DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Tablica 2. Srednja mjesečna i godišnja relativna vlaga zraka (%) u razdoblju 1971—1980. godine I 11 III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. Ilok 81 77 69 71 77 71 71 74 76 79 81 81 76 Radi dobivanja pregleda godišnjeg hoda i količine oborina u istraživanom području obrađen je niz od 10 godina, tj. od 1971—1980. godine. Srednja količina mjesečnih i srednja godišnja količina oborina za cijeli period mogu se vidjeti u tab. 3. Tablica 3. Srednje mjesečne i godišnje količine oborina (mm) za razdoblje od 1971—1980. godine I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. Ilok 34 34 32 53 61 90 71 79 44 56 54 40 648 Srednji godišnji hod količine oborina za razdoblje od 1971—1980. pokazuje dva maksimuma, i to prvi i glavni ljeti u mjesecu lipnju (90 mm), a drugi sporedni u listopadu (56 mm). Također su jasno izražena dva oborinska minimuma, i to prvi u ožujku (32 mm), a drugi u prosincu (40 mm). U prosjeku pada dvostruko više oborina u travnju, svibnju, lipnju i srpnju nego u prosincu. Broj kišnih dana vegetacijskog perioda iznosi u prosjeku 1/3 (60 dana) toga perioda, što praktički znači da je svaki treći dan kišan, a to je vrlo dobar raspored oborina za vegetacijski period. Količina oborina koje padnu u vegetacijskom periodu iznose 61 posto ukupnih oborina, što je dosta povoljno za razvoj vegetacije. Godišnji prosjek oborina u razdoblju od 1971— —1980. za čitavo istraživano područje iznosi 648 mm. Od toga padne u vegetacijskom periodu 398 mm ili 61 posto. Možemo reći da na istraživanom području vlada umjereno kontinentalna klima — podunavska varijanta — s izrazito oštrom zimom i izrazito ljetnim vrućinama. Međutim, budući da se na istraživanom području radi isključivo o paraklimaksnoj vegetaciji, klima je od manje značenja za razvoj šumske vegetacije toga područja, dok su presudni čimbenici poplavna i podzemna voda, mikroreljef, nadmorska visina i dr. c) Pedološke osobine Tla dunavskih ritova i ada pripadaju razredu nerazvijenih tala (Huvisoli). Prema detaljnoj klasifikaciji tala Posavine (Kovačev i ć, Kalin i ć, et al. 1967) i prema klasifikaciji tala Jugoslavije (Š k o r i ć, Filipovski , Ćirić , 1972) uvrstili smo ih, s obzirom na karakter vlaženja, u red hidromorfnih tala. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Aluvijalna tla su recentna karbonatna, a prema stupnju razvitka su nerazvijena, slabo razvijena ili razvijena aluvijalna tla. Rzlikujemo ovdje, osim toga, neoglejane, oglejane ili glejne varijetete aluvijalnih tala, koji su pod slabijim ili jačim utjecajem poplavnih ili podzemnih voda Dunava. VEGETACIJA RITSK1H ŠUMA Vegetacijom Podunavlja bavili su se mnogi istraživači u našoj zemlji i u inozemstvu. Naročito je dobro istražena vegetacija koja prati Dunav u Čehoslovačkoj, Austriji, Mađarskoj i Rumunjskoj. Kod nas su vegetaciju ritskih šuma Podunavlja proučavali: Španovi ć (1931, 1932, 1954), Rajevski (1950), Slavnić (1952), Her p ka (1960, 1963), Žufa (1964), Jovanovi ć (1965, 1969), Ra uš (1973, 1986) i dr. Osim njih znatan broj šumara bavio se uzgojnim i uređajnim problemima ritskih šuma, o čemu su povremeno pisali u stručnoj štampi (M a t i ć 1986. i dr.). Šumsku vegetaciju spomenutog dijela Podunavlja istražili smo po kombiniranoj Braun-Blanquetovoj metodi. Na osnovi toga donosimo opis pojedinih zajednica i njihov tabelarni prikaz. Šumska vegetacija predstavljena je isključivo paraklimaksnim zajednicama. Sistematski pregled istraženih zajednica Querco-Fagelea Br-Bl et Vlieg. 