DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 73 <-- 73 --> PDF |
IZVORN; ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630" 893.001/2 Sum list CXW ilWO) 71 KORIŠTENJE DEGRADIRANIH ŠUMSKIH POVRŠINA NA KRŠU ZA POTREBE STOČARSTVA Žarko VRDOLJAK i Vlado TOPIĆ* SAŽETAK. Degradirane šumske površine u primorskom dijelu krša predstavljaju ogroman zemljišni potencijal. Samo dio tih površina bit će u dogledno vrijeme moguće privesti ekonomski interesantnoj proizvodnji drvne mase, dok je ostali, veći dio, moguće jedino i dalje koristiti za potrebe stočarske proizvodnje. To korištenje treba da se odvija na novi, suvremeni način kojim će se šumski fond ne samo održati, već i unaprijediti. Te uvjete može osigurati samo šumarstvo, kojem su te površine i povjerene na gospodarenje. Početna istraživanja, koja su proveli autori rada ukazuju koliko su degradirane šumske površine značajan izvor stočne hrane: list ispitanih vrsta drveća i grmlja za 30—50% je hranjiviji od dobrog livadskog sijena; prinos suhog lista u ispitanim tipovimadegradiranih šuma iznosi 15—30 q po 1 ha, što po hranjivoj vrijednosti odgovara količini od 20—40 q dobrog sijena; prinosi travne mase na kraškim pašnjacima mogu se jednostavnom zabranom paše kroz par godina povećati 4—11 puta. 1. UVODNE NAPOMENE Na opravdanost korištenja degradiranih šumskih površina na kršu za potrebe stočarstva i uvjete pod kojima bi se trebalo ono odvijati ukazivao je već davne 1876. godine jedan od prvih istraživača krša i »šumarskih pisaca« J. Wessel y (10). Nakon njega, kroz jedno duže razdoblje ovo pitanje se u našoj šumarskoj znanosti i praksi zapostavlja, da bi ga u poslijeratnom razdoblju potakao Zian i i svojim radovima u mnogome doprinio njegovom rasvjetljavanju (11, 12, 13). U ovom radu, nakon prikaza stanja šuma i stočarstva na kršu, iznosimo naše poglede o potrebi zasebnog gospodarenja šumama i šumskim zemljištima namijenjenim stočarskoj proizvodnji, temeljene na idejama Wesselya i posebno Ziania. U drugo´m dijelu informiramo o nekim vlastitim istraživanjima o proizvodnji i vrijednosti stočne hrane na degradiranim kraškim površinama, a vršena su sa ciljem da doprinesu racionalnom gospodarenju tim površinama. * Žarko Vrdoljak, dipl. inž., Split, Viška 24 Dr Vlado Topic, dipl. inž., Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 74 <-- 74 --> PDF |
2. STANJE, UZAJAMNOST I PERSPEKTIVA ODNOSA ŠUMARSTVA I STOČARSTVA NA KRŠU 2.1. Stanje šuma. i šumskih zemljišta na području krša Šume i šumska zemljišta na kraškom području Jugoslavije zauzimaju površinu od 4,572.000 ha. Od toga na uščuvane, ekonomske šume otpada 947.000 ha, na degradirane šume (degradirane panjače, šikare, makije, šibljaci i garizi) 1.158.000 ha i na šumom neobrasle površine (kamenjare i planinske pašnjake) 2.467.000 ha (3). Obzirom na klimatske prilike, sastav i stanje šumske vegetacije na kraškom području Jugoslavije razlikuju se dva osnovna dijela: primorski i kontinentalni. Primorski dio dijeli se opet u šumsko vegetacijskom smislu na eumediteranski pojas zimzelene šumske vegetacije koja zauzima otoke i pretežni, ali uski, dio obale te pripada svezi crnikinih šuma (Ouercion ilicis) i submediteranski pojas predstavljen svezom listopadnih šuma hrasta medunca s bijelim i crnim grabom (Carpion orientalis) (4). Šumska vegetacija primorskog dijela krša razvila se pod utjecajem mediteranske klime i ima kserofilno obilježje. Nasuprot, u kontinentalnom i planinskom dijelu vladaju za vegetaciju općenito povoljnije klimatske prilike pa ona ovdje ima mezofilan karakter. Upravo razlike u klimi ovih dijelova krša uvjetovale su da se način korištenja šumskih površina različito odrazio na njihovo stanje. Reljefna razvijenost kraškog područja i oskudica obradivog zemljišta uvjetovali su da je tu stočarstvo bilo osnovna i često jedino moguća grana poljoprivredne proizvodnje. Da bi omogućio prehranu stoke i došao do nešto plodnog tla, čovjek je vjekovima prekomjerno iskorištavao šume sječom i pašom i krčio ih. Štetne posljedice takvog ekstenzivnog i primitivnog načina korištenja šumskih površina posebno su se nepovoljno odrazile u primorskom dijelu krša radi klimatskih prilika, pa su ovdje procesi degradacije bili intenzivniji i obuhvatili pretežni dio šumskih površina. Naprotiv, u kontinentalnom dijelu, zahvaljujući povoljnijim prilikama, šume su ostale sačuvanije. Zato se i materija koju ovdje razmatramo odnosi na primorski krš, posebno na njegov submediteranski dio, na kojem su problemi, vezani za korištenje degradiranih šumskih površina od strane stočarstva i po veličini površina i po težini posljedica, najizraženiji (izuzetak jo područje Istre i submediterana Slovenije, gdje su problemi znatno blaži radi specifičnih povijesnih i klimatskih činilaca). Na razlike u stanju šuma u pojedinim dijelovima krša ukazuje podatak da na kontinentalnom dijelu na šumom obrasle površine otpada 64% šumskih zemljišta s prosječnom drvnom maso´.n od 137 m:i po 1 ha, a na primorskom dijelu obraslih je šumskih površina tek 40% i drvna im masa iznosi samo 45 m3 pa 1 ha. Kamenjare — krajnje degradirane površine s kojih je šumska vegetacija potpuno potisnuta — čine u primorskom dijelu čak 60% šumskih zemljišta, a u kontinentalnom dijelu 36% (3). 72 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 75 <-- 75 --> PDF |
