije od XV. do XIX. stoljeća, Dubravko J e 1 č i ć : Josip Kozarac danas, Nedeljko Mihanović : Strukturalni i idejni aspekti u Kozarčevoj noveli TRI DANA KOD SINA, Miroslav Š i c e 1: Kozarčeva OPRAVA kao model postmodernističke proze, Pavle B 1 a ž e k : Model i aktualnost proze Josipa Kozarca TRI DANA KOD SINA i RODU U POHODE, Stana Vukovac : Sličnosti i razlike u životu i književnom stvaralaštvu Josipa i Ivana Kozarca i Katica Č o r k a 1 o : Psihološke novele Josipa Kozarca. Iz sadržaja vidimo, da je novela »Tri dana kod sina« obrađena od dva autora (N. Mihanovića i P. Blažeka). Međutim vrijedno je i sada zabilježiti, da je tu novelu kao temu uzeo i Lj. Ma r ak o vi c uz tridesetgodišnjicu smrti Josipa Kozarca.* Da prikaže J. Kozarca kao umjetnika s novelom »Tri dana kod sina« Marakovića je potakla činjenica, kako navodi, da je ta novela tri godine prije bila objavljena u jednoj »zbirci odabranih južnoslavenskih novela u njemačkom prijevodu ... a njemačka kritika ju je »otkrila« kao najdragocjeniji i najizabraniji prilog «. Zar su »Mrtvi kapitali«, »Među svjetlom i tminom« te »Živi kapitali« na ovom Znanstvenom skupu zaboravljeni? Zaboravljeni, iako su svojedobno bili poticaj, da mnogi hrvatski maturanti izaberu studij poljoprivrede, kako mi je svojedobno, još 1942. godine, rekao jedan agronom, koji je taj poziv odabrao baš potaknut Kozarčevim romanom »Mrtvi kapitali«. Trebalo je gotovo proći više od pola stoljeća pa da se Kozarčeve »neliterarne« ideje tj. melioracije počele provoditi i da danas s tako melioriziranih površina ubiremo plodove. Iako je ovaj Skup bio bez neposrednog rada o J. Kozarcu kao nacionalnom ekonomu,-* to ipak ovo područje nije posve ispušteno. D. J e 1 i č i ć, naime piše da je ovaj »majstor hrvatskog realizma, koji je svoju sliku stvarnosti, i svoju kritiku naše sredine, polagao na gospodarsku osnovu, kloneći se i krupnih riječi i maglovitog idealizma »bez pokrića« (str. 20.). Također D. Jelčić naglašava da »pripovijesti i romane Josipa Kozarca čitamo danas kao evanđelje rada i međuljudske harmonije« (str. 23.). Kod N. M i hanović a pak čitamo da je »njegov poznati humanitarni idealizam izražen u romanima Mrtvi kapitali i Među svjetlom i tminom« (str. 31.). Još osvrt na tvrdnju K. Č o r k a 1 o, da je Kozarac bio »prognan u najzabitniju zabit Lipovljana«. Doduše Lipovljani su u Kozarčevo vrijeme bili vezani sa svijetom jedino cestom (za odvoz drva koristila se i Sava), ali to ne znači da je za šumara bila »zabit«. Naprotiv, nalazio se u neposrednoj blizini, zapravo okružen, šumama, dakle objektom svog rada. Kozarac je i iskoristio tu stvarnost, da bude » Dr Ljubomir Maraković: Josip Kozarac kao umjetnik. Sum. list, LXV (1941.), br. 8/9. U istom broju, i istim povodom, nalazi se i prikaz dr. Josipa Balena: Josip Kozarac kao stručni pisac te slika Josipa Kozarca i tekst Hrvatskog šumarskog društva i šumarskog lista »Josipu Kozarcu o f.´idesetgodišnjici njegove smrti«. ** O Josipu Kozarcu kao »nacionalnom ekonomu i sociologu u njegovim pripovijetkama« možemo pročitati u knjizi J. Balena Josip Kozarac, koju je izdalo Jugoslavensko šumarsko udruženjze u Zagrebu 1936. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 101 <-- 101 --> PDF |
gotovo svakodnevno u kontaktu sa šumom, te iz lipovljanskih dana potječe najveći broj i najznačajniji njegovi radovi, objavljeni u Šumarskom listu, iz oblasti uzgajanja šuma. Lipovljanski dani Kozarca potvrđuju, da je neposredno posvjedočio, kako će biti »teško nama, dok se budemo samouvjereno dičili svojim vrlinama, a ne budemo znali raditi, žrtvovati se i pregarati« (D. Jelić, str. 22.). Da boravak (službovanje) Kozarca u Lipovljanima nije bilo progonstvo dokazom je i činjenica što mu je bilo povjereno uredništvo Šumarskog lista od 1896. godine, kojeg je iz osobnih razloga napustio krajem 1898. godine. Uostalom takva je ocjena i B. Pr pi ć a (str. 156.). Urednic i (D. Klepac i K. Čorkalo) pobrinuli su se za nekoliko vrijednih ilustracija od faksimila rukopisa, J. Kozarca kao mladog šumara u službenoj uniformi do fotosa spomenika V. Radauša postavljenog u Vinkovcima i do kovanih žetona u povodu 80. obljetnice njegove smrti. * * * Zaključimo prikaz ove knjige posvećene Josipu Kozarcu šumaru i književniku, tekstom iz pozdravne riječi Rafe Bogišića, da je »književna prošlost i književna tradicija Slavonije označena skladnom simbiozom i harmonijom dvaju nedjeljivih kvaliteta: onog književno-umjetničkog i onog znanstveno istraživačkog. Mnogi slavonski književnici, oni najugledniji izričito i naročito, uz svoj književno-umj etnički rad uspješno su se bavili i znanošću. Pišući stihove i prozu vidljive umjetnosti istovremeno su otvorenih očiju očitovali i puni smisao za kulturno-književno i narodne potrebe u tom pogledu. Takvi su bili stari velikani Antun Kanižlić, Matija Petar Katančić, Matija Antun Reljković i drugi, a takav je bio i Josip Kozarac.« Dr. Dušan Klepac i dipl. inž. Oskar Piškorić |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 102 <-- 102 --> PDF |