1937 Populetalia Br.-Bl. 1931. Alno-Ulmion Br.-Bl et Tx. 1943. a) Fraxino-Ulmetum laevis Slav. 1952. Salicion (Soo) Oberd 1953 b) Populetum nigro-albae Slav. 1952. c) Salici-Populetum nigrae (Tx. 1931) Merijer-Drees 1936. rubetosum caesii Rauš 1973 d) Galio-Salicetum albae Rauš 1973 e) Salicetum triandrae Male. 1929 f) Salicelwn purpureae Wnd.-Zel. 1952 Phragmitetea Tx. et Preis. 1942 Phragmitetalia W. Koch 1926 Phragmition W. Koch 1926 g) Scirpo-Phragmitetum W. Koch 1926 Suma veza i poljskog jasena s hrastom lužnjakom Fraxino-Ulmetum laevis Slav. 1952 Tu je titocenozu prvi opisao Slavni ć (1952) na području vojvođanskih nizinskih šuma. Šuma poljskog jasena i veza obrašćuje najviše položaje dunavskih otoka. Zastupljena je fragmentarno na istraživanom području u predjelima Hagl i Šarengradska ada. Ona zauzima starija i razvijenija aluvijalna tla viših položaja, gdje se već primjećuju pojedini procesi pedogeneze. Obično su to karbonatna pjeskovito-ilovasta tla, opskrbljena hranjivima i s dobrom aeracijom. 11 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 33 <-- 33 --> PDF |
rn oom rt2g .. a *2 « t^ -t o co ro (N ^ iJ3 tN (N \0* ^O M O m t^- r-O rO ro H rt o as 5 Sce 3 >w u 2 q ON o \ t*-., r-_ u u đ L > UM a o oso K OHŽOH ~ a ^ r- r- O O ro (N o" ^" o" I ´—l *-H »—i fN ^ * a —-* o s 0 JS ~ «* -O 5u S> i*. « a rO in sO ON as > ~ ?> e PJ o^ o\ o\ CD NO *<* O es io NO ** o~ ON J Q < t-7 PJ u. Ut oo r4 (N in fN ON > s (N ND *t r-i "*. < 15 2 K ´-o P ´^. P »-^i Vi ^11*1 ^ °Q. *"t *H a us fS M U\ t(N H 0 5, < > S o c? q ON oo *-H oo. Ui fl vd oC m* M* "* o 3 o > 3 ..J , r, 04 rtO « <.y< ON O GN <3- NO OO 5 >sffi -3- ro in ^H in O-a .. Ul V~ 3 .. v) JH xi rt b »o rt 2 w — 1 w ,o rt csi ro TT to NO 3 O 3T3 Q KAlO« O 31 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 34 <-- 34 --> PDF |
u as oo \ort°° . * 2 rt © .-g ~o o T~^ I O <3 T-1 co" rt" ( N rt oo CN NC C l H .."f t 2 O rt Sc e o O , 0_ O^ 0_ 0_ I-H ©_ rt CN" to" so ro" CN" rt CN ON o" co co « >< 3 OK´- 1 r o I O v. CN t ©" oC 1 1 ON oC t o O , CD CN" rt" 1 1qco" 1 1~r CN a 2 > oo o" I O 3 CN Trt co ´5O N © a CN t C r—~ Tf" s o. o CN s W Q< I O ČN u. r; p5= W Mc/) > 00 CO oo IO s*-^ A < t3 Q W o o . o ©_ o o" "« &, Wc/1 <>n 1I ´ UNOO O ´ I O vo" o " co" CN vO CN CN o r-" 33 ?_. rt «o u q o , o_ Hco" t ~ CN CN © rt" 3 . ^ 00 > rt "O . . rtrt w JHT3 L ft[^ g^^ H » a H u:3,-" c Ort O O O O © O CN co "3- io s© t^ © © © © OO ON © rt TrtCNrO^flONOr^OOON © H 3 O 3"0 O |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 35 <-- 35 --> PDF |