2.2. Stočarstvo na degradiranim šumskim površinama krša Opća karakteristika stočarstva na degradiranom kršu jest držanje takvih vrsta stoke, koje se najbolje prilagođuju oskudnoj paši i kamenitosti kraških terena, a to su ovce i koze. Daljnja je karakteristika kraškog stočarstva da ispaša predstavlja glavni način prehrane stoke (u neki´Ti krajevima čak 100%). Slaba produktivnost kraških kamenjarskih pašnjaka i drugih degradiranih šumskih površina, preopterećenost i kronični manjak, pogotovo zimske, uzdržne hrane, uvjetovali su da je ovdje stoka slabe kvalitete (mala težina i slaba proizvodnja mlijeka i vune). Degradiranost površina poprimila je ponegdje takove razmjere da ih više nije bilo moguće opterećivati većim brojem stoke. Tako se na primjer u Dalmaciji, jednom od najjače degradiranih dijelova krša, broj ovaca nije sve do novijeg doba bitno mijenjao (period od 1808—1950 godine), a broj koza je radi stalnog smanjenja površina pod šumom čak i opadao (od 700.000 komada 1800. godine na 100.000 komada 1950. godine) (1). U najnovije vrijeme broj stoke na kršu počinje naglo opadata, a time i opterećenost šumskih površina ispašom i brstom. Između 1948. i 1954. godine posebnim zakonskim propisima pojedinih republika zabranjeno je u Jugoslaviji držanje koza u slobodnom uzgoju sa ciljem da se otkloni jedan od glavnih uzroka degradacije šuma. Koze praktički nestaju iz šuma, osim u nekim najzaostalijim krajeviuia gdje su se zadržale u manjem broju. Broj koza u Jugoslaviji se od 730.000 komada, koliko ih je bilo u 1951. godini, svodi na svega 19.000 u 1961. godini (12). Pozitivne posljedice zakonskih propisa ubrzo dolaze do izražaja pa se mnoge degradirane šumske površine počinju regenerirati. No brz progresivan razvoj šumske vegetacije na kršu, čiji smo svjedoci posljednjih 30 godina, nije zasluga samo spomenutih propisa. Istovremeno na ovom području, kao uostalom i u čitavoj zemlji, dolazi do snažnog privrednog razvoja, posebno industrije, turizma i građevinarstva, pa stanovnici krša napuštaju ekstenzivnu poljoprivredu, posebno stočarstvo kao njen osnovni vid, jer u novorazvijenim privrednim djelatnostima nalaze lakše, bolje i unosnije izvore egzistencije. Radi toga ne nestaju samo koze, već se smanjuje i broj ostale stoke, posebno ovaca, što ilustriraju podaci u tabeli 1 (2, 6, 7). Osi´m toga električna energija i drugi izvori toplotne energije svode na minimum korištenja drveta za ogrijev, pa i to doprinosi smanjenju pritiska na šume. Tabela 1. Kretanje broja ovaca na kršu (u 000) Godina Jugoslavija Bosna i Herceg. Crna Gora Hrvatska Slovenija Dalma čija Prim. dio Herce. 1955. 2.543 1.028 327 1.165 23 821 323 1971. 1.891 831 254 800 6 573 289 1981. 1.721 726 23! 760 4 543 228 Razlika 1955/81. broj % —822 — 32 —302 — 29 —96 —29 —405 — 35 —19 —83 —278 — 34 —95 —29 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 76 <-- 76 --> PDF |
2.3. Gospodarenje šumama i šumskim zemljištima namijenjenima stočarskoj proizvodnji Šumska vegetacija stoljećima opterećivana prekomjernom i neracionalnom sječom i ispašom počinje se uslijed općeg ekonomskog prosperiteta naglo i nesmetano razvijati, tako da smo danas svjedoci njene ekspanzije na najvećem dijelu kraškog područja. Proces regeneracije šuma naročito je značajan za primorski krš, posebno Dalmacije i Hercegovine, gdje su posljedice degradacije izazvane prekomjernim iskorištavanjem bile najizrazitije. Razvoj vegetacije odvija se spontano, u skladu s prirodnim zakonima progresivne sukcesije, a intenzitet mu ovisi o zatečenom stanju, prirodnim uvjetima, ali i o pozitivnom usmjeravanju od strane čovjeka. Mnoge do nedavno ogoljele ili skromno obrasle šumske površine postepeno ozelenjava prirodna šumska vegetacija koja ih negdje već i gusto prekriva. U ukupnoj površini smanjuje se učešće kategorija jačeg stepena degradacije (kamenjara, šibljaka, otvorenih niskih šuma i šikara), a povećava učešće onih manje degradiranih i uščuvanih. Regeneracijom šuma doduše nije se još bitno promijenio kvalitet proizvedene drvne mase, ali je nesumnjivo već i u sadašnjoj fazi došlo do značajnijih pozitivnih promjena u unapređenju ekosistema. To se odrazilo na smanjivanje erozionih procesa, reguliranje vodnih tokova, povećanje proizvodnih sposobnosti šumskog tla, poboljšanje klimatskih prilika i konačno poboljšanje neposredne čovjekove životne Okoline, što je doprinijelo razvoju turizma u priobalnom pojasu. Naprijed navedeni podaci o površinama pojedinih kategorija šuma i šumskih zemljišta datiraju iz 1953. godine. Ne raspolažemo podacima o sadašnjoj strukturi šumskih površina za čitavo područje krša Jugoslavije. No za ilustraciju nastalih promjena mogu poslužiti podaci o drvnoj masi u