Alojzije Frković: LOVAČKE TROFEJE — OBRADA, OCJENJIVANJE I VREDNOVANJE, Lovački savez Hrvatske, Zagreb 1989. Str. 240. Ova knjiga, kao izmijenjeno, dopunjeno i prošireno izdanje ranijeg »Priručnika za ocjenjivanje lovačkih trofeja« Lovačkog saveza Hrvatske od istog autora iz 1981.* i 1987. god., obuhvaća cjelokupno gradivo programa za ispit utvrđenog Pravilnikom o programu za ispit i načinu polaganja ispita za ocjenjivače trofeja (»Narodne novine « br. 4/1977). Uz metode i upute za ocjenjivanje trofeja dvadeset dviju evropskih i izvanevropskih vrsta divljači udomaćenih u Evropi, obrađenih u posebnom dijelu (str. 135—232), knjiga u općem dijelu sadrži ova poglavlja: 1. Uvod 2. Povijest lovstva. Značaj i vrste lovačkih trofeja (str. 14—20) 3. Trofejne značajke krupne divljači i utvrđivanje starosti (str. 21—37) 4. Obrada i priprema lovačkih trofeja. Obrada rogova, Obrada kljova, Obrada krzna i lubanja (str. 38—55) 5. Podložne daščice i montaža trofeja (str. 56—61) 6. Razvoj formula za ocjenjivanje lovačkih trofeja. Prve formule i ocjene, Nadlerova formula, Međunarodne formule, Izmjene i dopune formula CIC-a, Formula za ocjenjivanje tetrijeba, Tipične, atipične i abnormalne trofeje (str. 62— —84) 7. Lovačke izložbe. Međunarodne lovačke izložbe u Evropi, Lovačke izložbe u Hrvatskoj i Jugoslaviji (str. 85—123) * Prikaz prvog izdanja Priručnika za ocjenjivanje lovačkih trofeja inž. Alojzija Frkovića dao je inž. Roman Chylak u šumarskom listu broj 4—5´ /1982. g. AtoJ2ii^ Frterić < 1 J. i LOVAČKE TROFEIE ´-...L i Oferada, ucjenjivanje < i vrednovanje Evropska (Jivtjač 8. Zakonski propisi o lovačkim trofejima (str. 124—125) 9. Komisije za ocjenjivanje trofeja divljači (str. 126—128). Sva gore navedena poglavlja općeg dijela knjige, kako u Predgovoru ističe autor, bilo bi nemoguće napisati da nije bilo stručnih knjiga i napisa u našim lovačkim glasilima. Od njih posebno mjesto pridaje »Lovačkom vjesniku« Lovačkog saveza Hrvatske (LSH), koje će glasilo 1992. godine proslaviti 100 godina kontinuiranog izlaženja, a od »časnih predhodnika « nabraja poimence: dr. Milovana Z o r i č i ć a, dr. Andriju G o s t i š u, Lazara R a i ć a, dr. Zvonka Cara i dr. Otu Rohra . Među 48 naslova korištene |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 103 <-- 103 --> PDF |
literature njihova su imena među najzastupljenijima. U posebnom dijelu knjige, pored općih pravila za ocjenjivanje, date su metode, formule i naputci za ocjenjivanje trofeja ovih vrsta divljači: I. Evropske vrste: rogovi srnjaka (Capreolus capreolus), rogovi jelena običnog (Cervus elaphus), rogovi jelena lopatara (Dama dama), rogovi evropskog sjevernog jelena, soba ili irvasa (Rangifer tarandus), rogovi evropskog losa (Alces alces), kljove vepra (Sus scrofa), rogovi divokoze (Rupicapra rupicapra), rogovi muflona (Ovis aries musimon), rogovi alpskog kozoroga (Capra hircus ibex), rogovi pirenejskog kozoroga (Capra hircus pyrenaica), rogovi evropskog zubra (Bison bo- nasus), dermopreparat tetrijeba gluhana (Tetrao urogallus), lubanja i krzno medvjeda mrkog (Ursus arctos), lubanja i krzno vuka (Canis lupus), lubanja i krzno risa (Lynx lynx), lubanja i krzno divlje mačke (Felis silvestris), lubanja lisice (Vulpes vulpes) i lubanja jazavca (Meles meles). II. Izvanevropske vrste udomaćene u Evropi: rogovi jelena aksisa (Axis axis), rogovi jelena sike (Sika nippon), rogovi jelena bjelorepana (Odocoilus virginianus) i rogovi jelena muntjaka (Munliacus raevisi). Prezentirane metode za ocjenjivanje nabrojenih vrsta trofejne divljači, uz izuzetak formule za ocjenjivanje dermopreparata tetrijeba gluhana, temelje se na službenim uputama za ocjenjivanje lovačkih trofeja Međunarodnog savjeta za lovstvo i zaštitu divljači (Conseil International de la Chasse, kratica CIC). Što se tiče formule za ocjenjivanje tetrijeba gluhana u knjizi je po prvi put predstavljena tzv. modificirana »češka« formula Komisije za ocjenjivanje trofeja LSH, čija primjena ostaje neobavezna sve do CIC- ove verifikacije. Metode i formule za ocjenjivanje trofeja prati preko 150 uspjelih, grafički čistih crteža trofeja s naznakama uzimanja mjera dipl. inž. arh. Nenada Trohara , koji doprinose lakšem poimanju i savlađivanju tehnike ocjenjivanja trofeja divljači. Na kraju posebnog dijela knjige dat je sveobuhvatni prikaz međunarodnih mjerila za nagrađivanje trofeja, od kojih samo one za nagrađivanje lubanje lisica i jazavca nemaju službeni značaj. Družeći se više od četvrt stoljeća s fotografskim aparatom daleko najveći broj od ukupno 82 fotografije lovačkih izložbi u zemlji i