DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 89 <-- 89 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI — PROFESIONAL PAPERS UDK 630*92 (.945) Šum list C´XIV (1990) 87 KAKO SE RAZVIJA ŠUMARSTVO U ITALIJI Forestry in Italy Dušan KLEPAC* UVOD Zanimljivo ju pratiti razvoj šumarstva u industrijski razvijenim /.cinijama kao što su napr. Japan, SAD, Njemačka, Velika Britanija, Francuska i druge. Pritom ne treba zaboraviti Belgiju koja je najprije i rekao bih najuspješnije riješila problem gospodarenja šumama u vezi sa svojim industrijskim razvojem. O tome sam svojevremeno nešto napisao u Šumarskom listu od 1983, str. 43—46 u članku »Prilog uređivanju privatnih listopadnih šuma bukve i hrasta kitnjaka«. Nakon toga jedna grupa naših šumara posjetila je belgijske šume da bi obogatila svoja iskustva u pogledu suvremenog uzgajanja i uređivanja šuma u industrijski razvijenoj zemlji. Ali čemu ići čak u Belgiju? Evo nam našeg susjeda — Italije — četvrte industrijske sile u svijetu, a ujedno našeg trgovinskog partnera, koji nije — doduše — poznat po golemim, vrijednim šumskim masivima kao što su Spačva i Gorski Kotar, ali koji nas iznenađuje svojim progresivnim razvojem šumarstva i industrije u posljednje vrijeme. Od samo nekoliko poznatih šumarskih instituta u Firenzi, Padovi, Rimu i Monferratu danas u Italiji radi 34 instituta. Od nekadašnjih samo dva fakulteta u Firenzi i Padovi danas se školuju visokoobrazovani šumarski kadrovi na još 5 fakulteta: u Viterbu, Bariu, Potenzi, Reggio di Calabria i Torinu. Od nekadašnjih 35.626 ha topolovih nasada u 1957. godini danas ih u Italiji ima oko 200.000 ha; u njima se godišnje siječe oko 2,5 do 3 miliona kubičnih metara drvne mase. U zadnjih tridesetak godina ukupna površina šuma u Italiji povećana je za oko 800.000 ha. Provenijenciji, kvaliteti i genetičkim svojstvima sjemena i šumskih sadnica poklanja se velika pažnja. U tu svrhu organizirana su u Italiji dva velika, moderna sjemenarsko-rasadnička centra, jedan u PERI (.Verona) i drugi u PIEVE S. STEFANO (Arezzo) koji proizvode i konzerviraju sjeme iz 112 sjemenskih baza u različitim šumama diljem cijele Italije. Eto, ti i drugi momenti ponukali su me da napišem za čitaoce Šumarskog lista nekoliko riječi o razvoju šumarstva u Italiji. RASPROSTRANJENOST ŠUMA U ITALIJI Šume u Italiji su raspoređene uglavnom u ove sektore: Alpe, dolina rijeke Po, Sjeverni Apenini, Centralni Apenini, Južniotocima Siciliji i Sardiniji i konačno zona makija. Apenini te planine na * Prof. dr. Dušan Klepec, Samobor, Mišića Janka 129 87 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Oblast Alpa. U Alpama se mogu razlikovati 2 područja: niske i visoke Alpe. Područje niskih Alpi (proteže se od 200 do 800 metara nadmorske vi]sine): godišnje oborine prelaze ondje količinu od 1.000 mm. Radi se o prelaznoj klimi između one u dolini rijeke Po i one u planinama, ali klimatske su razlike vrlo velike što ovisi uglavnom o ekspoziciji i reljefu terena. Tlo je laporasto i vapneno. U tom području dominiraju ove vrste drveća: Castanea vesca, Ostrya carpinifolia, Fraxinus ornus, Corylus avelana etc. Na gornjoj granici ovog područja mogu se vidjeti bukove sastojine, kadkada se bukva spušta sa smrekom, arišem i običnim borom čak do nižih obronaka. Na brežuljcima s podlogom morena nalazi se pitomi kesten, bagrem, breza i vrlo često obični bor. Na plodnim flišnim tlima može se naći hrast lužnjak a na vapnenim tlima vrlo su raširene panjače Quercus lanuginosa, Carpinus betulus i Ostrya carpinifolia. Područje visokih Alpi se proteže na nadmorskoj visini višoj od 800 m gdje se oborine kreću od 1.300 do 3.000 mm godišnje. Na zapadnom i cenr tralnom dijelu Alpa dominiraju kristalinične stijene dok su u istočnom dijelu najčešći vapnenci i dolomiti. Na vapnenim i dolomitnim tlima ariS vrlo dobro raste. Crni bor je ograničen na aridna tla. Sastojine bukve bilo čiste, bilo mješovite s jelom zauzimaju niže predjele Alpa gdje su godišnje oborine veće od 1.500 mm. Smreka i ariš su također ovdje prilično zastupljeni. Dolina rijeke Po. U dolini rijeke Po klima je