DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 114 <-- 114 --> PDF |
3 metra, za obuhvatiti ga potrebno je pet ljudi, procjena starosti oko 350 godina, sada je na čistini uz povijesni objekt: manastir i crkvu svete Ane. Zapisi o hrastu ne postoje, ali iz povijesnih dokumenata saznajemo da je manastir prilikom najezde Turaka 1542. godine napušten i zaboravljen. Bio je u vlasništvu Pavlina, kojima je taj objekt 1412. godine darovao feudalni plemić Benedikt Nelipić. Turci su protjerani 1688. godine, ali je crkva otkrivena tek 1712. godine u gusto obrasloj šumi, a na oltaru je izrastao brijest debeo ko bure od dva akova. Episkop Nikifor Stefanović — obnovio je tada bliski manastir Pakru — traži i dobije odobrenje vlasti da obnovi kompleks crkve svete Ane. Pavlini se spore, manastir je više puta napušten i obnovljen, te je konačno 1757. g. za vrijeme Marije Terezije odlukom sudbenog stola u Zagrebu manastir ostao u vlasništvu Pavlina, a pravo uživanja ostaje pravoslavnoj crkvi, što je i danas na snazi. Spominje se i da je grof Janković bio posjednik objekata, te je crkvu 1836. godine pretvorio u štalu. Janković je izgubio sudski spor te obnovio objekt i platio odštetu. Povijesna vrijednost crkve sv. Ane je velika zato što je to najvrijednija i dobro sačuvano povijesno zdanje gotičkog stila iz XIV stoljeća u našoj republici. »Rođenje« hrasta se može uklopiti u vrijeme prije otkrivanja manastira 1732. godine, no starost hrasta mogla bi se utvrditi bušenjem Presslerovim svrdlom. Ovaj »biser-hrast« je vrijedan pažnje. Prošle 1989. g. je dobro urodio sjemenom. Svakako ga treba staviti pod zaštitu, ukoliko već nije uklopljen uz manastir, koji je pod zaštitom. Tomek Rudolf, dipl. inž. šum ^M |