sO -—i OO O J3 r^ ^o rt* OJ rt o 13 a a1 —. \o O \ 0 ON 0\ OO HOO O g CN c-> a > \0 ´ \ 0 H °. I o IZ -a t~~ i r— o"a a sS 60 tu K a I 00 OO 00 OO 5 00 3 ta s "3 ft. a o -i! to S e .u > a o s O 22 « s s o\r—\o -©cio or—oo CN CO H OJ M Q «m — — rj in" o .-s m iSS >W (U 52 IH IH3 0,0,0, > UAi T-Tr-fr- a a r-KN O^SPH >rO I 1 r-, 1 o rnoo -nm 0-0 w I 33 I I o a < C/5 2~ I IS > 55 O (NvOOO t— w > ^ > ^ OQ.O. O^ M^ o >Š "tor; 0 I—vO-O >.ss o OTJ .. 3"~´-S--> > c-J*b 9> fect-0 0000 —1 (N m * ir- C tu cd S «--, I I II |M rHCNfOt LL§!L & L O 3 O 3T3 toOfflO |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 36 <-- 36 --> PDF |
1--00 ^o *2 rt o. 53 *. *. *.. °°. f? (N oC P~ sO O IO ,0 2©l H "1 O OJ I vršin eren kusn 2 OHSO U °. °. "1 °. «N" r vp —i O CN a\ «J n- oo OC O rt — i oo ! G> O, O, o * in <-T a rr. (N1 rn —< o 1 rr, *— a W o, s Q o 3 on < i/ (si X t/3 in . . L > 1 ´ m < -5 2 .5 s Q W ** a W s, 2< w L« S o< °. °. "1 cC ©0 o K« a to 5) OS nffi <.HO HM« 1^ 3 om ^ >.SS f) 00 -3« Oxs .. P _—i C/3 ^ oj x3 .. co (H rt rt b ft— (/; T I 0< ^S -i^ 0 a N 11H L> OJ S&EL 1) Hism* 3 g s3 Q |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Tabela 8. Struktura sastojim po debljinskim razredima, vrstama drveća, broju stabala, temeljnici i drvnoj masi Šumarija: VUKOVAR Površina: 1,0 ha Gospodarska jedinica: VUKOVARSKE DUNAVSKE ADE Mjereno: 10. 1988. Šumski predjel: MOHOVSKA ADA Pokusna ploha: 8 Odjel: 66a Vrsta drveća ski razPopulus alba Acer negundo Morus albci red cm N C V N G V N G V —10 255 2,0 13,5 382 3,0 19,9 255 2,0 11,7 11—20 740 15,0 117,2 386 6,0 44,8 — — — 21—30 22 1,0 8,3 22 1,0 8,1 — — — 31—40 — — — — — — — — — 41 50 51—60 — — — — — — — — — Ukupno 1017 18,0 139,0 790 10,0 72,8 255 2,0 11,7 Debljin- Populus euroamericana ski razUlmus laevis Salix alba klon 1—214 red cm —10 127 1,0 6,5 11—20 89 2,0 14,6 — — — 120 2,0 15,1 21—30 26 1,0 8,1 — — — 91 5,0 43,1 41—50 33 3,0 27,9 6 1,0 11,3 — — — 51—60 — — — — — — — — — Ukupno 148 6,0 50,6 6 1,0 11,3 211 8,0 64,7 Debljinski razFraxinus americana Ukupno red cm —10 255 2,0 9,4 1274 10,0 61,0 11—20 — — — 1209 25,0 191,7 21—30 — — — 161 8,0 67,6 31—40 — — — 33 3,0 27,9 41—50 — — — 6 1,0 11,3 51—60 — — — — — — Ukupno 255 2,0 9,4 2682 47,0 359,5 N — broj stabala C — temeljnica u m2 V — drvna masa u m3 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 38 <-- 38 --> PDF |
od ON U *2 ON (N h- (N ^H12 * IH \o o so o r- X> oj H _;o,2 .."* & M CO vO o ( N H 5 b rt Sc e IH IH 3 > U^ J OS O OngO n 0Gft 3 3 a o3 o_ o, o_ q o o o r-" 1—~ CN rt" o" J Q * t~ON (N »ifli-t> HO IT) r-l ^ f —1 00 OO in o" I a > r o ON" 0 ~ » O H « ft) Oa a P . O O «*1 00" rt ft)u I O IT) \ D P. f s 3 < »H, W r» vo_ t^ -H so r_ a *». 1 H » * WCO > Q o «*" «-T10" o " o " q q p, o o_ p, ( N i n NO T3 0 ft, ft) 5 0 w2C/3< ctfa 5 < >_o*5 »H « > o o\ ON Vi 3 s3 ^ sg >:ls Q-d .. >4 u71 o C/3 .. rt co w eg b »N O I^´S.HH^O a N c O O O O O O aS">S& 6.H, 303-0 «)0* 0 CN m * in vo I I I —«. W |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Tabela 10 Struktura sastojine po debljinskim razredima, vrstama drveća, broju stabala, temeljnici i drvnoj masi Šumarija: VUKOVAR Površina: 1,0 ha Gospodarska jedinica: VUKOVARSKE DUNAVSKE ADE Mjereno: 10. 1988. Šumski predjel: MOHOVSKA ADA Pokusna ploha: 13 Odjel: 66 a Vrsta drveća Debljinski razred Fraxinus angustifolia Morus alba Ukupno cm N G V N G V N G V 11—20 80 1,5 8,83 80 1,5 8,83 21—30 100 5,9 47,53 10 0,4 2,98 110 6,3 50,51 31—40 110 9,9 89,67 110 9,9 89,67 41—50 60 9,5 93,04 10 1,4 13,21 70 10,9 106,25 51—60 30 7,5 77,80 30 7,5 77,80 61—70 20 6,8 73,54 20 6,8 73,54 Ukupno 400 41,1 390,41 20 1,8 16,19 420 42,9 406,60 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 40 <-- 40 --> PDF |
