DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 85 <-- 85 --> PDF |
LAUDONOV GAJ Laudonov gaj nalazi se kod mjesta Bunić desno od ceste T. Korenica—Udbina u Krbavskom polju. Ta šumskogospodarska jedinica ima 408,49 hektara površine ne računajući tri privatne enklave koje se nalaze u okviru Laudonovog gaja. U želji da se postanak tog gaja izvuče iz starih arhiva pronašlo se do sada slijedeće. U Šumarskom listu iz god. 1886. na stranicama od 506. do 523. nalazi se »Izvještaj o poučnom putovanju po ličko-otočkom okružju i Primorju«. Izvještaj je napisao profesor Šumarske srednje škole u Križevcima Vladimir Kiseljak . Na tom putovanju (ekskurziji rekli bismo danas) bilo je 12 »slušatelja šumarstva«. Citiramo ovdje samo ono što se odnosi na Laudonov gaj. »Dne 8. lipnja oprostismo se u Korenici najliepše sa gosp. nadšumarom Ada mekom , hvalismo Koreničanom na srdačnom dočeku, pa hajde sad kolima dalje put Bunića u Laudonov gaj, odavle opet isti dan jošte kroz Kulu i Osik u Gospić. Laudonov gaj u krbavskoj dolini nedaleko Bunića nosi ime od slavnog generala L a u d o n a, koji ga je, bivši još kapetanom u Krajini, oko 1750 godine zasadio. Taj gaj zaprema 400 jutara, te je čisti hrastik, zasađen u obliku postavljene i spremne vojske; tu je prednji odjel predstavljajući straže, zatim je savezna poveća šuma, a to bi značilo jezgru vojske, napokon dođe u stanovitoj udaljenosti u nekom redu opet hrašće , kao posliednji odjel. Vidi se ukus i strogi red vojnički, koji je tada valjao i za šume. Žalibože, da tomu danas nije tako, taj je gaj segregacijom pripao imovnoj obćini otočkoj, te strada od silne krađe, navale ljudih i marve. Za primjer neka bude napomenuto, da je samo lanjske godine bilo 758 prijavnica vrhu šumskih krađa po lugaru odkritih, a da je u istinu preko 1000 komada hrastovih stabala ukradjeno. Po naravi lagano sipko i pjeskovito tlo, tako rekuć čista pjeskulja, preobrati se haranjem šuma u pravu pustoš, tako je dobra polovina te površine dakle 200 jutara gola pješčara iliti pržina, kako ju narod zove, te na kojoj za žege ni slamka ni travka nestoji. Za bure uzvitla opet vjetar taj sitan pješak melj tako jako, da ga raznaša po krbavskoj dolini, da sve do Korenice na 13 kilom, daljine. U oči velike te pogibelji, koja prieti Krbavskoj inače plodnoj i marljivo obrađenoj dolini, širenjem i povećanjem te pješčare, moralo bi se najozbiljnije nastojati, i to što skorije, da se zasadi prikladnim biljem. Za takova je pusta i pjeskovita mjesta bezuvjetno za prvo nasađivanje crni bor najprikladniji. To dokazuju doduše u neznatnom obsegu izvedeni nasadi sa crnim borom tik Laudonova gaja, te je država jošte prije segregacije počela nasaditi i vezati ono tlo, pa da se je to nastavljalo, bilo bi i uspjeha, da neima potežkoća, koje priete kulturam od ljudi i marve. Imade i drugih srestva, kojimi se takovo tlo dade vezati i popraviti, nu timi odredbami nesmiju oklievati oni, kojh se tiče. — Drugu nepriliku prouzrokuje u toj dolini neka voda, zvana »Velika jaruga«, koja sa sjeverne strane obkoljuje 195 |