DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 40     <-- 40 -->        PDF

STARI PRAVOPIS!
IZ ŠUMARSKOG LISTA 1890. GODINE


Sućut psa. Bio sam u lovu polovicom studenoga prošle godine te sam tom
prilikom vidio liep primjer o ljubavi psa naprama svome drugu odnosno naprama
svojoj materi. Bilo je to u šumi Matijevici petrovar. imovne obćine. Nakon više
pogona, što smo ih pokušali, odlučismo učiniti taj dan još jedan posljednji, te se
uputih kući.


Štekću psi a ja stojim na raskršću putova i čekam. Nešto kroz cestu šušti,
a ja čekam znatiželjno, što je; dok ne opazim lovačku kuju, koja se tromo meni
približila i sjela baš na raskršće puta, te sluša štektanje pasa. Ta kuja bila je
skotna.


Nije potrajao ni jedan čas, na jednom se kuja izvrne na ledja, protegne se
nekoliko puta i krepa. Ona je imala i para u lovu psa, njezino štene.


Poslije ovoga slučaja već smo se vraćali kući šumom. Putem opazismo, da su
nam svi psi došli, samo kujinog para nema. Vabili smo i pucali ali sve uzalud.
Svi smo naslućivali: »da nije kod kuje«? Tako morade gazda istog psa ići tražiti
ga, te ga i sbilja nakon poduljeg vabljenja dovabi. Dovede ga drvarskoj kolibi u
šestaru, gdje smo se svi sastali.


Odavde se pas opet iznenadno izgubio, ali sad nismo znali, gdje je. Već se
noć približavala i mi se moradosmo razstati.


Nakon dva dana čujem, da isti pas još nije došao kući. Istom poslije četiri
dana doznam, kako je bilo. Pas je ležao dva dana i dvie noći na sniegu kod mrtve
kuje, te se nije htio od nje udaljiti, dok ga ne savlada glad, te dodje rečenoj drvarskoj
kolibi, gdje su ga drvari upoznali i nahranili, jer su znali, da nam je u lovu
nestao. Kad su ga nahranili, opet je pas otišao u šumu.


Gospodar psa već je držao psa izgubljenim, ali kad je sad čuo, da je u šumi
uputi se upravo na mjesto, gdje je mrtva kuja ležala i tu nadje psa, gdje leži kraj
mrtve. Uhvati psa i odvede ga kući.


Ovdje nije ništa drugo nagonilo psa, da ostane kod mrtve kuje, nego sigurno
neko osjećanje naprama materi, a i ljubav te nagnuće naprama svom lovačkom
drugu, s kojim od mladosti lovi. Ova ljubav nadvladala je onu za kućom, jer tko
zna ne bi li tako pas poginuo od gladi, da ne bijaše u blizini drvarske kolibe.


(Str. 92/93.)


I. — k.