šumama Dalmacije. Ukupna drvna masa na tom području u društvenim šumama iznosila je prema dugoročnoj osnovi sječa iz 1956. godine 3,631.400 m:j ili 12,6 m´! po 1 ha. Prema Programu gospodarenja dalmatinskim šumsko kraškim područjem iz 1985. godine ukupna drvna masa društvenih šuma na tom području iznosi 10,515.000 m:1, odnosno 31,4 m:i po 1 ha. Svim šumskim površinama gospodare organizacije šumarstva. Sve do najnovijeg vremena osnovna zadaća šumarstva bila je da raznim administrativnim mjerama nastoji spriječiti prekomjerno i bespravno korištenje šumskih površina i sačuva ih od daljnjeg propadanja. Pored toga šumarstvo je meliorativnim mjerama i pošumljavanjem nastojalo da unaprijedi šumski fond. Rezultati su bili skromni: životne potrebe stanovništva bile su jače, pa se prekomjerno iskorištavanje šumskih površina nije uspijevalo svesti u tolerantne granice, a meliorativni zahvati i pošumljavanja izvodili su se u ograničenoj mjeri radi malih sredstava kojima je šumarska služba raspolagala. Opisani pozitivni procesi koji se odvijaju na kršu posljednjih 30 godina postavljaju pred šumarsku službu drugačije zadatke. Čuvanje šuma — ranije osnovni zadatak — potisnuto je sada u drugi plan. Ono je, doduše, još uvijek aktualno, samo u neuporedivo manjoj mjeri, nego li je to bilo ranije. Ukratko, sada šumarstvo iz pretežno pasivnih mjera u gospodarenju šumama treba da pređe na aktivne, usmjerene ka unapređenju šuma. S tim u vezi potrebno je na degradiranom kraškom području najprije odrediti namjenu |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 77 <-- 77 --> PDF |
korištenja pojedinih šumskih površina, ovisno o stanju u kome se nalaze, potrebama i mogućnostima, te s tim u skladu postaviti cilj gospodarenja i propisati potrebne mjere za postizanje željenog cilja. Tri su osnovne namjene kojima je moguće podrediti korištenje kraških šuma: — proizvodnja drvne mase — odmor i rekreacija — proizvodnja hrane za ishranu stoke. Sve šume, bez obzira na namjenu korištenja, treba da vrše i svoje zaštitne funkcije. Proizvodnji drvne mase treba, pored usčuvanih šuma, u prvom redu namijeniti šume manjeg stupnja degradacije, u kojima je sastav vrsta takav da se nakon primjene uzgojnih i meliorativnih mjera može, relativno brzo i uz mala ulaganja, očekivati odgovarajuća proizvodnja. To su u eumediteranskom dijelu sastojine u kojima još dominira crnika, a u submediteranskom hrast medunac (na određenim područjima još sladun i cer). Takvih je površina relativno malo, jer su hrastovi kao najvrednije vrste bili najviše iskorištavani. Pored ovih, proizvodnji drvne mase treba namijeniti od površina jačeg stupnja degradacije — dijelom obraslih ili neobraslih (kamenjara) — one na kojima se sačuvalo toliko plodnog tla da je omogućeno uspješno pošumljavanje vrednijim vrstama, posebno četinjačama. Odmoru i rekreaciji namijeni t će se, pored usčuvanih borovih šuma, degradirane šumske površine oko naselja i u turističkim područjima, koje treba odgovarajućim zahvatima privesti toj svrsi. Površine namijenjene korištenju za po´menute dvije svrhe predstavljaju ipak samo manji dio od ukupne površine degradiranih šuma i šumskih zemljišta. Preostali, veći dio zemljišta nije moguće u dogledno vrijeme privesti proizvodnji drveta, jer je spontana konverzija degradiranih šuma u viši uzgojni oblik dugovječan prirodni proces, a umjetno pošumljavanje ogoljelih terena zahtijeva ogromna financijska sredstva koja društvo nije u mogućnosti osigurati. Ostaje, dakle, da se te preostale površine, odnosno njihov dio, i dalje koriste za potrebe stočarstva. Bilo bi sa stajališta nacionalne ekonomije neopravdano da prostrane degradirane površine koje neće u dogledno vrijeme biti privedene šumskoj proizvodnji ostanu neiskorištene, kada je na njima moguće proizvesti značajne količine mesa, mlijeka i vune. Povećanje proizvodnje hrane danas predstavlja jedan od glavnih zadataka u razvojnim planovima Jugoslavije. U okviru takve razvojne politike poseban se akcenat stavlja na intenziviranje poljoprivredne proizvodnje u brdsko-planinskim područjima Jugoslavije, čiji su potencijali do sada neopravdano bili zapostavljeni i potcjenjivani. U skladu s takvom općom orjentacijom zemlje u toku su napori na intenziviranju stočarske proizvodnje na kršu, kao dijelu brdsko planinskog područja. Pored razvoja ovčarstva, koje je ovdje oduvijek bilo dominantna grana stočarske proizvodnje, predviđa se i razvoj kozarstva. S tim u vezi su u Hrvatskoj učinjene izmjene u Zakonu o unapređenju stočarstva prema kojima se posebnom odlukom skupštine općine može, pod određenim uvjetima i na određenim terenima, dopustiti držanje i uzgoj koza. Jednako tako Zakon o šumama iz 1983. godine predvi |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 78 <-- 78 --> PDF |
