DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 80     <-- 80 -->        PDF

Rezultati dosadašnjih istraživanja, iako tek početni i orjentacioni, ipak
ukazuju na značajne mogućnosti proizvodnje stočne hrane na šumskim površinama
krša, pa zato o njima ovdje informiramo.


3.1. Istraživanja u šumama i šikarama
Planirano je da se istraživanja obave u dvije faze. U prvoj fazi, potrebno
je ispitati hranjivu vrijednost lista drveća i grmlja koji pridolaze
u kraškim šumama i šikarama, te utvrditi tipove šuma i šikara koji se u
postojećoj praksi koriste za ishranu stoke, kao i njihove proizvodne sposobnosti.


Na temelju rezultata istraživanja postojećeg stanja, pristupilo bi se
obradi druge faze sa ciljem da se utvrde najpovoljniji oblici sastojina namijenjenih
ishrani stoke (uzgojni oblik, ophodnja, vrste), način i vrijeme,
te optimalni obim njihovog iskorištavanja i konačno odrede smjernice gospodarenja
tim sastojinama.


Dosadašnjim istraživanjima provedenim u submediteranskom dijelu Dalmacije
obuhvaćena je dijelom prva faza.


3.1.1. Hranjiva vrijednost lista drveća i grmlja ,;
Hranjiva vrijednost vrsta drveća i grmlja koje pridolaze u šumama i
šikarama istraživanog područja utvrđivana je putem kemijskih analiza lista
u Zavodu za hranidbu domaćih životinja Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu
i laboratorija Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u
Splitu. Uzroci za analize svake vrste sabirani su u proljeće, sredinom ljeta
i pred opadanje. Utvrđivanje hranjive vrijednosti nije se ograničilo samo
na osnovne vrste, već se nastojalo obuhvatiti što veći broj vrsta drveća i
grmlja koje pridolaze u ovdašnjim sastojinama. Podaci o hranjivoj vrijednosti
nekih najčešćih i najvažnijih vrsta prikazani su u tabeli 2 (9).


Iz podataka se razabire da su navedene vrste, prema kemijskim analizama,
za 30—50% hranjivije od dobrog livadskog sijena. One sve također
po količini probavljivih bjelančevina nadmašuju sijeno, a naročito u tom
pogledu odskaču leguminoze: pucalina (Colutea arborescens), šibika (Ćoronilla
emeroides) i tilovina (Petteria ramentacea).


Za potpuniji uvid u hranjivu vrijednost pojedinih vrsta bit će, pored
kemijskih analiza, potrebno izvršiti proizvodne pokuse sa stokom. Izvršen
je jedan takav pokus prihranjivanjem izvjesnog broja ovaca suhim listom
pucaline i tilovine u dnevnoj količini od 1 kg, po povratku s paše kroz
45 dana tijekom zime, kada je ispaša na prirodnim pašnjacima najoskudnija.
Za usporedbu vršena je pribrana istom količinom sijena lucerne, a jedan
broj ovaca nije prihranjivan, kao što je to u praksi najčešće slučaj. Pokus
je proveden u suradnji za Zavodom za hranidbu domaćih životinja Poljoprivrednog
fakulteta u Zagrebu. Rezultat je bio, da je prosječni prirast po jednoj
ovci nakon izvršenog pokusa prihranjivanja pucalinom bio 8 kg, prihranjivanja
titlovinom 5,7 kg, a lucernom samo 0,8 kg, dok je na ovcama koje
nisu bile prihranjivane gubitak na težini iznosio 0,3 kg (11). :


Rezultati ovog pokusa, iako orjentacionog, potvrđuju izvanrednu hranjivu
vrijednost grmolikih leguminoza koje pridolaze u submeđiteranskim