svijetu, osebujnih lovačkih trofeja, pojedinih zaslužnih trofeističara i dr. objavljenih u knjizi originalni su snimci autora. Za uspjelu likovnu obradu knjige najzaslužniji su graf. inž. Ines V o 1 f i već spomenuti N. T r o h a r, koji je dao likovno rješenje korica. Uz pisca ovog prikaza recenzent knjige bio je i mr. Đuro N i k o 1 a n d i ć donedavno predsjednik Komisije za ocjenjivanje trofeja LSH. Knjiga je promovirana na godišnjoj skupštini Lovačkog saveza Hrvatske u Zagrebu krajem listopada 1989. god. U nakladi od 5000 primjeraka štampao ju je »Tipograf« Rijeka. Povijesne obljetnice obilježavaju se često prigodnim izdanjima. Radom na pisanju i izdanju ove knjige, koju bismo mogli nazvati monografijom o lovačkoj trofeji, obilježena je tako 90-godišnjica prve lovačke izložbe u Zagrebu, 50-godišnjica donošenja međunarodnih metoda i formula za ocjenjivanje lovačkih trofeja i 20-godišnjica prvih ispita za ocjenjivače lovačkih trofeja u Hrvatskoj. Vezano za ovo potonje, ističem kao posebnost da je upravo autor knjige A. Frković bio jedan od šestero stručnih radnika delničkog Šumskog gospodarstva koji su prije puna dva desetljeća, točnije 10. svibnja 1969. prvi u Hrvatskoj, a vjerujem i u Jugoslaviji, položili stručni ispit za ocjenjivače lovačkih trofeja. Do danas pak, ovladavši materiju ocjenjivanja lovačkih trofeja do perfekcije, kao član stalne komisije za ocjenjivanje lovačkih trofeja LSH A. Frković je što putem seminara, 213 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 104 <-- 104 --> PDF |
što putem ispita, a nadasve svojom pisanom riječi odgojio generaciju vrsnih ocjenjivača lovačkih trofeja u Gorskom kotaru i Hrvatskoj. Svima onima koji se pripremaju za polaganje ispita za ocjenjivače lovačkih trofeja, uključujući tu stručne lovne i šumarske radnike organizacija udruženog rada, studente šumarstva i dr., knjiga »Lovačke trofeje — obrada, ocjenjivanje i vrednovanje« poslužit će kao udžbenik a nastavnicima i voditeljima seminara za ocjenjivače trofeja kao priručnik. Sadržaj knjige je takav da će ona biti od interesa i za sve lovce amatere koji žele nešto više znati o lovačkim trofejima. Jednom riječju knjiga je vrijedan doprinos povećanju znanja i lovne kulture uopće. dr. Dominik Ragu? |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 105 <-- 105 --> PDF |
IZ SAVEZA I DRUŠTAVA ITŠDI HRVATSKE ZAPISNIK 11. sjednice Predsjedništva Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, održane 31. siječnja 1990. godine u Zagrebu. Prisutni: Adam Pavlovič, dipl. inž., dr. Đuro Kovačić, Joca Maletić, dipl. inž., mr. Božidar Pleše, mr. Stevo Mrđenović, Franjo Kolar, dipl. inž., Edo Kalajdžić, dipl. inž. Nadan Sirotić, dipl. inž., Ivan Maričević, dipl. inž., mr. Krešimir Musa i Vlatka Antonić. Adam Pavlovič , predsjednik pozdravlja prisutne i predlaže dnevni red koji se usvaja. DNEVNI RED: 1. Usvajanje Zapisnika 10. sjednice Predsjedništva Saveza; 2. Rasprava o prijedlozima za izmjene i dopune Zakona o šumama; 3. Tekuća pitanja: — Ugovori o zakupninama i uvjetima adaptacije u Šumarskom domu, — Nabava računskog stroja i — druga pitanja. Ad. 1. Zapisnik 10. sjednice usvaja se s tim da se briše na prvoj stranici u zadnjem pasusu dio rečenice: »koji se mogu koristiti do usvajanja Završnog računa za 1989. godinu; na drugoj stranici, u pasusu označenom sa 4 brisati zadnje tri rečenice, u pasusu označenom sa 6 dodati »te ponude i potražnje«, na trećoj stranici, pod Ad 5., drugi pasus dodaje se u nastavku »Prijedlog za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama«. Ad. 2. Uvodne napomene o organiziranim aktivnostima u cilju izgrađivanja zajedničkih stavova i mogućih rješenja — prijedloga za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama dali su Adam Pavlovič, Đuro Kovačić i Krešimir Musa. Kao polazne osnove za raspravu i utvrđivanje stavova, prihvaćene su načelne primjedbe na Prijedlog za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama ZOŠ-a o mjerama kojima se je vodila rasprava na zajedničkim sastancima održanim 24. i 29. siječnja 1990. godine u organizaciji Samoupravne interesne zajednice šumarstva Hrvatske i Poslovne zajednice »Exportdvo« Zagreb. U raspravi su sudjelovali svi prisutni naglašavajući pojedina pitanja — moguća rješenja u interesu razvoja i unapređenja (proizvodnje drvne mase) šumarstva i na taj način doprinosa šumarske struke za očuvanje okoliša. Nakon svestrane rasprave zaključeno je da se AMANDMANI NA OSNOVNA NAČELA na Prijedlog za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, prihvaćeni na naprijed navedenim sastancima — dostave na adrese: 1. Predsjednika Sabora SR Hrvatske i predsjednika svih vijeća (VUR-a, VO i DPV) SR Hrvatske, te predsjednika Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske i predsjednika Republičkog komiteta za poljoprivredu i šumarstvo SR Hrvatske. U toku rasprave posebno su naglašena pitanja u vezi utvrđivanja šumskogospodarskih područja. Predsjedništvo je usvojila stav kojim se podržava Pri 215 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 106 <-- 106 --> PDF |