đa mogućnost brsta kozama, doduše izuzetno, na određenim površinama degradiranih šuma i šikara. Slične zakonske odredbe donesene su i u ostalim republikama. Sve to upućuje na zaključak da dolazi razdoblje ponovnog rasta stočarske proizvodnje na području degradiranog krša, odnosno prestaje razdoblje u kome je opadanje stočarstva samo po sebi, bez posebne intervencije šumarstva, dovelo do obnavljanja šuma. Tako se posljednjih godina osnivaju brojne društvene farme koza i ovaca, a sve je češći novi vid privatnog poduzetništva ulaganjem kapitala u uzgoj koza. Ukoliko se započeto intenziviranje stočarske proizvodnje na kršu bude temeljilo na tradicionalnom, ekstenzivnom načinu korištenja šumskih površina (pustopašica, polunomadsko i nomadsko pašarenje i brst), a izgleda da je to — barem po našim saznanjima — tendencija, sada radi lakog i brzog stjecanja profita, sasvim je sigurno da će takav način korištenja ponovno dovesti do aktiviranja degradacionih procesa. Stočarstvo na području degradiranog krša moguće je stoga unaprijediti jedino na novoj, suvremenoj osnovi koja treba prvenstveno da se temelji na: — načinu i intenzitetu korištenja šumskih površina, kojima se neće ugroziti stanje u kome se nalaze, nego će se ono i poboljšati — povećanju proizvodnje stočne hrane na šumskim i naročito oraničnim površinama — poboljšanje pasminskog sastava stoke. Uspostavljanje navedenih uvjeta o kojima ovisi razvoj stočarstva na degradiranom kršu zahtijeva angažiranje i koordinirano djelovanje šumarskih, poljoprivrednih i veterinarskih stručnjaka. Nas ovdje zanima koji su pri tome zadaci šumarstva? Potreba angažiranja šumarstva proizlazi u prvom redu iz činjenice da ono gospodari i upravlja najvećim dijelom površina koje dolaze u obzir za stočarsku proizvodnju. Osnovni problem stočarstva na kršu bio je pomanjkanje stočne hrane, jer je tu postojao daleko veći broj stoke od onog koji se mogao racionalno ishranjivati. Posljedice su poznate: stalna degradacija ispašnih površina dovela je, uslijed preopterećenosti, do vrlo slabog kvaliteta nedovoljno ishranjene stoke. Za prehranu postojećeg broja stoke na kršu u 1957. godini bilo je potrebno ukupno 14,691.690 q krmnih jedinica, dok je tadašnja proizvodnja iznosila 7,909.780 q krmnih jedinica. Postojao je, prema tome, manjak od 6,781.910 q krmnih jedinica, što odgovara količini od 12,500.000 q sijena. (5). Danas je taj deficit nešto manji, ali još uvijek osjetan. Dakle, unapređenje stočarske proizvodnje na kršu moguće je u prvom redu graditi na povećanju i poboljšanju krmne baze, a tek onda na povećanju broja stoke i poboljšanju njezinog pasminskog sastava. Iz ovog proizlazi da je zadatak šumarstva da na površinama namijenjenim stočarskoj proizvodnji kojima ono upravlja uspostaviti takav način gospodarenja kojim će se, s jedne strane osigurati što veća i kvalitetnija proizvodnja stočne hrane, a s druge strane usmjerili razvoj šumske vegetacijeu pozitivnom pravcu, kako bi ona što bolje i potpunije ispunjavala svoje funkcije u zaštiti i unapređenju ekosistema. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 79 <-- 79 --> PDF |
Naveli smo ranije koje površine na području degradiranog krša treba namijeniti proizvodnji drveta i rekreaciji. Od preostalih površina proizvodnji stočne hrane mogu biti namijenjene u načelu sve one na kojima držanje stoke neće, gaženjem ili drugim štetnim utjecajima, izazvati erozione procese. To su neobrasle šumske površine — kamenjare i razni tipovi degradiranih šuma, šikara i šibljaka obraslih vrstama šumskog drveća koje po svojim prirodnim osobinama nisu u stanju da proizvedu značajniju i po asortimanu kvalitetnu drvnu masu (bijeli i crni grab, crni jasen, maklen i si.) ili površine obrasle grmljem i šibljem. Šumske površine na degradiranom kršu stoka može koristiti neposredno ispašom prizemne travne i zeljaste vegetacije, te brstom šumskog drveća i grmlja, i posredno kao dopunsku hranu, naročito u zimskim mjesecima. Za ovaj drugi vid korištenja dolazi u obzir u prvom redu lisnik, jer je košnja trave za sijeno na kraškim kamenjarima nemoguća. Prema tome, šumom neobrasle ili samo dijelom obrasle površine treba namijeniti pretežno ispaši ovaca, a površine obrasle šumskim drvećem i grmljem (degradirane šume, šikare i šibljaci) pretežno proizvodnji dopunskih količina uzdržane hrane (lisnik) i pod određenim uvjetima, brstu. Povećanje proizvodnje stočne hrane i poboljšanje njenog kvaliteta na degradiranim kraškim površinama moguće je, uglavnom, na slijedeće načine: — melioracijom pašnjačkih terena (kamenjara) gnojenjem, dosijavanjem kvalitetnijih vrsta trava, regeneracijom travnog pokrova zabranom paše za određeno vrijeme i uvođenjem turnusa, te čišćenjem nepoželjne korovne vegetacije — izborom najpovoljnijih oblika, ophodnje, te vremena i načina korištenja pojedinih tipova degradiranih šuma i šikara — podizanjem kultura grmolikih krmnih vrsta. Gospodarenje šumama i šumskim zemljištima kojemu je cilj proizvodnja stočne hrane i u kojem drvo ne predstavlja više glavni šumski proizvod, već sporedni, postavlja pred šumarstvo kvalitetno nove zadatke. Za osiguranje tog cilja ono mora provoditi odgovarajuće mjere i radnje u svim vidovima gospodarenja: uzgojnom tretmanu, načinu iskorištavanja i u