mediteranska s kontinentalnim utjecajem. Godišnje oborine se kreću između 700 i 900 mm. Tlo se sastoji od aluvijalnih i điluvijalnih naslaga, vrlo je plodno pa su šume odavno ustupile mjesto poljoprivrednim kulturama i nasadima topola. Sjeverni Apenini. Klima je različita a ovisi o reljefu terena; godišnje oborine se kreću od 1.300 do 2.000 mm. U donjim dijelovima sjevernih Apenina nalaze se sastojine pitomog kestena i hrastova. U višim predjelima ima šuma bukve i jele. Centralni Apenini. Klima je slična onoj u sjevernim Apeninima no ovdje se jače osjeća utjecaj mora: temperaturne razlike su manje kao i oborine. U nižim dijelovima toga područja od 400 do 800 metara raste pitomi kesten, javori, jasen i Quercus pubescens. Na plodnim tlima može se naći i Quercus robur. Na glinenim tlima visoravni ABRUZZES i SANNIO dobro raste Quercus cerris. U najvišim dijelovima tog područja ima mnogo bukovih šuma s primjesom javora, jasena i lipe. Južni Apenini. U tom području ljeta su toplija a zime blaže nego u prethodnom području. Godišnje oborine se kreću oko 700—900 mm. Ovdje se mogu razlikovati uglavnom 2 zone: zone pitomog kestena do 800 metara nadmorske visine i zone bukve koja dopire tu i tamo čak do 2.000 metara. Pitomi kesten dobro uspijeva na cervnim tlima kao i na tlima koja su nastala rastvorbom vulkanskih stijena. Na eocenskim platoima vrlo je raširen Quercus cerris uz Quercus conferta. Sastojine Quercus pubescens, Acer campestre, Acer monspessulanum, Fraxinus ornus, Ostrya carpinifolia i Vlmus campestris čine prijelaz prema makijama. U višim dijelovima tog područja bilo je nekad mješovitih šuma bukve i jele ali su one svojevremeno posječene i gotovo nestale. I bukove šume su jako iscrpljene i pretvorene u panjače i degradacijske forme. Ipak u Apeninima 88 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Kalabvije još uvijek ima lijepih jelovih sastojina šuma crnog bora (Pimislaricio). Na Siciliji kestenici rastu do 1.500 metara nadmorske visine. o rt) CO E o o rt) a cr s c > o o < o c I > i a i M I 11 to 1 i o I a o 1 0. _J CL Q. U. -4 UJ -S D -1J s5 O 0. > > < m o m w 28,80 prosjek prosjek U 1.534 5 Postotak šumovitosti Šumska površina po „ n .iednoia stanovniku u m SI. 1. Postotak šumovitosti i šumska površina po jednom stanovniku u pojedinim pokrajinama Italije Na južnim padinama dominira crni bor a bukva se nalazi samo u najužim dijelovima tamošnjih planinskih masiva. Na Sardiniji nema više bukve, kestenici su rijetki a prevladavaju panjače hrastova, pojnaviše Ouercus pubescens. Oblast makije. Karakteristična je po aridnoj mediteranskoj klimi u kojoj prosječne oborine u proljeće ne prelaze iznos od 200 mm a ljeti iznos od 100 mm. Godišnje oborine su često manje od 500 mm a rijetko prelaze iznos od 850 mm. Tla su vrlo različita, često su razvijena na vulkanskim stijenama. Ovdje rastu ove vrste drveća: Quercus ilex, Quercus suber, Pinus pinaster, Pinus pinea, Pinus halepensis, zatim sastojine Cupressus sempervirens te makija s Arbutus unedo, Olea oleaster, Phyllirea variabilis, Pistacia leniiscus, Myrtus communis, Laurus nobilis, Juniperus´ macrocarpa etc. Najveći dio šume je degradiran pa se uz makiju mogu naći različiti njezini degradacijski oblici. INVENTARIZACIJA ŠUMA (1987) Inventarizaciju šuma u Italiji vodio je Institut za uređivanje šuma u 7rentu pod rukovodstvom prof. dr. Camillo CASTELLANI-a. Rezultati te inventarizacije objelodanjeni su u publikaciji »Inventario Forestale Nazionale, Roma 1987. Evo najvažnijih podataka iz te publikacije. Sveukupna površina šuma Italije iznosi 8,675.100 ha što je oko 29,;7o od ukupne površine te zemlje (30,120.000 ha). Na spomenutoj šumskoj po |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 92 <-- 92 --> PDF |
SI. 2. Vallombrosa, nekadašnja opatija, sjedište prvog šumarskog Instituta u Italiji (1869) danas nastavnopokusni objekt Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Firenzi |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 93 <-- 93 --> PDF |