>—1 od — r—1 t-^ ^ r^ rn _C3 ^ 2 rt % o --S rt o „-oo H c Q. Q. r4. fH **i °V **i Q. "Q. a 3 a rn <3* fn H O" o" ^H (N <7\" M ršina: reno: usna i ´S I P M -H rt * «* 0 K ^ s ! S e S « ^ s 2 ^e -^ S « w 0 6, tu | 13 <^ « i. i- Ai 3 c/3 o . I--" r~" s o a « ij o © o o\ od in~ S? s 0 rt" o " s W 0 ft, a< u \4 oO O a\" c/3 > 0 < Z & a Q < W * w < s O Lo o< ^2 sa >z ..u j a io~ °. °. »1 <.y < >.S<» O´-B .. s L s „(OM U rt b & o o o g tfi rt a; M rtrjto^iODOo\o^in Q |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 41 <-- 41 --> PDF |
m o m * o S3 rt > * ."* ft rt Q.Q,o\O«°."1°°"*.o\ S C fi a s H roNO"* oo" >ćo u « H u 3 > Urt o PH§PH a M l-~ OO^ SJ E *3-* IO E -J a a rt"ro 1 fN o o rt i i ON ON NO NO" a tu < C/5 ON ON ON o_ « o"o" a a in m rt z D P W -a W«C NO, CJ »,rt o_ NO o <*P ON" r-f » o~ rj* & << KO IN Tf » (S s a St/3 ON *"ION, ITN, ON, NO" a pL rtL >S§ ON 00 ^^ OO ro O´-o .. U!.Si/S § rt´-d .. io g J ooooooooooo rt b P C/J ^-HiNm^-iONOt^-ooONO´—< W KS« ,D rt H(Nr0´tin<3r^000\O tu ^ 3 0 3"0 P IZIOKZIO |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Iz strukturnih pokazatelja ovoga stanišnog tipa vegetacije uočavamo neuspjeh i gubitke koje je pretrpio favorizirani klon 1-214 te vrlo vitalnu autohtonu vegetaciju koja se odupire uništenju i koja se ponovno vraća na svoja staništa. Od ukupno posađenih 280 komada po hektaru euroameričkih topola u životu je ostalo od 32 do 54 posto. 1.5. Strukturne osobine sastojine tipa VIII Ovaj tip predstavlja kulture bagrema koje se na ovom području prostiru na površini 36,00 ha. Bagrem kao vrsta široke ekološke valencije nastava više površine tipa I, gdje tvori sastojine niskog uzgojnog oblika. Veći dio tih sastojina nalazi se na strmoj desnoj obali Dunava. Struktura bagremove panjače pokazana je u šumskom predjelu Mohovska ada, odjel 60, pokusna ploha 1 (tablica 15), gdje bagremova sastojina ima 3641 stablo i 209,7 m´Vha drvne mase. Sastojina je pretežno u razvojnom stadiju letvika (oko 15 cm p.p.) i djelomično u koljiku (oko 7 cm p.p.). 2. Uzgojni zahvati u ritskim šumama Sve uzgojne zahvate u našim prirodnim sastojinama, pa tako i u ritskim šumama, možemo podijeliti u dvije grupe radova: — uzgojni radovi na pomlađivanju šuma — uzgojni radovi na njezi šuma. Pri izvođenju radovi u ritskim šumama moramo voditi računa o nekim specifičnostima ovih staništa i vrstama koje na njima pridolaze. Prije svega moramo respektirati prirodne zakonitosti režima vlaženja ovih šuma poplavnim, oborinskim i podzemnim vodama te njihov utjecaj na formiranje i opstanak ovih sastojina. Također je neophodno poznavati biološka svojstva autohtonih i alohtonih vrsta drveća koja se nalaze u omjeru smjese ovih šuma. Pri tom je neophodno imati u vidu dinamiku uroda, klijavost i mobilnost sjemena, brzinu klijanja i otpornost na poplave, brzinu rasta, otpornost na mraz i jaru, izdanačku snage iz panja i žilja. Treba voditi računa o utjecaju biotskih čimbenika na ove šume, a posebno divljači, domaćih životinja i čovjeka. Mogućnost transporta drvne mase i dovlačenja do vodenih saobraćajnica također mora imati utjecaj na intenzitet, način, dinamiku i vrijeme izvođenja uzgojnih zahvata. Sve navedeno mora biti ukomponirano u radnje koje se odnose na uzgajanje šuma, a kako te radnje traju od momenta postanka do pomlađivanja sastojina, tj. za vrijeme cijele ophodnje, respektiranje navedenog predstavlja osnovni preduvjet uspješnosti izvedenih uzgojnih zahvata. 