uređivanju šuma, koje se bitno razlikuju od onih koje se sprovode kad je cilj gospodarenja proizvodnja drvne mase. 3. ISTRAŽIVANJA 0 PROIZVODNJI I VRIJEDNOSTI STOČNE HRANE NA DEGRADIRANIM ŠUMSKIM POVRŠINAMA KRŠA Kako šumarstvo raspolaže s vrlo malo saznanja potrebnih za specifičan način gospodarenja šumskim površinama koja se koriste za potrebe stočarstva, to su svojevremeno u okviru Instituta za šumarska i lovna istraživanja Hrvatske, uz istraživanja Ziania, započeta istraživanja o proizvodnji i vrijednosti stočne hrane na degradiranim šumskim površinama (Vrdo1 j a k). Istraživanja su uskoro morala biti prekinuta radi likvidacije splitske stanice tog Instituta, da bi u najnovije vrijeme bila nastavljena u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu (V r cl o 1 j a k, Topi ć) zahvaljujući sredstvima osiguranim od strane Šumskog gospodarstva »Dalmacija «, Split. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Rezultati dosadašnjih istraživanja, iako tek početni i orjentacioni, ipak ukazuju na značajne mogućnosti proizvodnje stočne hrane na šumskim površinama krša, pa zato o njima ovdje informiramo. 3.1. Istraživanja u šumama i šikarama Planirano je da se istraživanja obave u dvije faze. U prvoj fazi, potrebno je ispitati hranjivu vrijednost lista drveća i grmlja koji pridolaze u kraškim šumama i šikarama, te utvrditi tipove šuma i šikara koji se u postojećoj praksi koriste za ishranu stoke, kao i njihove proizvodne sposobnosti. Na temelju rezultata istraživanja postojećeg stanja, pristupilo bi se obradi druge faze sa ciljem da se utvrde najpovoljniji oblici sastojina namijenjenih ishrani stoke (uzgojni oblik, ophodnja, vrste), način i vrijeme, te optimalni obim njihovog iskorištavanja i konačno odrede smjernice gospodarenja tim sastojinama. Dosadašnjim istraživanjima provedenim u submediteranskom dijelu Dalmacije obuhvaćena je dijelom prva faza. 3.1.1. Hranjiva vrijednost lista drveća i grmlja ,; Hranjiva vrijednost vrsta drveća i grmlja koje pridolaze u šumama i šikarama istraživanog područja utvrđivana je putem kemijskih analiza lista u Zavodu za hranidbu domaćih životinja Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu i laboratorija Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu. Uzroci za analize svake vrste sabirani su u proljeće, sredinom ljeta i pred opadanje. Utvrđivanje hranjive vrijednosti nije se ograničilo samo na osnovne vrste, već se nastojalo obuhvatiti što veći broj vrsta drveća i grmlja koje pridolaze u ovdašnjim sastojinama. Podaci o hranjivoj vrijednosti nekih najčešćih i najvažnijih vrsta prikazani su u tabeli 2 (9). Iz podataka se razabire da su navedene vrste, prema kemijskim analizama, za 30—50% hranjivije od dobrog livadskog sijena. One sve također po količini probavljivih bjelančevina nadmašuju sijeno, a naročito u tom pogledu odskaču leguminoze: pucalina (Colutea arborescens), šibika (Ćoronilla emeroides) i tilovina (Petteria ramentacea). Za potpuniji uvid u hranjivu vrijednost pojedinih vrsta bit će, pored kemijskih analiza, potrebno izvršiti proizvodne pokuse sa stokom. Izvršen je jedan takav pokus prihranjivanjem izvjesnog broja ovaca suhim listom pucaline i tilovine u dnevnoj količini od 1 kg, po povratku s paše kroz 45 dana tijekom zime, kada je ispaša na prirodnim pašnjacima najoskudnija. Za usporedbu vršena je pribrana istom količinom sijena lucerne, a jedan broj ovaca nije prihranjivan, kao što je to u praksi najčešće slučaj. Pokus je proveden u suradnji za Zavodom za hranidbu domaćih životinja Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. Rezultat je bio, da je prosječni prirast po jednoj ovci nakon izvršenog pokusa prihranjivanja pucalinom bio 8 kg, prihranjivanja titlovinom 5,7 kg, a lucernom samo 0,8 kg, dok je na ovcama koje nisu bile prihranjivane gubitak na težini iznosio 0,3 kg (11). : Rezultati ovog pokusa, iako orjentacionog, potvrđuju izvanrednu hranjivu vrijednost grmolikih leguminoza koje pridolaze u submeđiteranskim |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 81 <-- 81 --> PDF |
šumama i šikarama, Ic upućuju na potrebu podizanja kultura ovih vrsta i njihovog unašanja u postojeće sastojine. Tablica 2. Hranjiva vrijednost lista nekih vrsta drveća i grmlja Osnovni sastav % Carpinus orientalis 5,3 4,6 13,3 2,7 17,5 56,7 46,7 5,0 1 : 9,3 1,51 Ostrya carpinifolia Fraxinus 8,5 6,9 16,0 4,2 18,9 45,4 43,6 5,2 1 : 8,2 1,40 ornus 6,2 7,4 12,7 3,4 23,6 46,6 45,2 4,2 1 : 9,0 1,46 Quercus pubescens 8,1 4,6 16,4 3,8 27,2 39,9 42,8 5,4 1 : 7,9 1,38 Colutea arborescens 7,4 9,4 25,6 4,3 14,2 39,1 43,4 8,5 1 : 5,1 1,40 Coronilla emeroides 7,4 9,0 27,2 4,3 14,8 36,8 43,1 9,0 1 : 4,8 1,39 Petteria ramentacea 7,6 10,2 15,0 3,2 22,5 41,5 40,7 5,0 1 : 8,1 1,31 Dobro livadsko sijeno (po Kelneru) 14,3 6,2 9,7 2,5 26,3 41,0 31,0 3,8 1 : 8,2 1,0 3.1.2. Tipovi šuma i šikara Submediteranska zona krša u Dajmaciji pripada području rasprostranjenja dviju klimatogenih šumskih zajednica: zajednici hrasta medunca s bijelim grabom (Carpinetum orientalis