DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 89     <-- 89 -->        PDF

SUSRET GENERACIJE APSOLVENATA ŠUMARA 1939. GODINE


Vrlo ugodno iznenađenje priredio je Šumarski fakultet u Zagrebu svojim bivšim
studentima, oodnosno apsolventima 1938/39. godine, kada su primili pismo
Dekanata Fakulteta, potpisano po dekanu prof. dr. Zdenku Pavlinu i direktoru,
dip], ing. Ivi Kneževiću, kojim ih se poziva i moli da 19. listopada 1989. godine dođu
u 11 sati u Vijećnicu Šumarskog fakulteta radi proslave 50-te obljetnice apsolviranja.


Posebnom brižljivošću i naporom su prikupljeni podaci i adrese potencijalnih
slavljenika. Od evidentiranih 28 apsolvenata, pozivu se odazvalo svega 15. Od tih
15 su izostala 4 zbog vlastite ili obiteljske bolesti. Ostalima je boravište nepoznato,
ili su se zauvijek rastali sa strukom i svijetom, ili su ih poharali ratni vihori.


Prisutni su bili: F. Knebl (general iz NOB-e i svojevremeni sekretar šumarstva
NRH), D. Klepac i Z. Tomašegović (doktori znanosti i profesori na Šumarskom
fakultetu), U. Crljenica, J. Lipovšćak, B. Maćešić, I. Oštrić, U. Rikati, A. Tiljak, B.
Tkalčić, V. Živković (poznati rukovodioci i aktivni djelatnici u šumarskoj operativi).




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 90     <-- 90 -->        PDF

U vijećnici Šumarskog fakulteta slavljenike je primio i pozdravio prodekan
prof. Šime Meštrović, ispričavši direktora ing. Ivu Kneževića, koji je izostao zbog
tragedije sina (poginuo u prometnoj nesreći). Tom prilikom su upoznati sa današnjom
organizacijom i uslovima rada na Fakultetu, koji su zadovoljavajući, jer je
stanje povoljnije nego li kod nekih drugih fakulteta, koji svi ourizacijom prosto
razbijeni. Povoljnim prilikama doprinosi i razumijevanje struke, odnosno šumarstva,
pri čemu zaostaje drvna industrija. Poslije kraćeg razgovora slavljenici su
(bez Maćešića — radi zauzetosti i Tiljka — radi zdravstvenog stanja) kao gosti
Fakulteta, u pratnji asistenta iz uređivanja šuma dra Radovana Križanca, autobusom
krenuli put Gorskog Kotara u fakultetsku Šumariju Zalesina.


U Zalesini su goste dočekali ing. Robert Crnković, sadašnji predsjednik Izvršnog
vijeća općine Delnice i ing. Branko Lipovac, direktor OOUR-a za iskorišćivanje
u Tršću. Sutradan su ljubazni domaćini goste upoznali sa stanjem i razvojem
šumarstva Gorskog Kotara pri čemu se uočava potreba proširenja djelatnosti. Obzirom
na prirodne ljepote Gorskog Kotara i privlačnu atraktivnost pojedinih predjela
te čistoću zraka, već je izvršeno proširenje djelatnosti u pravcu turizma i
ugostiteljstva. Gosti su imali prilike upoznati vrlo lijepo uređen ugostiteljski objekt
»Lovački dom« povrh Delnica. Potom je obiđen jedinstveni spomenik prirode
u šumskom predjelu Golubinjak. Šteta je i gubitak da si takav ugođaj ne mogu
priuštiti turistički putnici i ostali prolaznici kroz ove divne predjele Gorskog Kotara,
koje je u to vrijeme još više uljepšala jesenska raznobojnost lišća, predočavajući
raskoš šumskog drveća i grmlja. Jedinstvenost čine kamene gromađe —
blokovi, koji se u gustoj jelovoj šumi uzdižu okomiti iznad okolnog terena i natječu
se visinom jelovih stabala. Da je riječ o istinskoj prirodnoj ljepoti potvrđuje i
činjenica, da je upravo na tom mjestu, na pročelju jedne gromade, prije 64 godine,
tj. 1925-te ondašnji »Hrvatski Sokol« uklesao mramornu ploču u spomen 1.000-tc
obljetnice hrvatskog kraljevstva, htijući simbolično ukazati da je i tu kutak »Lijepe
naše domovine«.


Zatim su gosti imali prilike upoznati moderno postrojenje podignuto na zgarištu
bivše pilane u Gerovu. U ovom postrojenju elektronskim uređajem obavlja
se prikrajanje i koranje oblovine budući je koranje postalo problematično uslijed
prevelikog napora za ljudski organizam. U Tršću je viđena vrlo lijepo uređena poslovna
zgrada Šumarije na čijoj uređenosti i funkcionalnosti bi mogli zavidjeti kolege
iz tobož bogatijih regija. Direktor Lipovac je goste upoznao sa svojim štabom
stručnjaka, koji uvijek i svugdje reprezentiraju struku stilskim načinom odijevanja
ili nošenja obaveznih radnih odijela. Traperice se mogu koristiti van posla,
tj. u slobodno vrijeme. U nevezanom razgovoru je predstavljena prometna razvijenost
ovga šumskog područja, koja ne zaostaje u tom pogledu iza onih u Sloveniji,
pa čak niti u Evropi. Na 1000 ha šumskih površina izgrađeno je 18,8 km makadamskih,
22 km asfaltnih, te 33 km internih ili gospodarskih prometnica. Srednja
udaljenost privlačenja drvnih sortimenata iznosi oko 320 metara zahvaljujući
izgrađenim vlakama.


