DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 77 <-- 77 --> PDF |
prirasno prihodnih tablica koje su stajale na raspolaganju stručnjacima i provjeravanja pomoću Klepčev e formule za etata međuprihoda. Ovakav način utvrđivanja etata međuprihoda moguć je u uvjetima približno normalnih sastojina. Ako je pak u nekoj sastojini utvrđen broj stabala za glavne vrste drveća koji je niži od podataka iz prirasno prihodnih tablica, u tom se slučaju proreda svodi na minimum usmjerena na sanitarnu sječu, odnosno, izuzetno na prorjeđivanje pojedinih grupa, koje su normalnog obrasta i sklopa za tu dob. U poslijeratnom razdoblju su se problematikom rasta i prirasta, te načinom utvrđivanja etata međuprihoda bavili mnogi znanstveni radnici (K1 epac, Dekanić, Hren, Cestar, Pranjić, Kovačić i dr.). Cilj svih tih znanstvenih istraživanja je bio kako izgospodariti optimalne tipove šuma u našim ekološkim uvjetima, a što znači »izgospodariti optimalni broj stabala i optimalnu drvnu zalihu kojom se u određenoj starosti postiže najveći prirast, kao i kritični broj stabala i kritičnu drvnu masu koja se nalazi na donjoj granici, koju treba zadržati u sastojini da ne dođe do pada proizvodnje « (12). Odgovor na to pitanje, po našem mišljenju samo djelomičan, dobili smo kroz radove Šumarskog instituta Jastrebarsko, čiju ekipu je prilikom istraživanja vodio dr. Cestar , a čiji finalni proizvod su prirasno prihodne tablice (lit. 7). Ove tablice odražavaju mogućnost i optimalnu proizvodnju ako se šumama gospodari kako smo u njima do sada gospodarili, a do kojih su optimalnih stanja svojim istraživačkim radom došli istraživači toga instituta. Svi ti rezultati su ostvareni uz postavljene ciljeve gospodarenja koji su definirani ekonomskom zrelošću naših šuma ili utvrđeni Zakonom o šumama. Nove spoznaje o većim mogućnostima produkcije u našim šumama, započeo je istraživati Dekanić . Ova bi istraživanja svakako trebalo nastaviti pri čemu koristiti i spoznaje do kojih je došao kroz svoja istraživanja dr. Kovači ć koji je istraživao utjecaj distribucije broja stabala na prirast u šumama hrasta lužnjaka. Nažalost ima znanstvenih radnika koji iz određenih podataka, a bez argumenata, izvode pogrešne zaključke. Jedan od takovih je zaključak: »da nije bilo jasno definirano, koliko drvne mase treba u pojedinom dobnom razredu proredom posjeći, te zaključak kako je radi toga došlo i dolazi do utvrđivanja prejakog intenziteta prorjeđivanja u starijim sastojinama hrasta lužnjaka« (vidi lit. 14). Suprotno tom mišljenju Dekani ć je provodio pokuse u sastojinama 90—100 godina starosti sa jakim intenzitetom prorede, mjerenjem utvrdio neznatno smanjenje prirasta i tvrdi: »Pravilnom pripremom sastojina za rcgeneraciju primjenom svijetlih proreda (sječa i do 100°/o prirasta) mi možemo zamijeniti sve faze oplodne sječe za obnovu sastojina« (vidi u lit. 19). Pri tome sklop se samo djelomice prekida i zbog toga ne dolazi do zakorovljenja. Slijedom misli prof. K1 e p c a koji kaže: »Kada se određuje prirast pojedinih sastojina — treba imati pred očima ne samo konkretno stanje nego i dosadašnji način gospodarenja«, naveo bih samo neke od nedaća koje su lužnjakove šume prošle da bi ih mogli promatrati nakon isteka 100 i više godina a to su: 187 |