croaticum H-ić) i zajednici medunca sa crnim grabom (Seslerieto Ostryeium H. et H-ić). Prva se u horizontalnom smjeru nadovezuje na zimzeleni pojas eumediteranske zone i diže se do nadmorske visine između 600 i 800 m, ovisno o položaju. Druga, hladnija, razvijenija je između pojasa bijelog graba s jedne i pojasa primorske bukve s druge strane. Mjestimično se na ograničenim lokalitetima pojavljuje i šumska zajednica sladuna i cera (Quercetum confertae — cerris Rud.). Po florističkom sastavu sve se ove zajednice u mnogome podudaraju (4). Prema dominantnim vrstama mogu se u okviru ovih klimatogenih za jednica lučiti ovi tipovi degradiranihtrebe stočarstva (9): šuma i šikara koje se koriste za po— U području Carpinetum orientalis: T mješoviti tip, u kome su u raznommedunac, bijeli grab i crni jasen omjeru zastupane osnovne vrste 79 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 82 <-- 82 --> PDF |
II tip medunca III tip crnog jasena IV tip bijelog graba — U području Seslerieto — Ostryetum: V tip maklena VI tip tilovine. VII mješoviti tip medunca i crnog graba, te mjestimično crnog jasena i javora gluhača VIII tip crnog graba IX tip krkavine (Rhamniis falax). — U području Quercetum confertae — cerris: X mješoviti tip sladuna i cera XI tip sladuna XII tip cera. Zajednica Carpinetum orientalis zauzima veći dio područja, pa su i tipovi sastavljeni od njenih osnovnih vrsta — mješoviti (I), medunca (II), crnog jasena (III) i bijelog graba (IV) — najrasprostranjeniji, posebno ovaj posljednji, koji je prekrio znatne površine nakon zabrane držanja koza. Nakon ovih, po prostranstvu koji zauzimaju, dolaze mješoviti tip u Ostryetumu (VII) i tip crnog graba (VIII). Tipovi maklena (V), tilovine (VI) i krkavine (IX) u čistom obliku zauzimaju relativno male površine, a isto tako tipovi sladuna i cera (X, XI, XII), koji su vezani samo za pojedine lokalitete na području Sinja, Drniša i Ravnih kotara. Unutar pomenutih tipova razlikuju se tri osnovna oblika: a) niski (grmoliki) b) skresci c) šubarci. Niski, grmoliki oblik je najčešće zastupan. Stoka pojedine vrste drveća i grmlja ili direktno koristi brstom lista i sitnijih grančica, ili se pak pojedini izbojci sijeku, ili sabire samo list (»češljanjem« ili »smucanjem«), te spremaju kao lisnik za dopunsku, zimsku ishranu stoke. Postoji još jedan kombinirani način korištenja kod kojega se sijeku izbojci s lišćem i nose u staju da ga stoka konzumira u svježem stanju. Dok stoka brsti, uglavnom, sve vrste drveća i grmlja, dotle se kao lisnik gotovo isključivo koriste samo hrastovi i crni jasen. Skresci su, visoki oblik kod kojeg se grane krešu duž čitavog debla i spremaju za lisnik. Prakticira se samo kod hrastova. Šubarci su oblik kod kojega se deblo siječe »u glavu«, najčešće na visini od oko 2 m od tla, gdje se razvijaju brojne grane — izbojci, koji se svako nekoliko godina krešu i spremaju za lisnik. Na ovaj način se u Dalmaciji uzgaja crni jasen. Skresci i šubarci su oblici vezani isključivo za »ograde«, tj. privatne površine zaštićene suhozidom, koje služe za kombinirano šumsko-pašnjačko, a često i poljoprivredno korištenje. 80 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 83 <-- 83 --> PDF |
3.1.3. Proizvodnost tipova U tabeli 3 izneseni su podaci o proizvodnosti nekih tipova pri punom obrastu, koji svi pripadaju niskom (grmolikom) obliku (a), i to u petoj godini nakon sječe na panj (9). Podaci su dobiveni izmjerom u pojedinim sastojinama koje se koriste za sabiranje lisnika. Prinos sijena na submediteranskim pašnjacima — kamenjarama kreće se kod pustopašice od 1—3 q po 1 hektaru. Ako se to uzme u obzir, kao i da je sijeno s kamenjara po kvaliteti vrlo loše, onda iz iznesenih podataka proizlazi da je proizvodnja krme na degradiranim šumama i šikarama i u sadašnjim uvjetima korištenja mnogo veća i kvalitetnija nego na ispašnim površinama. Tabela 3. Prozvodnja lista u nekim tipovima niskih šuma u petoj godini nakon sječe na panj Prinos lista po 1 hasvježeg suhogOdgovara po hranjivoj vrijednosti količini dobrog sijena mtc hrast medunac 56 30 41 crni jasen 55—63 25—28 36—41 tilovina 30 15 20 3.2. Istraživanja na kraškim pašnjacima — kamenjarama Kraški pašnjaci — kamenjare su degradirane šumske površine obrasle travnim vrstama kao osnovnom vegetacijom. Dominiraju Brachypodium ramosum, Chrysopogon grillus, Andropogon ischaemum, Carex humilis. Osim travnog pokrova na ovim površinama nalazimo nerijetko i polugrmolike vrste (Helychrisum italicum, Euphorbia spinosa), te grmolike forme Carpinusorientalis, Quercus pubescens i Fraxinus ornus. Kraški pašnjaci — kamenjare pokrivaju 2.467.000 ha ili 44% ukupne površine krša Jugoslavije (3). Paralelno s degradacijom vegetacije odvijala se na ovim površinama i degradacija tla, tako da je ono u najvećoj mjeri odneseno uslijed nesmetanog djelovanja vode i vjetra. Razlog za to je primitivan način iskorištavanja i preopterećenost ispašom. To su vrlo plitka skeletna i skeletoidna zemljišta (litosol i kalkomelanosol) siromašna humusom i mineralnim materijama. Na takvim terenima ne postoje uvjeti za bujniji razvitak travne vegetacije jer tome ne pogoduje ni sama klima ovog područja. U ljetno doba visoke temperature i trajne suše potpuno isušuju travni pokrov. Tijekom proljeća ove goleti produciraju nešto trave, ali u sušno doba koje traje 3 pa i 4 mjeseca, 81 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 84 <-- 84 --> PDF |