SI. 3. Palača Talijanske Akademije šumarskih znanosti u Fircnzi vršini rastu najviše punjače (3,858.300 ha ili 44,5V«), manje ima sjemenjačaili visokili šuma (2,577,600 ha ili 29,7%) a degradirane šume su vrlo rašiirene (2,239.200 ha ili 25,8%). U panjačama je drvna zaliha oko 88 m:i/ha a u sjemenjačama oko 163 m:>/ha. Prema tome Italija danas raspolaže drvnom zalihom od oko 75,7 milijuna m3 na panju. Što se tiče vlasništva najviše ima privatnih šuma (66%), zatim dolaze općinske šume (25%), državne (7%) i ostalo (2%). Sastav talijanskih šuma je ovakav: 80% su listopadne, 16"/« crnogorične i 4% su mješovite šume. U pogledu rasprostranjenosti s obzirom na nadmorsku visinu 16% šuma se nalazi u nizinama i brežuljcima do 500 m, 37;l/» šuma je smješteno na nadmorskoj visini od 500—1.100 m, 18% na visinama od 1.000—1.500 i oko l´Vc šuma se nalazi iznad 1.500 m nadmorske visine. Šumovitost Italije (28.80s/«) i šumska površina po jednom stanovniku (1.534 m-) prikazana je po pokrajinama na si. 1. Na toj slici se vidi da je postotak šumovitosti najmanji u pokrajini Puglia (7%) gdje na jednog stanovnika odpada samo 390 m- šumske površine. Slično je i na otoku Siciliji. Ali ima pokrajina gdje je postotak šumovitosti vrlo velik kao npr. u Liguriji (69%), Prov. Trento (58l]/o) i Prov. Toscana (43%). Uopće se može reći da je sjeverni dio Italije (41%) mnogo šumovitiji od centralnog (19,8%), južnog dijela (24,7%) i otoka (14,3%). |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Sve u svemu šumovitost Italije nije mala ali je proizvodnja drvne mase niska zoog velikog učešća panjača i degradiranih šuma na cjelokupnoj šumskoj površini (preko 50%). Stoga nije čudno da je Italija izrazito importna zemlja što se tiče drva. U 1985. import drva u Italiju iznosio je oko 27 mihona m1 dok je eksport iste godine bio samo oko 3 miliona nr1 sto znaci deficit od 24 miliona nr godišnje. ITALIJA ZEMLJA TOPOLOVIH KULTURA Prema podacima organizacije FAO (Le Monde Forestier, L´Europe et L´U.R.S.S., Rome 1957) površina topolika u Italiji iznosila je 35.626 ha Danas ta površina prelazi iznos od oko 200.000 ha s godišnjom sječom od oko 2,5—3 mihona nr. Pritom treba imati pred očima da se oko 1/3 te sječe ostvaruje u topolovim nasadima uz ceste, kanale, međe posjeda i si. U Lombardiji se nalazi oko 45.217 ha vrlo intenzivno uređenih topo sliJ´ede Pavi le« lu\tu™´ reg>Je« (25.359 ha), Mantova (6.411 ha), Milano (6.558 ha), Cremona (5.300 ha), Piemonte (40.187 ha), Alessandria (9.210 ha) Torino (8.900 ha), Cueno (6.820 ha), Vercelli (5.895 ha), Novara (5.335 ha)´ Veneto (7.731 ha), Ravigo (1.704 ha), Emilia Romagna (13.944 ha) Ferrara 5.000 ha), Friuli (6.383 ha), Toscana (6.081 ha), Basilicata (6.737 ha), Lavo (1.704 ha), Puglia (74 ha) i Sardinija (101 ha). SI. 4. Potenza, glavni grad pokrajine Basilicata u Južnoj Italiji |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 95 <-- 95 --> PDF |
SI. 5. Mikroskopski instrument »Lega« za mjerenje i obračun đebljinskog prirasta |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 96 <-- 96 --> PDF |
ISTRAŽIVAČKA SLUŽBA Prošle godine slavila je Italija 120-godišnjicu prvog Šumarskog Instituta u Vallombrosi (1869), današnje sjedište nastavno — pokusnog objekta Po Ijoprivredno-šumarskog Fakulteta u Firenzi (si. 2). Talijanska Akademija šumarskih znanosti u Firenzi (Accademia Itali ana di scienze Forestall, Firenze, Piazza Edison 11) je najviša šumarska znanstvena ustanova u Italiji (si. 3). Ima 90 redovitih, 90 izvanrednih i 44 dopisna člana iz različitih zemalja svijeta. Svake četiri godine bira se pred sjedništvo koje se sastoji od predsjednika, 2 potpredsjednika, glavnog taj nika, bibliotekara i 6 članova predsjedništva. Za narednih 4 godina (1988— —1992) izabrani su za predsjednika prof. em. Alessandr o de Phil lip i s, za potpredsjednike: prof. Fiorenzo Mancini i Ricardo Morandini, za glavnog tajnika prof. Mario Cantiani a za biblio tekara prof. Ezio Magini. SI. 6. Bosco MONTEPIANO — Cerova srednjodobna sastojina nedaleko grada ACCENTURA Prof. em. Alessandro de Phillipis vodeća je znanstvena ličnost u oblasti uzgajanja šuma. On je naslijedio u Akademiji pokojnog predsjednika Generoso Patrone-a , slavnog dendrometra (Vidi Šumarski list 1977, str. 293—297). |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 97 <-- 97 --> PDF |