2.1. Uzgojni zahvati na pomlađivanju ritskih šuma Pomlađivanje ritskih šuma obavljamo prirodnim i umjetnim putem. Kad se radi o sastojinama opisanim u tipovima I i II, pomlađivanje se obavlja čistim sječama na velikim površinama i prugama. Obilan i čest urod sjemena autohtonih vrsta topola i vrba, njegova mobilnost na vodi i po zraku, dobro tjeranje iz panja (vrba) i žilja (bijela topola), otpornost na mraz i jaru te brzi rast u mladosti samo su neki od razloga zašto smo se odlučili na ovakav način pomlađivanja. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 22 <-- 22 --> PDF |
javu lužnjaka u omjeru smjese pokusne plohe br. 6 i br. 11, tablice 9 na pojavu i opstanak poljskog jasena te neuspjeha osnivanja euroameričkih topola u tim sastojinama. U tablici br. 10 možemo vidjeti rezultate uspješnog osnivanja sastojine poljskog jasena starosti oko 50godina. 1.2. Strukturne osobine sastojine tipa II Tablice strukture sastojina ovog tipa pokusnih ploha br. 12, 4, 11 i 7 donosimo u tablicama 12, 15 i 16. Drvna masa pretežno čistih (ploha 11, 7, 4) i mješovitih sastojina (ploha 12) kreće se od 212,7 rh´/na do 453 m:!/ha, ovisno o starosti i uzgojnom obliku. Čista prirodna sastojina vrbe, visokog uzgojnog oblika, ima drvnu masu 453 m´Vha i 829 stabala (ploha 11, tabl. 15), a panjača vrbe s 3403 stabla ima drvnu masu od 270,3 m3/ha (ploha 4, tabl. 15). Sastojina vrbe, koja u Haglu, odjel 77f, pokusna ploha 7, predstavlja tipičnu pionirsku šumu na novonastalim nanosima, ima 1770 stabala i drvnu masu od 396 m´! (tab. 16). U mješovitoj sastojiini ovog tipa osim bijele vrbe zastupljena je crna i bijela topola i američki jasen (tab. 12). Interesantno je napomenuti da crna topola i bijela vrba imaju sličnu distribuciju debljinskih razreda od 20 do 80 cm. 1.3. Strukturne osobine sastojine tipa VI Strukturu sastojine tipa VI, koja se odnosi na kulturu bijele vrbe, donosimo u tablici 15, predjel Mohovska ada, odjel 65a, pokusna ploha br. 7. Ova kultura, starosti oko 13 godina, ima 1546 stabala i 212,7 m3 po hektaru. Srednji prsni promjer nalazi se u debljinskom razredu od 11 do 20 cm, a maksimalni u razredu od 20 do 30 cm. Sličnu kulturu vrbe imamo u predjelu Šarengradska ada, odjel 81a, pokusna ploha 2, prikazana u tablici 17. Kultura je stara oko 10 godina, ima 887 stabala po ha i 201 m3 drvne mase. 1.4. Strukturne osobine sastojine tipa VII Strukturne osobine sastojine ovog tipa prikazali smo u tablicama 14, 18 i 19. Opća karakteristika ovih sastojina je da su nastale jednim dijelom radovima na osnivanju šumskih kultura euroameričkih topola, a jednim dijelom prirodnom sukcesijom autohtone samonikle vegetacije. U pokusnoj plohi 10, tablici 14, od ukupno 1024 stabla s drvnom masom od 