DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 82     <-- 82 -->        PDF

OSVRTI


O OBRAZOVANOSTI I UFOSLENOSTI VISOKOSTRUČNIH
ŠUMARSKIH STRUČNJAKA NA ODGOVARAJUĆIM POSLOVIMA


1. Osnivanjem Kabineta za marksizam, socijalizam i samoupravljanje na Šumarskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu omogućeno je i sistematsko istraživanje
o radnicima radnih organizacija šumarstva i industrije prerade drva. Rezultat o
jednom od tih istraživanja, »stupanj angažiranosti visokoslručnih kadrova na
stručnim poslovima u šumarstvu SR Hrvatske« pod istim naslovom objavljen je
u Glasniku za šumske pokuse, Posebno izdanje kuj. 3. od autora Josipa Bisku pa,
Branka Ranogajca, Anđelke Šajković i Vlade Terzina. U već
objavljenom prikazu ove knjige1 navedeno je, da prikazane rezultate ove rasprave
»treba posebno obraditi«, što je i predmet ovog Osvrta.
Istraživanja o stupnju angažiranosti visokostručnih kadrova na stručnim poslovima
u šumarstvu SR Hrvatske navedeni Kabinet proveo je u suradnji s Odjelom
za razvoj Radne organizacije šumarstva (ROŠ) »Slavonska šuma« polazeći
od hipoteze, kako navode autori (str. 288), »da stručnjaci nisu adekvatno korišteni
ni stimulirani za kreativni rad (što) bi značilo da postoje znatne unutarnje
rezerve stručnog i kreativnog potencijala u šumarstvu SR Hrvatske«.


Rezultate istraživanja autori temelje na osnovu odgovora na pitanja upućenih
250-orici visokostručnih kadrova u svim šumskim gospodarstvima u Hrvatskoj
s radnim stazom od 0 do 40 godina. Najmanji udio bio je onih s radnim stazom
od 16 do 20 godina (12,8´Vn svih anketiranih) a najviše sa stazom od 20 do 40
godina (32,7%).


Kako i sami autori naglašuju, u anketi je sudjelovao relativno visok udio
stručnjaka (20%) s radnim stazom do pet godina, tj. početnika. Stoga je trebalo
u razmatranju ankete razdvojiti odgovore ovih 2&U, anketiranih od onih 80V» s
većim iskustvom bilo početnim (od 6 do 10 godina — 16,2%) bilo s dužim radom.
Na taj način bila bi točnija slika o zaposlenosti na pojedinim kategorijama poslova,
koje su autori podijelili u četiri skupine: 1) stručno-profesionalne, 2) organizacijske,
3) administrativno-tehničke i 4) društveno-političke. Visok udio administrativno-
tehničkih poslova za koje je dovoljna srednja stručna sprema, pa
i niža (otprema pošte npr.) kod početnika ni u kom slučaju nije izgubljeno vrijeme,
jer će mu stečeno iskustvo na tim poslovima dobro poslužiti kasnije, osobito
kao rukovodiocu. Kao rukovodiocu da ocijeni, kako se radi na tim poslovima
a i svim drugima ako dođu u priliku da vrednuju taj rad ili kao članovi disciplinske
komisije. Uostalom svojedobno je, u pravilu, početnik — činovnički pripravnik
u Direkciji šuma počeo s radom u kancelu (na primanju, urudžbiranju
i otpremi pošte i dr.), nastavio u knjigovodstvu i računovodstvu i tada nakon
toga nastavio sa šumarskim poslovima. Dakako, da to upoznavanje s mehanizmom
rada ustanove (što vrijedi i za poduzeće) nije bilo dugog trajanja, ali se
smatralo nužnim i korisnim u budućem samostalnom radu.


Teško je shvatljivo, ako ne i neshvatljivo, da autori za organizacioni rad
(autori su ga povezali kao administrativno-organizacioni) smatraju »visokostručni
kadar nije adekvatno iskorišten«, jer je u anketi iskazan s 27% ukupnog radnog
vremena? Ta dobra organizacija rada jedna je od bitnih uslova uspješnog djelovanja
ne samo privredne nego svake, pa i znanstvene, organizacije. Taj rad osjećaju,
a i ocjenjuju svi radnici, pa i oni s najnižom stručnom spremom. To ocjenjivanje
toliko je oštro, da »niže« osoblje, kako mi je to zorno rekao svojedobno
tada već stariji lugar, Ilija Radić s Klisa, da se svaki novi pretpostavljeni »ispita,
da li ćemo mi njega ili će on nas slušati.«


Jedno od pitanja u anketi bilo je; »Da li ste zadovoljni startnim osobnim dohotkom
i svojim položajem u raspodjeli?« Prije komentara odgovora na ovo pita


1 U Šumarskom listu br. 9—10/1988.