Prof, de Philli p is je svojevremeno posjetio našu zemlju te je vrlo stručno opisao naše šumarstvo u ediciji »La Rivista Forestale Italiana« i to u člancima »Jugoslavia Forestale«, Eslratto Dal N. 1—2, Roma 1941 — XIX i »I Querceti di Slavonia«, Estratto Dal N. 7, Roma 1941 — XIX. Vrlo je poznata njegova temeljna studija o odnosu Embergeovo g pluviometričkog kvocijenta i vegetacije u Italiji »Classilicazione e indici del elima in rapporto alia vegetazione forestale italiana«, Firenze 1937. SI. 1. i SI. 8. Majske svečanosti posvećene stablu cera Talijanska Akademija objavljuje radove svojih članova u ediciji »ANNALI « pod rukovodstvom glavnog urednika prof. Alessandr o de P h i 1lipis- a . Do sada je izišlo 36 volumena Anala. U zadnjem broju objavljeno je predavanje D. K 1 e p a c: »Selvicollura E Assestamento Delle Foreste Di Quercia Di Slavonia«, Firenze 1987, p. 147—158. (Uzgajanje i uređivanje hrastika Slavonije). Pored Anala Talijanska Akademija je objavila nekoliko vrijednih publikacija među kojima spominjem višejezički stručni šumarski rječnik »Terminologia Forestale«, Rome 1980, izrađen pod rukovodstvom akademika Giovanni Bernetti-a . Iz Jugoslavije danas su dopisni članovi ove Akademije prof, dr Dušan M 1 i n š e k i prof, dr Dušan K 1 e p a c. Najjači eksperimentalni šumarski institut je bez sumnje Institut u Arezzu »Istituto Sperimentale per la Selvicolutura« na čelu s direktorom prof, dr Riccardo Morandinijem. Radovi tog instituta objavljuju se u pu |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 98 <-- 98 --> PDF |
blikaciji »Annali dellTsituto Sperimentale per la Selvicoltura« pod rukovodstvom glavnog urednika prof, dr R Morandini - a. Spomenuti Institut u Arezzu je nastavak starog i prvog Instituta u Firenzi koji je utemeljio akademik prof, dr Aldo Pa va r i, najjača i najistaknutija šumarska ličnost Italije. Ald o Pavari (rođen 16. VIII 1888. — umro 17. I 1960). Šumarske znanosti završio u najstarijem Šumarskom fakultetu u Tharandtu. Bio je profesor botanike i uzgajanja šuma na Sveučilištu u Firenzi i predstojnik Instituta za eksperimentalno šumarstvo u istoimenom gradu. Bavio se problemom podizanja šuma u Mediteranu te je jedan od osnivača Internacionalne Šumarske Lige »Silva Mediterranea«. Bio je urednik biltena te organizacije. Vrlo je zaslužen za razvoj šumarstva Italije, za odgoj šumarskih kadrova, za unapređenje šumarstva u internacionalnim razmjerima. Napisao je 250 radova. Dakako, da talijanski šumari imaju razloga da slave diljem Italije 100-godišnjicu rođenja svoga velikog šumarskog stručnjaka i znanstvenika. To je posebno učinjeno 28. siječnja 1989. u palači Talijanske Akademije šumarskih znanosti u Firenzi za vrijeme proslave 38. godišnjice rada te Akademije. Ali ne treba zaboraviti ni druge Institute u Italiji koji su specijalizirani. Stoga donosim ovdje popis današnjih Instituta s njihovim adresama. Vrlo korisne rezultate za naše Šumarstvo objavljuju istraživači Instituta za topolove kulture u Rimu i Monferratu u publikaciji »Rivista dell´ Ente Nazionale per la Cellulosa e per la Carta« pod rukovodstvom glavnog urednika M. R. Pistone-a. Među šumarskim časopisima ističu se »Economia Montana« (urednik prof. Lučio Susrael) i »Italia Forestale e Montana« (urednik prof. Mario C a n t i a n i). Također su vrijedne publikacije Instituta za uređivanje šuma (Trento) pod rukovodstvom direktora prof, dr Camillo C a s t e 11 a n i. Spomenut ću samo tablice drvnih masa za alcpski bor, primorski bor, pinjol itd. VISOKOŠKOLSKA ŠUMARSKA NASTAVA U Italiji se danas formiraju visokoškolski šumarski kadrovi — takozvani »Corso di Laurea« — na 7 fakulteta: Firenza, Padova, Bari, Torino, Viterbo, Potenza i Reggio di Calabria. Za razliku od uobičajene titule »šumarski inženjer« talijanski diplomirani šumari imaju titulu »dottore«. Najstariji je fakultet u Firenzi. Poslije njega dolazi onaj u Padovi. To su dva vodeća, vrlo dobro razvijena fakulteta