DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 77     <-- 77 -->        PDF

korištenja pojedinih šumskih površina, ovisno o stanju u kome se nalaze,
potrebama i mogućnostima, te s tim u skladu postaviti cilj gospodarenja
i propisati potrebne mjere za postizanje željenog cilja.


Tri su osnovne namjene kojima je moguće podrediti korištenje kraških
šuma:


— proizvodnja drvne mase
— odmor i rekreacija
— proizvodnja hrane za ishranu stoke.
Sve šume, bez obzira na namjenu korištenja, treba da vrše i svoje zaštitne
funkcije.


Proizvodnji drvne mase treba, pored usčuvanih šuma, u prvom redu
namijeniti šume manjeg stupnja degradacije, u kojima je sastav vrsta takav
da se nakon primjene uzgojnih i meliorativnih mjera može, relativno brzo
i uz mala ulaganja, očekivati odgovarajuća proizvodnja. To su u eumediteranskom
dijelu sastojine u kojima još dominira crnika, a u submediteranskom
hrast medunac (na određenim područjima još sladun i cer). Takvih je
površina relativno malo, jer su hrastovi kao najvrednije vrste bili najviše
iskorištavani. Pored ovih, proizvodnji drvne mase treba namijeniti od površina
jačeg stupnja degradacije — dijelom obraslih ili neobraslih (kamenjara)
— one na kojima se sačuvalo toliko plodnog tla da je omogućeno uspješno
pošumljavanje vrednijim vrstama, posebno četinjačama.


Odmoru i rekreaciji namijeni t će se, pored usčuvanih borovih šuma,
degradirane šumske površine oko naselja i u turističkim područjima, koje
treba odgovarajućim zahvatima privesti toj svrsi.


Površine namijenjene korištenju za po´menute dvije svrhe predstavljaju
ipak samo manji dio od ukupne površine degradiranih šuma i šumskih zemljišta.
Preostali, veći dio zemljišta nije moguće u dogledno vrijeme privesti
proizvodnji drveta, jer je spontana konverzija degradiranih šuma u viši uzgojni
oblik dugovječan prirodni proces, a umjetno pošumljavanje ogoljelih
terena zahtijeva ogromna financijska sredstva koja društvo nije u mogućnosti
osigurati. Ostaje, dakle, da se te preostale površine, odnosno njihov
dio, i dalje koriste za potrebe stočarstva.


Bilo bi sa stajališta nacionalne ekonomije neopravdano da prostrane degradirane
površine koje neće u dogledno vrijeme biti privedene šumskoj
proizvodnji ostanu neiskorištene, kada je na njima moguće proizvesti značajne
količine mesa, mlijeka i vune.


Povećanje proizvodnje hrane danas predstavlja jedan od glavnih zadataka
u razvojnim planovima Jugoslavije. U okviru takve razvojne politike
poseban se akcenat stavlja na intenziviranje poljoprivredne proizvodnje u
brdsko-planinskim područjima Jugoslavije, čiji su potencijali do sada neopravdano
bili zapostavljeni i potcjenjivani. U skladu s takvom općom orjentacijom
zemlje u toku su napori na intenziviranju stočarske proizvodnje na
kršu, kao dijelu brdsko planinskog područja. Pored razvoja ovčarstva, koje
je ovdje oduvijek bilo dominantna grana stočarske proizvodnje, predviđa se
i razvoj kozarstva. S tim u vezi su u Hrvatskoj učinjene izmjene u Zakonu


o unapređenju stočarstva prema kojima se posebnom odlukom skupštine
općine može, pod određenim uvjetima i na određenim terenima, dopustiti držanje
i uzgoj koza. Jednako tako Zakon o šumama iz 1983. godine predvi