DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 83 <-- 83 --> PDF |
nje valja naglasiti, da se rezultati ankete »temelje na subjektivnim procjenama ispitanika«. Koliko su odgovori na ovo pitanje realni neka posluže odgovori jedne ankete koje sam svojedobno proveo u jednom razredu splitske Šumarske škole. Naime, zatražio sam, anonimne ocjene za pojedine nastavnike. Rezultat je bio, da su ocjene o pojedinim nastavnicima bile realne tj. odgovarale su vrijednosti pojedinih nastavnika, a svaki je nastavnik sigurno sebe ocjenjivao bar dobrom ako ne i najboljom ocjenom. Na pitanje o zadovoljstvu s osobnim dohotkom, 35:l/o anketiranih odgovorilo je, da je nezadovoljno, li ovoj radnji dan je samo taj podatak, ali ne i razlozi nezadovoljstva, da li su objektivni (ograničene financijske mogućnosti radne organizacije) ili subjektivni tj. da anketirani ne dobiva osobni dohodak prema svome radu. Koliko odgovor na to pitanje može biti subjektivan dokazom je i primjer iz jedne republičke ustanove. Naime, u toj ustanovi početnici su ubrzo tražili da budu izjednačeni u osobnom dohotku s radnicima i s preko 20 godina rada u struci, dakle sa iskusnim radnicima na poslovima te ustanove. Autori su potražili odgovor i na pitanje »stimulacije usavršavanja u struci te stimulacija inovacija i racionalizacija« (str. 293). Tu bi trebalo lučiti stimulaciju za usavršavanje u struci od stimulacije za inovacije i racionalizaciju. Ne samo u šumarstvu, nego u svim djelatnostima. Zar usavršavanje u struci nije osnovni zakon svakog radnika, a osobito onih s visokom stručnom spremom, za one koji su svršili fakultet? Tko tako ne shvaća vlastito usavršavanje jednak je onom studentu medicine od prije pedesetak godina, koji mi je rekao, da toliko ulažem u trgovinu koliko u studij (tj. troškovi stanovanja, prehrane i dr.) bolje bi rni se isplatilo, nego studij. Možda bi se to i ostvarilo, ali bi se moglo dogoditi da u trgovini i ne uspije. A jednom fakultetsko znanje ostaje trajno, a liječničko uživa i posebni status u društvu. Uostalom, onaj koji se usavršava samo radi stimulacije i da usavršavanjem postigne stanoviti status nerijetko prestaje čak i s jednostavnim informiranjem o novitetima u struci. Zar je u prijašnja vremena postojala takva stimulacija a ljudi su svoje znanje »usavršavali«, što uz ostalo dokazuje i činjenica, da su najmanje 703/c članaka u Šumarskom listu napisali šumari iz operative? Zato se nisu dobivali nikakvi viši platežni razredi (veći osobni dohodak) i autor je bio zadovoljan što je nešto doprineo svojoj struci. Punovrijedni rezultati ove ankete mogli bi se dobiti samo da su anketirani ocijenjeni i s druge strane. To se moglo provesti, da anonimnost anketiranih ne bude otkrivena. Trebalo je zatražiti od rukovodioca i starijih mišljenje o »vrijednosti « zaposlenih i u jednom šumaru iskazati objektivnost odgovora anketiranih. I ne samo pretpostavljenih nego i »nižih«, kojih bi ocjene bile realne, kako sam već naprijed rekao s lugarom Radićem te s učenicima Šumarske škole. Na adresu onih anketiranih koji »u svom radu primjenjuju samo pola znanja koje su stekli u školovanju« (str. 294), pa je prema njima i studij šumarstva preopširan. I ja sam čuo od nekih, npr., da nikad nisu radili u taksaciji i da im je znanje iz uređivanja šuma zapravo nepotrebno, da ga nisu trebali ni studirati. Međutim takvi nisu svjesni, da i s uređivanjem šuma kao i drugim disciplinama koje se moraju svladati na fakultetu dobivaju cjelokupnost šumarskog stručnjaka. Uostalom, malo je apsolvenata koji već znaju, gdje će u budućnosti raditi. Kako će, npr., onaj koji se zaposlio na području hrastovih šuma razumjeti problematiku prebornih šuma četinjača ili problematiku šumarstva na kraškom području ako nije o tome tijekom studija stekao bar osnovna znanja i spoznaje? U Sjedinjenim sjeveroameričkim državama pored državnih ima, da ih tako nazovemo, i regionalnih šumarskih fakulteta, ali u saveznu službu, pa i u nacionalne parkove, može biti primljen samo onaj s državnog šumarskog fakulteta, jer regionalni šumarski fakulteti ne osiguravaju sveobuhvatno znanje šumarske struke. Primijenivši to za naše uvjete sveobuhvatni studij šumarstva je potreban za one, koji će s vremenom doći na dužnosti u »najvišim« tj. republičkim ustanovama od šumarskih do onih za planiranje ili zaštitu prirode. 2. U jednom drugom radu2 Anđelka Šajkovi ć navodi, da ne kažem tvrdi, kako »više od polovine visokostručnih kadrova se ni na koji način nije usavrša2 Anđelka Šajković: Stručno usavršavanje i inventivni rad visokostručnog kadra u šumarstvu SR Hrvatske. Šumarski list CX (1986), br. 5—6, str. 189—197. 193 |