DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 86 <-- 86 --> PDF |
taj Laudonov gaj, a izvire nedaleko Bunića. Za žege usred leta presahne ta jaruga, al dotle je poijanam štete počinila, jer ta voda neima pravoga korita niti odtoka, a kadšto poplavljuje baš cielu dolinu. Ovo bi zemljište morali strukovnjaci, naročito kulturni mjernik izpitati, te shodni predlog staviti, kako bi se občuvalo i osiguralo od dalnjih nepogoda. U Buniću razgledali smo jošte spomen-crkvu generala Laudona, koju je njemu u slavu dala prije 25 godina sagraditi krajiška vlada. Iz Bunića pošli smo preko Kule i Osika pa ravninom ličkom prispjeli u Gospić oko 9 sati u večer.« Daljnje zabilješke o Laudonovom gaju nalazimo u jednom manjem članku pod naslovom »Podizanje vrbe, topole i bora na pješčanicama« također u Šumarskom listu iz godine 1889. na stranicama 193. i 194. Članak je signiran sa »Za urednika V.R-č-.« I ovdje citiramo samo ono što se odnosi na Laudonov gaj. »Takve pješčanice vidimo mi u kotlini Krbave, imenito na tlu, na kojemu stoji njekad glasoviti »Laudonov gaj«, te je tlo okolice tog gaja — poimence dio doline od Salamunića poprieko do blizu Debela brda — tim gibućim ili plivajućim pieskom posuto. Sitan piesak uz rečeni gaj drži se još samo tim, što mu gaj daje njeku čvrstoću. Po kazivanju Buničana našao je glasoviti vojskovođa Laudon ovdje samo šikaru koja je pjeskovito tlo vezala, te je djelomičnim krčenjem šikarja zagajio »Laudonov gaj«, razsadiv mu samo predstraže borovim stabarjem, od kojega se i danas samo panjevi vide. Rečena šikara ili današnji gaj imao je biti za to, da veže tlo i da čuva susjedne poljane od letećeg pieska. Tu zadaću gaj podpuno ne vrši, jer je sad vrlo riedak i jako prosječen, a mjestimice posve poharan od nevaljane ruke. Poharom tog gaja pretvorio se je veći dio šumišta u pravo pravcato stovarište letećeg pieska. Taj leteći piesak, uzvitlan vjetrom i zasipav susjedne poljane prama Debelom brdu, pokrio je već 100 do 150 rali pitomine, te je ondje posve uništio svaku ogoju i sav taj predjel predstavlja sliku Sahare u malom. Kad se vjetar diže, onda taj razvrućeni piesak leti u gustih oblacih sve dalje tako, da on pače čak do sela Bunića zrak pokvari, a nestane li »Laudonovog gaja «, onda bi mogla zaprietiti pogibelj cieloj okolici na daleko, buduć će smetovi od letećeg pieska sav predjel zasipati, čim se jednoć u velike u gibanje stavi. Ali onda je i kulturi u sjevernom dielu krbavske doline odzvonilo.« Susretljivošću ing. Ivana Š u b a r i ć a, dipl. ing. iz Šumskog gospodarstva »Lika« Gospić, dobio sam fotokopiju jedne notice iz Oesterreichische Forst-Zeitung od 27. ožujka 1891. slijedećeg sadržaja: »LAUDONOVA ZAŠTITNA ŠUMA U KRBAVI U HRVATSKOJ. Ta zaštitna šuma, osnovana na Granici nakon ratova s turskom vojskom a nazvana u čast Laudona njegovim imenom, treba da zadržava ogromne količine pijeska u Krbavi da bi se zaštitili plodni dijelovi. Laudonova zaštitna šuma obrasla je hrastom, bukvom, oomorikom i borom i strogo je čuvana od šumokradica za vrijeme vojne Krajine. Otkako je, međutim, ta zaštitna šuma prešla na upravu civilnoog stanovništva, zauzela je devastacija od strane stanovništva Korenice i Udbine ogromne dimenzije. Ispostavilo se da su i sami čuvari šume pomagali šumsku krađu; ti su u više navrata odstranjivani i postavljani su novi pouzdani čuvari. Po naređenju više vlasti iz Ogulina čitava je šuma oivičena dubokim jarkom koji je trebao predstavljati zapreku šumokradicama na iznošenju drva iz šume, i time pružiti nadu da se ta šuma sačuva od devastacije.« |