DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 100 <-- 100 --> PDF |
O Kozarcu kao književniku govorili su: Matko P e i ć : Šuma u hrvatskoj književnosti slavonske regije od XV. do XIX. stoljeća, Dubravko J e 1 č i ć : Josip Kozarac danas, Nedeljko Mihanović : Strukturalni i idejni aspekti u Kozarčevoj noveli TRI DANA KOD SINA, Miroslav Š i c e 1: Kozarčeva OPRAVA kao model postmodernističke proze, Pavle B 1 a ž e k : Model i aktualnost proze Josipa Kozarca TRI DANA KOD SINA i RODU U POHODE, Stana Vukovac : Sličnosti i razlike u životu i književnom stvaralaštvu Josipa i Ivana Kozarca i Katica Č o r k a 1 o : Psihološke novele Josipa Kozarca. Iz sadržaja vidimo, da je novela »Tri dana kod sina« obrađena od dva autora (N. Mihanovića i P. Blažeka). Međutim vrijedno je i sada zabilježiti, da je tu novelu kao temu uzeo i Lj. Ma r ak o vi c uz tridesetgodišnjicu smrti Josipa Kozarca.* Da prikaže J. Kozarca kao umjetnika s novelom »Tri dana kod sina« Marakovića je potakla činjenica, kako navodi, da je ta novela tri godine prije bila objavljena u jednoj »zbirci odabranih južnoslavenskih novela u njemačkom prijevodu ... a njemačka kritika ju je »otkrila« kao najdragocjeniji i najizabraniji prilog «. Zar su »Mrtvi kapitali«, »Među svjetlom i tminom« te »Živi kapitali« na ovom Znanstvenom skupu zaboravljeni? Zaboravljeni, iako su svojedobno bili poticaj, da mnogi hrvatski maturanti izaberu studij poljoprivrede, kako mi je svojedobno, još 1942. godine, rekao jedan agronom, koji je taj poziv odabrao baš potaknut Kozarčevim romanom »Mrtvi kapitali«. Trebalo je gotovo proći više od pola stoljeća pa da se Kozarčeve »neliterarne« ideje tj. melioracije počele provoditi i da danas s tako melioriziranih površina ubiremo plodove. Iako je ovaj Skup bio bez neposrednog rada o J. Kozarcu kao nacionalnom ekonomu,-* to ipak ovo područje nije posve ispušteno. D. J e 1 i č i ć, naime piše da je ovaj »majstor hrvatskog realizma, koji je svoju sliku stvarnosti, i svoju kritiku naše sredine, polagao na gospodarsku osnovu, kloneći se i krupnih riječi i maglovitog idealizma »bez pokrića« (str. 20.). Također D. Jelčić naglašava da »pripovijesti i romane Josipa Kozarca čitamo danas kao evanđelje rada i međuljudske harmonije« (str. 23.). Kod N. M i hanović a pak čitamo da je »njegov poznati humanitarni idealizam izražen u romanima Mrtvi kapitali i Među svjetlom i tminom« (str. 31.). Još osvrt na tvrdnju K. Č o r k a 1 o, da je Kozarac bio »prognan u najzabitniju zabit Lipovljana«. Doduše Lipovljani su u Kozarčevo vrijeme bili vezani sa svijetom jedino cestom (za odvoz drva koristila se i Sava), ali to ne znači da je za šumara bila »zabit«. Naprotiv, nalazio se u neposrednoj blizini, zapravo okružen, šumama, dakle objektom svog rada. Kozarac je i iskoristio tu stvarnost, da bude » Dr Ljubomir Maraković: Josip Kozarac kao umjetnik. Sum. list, LXV (1941.), br. 8/9. U istom broju, i istim povodom, nalazi se i prikaz dr. Josipa Balena: Josip Kozarac kao stručni pisac te slika Josipa Kozarca i tekst Hrvatskog šumarskog društva i šumarskog lista »Josipu Kozarcu o f.´idesetgodišnjici njegove smrti«. ** O Josipu Kozarcu kao »nacionalnom ekonomu i sociologu u njegovim pripovijetkama« možemo pročitati u knjizi J. Balena Josip Kozarac, koju je izdalo Jugoslavensko šumarsko udruženjze u Zagrebu 1936. godine. |