jedlog Šumarskog fakulteta o broju i veličini šumskogospodarskih područja, s tim da su poželjna i veća od predloženih. Ad. 3. Ivan Maričević, obavijestio je Predsjedništvo o NACRTIMA UGOVORA za adaptaciju tavanskog i podrumskog prostora u Šumarskom domu, a u skladu odluka doneseni na 10. sjednici. Članovi Predsjedništva nisu imali primjedbi na sadržaj (tekst) predloženog nacrta UGOVORA za adaptaciju tavanskog prostora s Institutom »IRMO« i predloženog nacrta UGOVORA s Art klubom. Vlatka Antonić podnijela je izvještaj o rezultatima obavljene Inventure s 31. prosincom 1989. godine, kojega je Predsjedništvo usvojilo. Zatim je obrazložila potrebu za nabavku računskog stroja kojem se cijena kreće oko 5.000,00 dinara. Predsjedništvo je prihvatilo obrazloženje i odobrilo nabavku računskog stroja. Zapisnik sastavio: Predsjednik Predsjedništva: Ivan Maričević, dipl. inž. Adam Pavlović, dipl. inž. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 107 <-- 107 --> PDF |
ZAPISNIK 12. sjednice Predsjedništva Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, održane 14. ožujka 1990. godine u Zagrebu. Prisutni: Adam Pavlović, dipl. inž., dr. Đuro Kovačić, dr. Nikola Komlenović, mr. Stevo Mrđenović, Edo Kalajdžić, dipl. inž., Valerija Vukelić, dipl. inž., mr. Vladimir Bogati, Nadan Sirotić, dipl. nž., Slavko Šarčević, dipl. inž., Bogdan Momčilović, dipl. inž., Ivan Maričević, dipl. nž. i Vlatka Antonić. Đuro Kovačić , potpredsjednik pozdravlja sve prisutne i predlaže dnevni red 12. sjednice, koji se usvaja. DNEVNI RED: 1. Usvajanje Zapisnika 11. sjednice Predsjedništva Saveza. 2. Razmatranje i usvajanje: a) Izvještaja o poslovanju, b) Prijedloga Zaključnog računa za 1989. godinu, c) Izvještaja Odbora samoupravne kontrole. 3. Razmatranje i usvajanje prijedloga PROGRAMA RADA za 1990. godinu i prijedloga FINANCIJSKOG PLANA za 1990. godinu. 4. Održavanje 95. Skupštine Saveza — utvrđivanje prijedloga o: mjestu održavanja, datumu, dnevnom redu, temi za drugi dio rada Skupštine i drugim zadacima u pripremi. 5. Tekuća pitanja. Ad. 1. Zapisnik 11. sjednice Predsjedništva Saveza usvaja se bez primjedbi. Ad. 2. Uvodne napomene uz određena obrazloženja o poslovanju — ostvarenim rezultatima i Prijedlogu Zaključnog računa za 1989. godinu dali su Ivan Maričević i Vlatka Antonić, a izvještaj Odbora samoupravne kontrole podnio je Slavko Šarčević. Nakon rasprave usvojeni su: Izvještaj o poslovanju, Prijedlog Zaključnog računa i prijedlog za raspodjelu ostatka prihoda, te izvještaj Odbora samoupravne kontrole. Uz određeno obrazloženje o osjetnim zaostajanjem u osobnim dohocima zaposlenih u stručnoj službi Saveza, prihvaćen je prijedlog da se oni usklađuju s kretanjima u Hrvatskoj — Zagrebu, zavisno od Zakona i drugih normi koji utječu na njihovu visinu i ostvarenih rezultata u radu. KRATKI IZVJEŠTAJ UZ ZAKLJUČNI RAČUN ZA 1989. GODINU U prilogu poziva za 12. sjednicu Predsjedništva Saveza dostavljeneno je: Pregled prihoda i rashoda Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske za 1989. godinu. Na 11. sjednici Predsjedništva Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske prihvaćen je u cijelosti izvještaj inventurne komisije s 31. prosincom 1989. godine. Za ovu sjednicu pripremljeni su: 217 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 108 <-- 108 --> PDF |
OBRAČUN PRIHODA I RASHODA PO MJESTIMA AKTIVNOSTI SAVEZA DRUŠTAVA INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE ZA 1989. GODINU Red. Ukupno broj Opis PRIHODI 1. Preneseni višak prihoda iz prošle godine 4.041.320 2. Prihodi od prodaje Š. L., oglasa, sep. 281.000.240 3. Prihodi od izdavač, djelat. 184.295.994 4. Prihodi od zakupnina 752.174.075 5. Dotac. od SlZ-a za znanost 221.980.800 6. Ostali prihodi 714.825.318 Ukupno prihodi 2.158.317.747 RASHODI 1. Kancelarijski mater., obrasc i i struč. literaturi 40.411.600 2. Materijal za održav. čistoće 6.767.030 3. Sitni inventar 3.434.000 4. Ostale usluge 28.946.290 5. Utrošena energija (plin, el. energija) 21.332.150 6. Poštansko-telefonski i telegrafski troškovi 26.217.110 7. Transportne usluge 2.347.000 8. Troškovi tekućeg održav. opreme i nekretnina 33.024.970 9. Komunalne usluge) (čistoća, voda, dimnj.) 61.469.580 10. Tiskanje Š. L., separata i prijev. 