s odličnim kadrom među kojima se ističu specijalisti iz uzgajanja šuma, uređivanja, dendrometrije itd. No posebno mjesto zauzima šumarska ekologija na fakultetu u Padovi, koju je uveo i razvio prof, dr Lučio S u s m e 1. Prof, dr Lučio Susme l (rođen u Rijeci 1914), najprije profesor na Sveučilištu u Firenzi a od 1961. profesor šumarske ekologije na Sveučilištu u Padovi. Definirao je neke zakonitosti uravnoteženih prebornih šuma jele, bukve i hrasta. Te su zakonitosti ispitivane u različitim zemljama izvan Italije (Belgija, Jugoslavija, Grčka) gdje su se pokazale vrlo uporabive tako |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 99 <-- 99 --> PDF |
da su prodrle u dnevnu praksu ne samo u Italiji nego i u Hrvatskoj. Prof. Lučio Susmel je napisao preko 200 znanstvenih radova, organizirao internacionalne postdiplomske tečajeve iz oblasti šumarske ekologije, uzgajanja i uređivanja šuma u San Vito di Cadore (Dolomiti) gdje su aktivno učestvovali i također i naši šumarski stručnjaci (D. Klepa c 1970. i 1977., D. Mlinšek 1975., Š. Meštrović 1988. — Vidi Šum. list br. 11 —12, 1971., p. 427—430). Između velikog broja Susmelovi h radova spomenut ču njegove temeljne radove »Leggi di variazione dei parametri della foresta disetanea normale«, »L´Italia Foreste e montana«, Firenze 1956 i »Normalizzazione della foreste alpine«, Padova 1980, p. 1—437. Drugi fakulteti u Italiji su u razvoju. Radi orijentacije donosim popis fakulteta na kojima studiraju studenti šumarstva. Iz tog se popisa vidi da je danas Italija »pokrivena« razvojem stručnih kadrova, jer se od centralističkog — starog sistema — prešlo na regionalni suvremeni sistem privrednog i kulturnog razvoja zemlje. Kako sam u jesen 1988. boravio neko vrijeme na jednom mladom talijanskom sveučilištu, reći ću nešto više o tome. MOJ BORAVAK NA SVEUČILIŠTU U POTENZI Potenza je glavni grad pokrajine Basilicate u južnoj Italiji (SI. 4.). Na temelju poziva Sveučilišta u Potenzi boravio sam ondje u vremenu od 1—17. listopada 1988. godine. Dne 3. i 4. listopada Sveučilište u Potenzi i Talijanska Akademija šumarskih znanosti u Firenzi organizirali su Simpozij o perspektivi cerovih šuma u centralnom i južnom dijelu Italije. Simpozije je otvorio Rektor Sveučilišta u Potenzi Prof. Cosimo Damiano Fon esc a. Voditelj znanstvenog dijela Simpozija bio je akademik Giordan o prof. Erver d o a organizator Simpozija Prof. Orazi o La Mar c a, direktor Šumarskog Instituta u Potenzi. Na Simpoziju je učestvovalo 250 učesnika iz različitih pokrajina Italije i 4 iz inostranstva (Francuska, Portorico i Jugoslavija). Održan je 21 referat iz različitih specijalnosti (uzgajanje šuma, tehnologija, uređivanje, ekologija i ekonomija). Ja sam na spomenutom Simpoziju održao referat pod naslovom »Bark Thickness and Bark Volume in European Turkey Oak (Quercus cerris L.) — Debljina i volume kore cera.* U auli Sveučilišta u Potenzi gdje je održan spomenuti Simpozij talijanski su šumari izložili različite eksponate, izrađene iz cerovog drveta (stolci, stolovi, vrata, ploče, različiti predmeti galanterije i si.) da bi ohrabrili drvnu industriju za upotrebu te vrste drveća, koja iz dana u dan gubi svoju primjenu u proizvodnji željezničkih pragova zbog konkurencije betonskih željeznih elemenata. Ipak najzanimljiviji eksponat bio je novi mikroskopski * Ovo predavanje pod naslovom »Spessore e volume della corteccia di Cerro« objavljeno je u publikaciji »Prospettive di valorizzazione delle cerrete dell´Italia centro-meridionale« u izdanju Universita degli studi della Basilica 1988. god. Ostali referati objavljeni su u posebnom broju časopisa »LTtalia forestale e montana« br. 3/1989. pod naslovom »Okrugli stol u vrednovanju cera u području Italia centro-meridionale«. (Ur.) 97 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 100 <-- 100 --> PDF |