264,9 m:1/ha na klon 1-214 odnosi se svega 90 stabala i 186,4 nr´/ha, a na autohtonu, prirodnim putem nastalu bijelu vrbu odnose se 934 stabla i 78,5 m3. Ovdje je euroamerička topola zastupljena sa 70 posto po drvnoj masi. U pokusnoj plohi 4 (tablica 18) od ukupno 943 stabla i 368,9 m3/ha klon 1-214 je zastupljen sa 150 stabala i 255,4 m3 drvne mase, što iznosi 69 posto od ukupne drvne mase. Ostalih 31 posto drvne mase odnosi se na bijelu topolu, bijelu vrbu i vez koji su se u tu kulturu naselili prirodnim putem. U pokusnoj plohi 5 (tablica 19) od ukupno 2048 stabala i 397 m3 drvne mase na klon 1-214 odnose se 133 stabla i 132,4 m3 drvne mase, što iznosi 33 posto od ukupne drvne mase. Ostalih 67 posto drvne mase odnosi se na poljski jasen i bijelu vrbu. 20 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Na ostalim dijelovima ovog područja nalazi se specijalni rezervat šumske vegetacije na površini od 34,93 ha, rasadnik od 2,00 ha i nogometno igralište od 1,00 ha. Karta se zbog ograničenog prostora ne donosi u tisku. Specijalni rezervat šumske vegetacije Na osnovi našeg obrazloženja prijedloga od 12. 01. 1988. za izdvajanje SPECIJALNOG REZERVATA ŠUMSKE VEGETACIJE na dunavskim adama pozitivne odluke donijele su privredna organizacija ROŠ »SLAVONSKA ŠUMA « VINKOVCI, OOUR UZGOJA I ZAŠTITE ŠUMA »HRAST« VINKOVCI, pod br. 234/88 od 08. 03. 1988. i Skupština općine Vukovar, br. 2196-07/89-1 od 24. 03. 1989. god. Odluke su objavljene u »Službenom vjesniku«, br. 3 od 25. 03. 1989, str. 21. UZGOJNA ISTRAŽIVANJA RITSKIH ŠUMA Uzgojni zahvati u ritskim šumama u uskoj su vezi s vodom i tlom kao bitnim ekološkim faktorima koji zajedno s biotskim utjecajima usmjeravaju razvoj tih šuma. Dinamika razvoja tla i sastojina ritskih šuma uvjetovana je stalnim i vidnim djelovanjem poplavne, podzemne i oborinske vode. Rezultat tog utjecaja manifestira se u sastojinama različitih sastojinskih uzgojnih i strukturnih oblika. Zadatak uzgojnih zahvata u takvim sastojinama je prije svega u njihovu stalnom usmjeravanju u pravcu progresivne sukcesije prema klimatogenoj zajednici sastojina hrasta lužnjaka. Put do klimatogene sastojine je dug i mjeri se stoljećima. Sigurni smo da on ide od bare (tip V) do drvenastih biljaka, i to od bare s običnom trskom (tip IV), preko zajednice bademaste vrbe i šibljaka rakite (tip III), zajednice bijele vrbe i crne topole te zajednice bijele vrbe s broćikom (tip II) do zajednice crne i bijele topole te šume veza i poljskog jasena s hrastom lužnjakom (tip I). Šumske kulture različitih klonova bijele vrbe opisane kao tip VI, a koje podižemo pretežno na staništima tipova II i IV, i šumske kulture različitih klonova euroameričkih topola i drugih vrsta drveća (bagrem), podignute na staništu tipa I, samo su značajni pokušaji povećanja ekonomske vrijednosti proizvodnje tih staništa, a nikako mjera povećanja stabilnosti ovih šuma. Kod svih navedenih osam tipova staništa i vegetacije istraživanih dunavskih ada prirodni procesi razvoja staništa i vegetacije tvore čvrstu zelenu nit prirodnih, šumskih i ostalih zajednica koje moraju opstati i dominirati u ovoj vječitoj dinamici promjena tla i sastojina. Kidanjem zelene niti prirodnih