242.341.300 11. Izdaci za reprezentaciju 16.134.840 12. Amortizacija 29.437.930 13. Ostali materijalni troškovi 43.856.979 14. Naknade za usluge SDK 5.297.850 15. Premija osiguranja 3.601.350 16. Dnevnice i putni troškovi 26.811.390 17. Autorski honorari 12.387.550 Materijalni troškova i amortizacija 603.818.919 18. Osobni dohoci 708.065.260 19. Porezi i doprinosi iz prihoda 231.972.060 20. Porezi i doprinosi drugim KDS 28.337.290 Ukupno osobni rashodi 968.374.610 Ukupno rashodi 1.572.193.529 RE KAPITULACIJA PRIHODI :U58.317.747 RASHODI 1.572.193.529 VIŠAK PRIHODA 586.124.218 218 Savez i stručna služba 4.041.320 752.174.075 714.825.318 1.471.040.713 35">/o 14.144.060 2.368.460 1.201.900 10.131.200 7.466.350 8.846.780 33.024.970 21.514.350 5.647.200 29.437.930 43.856.979 1.854.260 3.601.350 9.383.980 192.479.769 247.822.840 81.190.230 9.918.050 338.931.120 531.410.889 1.471.040.713 531.410.889 939.629.824 Šumarski list 281.000.240 221.980.800 502.981.040 50%. 20.205.800 3.383.520 1.717.000 14.473.150 10.666.000 10.775.790 1.407.000 30.734.800 242.341.300 8.067.420 2.648.920 13.405.700 12.387.550 372.213.950 354.032.630 115.986.030 14.168.640 484.187.300 856.401.250 502.981.040 856.401.250 --353.420.210 Izdavačka djelatnost 184.295.994 184.295.994 15»/o 6.061.740 1.015.050 515.100 4.341.940 3.199.800 6.594.540 940.000 9.220.430 2.420.220 794.670 4.021.710 39.125.200 106.209.790 34.795.800 4.250.600 145.256.190 184.381.390 184.295.994 184.381.390 —85.396 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 109 <-- 109 --> PDF |
1. Osnovni podaci o financijskom poslovanju Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske i prijedlog za raspodjelu ostatka prihoda za 1989. godinu. 2. Obračun prihoda i rashoda po mjestima aktivnosti Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske za 1989. godinu. 3. Izvještaj Odbora samoupravne kontrole. U pregledu prihoda i rashoda za 1989. godinu iskazani su prihodi i rashodi (vidi prilog). Ukupan prihod za 1989. godinu u odnosu na plan ostvaren je s indeksom 175,93, materijalni troškovi ostvareni su s indeksom 129,9, a osobni rashodi s indeksom 127,08. Navedeni indeksi kao i analitički podaci po pojedinim stavkama govore u prilog dobrog gospodarenja raspoloživim sredstvima. Osobni dohoci u II. polugodištu, a naročito po donošenju Zakona o ograničenju isplate čistih osobnih dohodaka — nisu pratili kretanje raspodjele u sličnim institucijama. Visina ostvarenih osobnih dohodaka zaposlenih u Stručnoj službi nije zadovoljavajuća. Prilikom izrade prijedloga za raspodjelu ostatka viška prihoda nastojali smo ublažiti taj nedostatak u raspodjeli po Zaključnom računu za 1989. godinu, pa stoga predlažemo iznos od 401.610.000 dinara za raspodjelu za osobne dohotke a koji bi se mogli isplatiti u skladu Zakona o ograničenju. Iznos od 184.514.218 dinara prenijeti u iduću godinu za redovno poslovanje. Ostvareni prihodi po pojedinim stavkama u 1989. godini u odnosu na plan kretali su se u rasponu s indeksom od 100—278. Indeksi po stavkama 2—5 kreću se u rasponu od 144—153, a rezultat su objektivnih uvjeta u kojima su planirani i ostvarivani u 1989. godini. Posebno ostvareni prihodi pod stavkom 6 s osjetno povećanim indeksom, proizlaze iz nepredviđenih kretanja inflacije u II. polugodištu 1989. godine. Ostvareni rashodi kretali su se u rasponu s indeksom 21—643. Najniži indeks pod stavkom 2 i najviši indeks pod stavkom 11 — praktično su bez utjecaja na ostvarene rezultate poslovanja. Ostvareni rashodi pod stavkama 3, 4, 5, 8 i 10 bitno su utjecali na rezultate poslovanja (utrošeno energije, transportne usluge, kom. naknade i dr.). Te troškove nismo mogli realnije planirati, a ni utjecati na njihovo ostvarenje. Troškovi investicijskog održavanja u 1989. godini ostvareni su sa svega indeksom 66 jer se nije išlo na intenzivnije održavanje objekta (krovište, dvorišna fasada, temeljni zidovi, ulazi i dr.) zbog nedovoljno ostvarenih prihoda za takve zahvate. Visine zakupnina za poslovni prostor utvrđivale su se u skladu kretanja visina zakupnina koje su se temeljile na odlukama organa općine Centar. Obračunom prihoda i rashoda po mjestima aktivnosti Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske utvrđeno je: da su ostvareni ukupni prihodi: za Savez i Stručne službe u iznosu 1.571.040.713 dinara, za Šumarski list u iznosu 502.981.040 dinara i za Izdavačku djelatnost u iznosu od 184.295.994 dinara (tiskanice i knjige). Rashodi su po tim mjestima aktivnosti raspoređeni u odnosima 35Vo : 50Vo: 15%. Negativna razlika između prihoda i rashoda kod Šumarskog lista u iznosu od 353.420.210 dinara, predstavlja osjetno povoljniji rezultat u odnosu na 1988. godinu. Na taj rezultat značajno je utjecalo naknadno povećanje pretplate odnosno cijene »Šumarskog lista« za organizacije. Mogućnosti za ostvarivanje povoljnijih rezultata u poslovanju za Izdavačku djelatnost uglavnom su ograničene vanjskim faktorima. Značajan broj organizacija same nabavljaju određene tiskanice, blokove i dr. što bitno utječe na opseg naših usluga. Osnovni podaci o financijskom poslovanju Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske i prijedlog za raspodjelu ostatka prihoda za 1990. godinu. Prihodi i rashodi za 1989. godinu PRIHODI dinara Preneseni višak prihoda iz protekle godine 4.041.320 Prihodi od SlZ-a za znanstveni rad 221.980.800 Prihodi od vlastite djelatnosti 1.217.470.309 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 110 <-- 110 --> PDF |