SS « i"l^tebljinskog prirasla, koga je demonstrirao njegov izumitelj Berand o LEGA, Via Lucciano, 9/b - Montespertoli 50025 Firenze (vxdi si. 5). Novina tog instrumenta leži u tome da se automatski uklanjaju pogreške koje nastaju zbog mjerenja godova kad oni nisu okomiti na radijus poprečnog presjeka. Instrument ima monitor i ostala pomagala koja omogućuju kompjutorsku obradu izmjerenih podataka. Dne 4 listopada učesniei Simpozija proveli su na terenu u cerovim sumama. Glavni šumski objekt koji smo detaljno pregledali bila ie cerova suma »BOSCO MONTEPIANO« Dl ACCENTURA (5. 6.) koja se nal S ne daleko istoimenog mjesta na nadmorskoj visini od oko 1.000 metara To je komunalna šuma površine 864 ha na mediteranskom smeđem tlu ovih klimatskih podataka: HHH3HS .. . . . :.!>./.;-Y.´):., . 7 " SR .. I|§ :i" Hi |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 101 <-- 101 --> PDF |
SI. 9. Bosque UMBRA u Garganu. Bukova park-šuma |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 102 <-- 102 --> PDF |
srednja godišnja temperatura 13,6°C srednja godišnja oborina 647 mm Ernberger-o v pluomctrički kvocijent 108,0 Giacobbov kvocijent 29,7 U tim ekološkim uvjetima zrele cerove šume starosti od 130 godina imaju oko 600 m3/ha drvne mase na panju; broj stabala je 196 po 1 ha; srednji prsni promjer im je oko 47 cm s korom, a godišnji volumni prirast 7 m3/ha. Sastojine su zdrave i dobro njegovane. Njihova upotreba u budućnosti je u pitanju zbog toga što se drveni pragovi zamjenjuju betonskim pa se traži nova upotreba cerovine. Učesnici ekskurzije upoznali su se također sa majskim svečanostima, posvećenim šumi i stablu, koje narod u ovome kraju slavi od davnine (si. 7 i 8). Talijanski šumari su pokazali veliko zanimanje za našu cerovinu pa su u jesen 1988. u pokrajini Toskani posadili cerov žir iz park-šume Maksimir i šumarije Duga Resa zahvaijući prof. dr. Slavk u Matic u i ing. Stjepanu Lukačiću, koji su taj žir sabrali. U vremenu od 5. do 17. održao sam za redovite studente Poljoprivredno- šumarskog fakulteta u Potenzi predavanja iz oblasti uređivanje šuma s naročitim osvrtom na ekološku i rekreacijsku funkciju šuma. Sadržaj predavanja: Uvod, tretman šume, koncept, jelove, bukove, hrastove i borove šume, uređivanje šuma za zadovoljavanje rekreacijskih i ekoloških potreba, utvrđivanje etata u takvim šumama. Predavanja su bila popraćena velikim brojem diapozitiva i video-cassetta iz naših šuma. Na kraju predavanja posjetili smo sa studentima šumu alepskog bora nedaleko grada TARANTO, takozvanu Pineta della Regina, koja se proteže uz obalu Jonskog mora i ima veliko rekreacijsko i ekološko značenje. Od drugih šumskih objekata spominjem prekrasnu bukovu šumu Bosque UMBRA u pokrajini Gargano, koja može poslužiti sa svojim pratećim objektima kao evropski model za edukaciju i vulgarizaciju šumarstva (si 9). Vrlo je lijepa park-šuma »Bosque Monticchio« u pokrajini Basilicata (si. 10). Organizator mojih predavanja bio je prof. Orazi o la Mar e a, direktor Instituta za šumarstvo Sveučilišta u Potenzi. Predavanja sam držao na engleskom jeziku. Prevodio ih je prof. Vittorio Leone. U svemu je bilo 20 studenata koji su pokazivali veliko zanimanje za šumarstvo naše zemlje. ZAGLAVAK I" Oko jedne četvrtine talijanskih šuma nalazi se u Alpama. Ostale šume rastu najvećim dijelom u Apeninima a samo manji dio u nizinama. Na obroncima Apenina protežu se listopadne šume koje su jako prorjeđene, gdjegdje devastirane i pretvorene u panjače i druge degradacijske oblike. U Italiji nema golemih vrijednih šumskih masiva. Ipak se ne bi moglo reći da je Italija bez šumskog drveća. Što više, na obroncima Apenina te u centralnom i južnom ravničarskom dijelu Italije mogu se vidjeti nasadi 100 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 103 <-- 103 --> PDF |
