DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 85 <-- 85 --> PDF |
ćati 4—11 puta. Drugim riječima, to znači da se takvom jednostavnom melioracijom može prehraniti godišnje 2—5 ovaca po hektaru, dok na slobodnim površinama, gdje se stalno nekontrolirano vrši ispaša, travna masa ne omogućuje prehranu niti jedne ovce (0,5—0,6) po hektaru. Razlika je još očitija kad znamo da se na ovim slobodnim površinama, s kojih su uzeti uzorci 7 i 8, u zadnju godinu — dvije, paslo smanjenim intenzitetom. Nisu samo povećani prinosi sijena na površinama pod zabranom, već je i značajno promijenjen floristički sastav. Nestaju naročito one malo vrijedne i škodljive vrste, a njihovo mjesto zauzimaju dobrim dijelom kvalitetne vrste (Trifolim, Medicago, Lotus corniculatus). Ova ispitivanja su nam pokazala da postoji vrlo realna i konkretna mogućnost povećanja stočne hrane, odnosno unapređenja stočnog fonda na kraškim pašnjacima. Međutim, povećani prinos i kvalitet travne mase može se postići i u kraćem vremenskom periodu (2—5 godina) ako uz administrativne upotrijebimo i ostale mehoracione mjere, što, naravno, zavisi opet i o mnogim faktorima kao što su: stupanj degradacije tla, ekspozicija i nagib terena, nadmorska visina, klima i vrsta travnog pokrova. Prikazani rezultati početnih istraživanja o hranjivoj vrijednosti i proizvodnim mogućnostima stočne hrane na degradiranim površinama krša ukazuju na potrebu njihovog nastavljanja i proširivanja. Posebno će biti interesantno istraživanja upotpuniti osvjetljavanjem problema s ekonomskog aspekta radi objektivne valorizacije degradiranih kraških šumskih površina. 4. ZAKLJUČCI Na osnovu izloženog mogu se donijeti ovi zaključci: 1. Degradirane šume i kraški pašnjaci su od davnina predstavljali važan izvor za prehranu stoke na kraškom području. 2. Neracionalno korištenje šuma kroz vjekove pretjeranom sječom i ekstenzivnim načinom stočarenja vodilo je postupnom uništenju šumske vegetacije, pogotovo u primorskom dijelu krša gdje su procesi degradacije, uslijed klimatskih i edafskih prilika, bili vrlo intenzivni i obuhvatili pretežni dio šumskih površina. 3. Degradirane šumske površine u primorskom dijelu krša predstavljaju ogromni zemljišni potencijal. Realno je očekivati da će u dogledno vrijeme samo njegov dio biti moguće, pošumljavanjem i melioracijom, privesti ekonomski interesantnoj proizvodnji drvne mase. Ostali, veći dio ovih površina i dalje će se koristiti za potrebe stočarstva. To korištenje treba da se odvija na jedan novi, suvremeni način kojim će se ne samo održati, već i unaprijediti šumski pokrov. Svako zadržavanje tradicionalnog, ekstentivnog načina korištenja vodilo bi daljnjoj degradaciji kraških površina. 4. Potreba angažiranja šumarstva proizlazi iz činjenice da ono gospodari i upravlja najvećim dijelom površina koje dolaze u obzir za stočarsku proizvodnju. Osim toga, jedino šumarstvo može osigurati stručne uvjete za jednu racionalniju proizvodnju stočne hrane na degradiranim šumskim površinama. 83 |