Ostali prihodi 714.825.318 Ukupno prihodi 2.158.317.747 RASHODI dinara Materijalni troškovi i amortizacija 603.818.919 Osobni rashodi 968.374.610 Ukupno rashodi 1.572.193.529 Ostatak prihoda 586.124.218 PrijeWlog za raspodjelu ostatka prihoda Osobni dohoci po Zaključnom računu brutto 401.610.000 Za prijenos u iduću godinu 184.514.218 Ad. 3. Ivan Maričević, ukratko se osvrnuo na prijedlog PROGRAMA RADA za 1990. godinu i sadržaj FINANCIJSKOG PLANA za 1990. godinu. U raspravi o predloženim dokumentima praktično su svi sudjelovali u želji da se zajednički utvrde uzroci zbog kojih ne ostvarujemo moguće bolje rezultate po pojedinim područjima naših aktivnosti u našim društvima i Savezu, iako su zadaci uglavnom dovoljno naznačeni. U nekim društvima došlo je do ozbiljnog zastoja u organiziranju aktivnosti pa i do prestanka u radu. Članovi Predsjedništva kritički su se osvrnuli na rad u svojim društvima uz istovremeno predlaganje kako da u narednom razdoblju otklonimo što više smetnji u našim posebnim i zajedničkim aktivnostima. Između ostalog zaključeno je: — Da se na sjednicu Predsjedništva pozivaju i predstavnici Društava koji nemaju svoga člana u tom organu. Na taj način sva bi naša društva neposrednijc sudjelovala i uključivala se u utvrđivanje i realizaciju zajedničkih zadataka i ciljeva sadržanih u programu rada. — Neposrednije pristupiti pripremama za tiskanje suvremenog Šumarskog priručnika — obaviti preliminarne razgovore s potencijalnim znanstvenicima i stručnjacima koji bi radili na tom zadatku. — Međusobnu suradnju između pojedinih društava treba uspostavljati i njegovati — članovi Predsjedništva Saveza trebaju najneposrednije djelovati. Razmjenom iskustava u radu najuspješnije ćemo otklanjati smetnje i slabosti u organiziranju konkretnih aktivnosti. Prihvaćen je predloženi Program rada za 1990. godinu i Financijski plan za 1990. godinu. Ad. 4. Uvodne napomene i određene prijedloge za raspravu o održavanju 95. Skupštine Saveza dali su Adam Pavlović, Đuro Kovačić i Ivan Maričević. Nakon rasprave usvojeni su prijedlozi o: — pripremi za održavanje 95. Skupštine Saveza, — mjesta održavanja — Slavonski Brod, — vremenu održavanja — sredinom mjeseca lipnja 1990. godine, — dnevnom redu 95. Skupštine, — stručnom radu — savjetovanju na temu: Suvremeniji pristupi gospodarenju šumama hrasta lužnjaka i njegovom racionalnijem korišćenju u preradi i upotrebi, — neposrednom uključivanju naših društava u pripremi Skupštine. Ad. 5. a) Prihvaća se prijedlog Organizatora savjetovanja »UPRAVLJANJE PROIZNIM SISTEMIMA U DRVNOJ INDUSTRIJI, da se PROGRAM savjetovanja zajedno s ostalim obavijestima dostavi svim našim DRUŠTVIMA. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 113 <-- 113 --> PDF |
Zaključeno je da se o ovome slavu Predsjedništva Saveza obavijesti sve organizacije — institucije navedene u dopisu Privredne komore Osijek od 19. veljače 1990. g. (koje je stiglo na našu adresu). Također je zaključeno da se na ovu temu organizira savjetovanje — zadužuje se Prpić-Maričević. 3. Prihvaćen je prijedlog Nikole Komlenovića i Ivana Maričevića, da se Šumarskom institutu dostavi 30 knjiga »Šumarska bibliografija« i 50 knjiga »Šume i prerada drveta Jugoslavije« na uskladištenje. Zapisnik sastavio: Predsjednik Predsjedništva: Ivan Maričević, dipl. inž., v.r. Adam Pavlović, dipl. inž., v.r. HRAST VRIJEDAN PAŽNJE Hrast lužnjak (Quereus robur L.) se nalazi uz manastir sv. Ane, nedaleko sela Donja Vrijeska, željeznička stanica Bastaji, područje Šumarije Miokovićevo. Raste na nižoj padini Papuka. Opseg hrasta je oko devet metara, promjer oko Foto: Dušan Skračić, dipl. inž. šum. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 114 <-- 114 --> PDF |