topola, jasenova, brijestova, dudova pa i crnogoričnih vrsta kao što su alepski bor, pinjol i cedar. Listopadne vrste drveća, a naročito topole, zasađene su uz kanale, ceste, međe posjeda, vinograda itd. Ima mnogo vjetrobranih i poljozaštitnih pojaseva. Stabla listopadnih vrsta drveća imaju gdjekad bizardne oblike te nalikuju na naše »šubarke«. To su tragovi nekadašnjeg specijalnog gospodarenja kad su se pojedina stabla sjekla »u glavu« radi dobivanja kolja, sitnog građevnog materijala i ogrjeva a da bi istovremeno bila omogućena paša u takvim nasadima. To je takozvana »Capitozzatura«. U tom dijelu Italije osjeća se velika veza poljoprivrede i šumarstva što je svojstveno za talijansku šumarsku školu. Ali ne samo veza šumarstva s poljoprivredom nego i ekološki utjecaj šuma na okolinu i ljudsku zajednicu karakterizira talijansko šumarstvo. To najbolje dokazuje zadnja inventarizacija šuma (1987) prema kojoj talijanski šumari smatraju da 89% njihovih šuma ima pored ostalih u prvom redu hidrološku funkciju. Takvo saznanje i takva orijentacija ukazuje na važnost vode i vodenih tokova u Italiji, što nalaže posebni tretman postojećih šuma u današnjem industrijskom svijetu u kome je voda jedan od preduvjeta uspješnog razvoja. Ali pored posebnog šumsko-uzgojnog tretmana postojećih šuma ulažu se veliki napori u pošumljenju i osnivanju novih kultura i plantaža. Zanimljivo je osim toga da je Italija jedna od prvih zemalja koja je putem zakonskih regulativa priznala pozitivan zdravstveni utjecaj šume na čovjeka. Ne treba zaboraviti također da je Italija zemlja prvog svjetskog šumarskog kongresa (Rim, 1931). Forestry Development in Italy Summary i Approximately one quarter of Italian forest land is concentrated in the Alps. The majority of remaining forest areas are situated mostly in the Apennines, with a small part of forest land being in the lowlands. The slopes of the Apennines arc covered by deciduous forests which are very heavy thinned and in places even devastated and transformed into coppices and other degraded forms. Italy does not possess vast tracts of forest that are of value. Nevertheless, it cannot be said that Italy is totally bereft of forest trees. Extending throughout the slopes of the Apennines, as well as in the central and southern lowlands, are plantations of poplar ash, elm, mulberry and even coniferous trees such as the Aleppo pine, cedar and stone pine. Broad-leaved trees, particularly aspen, are planted along the canals, roads, as boundaries between estates, vineyards, etc. Windbreak zones and fieldprotecting zones and other shelter belts are plentiful. Deciduous trees sometimes assume bizarre shapes, consequences of a specific way a exploiting trees when individual trees were out into the crown to the trunk in order to encourage the growth of palings, small building material and firewood, while at the same time making it possible for livestock to graze in such plantations. This was known as »Capitozzatura«. Close links between agriculture and forestry are particularly pronounced in this part of Italy. Another characteristic of Italian forestry is an awareness of the ecological influence of forests on the environment and on the human community. The best proof of this is the latest inventorization of forests (1987) according to which Italian forestry experts consider that the primary function, in addition to others, of S9:,,i, of their forests is hydrological. Such an awareness and such orientation indicates the importance attached to water and water courses in Italy, which in turn demands the special treatment of existing forests in the industrialized world of today in which water 101 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 104 <-- 104 --> PDF |
is one of the pre-conditions for successful development. In additon to special forestrvcultivation treatment of existing forest, great efforts are being made in afforestation and towards the creation of new cultures and plantations. ft is curious to note [hat ftaly was one of the first countries to formally recognize the influence of forests on the health of mankind, through legislation. One should also bear in mind that ftaly was the country where the first world congress of forestry was held (Rome, 1931). POPIS INSTITUTA Istituto Sperimentale per laViale sanla Margherita, 80 1-52100 Arezzo Istituto Sperimentale per laSezione Operativa Penferica Via Pasquale Rossi, 30 1-87100 Cosenza Istituto Sperimentale per laSezione Operativa Periferica Piazzaie delle Cascine, 1 1-50144 Firenze Istituto Sperimentale per laSezione Operativa Periferica Via Dante Alighieri 1-86170 Isernia Istituto