DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 91 <-- 91 --> PDF |
ozbiljni seniori, pritisnuti godinama i popratnim pojavama. U međuvremenu se svako opredjeljivao prema svojim sklonostima i sposobnostima, te stjecaju prilika i okolnosti. Kroz to vrijeme stečena su dragocjena iskustva, bilo usavršavanjem, bilo kroz dugotrajni i mukotrpni napor u struci i izvan nje. Nabijeni znanjem i zrelim pogledima zaslužuju ljudsko poštovanje. Bila je to dakle ratna i poratna mlada generacija, koju su ratni vihori prorijedili ili izranjavali njihovu dušu. U prvim poslijeratnim godinama svoj entuzijazam, svoje sposobnosti i stručno znanje uložila je u obnovu ratom opustošene domovine. I u proklamiranom miru vođene su prave bitke za izvršenje planova i zadataka u njima. Svako radno mjesto, svako radilište naličilo je svojevrsnom borilištu. Radilo se neumorno, takorekuć danonoćno. Nije se marilo za odnos propisanog i besplatno izvršenog radnog vremena. Posvuda se vijorila zastava: »Dok traje obnova nema odmora«. Uspjesi nisu izostajali, što je jamčilo bolji život i ljepšu budućnost (starost). Djelujući u takovim okolnostima, učesnici su postali umorni, otišli u zasluženu mirovinu, ali i prikraćeni na raznorazne načine. Činjenica je, da se je u ono vrijeme radilo i živilo u prilično složenim uslovima. Od prisutne politike i politikantstva nije mogla biti pošteđena ni šumarska struka, uključivo i drvnoindustrijsku u kojoj je djelovao jedan dio šumarskih kadrova. Ova pojava inficirala je struku i neke njezine pripadnike. Zaraza se uvukla u sve pore privatnog i javnog života. Bolest se ispoljavala kroz omalovažavanje požrtvovnosti, nerazumijevanje, nepriznavanje odanosti, sposobnosti i stručnog znanja. Uz neprestano osobno dokazivanje nisu izostali posrtaji i padovi, koji su uzrokovali svojevrsno ranjavanje. Bilo je zbrke u pogledu gospodarskog i produktivnog djelovanja, premda je šumarska struka sa svojim proizvodima bila garancija prosperiteta. Uključeni u opće društvenu neefikasnost i rasipništvo, učesnici su opet ostali prikraćeni u pogledu standarda, koji im omogućuje mukotrpno zaslužena mirovina. Pri koncu životne dobi, kao visokoškolovani stručnjaci na upite pokunjeni odgovaraju: Gdje si bio? Nigdje! Što si uradio? Ništa! Međutim, pored sumornih zbivanja, mora se priznati da je bilo i onih, koji zaslužuju posebnu pažnju. Jedan od takovih je poželjno i ovdje navesti. Zahvaljujući sprezi dvojice ovdje prisutnih slavljenika: F. Knebl (sekretar za šumarstvo SRH) i I. Klepac (dekan Šumarskog fakulteta) oživotvorili su zalaganjem profesora i asistenata ideju da Šumarski fakultet dobije na upravljanje i korišćenje ogledne šumske površine koje služe za praktičnu obuku novih šumarskih stručnjaka. To su površine reprezentativnih ekotipova u našem šumarstvu: za hrast u Lipovljanima, bukvu u Slav. Požegi, za jelu u Gorskom Kotaru — Zalesina i za crniku na otoku Rabu. Zahvaljujući ovoj činjenici, po svoj prilici je i ovo slavlje poprimilo nešto drugačiji sadržaj. Pri tome se ne može izostaviti činjenicu, da je upravo istoga dana i naša »Alma mater« slavila svoju 320-tu obljetnicu svoga postojanja. Na kraju prisutni slavljenici žele i ovim putem javno izraziti inicijatorima i svim organizatorima za ovako lijepu proslavu 50-godišnjice apsolviranja — veliku hvalu! Ivan Oštrić dipl. ing. šum. |