te količine su minimalne. Takvi pašnjaci daju jedva 1—3 kvintala suhe trave godišnje po 1 ha, što znači da bi po gruboj procjeni dozvoljeno opterešenje pašarenjem moglo iznositi 1 ovcu na 2—3 ha. Sastav biljnih vrsta na ovim površinama je vrlo nepovoljan, siromašan po broju i učešću. Manjkaju najvrednije vrste — leguminoze (Medicago sp., Melilolus sp. Lotus corniculatus i dr.), koje su uvijek prve na udaru stoke i ne mogu se radi toga regenerirati. Obzirom da su ove površine i dalje pod intenzivnim procesom degradacije i da njihova plodnost stalno opada, neophodno je i osnovno spriječiti daljnju eroziju. Stoga je uređenje pašnjaka i njihovo pravilno iskorištavanje jedno od najvažnijih pitanja, tim više što su te površine znatne i u sadašnjem stanju predstavljaju veliki ekonomski gubitak kako za ovo područje, tako i za zajednicu uopće. Prema tome, za unapređenje proizvodnje na degradiranim kraškim površinama (kamenjarama) potrebne su melioracione mjere koje će spriječiti degradaciju i omogućiti povećanje proizvodnje. Ta proizvodnost može se povećati i samim administrativnim mjerama, kako to pokazuju provedena istraživanja (8) na eksperimentalnim objektima submedileranskog kraškog područja. Godine 1974, 1980. i 1982. izlučeno je u ovom području više parcela površine od 5 m2, kako u eksperimentalnim objektima gdje se nije paslo više godina, tako i na otvorenim slobodnim površinama gdje se stalno nekontrolirano vrši ispaša. S tih ploha temeljito je skinuta trava, te sabrani uzorci odmah mjereni, zatim sušeni na zraku u laboratoriju Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša i ponovno mjereni. Dio rezultata tih izmjera prikazan je u tabeli broj 4. Tabela 4. Prinosi travne mase na kraškim pašnjacima — kamenjarima Prinosi Prinosi Prinosi zelene suhe mase suhe mase Uzorak mase (sijeno) (sijeno) Primjedbe kg/m2 kg/m2 kg/ha 1 0,329 0,113 1.130 2 3 4 5 6 0,366 0,667 0,793 0,334 0,211 0,148 0,307 0,255 0,203 0,133 1.480 3.070 2.550 2.030 1.330 Prinosi s parcela nakon obnove vegetacije zabranom 7 8 0,094 0,048 0,035 0,027 350 270 Prinosi s parcela koje se iskorištavaju ispašom Iz prednjih podataka je vidljivo da se samo najjednostavnijom melioracionom metodom-zabranom (osiguranje mirnog razvoja vegetacije kroz određeno vrijeme) prinos travne mase na kraškim pašnjacima može pove |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 85 <-- 85 --> PDF |
ćati 4—11 puta. Drugim riječima, to znači da se takvom jednostavnom melioracijom može prehraniti godišnje 2—5 ovaca po hektaru, dok na slobodnim površinama, gdje se stalno nekontrolirano vrši ispaša, travna masa ne omogućuje prehranu niti jedne ovce (0,5—0,6) po hektaru. Razlika je još očitija kad znamo da se na ovim slobodnim površinama, s kojih su uzeti uzorci 7 i 8, u zadnju godinu — dvije, paslo smanjenim intenzitetom. Nisu samo povećani prinosi sijena na površinama pod zabranom, već je i značajno promijenjen floristički sastav. Nestaju naročito one malo vrijedne i škodljive vrste, a njihovo mjesto zauzimaju dobrim dijelom kvalitetne vrste (Trifolim, Medicago, Lotus corniculatus). Ova ispitivanja su nam pokazala da postoji vrlo realna i konkretna mogućnost povećanja stočne hrane, odnosno unapređenja stočnog fonda na kraškim pašnjacima. Međutim, povećani prinos i kvalitet travne mase može se postići i u kraćem vremenskom periodu (2—5 godina) ako uz administrativne upotrijebimo i ostale mehoracione mjere, što, naravno, zavisi opet i o mnogim faktorima kao što su: stupanj degradacije tla, ekspozicija i nagib terena, nadmorska visina, klima i vrsta travnog pokrova. Prikazani rezultati početnih istraživanja o hranjivoj vrijednosti i proizvodnim mogućnostima stočne hrane na degradiranim površinama krša ukazuju na potrebu njihovog nastavljanja i proširivanja. Posebno će biti interesantno istraživanja upotpuniti osvjetljavanjem problema s ekonomskog aspekta radi objektivne valorizacije degradiranih kraških šumskih površina. 4. ZAKLJUČCI Na osnovu izloženog mogu se donijeti ovi zaključci: 1. Degradirane šume i kraški pašnjaci su od davnina predstavljali važan izvor za prehranu stoke na kraškom području. 2. Neracionalno korištenje šuma kroz vjekove pretjeranom sječom i ekstenzivnim načinom stočarenja vodilo je postupnom uništenju šumske vegetacije, pogotovo u primorskom dijelu krša gdje su procesi degradacije, uslijed klimatskih i edafskih prilika, bili vrlo intenzivni i obuhvatili pretežni dio šumskih površina. 