di Selvicoltura Selvicoltura Selvicoltura Selvicoltura Selvicoltura Universita degli Studi di Bari Via Amendola, 165/A 1-70126 Bari Accademia Italiana di Scienze Forestall Piazza T.A. Edison, 11 1-50133 Firenze Centro cli Studio per la Patologia delle Specie Legnose Montane Piazzaie deile Cascine, 28 1-50144 Firenze Istituto di Assestamento Forestaie Universita degli Studi di Firenze Piazzaie delle Cascine, 18 1-50144 Firenze Istituto di Botanica Agraria e Forestaie Universita degli Studi di Firenze Piazzaie delle Cascine, 28 1-50144 Firenze Istituto di Ecologia Forestaie e Selvicoltura Facolta Agraria Universita degli Studi di Firenze Piazzaie delle Cascine, 18 1-50144 Firenze Istituto di Tecnologia Forestaie Universita degli Studi di Firenze Piazzaie delle Cascine, 18 1-50144 Firenze Istituto per la Ricerea sul Legno Piazza Edison, 11 1-50133 Firenze Istituto di Patologia e Zoologia Forestaie e Agraria Universita degli Studi di Firenze Piazzaie delle Cascine, 28 1-50144 Firenze Istituto di Technologia Forestaie Universita degli Studi di Firenze Via S. Bonaventura, 13 1-50145 Firenze Istituto di Selvicoltura Universita degli Studi diVia S. Bonaventura, 13 1-50145 Firenze Istituto di Selvicoltura eUniversita di Torino Firenze Assestamento Forestaie Via Leonardo da Vinci, 44 1-10095 Grugliasco (Torino) Istituto di Selvicoltura Universita degli Studi di Padova Via Gradenigo, 6 1-35100 Padova Istituto di EconomiaFacolta di Agraria Universita degli StudiVia Gradenigo, 6 1-35100 Padova e Politica Agraria di Padova Centro di Sperimentazionc Agricola e Forestaie (SAF) Societa Agricola e Forestaie (Gruppo ENCC) Via Casalotti, 300 1-00166 Roma Istituto di Sperimentazione per la Pioppicoltura Societa Agricol e Forestaie per Ie Piante da Cellulosa e da Carta (Gruppo ENCC) Casella Postale 116 1-15033 Casale Monlerrato Azienda Sperimentale »CESURNI« 1-00011 Bagni di Tivoli Azienda Sperimentale »CIVILE« Valle della Quistione, 21 Casella Postale 174 1-00166 Roma Ente Nazionale per la Cellulosa a Carta Servizi Tecnici. Agricoli c Forestall Viale Regina Margherita, 262 1-00198 Roma Finanziaria Agricola del Mczzogiorno (F1NAM) Via Abruzzi, 3 1-00187 Roma Istituto Nazionale Economia Montana (INEMO) Via Colonna Antonina, 52 1-00186 Roma Istituto di Tecnica e Propaganda Agraria Via Caio Mario, 27 1-00192 CNR — Istituto per la Tecnologia del Legno Via Biasi, 75 1-38010 San Michcle/Adige Centro Internazionale Legno (CIL) Borgo Grotta Gigante, 57 1-34010 Sgonieo (Trieste) Stazione Sperimentale Technologia, C.I.L. Loc. Ursinius Piccolo 1-33030 Buia (Udine) |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Stazione Spcrimentale del Sughero 1-0729 Tempio Pausania Istituto per lc Piante da Legno e l´Ambiente Corso Casale 476 1-10132 Torino Azienda Spazzacamini — IPLA Strada Varallo Prato Sesia (Novara) Azienda Castelverde Settimo Torine.se (TO) Fstituto Biologico Selvicolturale Universita degli Studi della Tuseia POPIS FAKULTETA NA KOJIMA SE Facolta di Agraria e Forcstalc Universita degli Studi di Firenze Piazzale delle Cascine, 18 1-50144 Firenze Facolta di Agraria e Fores tale Universita degli Studi di Padova Via Gradenigo, 6 1-35100 Padova Facolta di Agraria e Scienze Forestall Universita degli Studi della Tuseia Via San Camillo de Lellis 1-01100 Viterbo Facolta di Agraria Universita degli Studi di Bari Via San Camillo de Lellis I 01100 Viterbo Istituto Sperimcntale per V Asses tame nto Forestule e per l´Alpicoltura Via U. Giordano, 8 1-38050 Villazzano (TN) Istituto di Selvicoltura Facolta di Agraria Universita degli Studi della Basilicata Via Nasario Sauro 85 85100 Potcnza Institute di Economia e di Estimo Forestale Universita degli studi Firenze Piazzale delle Cascine, 1 p 1-50114 Firenze VISOKOOBRAZOVNI ŠUMARSKI KADROVI Via Amendola 165/A 1-70126 Bari Facolta di Agraria University degli Studi della Basilicata Via Nasario Sauro 85 1-85100 Polenza Facolta di Agraria Universita degli Studi di Reggio di Calabria Reggio di Calabria Facolta di Agraria Universita di Torino Via Leonardo da Vinci, 44 1-10095 Grugllasco (Torino) |