DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— kvantitativnom i kvalitativnom smanjenju radnog učinka — promjenama u funkciji različitih organa (u fazi umora se povećava energetska potrošnja po jedinici proizvoda) — poremećaju psihomotorne spremnosti što se očituje u slabijoj koordinaciji pokreta, drhtanju, produženom vremenu reagiranja itd. Zbog tih promjena i poremećaja, radnik često postaje nesiguran, nesnalažljiv i nepažljiv, što sve može doživjeti kao lokalizirana bol u organima koji su bili angažirani, kao mlitavost, bezvoljnost ili difuzni osjećaj iscrpljenosti i klonulosti. Doživljaj umora je signal fiziološke neprilagođenosti organizma za rad i kao takav ima veliki značaj jer potiče radnika da uspori tempo rada ili na prekid rada i time ga donekle zaštićuje od opterećenja koje bi moglo izazvati nepopravljive promjene u organizmu. Ukoliko se svakodnevno javlja umor velikog intenziteta, a odmori su nedovoljni da bi se organizam oporavio, dolazi do akumulacije tragova umora tokom godine koji ubrzavaju trošenje organizma i skraćuju radni vijek. Nesumnjivo da je, zbog naprijed navedenih razloga, borba protiv umora jedan od najvažnijih problema psihofiziologije rada. Najdjelotvorniji način za suzbijanje i smanjivanje djelovanja umora je odmor, koji se sastoji u prekidu, usporenju ili promjeni radne aktivnosti, čime organizam ponovo stječe svoju normalnu funkcionalnu sposobnost. lio lo5 TD XI 2. loo s0 1 v Xo \ xs 3 1 -H > V TJ O Qj U (^ o. a 95 «j c H > i -P (0 I—I 0) 9o 12 3 4 5 6 7 8 satovi rada SI. 1. Tipična krivulja teškog tjelesnog rada. Prema Bujaš, Z. (1) 152 |