3. Degradirane šumske površine u primorskom dijelu krša predstavljaju ogromni zemljišni potencijal. Realno je očekivati da će u dogledno vrijeme samo njegov dio biti moguće, pošumljavanjem i melioracijom, privesti ekonomski interesantnoj proizvodnji drvne mase. Ostali, veći dio ovih površina i dalje će se koristiti za potrebe stočarstva. To korištenje treba da se odvija na jedan novi, suvremeni način kojim će se ne samo održati, već i unaprijediti šumski pokrov. Svako zadržavanje tradicionalnog, ekstentivnog načina korištenja vodilo bi daljnjoj degradaciji kraških površina. 4. Potreba angažiranja šumarstva proizlazi iz činjenice da ono gospodari i upravlja najvećim dijelom površina koje dolaze u obzir za stočarsku proizvodnju. Osim toga, jedino šumarstvo može osigurati stručne uvjete za jednu racionalniju proizvodnju stočne hrane na degradiranim šumskim površinama. 83 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 86 <-- 86 --> PDF |
5. Obzirom na značajno pomanjkanje stočne hrane na ovom području unapređenje stočarske proizvodnje treba, za sada graditi samo na povećanju i poboljšanju krmne baze, a tek onda na povećanju broja stoke. 6. Povećanje proizvodnje stočne hrane i poboljšanje njenog kvaliteta na degradiranim kraškim površinama moguće je, uglavnom, na slijedeće načine: — melioracijom pašnjačkih terena — kamenjara — uzgojem oblika šuma namijenjenih proizvodnji stočne hrane — podizanjem kultura grmolikih krmnih vrsta. 7. Početna istraživanja pokazuju da su degradirane šumske površine značajan izvor stočne hrane na kršu — List ispitanih vrsta drveća i grmlja koje pridolaze na ovom kraškom području za 30—50% hranjiviji je od dobrog livadskog sijena. Naročito visoku hranjivu vrijednost imaju leguminose: pucalina (Coluteaarborescens), šibika (Coronilla emeroides) i tilovina (Pettcria ramentacca). — Prinos suhog lista u ispitanim tipovima degradiranih šuma iznosi 15 —30 q po 1 ha, što odgovara hranjivoj vrijednosti 20—40 q dobrog sijena. Naravno, prinos ovisi opet o uzgojnom obliku i proizvodnom tipu degradiranih šuma i šikara. — Zabranom kao najjednostavnijom melioracionom mjerom prinosi travne mase na kraškim pašnjacima — kamen j arama mogu se, u vrlo kratkom vremenskom periodu (3—5 godina), povećati za 4—11 puta. — Uz povećani prinos travne mase na kraškim pašnjacima koji su bili pod zabranom, značajno je izmijenjen i floristički sastav u kojem nalazimo visoko produktivne trave dobre krmne vrijednosti. LITERATURA: 1. Bako vic, D., 1957: Stočarstvo na kraškom području Hrvatske, Krš Hrvatske, Split. 2. Bura , D., 1957: Statistika krša Jugoslavije, Krš Jugoslavije, Split. 3. Bura, D., 1957: Šumarstvo na kršu Jugoslavije, Krš Jugoslavije, Split. 4. Horvatić , S., 1957: Biljno-geografsko rasčlanjenje krša, Krš Jugoslavije, Spllit. 5. Jelavić , A., 1957: Poljoprivreda na kršu Jugoslavije, Krš Jugoslavije, Split. 6. Savezni zavod za statistiku, 1971: Statistički bilten 704 — broj stoke po opštinama, Beograd. 7. Savezni zavod za statistiku, 1983: Podaci iz Jedinstvenog programa obrade, objavljivanja i rezultata popisa stanovništva, domaćinstva i sta nova u 1981. godini, Beograd. 8. Topić, V., 1982: Proizvodne mogućnosti kraških pašnjaka Submediterana, Šumarski list br. 4—5. 9. Vr dol jak, Ž., 1962: Role et importance des forets a feuilles caduques et des broussailles pour l´alimentation du betail dans la region karstique Yougoslave, FAO/SCM/62 (13) 5—C, Dubrovnik. 10. W e s s e 1 y, J., 1876: Kras hrvatske krajine, Zagreb. 11. Ziani, P., 1960: Nacionalni izvještaj za VJI zasjedanje Potkomisije FAO za probleme šumarstva u Mediteranu, Lisabon. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 87 <-- 87 --> PDF |
12. Ziani , P., 1964: Problemi uzgoja koza u Jugoslaviji, Šumarski list broj 7—8. 13. Ziani , P., 1986: Novi aspekti problema uzgoja divljih koza, Šumarski list broj 1—2. The Use of Degraded Forest Areas in Karstic Regions Tor the Purposes of Cattle-Rearing S u m mary Degraded forest areas in the littoral part of the karstic region represent a tremendous land potential. Only a part of those areas are going to be reclaimed !or the economically feasible production of timber in the foreseeable future, while the larger remaining part will be fit only for the needs of breeding livestock. This exploitation must, however, be carried out in accordance with the new and up to date method that will not only retain the existing forest reserves, but will also improve llieni. Such conditions can be ensured only by the forestry authorities n whose hands the management of those areas has been entrusted. The initial research conducted by the authors of this paper indicates the degree to which degraded forest areas are significant as a source of cattle food: leaves of the tested types of trees and bushes are 30 to 50Vo more nutritious than good-quality meadow hay; the yield of dry leaf in the tested types of degraded forests is 15 to 30 q. per ha, which corresponds to the nutritional value of about 20 to 40 q. of goodquality hay; the yields of grass on karstic grazing areas can be increased by 4 to 11 times through a simple ban on grazing for the period of a few years. |