3 metra, za obuhvatiti ga potrebno je pet ljudi, procjena starosti oko 350 godina, sada je na čistini uz povijesni objekt: manastir i crkvu svete Ane. Zapisi o hrastu ne postoje, ali iz povijesnih dokumenata saznajemo da je manastir prilikom najezde Turaka 1542. godine napušten i zaboravljen. Bio je u vlasništvu Pavlina, kojima je taj objekt 1412. godine darovao feudalni plemić Benedikt Nelipić. Turci su protjerani 1688. godine, ali je crkva otkrivena tek 1712. godine u gusto obrasloj šumi, a na oltaru je izrastao brijest debeo ko bure od dva akova. Episkop Nikifor Stefanović — obnovio je tada bliski manastir Pakru — traži i dobije odobrenje vlasti da obnovi kompleks crkve svete Ane. Pavlini se spore, manastir je više puta napušten i obnovljen, te je konačno 1757. g. za vrijeme Marije Terezije odlukom sudbenog stola u Zagrebu manastir ostao u vlasništvu Pavlina, a pravo uživanja ostaje pravoslavnoj crkvi, što je i danas na snazi. Spominje se i da je grof Janković bio posjednik objekata, te je crkvu 1836. godine pretvorio u štalu. Janković je izgubio sudski spor te obnovio objekt i platio odštetu. Povijesna vrijednost crkve sv. Ane je velika zato što je to najvrijednija i dobro sačuvano povijesno zdanje gotičkog stila iz XIV stoljeća u našoj republici. »Rođenje« hrasta se može uklopiti u vrijeme prije otkrivanja manastira 1732. godine, no starost hrasta mogla bi se utvrditi bušenjem Presslerovim svrdlom. Ovaj »biser-hrast« je vrijedan pažnje. Prošle 1989. g. je dobro urodio sjemenom. Svakako ga treba staviti pod zaštitu, ukoliko već nije uklopljen uz manastir, koji je pod zaštitom. Tomek Rudolf, dipl. inž. šum ^M |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 111 <-- 111 --> PDF |
b) Nakon uvodnih napomena Ivana Maričevića, datih objašnjenja Ede Kalajdžića i rasprave o STAVOVIMA I ZAKLJUČCIMA u vezi mogućih posljedica GRADNJE VODNE STEPENICE »OSIJEK« na postojeće objekte i daljnji privredni razvoj ovoga dijela Slavonije i Baranje, Predsjedništvo Saveza prihvatilo je dato objašnjenje i ZAKLJUČKE, Odbora za zaštitu privrednih i društvenih interesa općina Valpova i Belog Manastira sa sastanka održanog 14. veljače 1990. god. u Privrednoj komori Osijek, koji glase: 1. Ne prihvaća se formulacija navedena u Informaciji od 7. 12. 1989. godine, stranica 11, posljednji pasoš koja glasi: »Problematika koja je prisutna je, da od strane pojedinih društvenih i privrednih subjekata postoje suprotstavljanja usmjerena protiv izgradnje vodnih stepenica«. »Društveni i privredni subjekti« nisu protiv izgradnje vodnih stepenica već zahtijevaju da se na koordinacijskim odborima razmotre »Stavovi u vezi buduće gradnje VS Osijek« koji su od strane IV SO Valpovo i Beli Manastir upućeni (pod brojem 2180 od 4. travnja 1989. godine) Predsjedništvu Sabora SR Hrvatske i Predsjedniku Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske, te drugim zainteresiranim subjektima (17 zainteresiranih subjekata) na temu »Moguće posljedice gradnje VS Osijek na postojeće objekte i daljnji privredni razvoj ovog dijela Slavonije i Baranje. 2. Na strani 16. u istom materijalu preuzet je dio zaključka sa 52. sjednice Vijeća općina u kojem su govori o potrebi izrade komparativne studije. Pod komparativnom studijom podrazumijevamo izradu nove studije s naslova pregradnog profila VS na 56 rkm i njezino sučeljavanje s postojećim studijama pregradnog profila 27, 29 ili 31,1 rkm. u tom smislu je zastupnik Vijeća općina dr. Adam G r u b o r na ovoj sjednici zahtijevao precizan zaključak. Sudionici Odbora kategorički ostaju kod toga da se ta komparativna studija mora izraditi. 3. Na sastanke Koordinacijskih odbora kao i na posljednjoj održanoj sjednici u Koprivnici, nisu pozvani predstavnici zainteresiranih privrednih subjekata iz oblasti šumarstva i drvne ndustrije, kako je na prijedlog Republičkog komiteta za poljoprivredu i šumarstvo i Zajednica općina Osijek donijela odluku o obaveznom uključivanju zainteresiranih privrednih subjekata iz oblasti šumarstva i drve industrije s područjan ZO Osijek (ROŠ »Slavonska šuma« Vinkovci, LŠPG »Jelen« Beograd i »Kombinat Belišće« — zaključak II. sa 16. sjednice Skupštine ZO Osijek od 23. veljače 1989. godine. 4. U zaključku Ad. 1. Zapisnika sa sjednice Koordinacijskih odbora održane u Koprivnici 7. 12. 1989. godine stoji da je na Vijeću općina Sabora SRH održana rasprava 26. 10. 1989. godine, te da je »Informacija o Programu Drava pozitivno ocijenjena, da se Program podržava u svim segmentima i naglašava potreba rješavanja njegovog financiranja« itd. Međutim, prema zaključku Vijeća općina Sabora SRH s 52. sjednice održane 26. 10. 1989. godine donesen je određeni stav koji u trećem pasošu glasi: »Prije odlučivanja o izgradnji vodnih stanica mora se udovoljiti svim zakonskim postupcima, te odluke o tome mogu biti temeljene samo na znanstvenim istraživanjima o utjecaju na okolinu u cilju zaštite svih prirodnih bogatstava kao i privrednih kapaciteta na tom području s posebnim naglaskom na potrebu izrade znanstveno utemeljenih studija kojima treba ustanoviti da li postoje rizici koji bi mogli ugroziti »Kombinat Belišće«. To zahtijeva izradu komparativne studije na osnovu koje bi se mogla donijeti definitivna odluka o optmalnoj varijanti lokacije vodne stepenice«. O ovom stavu Sabora trebali su raspraviti Koordinacijski odbor a ne prihvatiti da je Sabor usvojio »Informaciju o realizaciji Programa Drava« — »u svim segmentima«, kako je navedeno u spomenutim zaključcima. Iz ovoga proistječe da Koordinacijski odbori uporno prešućuju potrebu, pa i obvezu, koja proističe iz zaključka s 52. sjednice Vijeća Sabora po kojem se treba izraditi komparativna studija s pregradnog profila na 56 rkm. 5. Na »Stavove u vezi buduće gradnje VS Osijek« na temu »Moguće posljedice gradnje vodne stepenice Osijek na postojeće objekte i daljnji privredni razvoj ovog dijela Slavonije i Baranje«, koji je na zahtjev izvršnih vijeća skupština |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 112 <-- 112 --> PDF |
