DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Oblast Alpa. U Alpama se mogu razlikovati 2 područja: niske i visoke Alpe. Područje niskih Alpi (proteže se od 200 do 800 metara nadmorske vi]sine): godišnje oborine prelaze ondje količinu od 1.000 mm. Radi se o prelaznoj klimi između one u dolini rijeke Po i one u planinama, ali klimatske su razlike vrlo velike što ovisi uglavnom o ekspoziciji i reljefu terena. Tlo je laporasto i vapneno. U tom području dominiraju ove vrste drveća: Castanea vesca, Ostrya carpinifolia, Fraxinus ornus, Corylus avelana etc. Na gornjoj granici ovog područja mogu se vidjeti bukove sastojine, kadkada se bukva spušta sa smrekom, arišem i običnim borom čak do nižih obronaka. Na brežuljcima s podlogom morena nalazi se pitomi kesten, bagrem, breza i vrlo često obični bor. Na plodnim flišnim tlima može se naći hrast lužnjak a na vapnenim tlima vrlo su raširene panjače Quercus lanuginosa, Carpinus betulus i Ostrya carpinifolia. Područje visokih Alpi se proteže na nadmorskoj visini višoj od 800 m gdje se oborine kreću od 1.300 do 3.000 mm godišnje. Na zapadnom i cenr tralnom dijelu Alpa dominiraju kristalinične stijene dok su u istočnom dijelu najčešći vapnenci i dolomiti. Na vapnenim i dolomitnim tlima ariS vrlo dobro raste. Crni bor je ograničen na aridna tla. Sastojine bukve bilo čiste, bilo mješovite s jelom zauzimaju niže predjele Alpa gdje su godišnje oborine veće od 1.500 mm. Smreka i ariš su također ovdje prilično zastupljeni. Dolina rijeke Po. U dolini rijeke Po klima je mediteranska s kontinentalnim utjecajem. Godišnje oborine se kreću između 700 i 900 mm. Tlo se sastoji od aluvijalnih i điluvijalnih naslaga, vrlo je plodno pa su šume odavno ustupile mjesto poljoprivrednim kulturama i nasadima topola. Sjeverni Apenini. Klima je različita a ovisi o reljefu terena; godišnje oborine se kreću od 1.300 do 2.000 mm. U donjim dijelovima sjevernih Apenina nalaze se sastojine pitomog kestena i hrastova. U višim predjelima ima šuma bukve i jele. Centralni Apenini. Klima je slična onoj u sjevernim Apeninima no ovdje se jače osjeća utjecaj mora: temperaturne razlike su manje kao i oborine. U nižim dijelovima toga područja od 400 do 800 metara raste pitomi kesten, javori, jasen i Quercus pubescens. Na plodnim tlima može se naći i Quercus robur. Na glinenim tlima visoravni ABRUZZES i SANNIO dobro raste Quercus cerris. U najvišim dijelovima tog područja ima mnogo bukovih šuma s primjesom javora, jasena i lipe. Južni Apenini. U tom području ljeta su toplija a zime blaže nego u prethodnom području. Godišnje oborine se kreću oko 700—900 mm. Ovdje se mogu razlikovati uglavnom 2 zone: zone pitomog kestena do 800 metara nadmorske visine i zone bukve koja dopire tu i tamo čak do 2.000 metara. Pitomi kesten dobro uspijeva na cervnim tlima kao i na tlima koja su nastala rastvorbom vulkanskih stijena. Na eocenskim platoima vrlo je raširen Quercus cerris uz Quercus conferta. Sastojine Quercus pubescens, Acer campestre, Acer monspessulanum, Fraxinus ornus, Ostrya carpinifolia i Vlmus campestris čine prijelaz prema makijama. U višim dijelovima tog područja bilo je nekad mješovitih šuma bukve i jele ali su one svojevremeno posječene i gotovo nestale. I bukove šume su jako iscrpljene i pretvorene u panjače i degradacijske forme. Ipak u Apeninima 88 |