Učinjen je posjet i sjemenskoj sastojini jele u šumskom predjelu »Rudnik«,
kojom prilikom je data primjedba prof. Klepca, da smo u sjemenarstvu u velikom
zakašnjenju, jer nemamo posebne organizacije koja bi se na suvremeni način bavila
sjemenarstvom, poput one u Mengešu ili još boljih u svijetu.


A sada nekoliko riječi o slavljenicima, o generaciji koja je prije 50 godina slovila
kao skup nadobudnih i poletnih mladića šumarske struke. Danas su to tihi i


200




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 91     <-- 91 -->        PDF

ozbiljni seniori, pritisnuti godinama i popratnim pojavama. U međuvremenu se
svako opredjeljivao prema svojim sklonostima i sposobnostima, te stjecaju prilika
i okolnosti. Kroz to vrijeme stečena su dragocjena iskustva, bilo usavršavanjem,
bilo kroz dugotrajni i mukotrpni napor u struci i izvan nje. Nabijeni znanjem i
zrelim pogledima zaslužuju ljudsko poštovanje. Bila je to dakle ratna i poratna
mlada generacija, koju su ratni vihori prorijedili ili izranjavali njihovu dušu. U
prvim poslijeratnim godinama svoj entuzijazam, svoje sposobnosti i stručno znanje
uložila je u obnovu ratom opustošene domovine. I u proklamiranom miru vođene
su prave bitke za izvršenje planova i zadataka u njima. Svako radno mjesto,
svako radilište naličilo je svojevrsnom borilištu. Radilo se neumorno, takorekuć
danonoćno. Nije se marilo za odnos propisanog i besplatno izvršenog radnog vremena.
Posvuda se vijorila zastava: »Dok traje obnova nema odmora«. Uspjesi nisu
izostajali, što je jamčilo bolji život i ljepšu budućnost (starost). Djelujući u takovim
okolnostima, učesnici su postali umorni, otišli u zasluženu mirovinu, ali i prikraćeni
na raznorazne načine.


Činjenica je, da se je u ono vrijeme radilo i živilo u prilično složenim uslovima.
Od prisutne politike i politikantstva nije mogla biti pošteđena ni šumarska
struka, uključivo i drvnoindustrijsku u kojoj je djelovao jedan dio šumarskih kadrova.
Ova pojava inficirala je struku i neke njezine pripadnike. Zaraza se uvukla
u sve pore privatnog i javnog života. Bolest se ispoljavala kroz omalovažavanje
požrtvovnosti, nerazumijevanje, nepriznavanje odanosti, sposobnosti i stručnog znanja.
Uz neprestano osobno dokazivanje nisu izostali posrtaji i padovi, koji su uzrokovali
svojevrsno ranjavanje. Bilo je zbrke u pogledu gospodarskog i produktivnog
djelovanja, premda je šumarska struka sa svojim proizvodima bila garancija
prosperiteta. Uključeni u opće društvenu neefikasnost i rasipništvo, učesnici su
opet ostali prikraćeni u pogledu standarda, koji im omogućuje mukotrpno zaslužena
mirovina. Pri koncu životne dobi, kao visokoškolovani stručnjaci na upite
pokunjeni odgovaraju: Gdje si bio? Nigdje! Što si uradio? Ništa!


Međutim, pored sumornih zbivanja, mora se priznati da je bilo i onih, koji
zaslužuju posebnu pažnju. Jedan od takovih je poželjno i ovdje navesti. Zahvaljujući
sprezi dvojice ovdje prisutnih slavljenika: F. Knebl (sekretar za šumarstvo
SRH) i I. Klepac (dekan Šumarskog fakulteta) oživotvorili su zalaganjem profesora
i asistenata ideju da Šumarski fakultet dobije na upravljanje i korišćenje ogledne
šumske površine koje služe za praktičnu obuku novih šumarskih stručnjaka.
To su površine reprezentativnih ekotipova u našem šumarstvu: za hrast u Lipovljanima,
bukvu u Slav. Požegi, za jelu u Gorskom Kotaru — Zalesina i za crniku na
otoku Rabu. Zahvaljujući ovoj činjenici, po svoj prilici je i ovo slavlje poprimilo
nešto drugačiji sadržaj. Pri tome se ne može izostaviti činjenicu, da je upravo
istoga dana i naša »Alma mater« slavila svoju 320-tu obljetnicu svoga postojanja.


Na kraju prisutni slavljenici žele i ovim putem javno izraziti inicijatorima i
svim organizatorima za ovako lijepu proslavu 50-godišnjice apsolviranja — veliku
hvalu!


Ivan Oštrić
dipl. ing. šum.