općina Valpovo i Beli Manastir izradila stručna grupa iz područja šumarstva, drvne industrije i ekologije, materijal koji je upućen pod brojem 2185-02-01-89/1. od 4. travnja 1989. godine predsjedniku Sabora SR Hrvatske i predsjedniku Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske, te Predsjedništvu SRH, Vijeću udruženog rada IV Sabora, Vijeću općina Sabora, Društveno-političkom vijeću Sabora, Republičkom komitetu za energetiku Hrvatske, Republičkom komitetu za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatske, Republičkom komitetu za vodoprivredu Hrvatske, Privrednoj komori SRH, Zajednici elektroprivrede Hrvatske, PZ šumarstva i prerada drva »Exportdrvo« Zagreb, Izvršnom odboru ZO Osijek, PK Si B Osijek, »Elektroslavoniji « Osijek, VRO »Drava-Dunav« Osijek, ali do danas nismo od nikoga dobili odgovor niti nas je itko o ovoj temi pozvao na razgovor, niti smo informirani da se o tom materijalu negdje raspravljalo. Zašto? 6. Zahtjeva se da se ubuduće na sve rasprave u vezi vodnih stepenica donjeg toka Drave pozivaju predstavnici svih zainteresiranih društvenih i privrednih subjekata. Stiče se dojam da se ti subjekti namjerno na pozivaju. 7. Predlažemo da se izvrši revizija članova koordinacijskih odbora te da se uključe predstavnici svih zainteresiranih društvenih i privrednih subjekata. 8. Inzistiramo na izradi konačne studije utjecaja VS na okolinu u čemu će sudjelovati stručnjaci Šumarskog fakulteta iz Zagreba, a kako je navedeno u Informaciji o realizaciji Programa Drave (svibanj 1989. godine strana 8, zadnji pasoš). Takav zadatak koliko smo informirani, nisu dobili niti stručnjaci Šumarskog fakulteta, a niti drugi. Pitanje VS Osijek i na 31,1 rkm i na presjeku 56 rkm ne mijenjaju, bez obzira na bilo koji od ova dva presjeka, problem sakupljanja zaobalnih voda, tj. sabirnog kanala koji će ići od Virovitice do ispod brane VS Osijek kao i brane VS Donji Miholjac, već je problem da će velike vode izazvane prolomima oblaka u području Papuka i Krndije, te naglog topljenja snijega izazvati potapanje nizinskih šuma na područjima općine P. Slatina, Orahovica, Našice, D. Miholjac i Valpovo. Naime, retencije za te velike vode se u sadašnjem projektu predviđaju u postojećim šumskim kompleksima. Tako bi direktno bilo ugroženo preko 3.000 ha hrastovih i jasenovih šuma u okviru predviđenih retencija, to bi izazvalo promjenu režima podzemnih voda na površini cea 24.000 ha što će sigurno izazvati promjene u tom eko sistemu i direktno ugroziti ove šume. Jedino rješenje ovog problema je izgradnja, u projektu najavljenih cea 30 retencija, u brdskim područjima, koje bi zaustavile vode u kritičnom momentu. U projektu je predviđena izgradnja sabirnog kanala koji bi prolazio kroz šumske komplekse od P. Slatine do Petrijevaca, a zbog njegove potrebne veličine, na toj trasi bi se morala posjeći vrlo kvalitetna i vrijedna šuma. Zbog toga je potrebno izvršiti reviziju ovih projekata, predvidjeti izgradnju brdskih retencija i odrediti trasu kanala koji će maksimalno sakupljati i normalne vode van kompleksa. I ako će i tada postojati utjecaj na visini nivoa podzemnih voda, on će biti znatno manji i neće katastrofalno ugrožavati postojeće šumske komplekse. 9. Nije nam jasno radi čega investitori uporno troše sredstva na rješavanje zaštite »Kombinata Belišće« s pregradnog profila VS 31,1 rkm, a ne prihvaćaju zaključak Vijeća općina Sabora od 26. 10. 1989. godine i ne prilaze izradi Studije s pregradnog profila 56 rkm. Možda bi ta komparativna studija pokazala da uopće nema potrebe štititi »Kombinat Belišće« ako bi profil na 56 rkm bio povoljniji. 10. Začuđuje nas izjava Alojza Čepla, zamjenika direktora »Elektroslavonije« Osijek (objavljena 22. I. 1990. godine u »Vjesniku«), kada doslovno kaže »Bez obzira na sve proteste koji stižu iz općina Valpovo i Beli Manastir, mi u taj projekt idemo«. U čije ime to drug Čepl izjavljuje? 11. Organizirati sastanak s delegatima Vijeća Sabora SR Hrvatske s područja P. Slatina, Našice, D. Miholjac, Valpovo, Osijek, B. Manastir i Đakovo, te ih upoznati o ovoj prolematici. 12. Dogovoriti sastanak ovog Odbora s dijelom Koordinacijskog odbora »Programa višenamjenskog korištenja rijeke Drave«. Sastanak dogovoriti i odrediti termin sa drugom Brankom Zibar, predsjednikom Koordinacijskog odbora«. 222 |