zajednica neminovan je raspad ovih vrlo značajnih ekosistema. Upravo se to dogodilo u šumskim ekosistemima evropskih podunavskih zemalja koji su jednostavno propali. Propali su prije svega zbog intenzivnog djelovanja čovjeka, što je bilo u suprotnosti s djelovanjem prirodnih procesa i pravca razvoja tih sastojina. Zbog takvih iskustava i naših spoznaja o dinamici razvoja ovih sastojina, temeljenih na prirodnim procesima razvoja, dužnost nam je da u skladu sa željom za očuvanjem sastojina, a korištenjem dostignuća suvremene šumarske znanosti u području uzgajanja šuma, napravimo sve da one budu stabilne, produktivne i trajne. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Tlo je aluvijalno karbonatno, najmlađe i nerazvijeno ili slabo razvijeno glejno. Zastupljeno na površini od oko 93 ha. Pridolaze autohtone vrste drveća od prirode: Salix alba L. Populus nigra L. Uhnus laevis Pali. Pridolaze alohtone vrste drveća spontano: Fraxinus americana L. Morus alba L. Acer negundo L. Kultivirane vrste drveća: Klonovi crnih topola Klonovi bijelih vrba Tip III: Niski tereni (bare), n.v. 78,5—79,5 m, zajednice: Salicetum triandrae i Salicetum purpurae, plavljeno kod vodostaja 200—250 cm mjereno kod Vukovara. Tlo je aluvijalno karbonatno najmlađe, razvijeno. Zauzima površinu oko 18 ha. Pridolaze autohtone vrste drveća od prirode: Salix triandra L. Salix alba L. Salix purpurea L. (grm) Pridolaze vrste drveća spontano: Acer negundo L. Fraxinus americana L. Kultivirane vrste drveća: Klonovi bijelih vrba Tip IV: Bare s povremenom vodom, n.v. 78—79,5 m, zajednice Scirpo-Phragmitetum, plavljeno kod vodostaja 180—300 cm, mjereno kod Vukovara. Tlo je aluvijalno karbonatno slabo razvijeno, močvarno i glejno. Zauzima površinu od oko 18 ha. Obraslo trskom bez ikakvih vrsta drveća. Kultivirane vrste drveća: Specijalni klonovi bijele vrbe. Tip V: Bare pretežno ili stalno pod vodom, n.v. 77,5—79 m, zajednica: bez drvenastih biljaka. Zauzima površinu od 76 ha. Tip VI: Kulture različitih klonova bijele vrbe (tip II i IV). Zauzima površinu od 100 ha. Tip VII: Kulture različitih klonova euroameričkih topola (tip I). Zauzima površinu od 261 ha. Tip VIII: Kulture bagrema, zauzima površinu od 36 ha. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 17 <-- 17 --> PDF |
staništa za uzgajanje euroameričkih topola i klonova vrba, potrebno je prvenstveno obaviti fitocenološka i pedološka istraživanja. Poslužili bismo se riječima Jovanović a (1969), koji s tim u vezi kaže: »Fitocenologija i pedologija su se upravo na plavnim područjima pokazale kao bitne i fundamentalne discipline za privredne grane kao što su šumarstvo i lovstvo«. Na temelju obavljenih takvih istraživanja izrađena je karta kombiniranih tipova za obnovu i gospodarenje spomenutim šumama. Vegetacijska karta 1:10 000 Kartiranje šumske vegetacije ritskih šuma obavljeno je terestričkom metodom na licu mjesta. Kartirane su sve opisane šumske fitocenoze, šumske kulture i sastojine obične trske. Također su na karti žutom bojom obojene sve šumske čistine, bare i močvare. Na karti je donesena legenda, iz koje se može vidjeti zastupljenost pojedine šumske fitocenoze na istraživanom području. Vegetacijska karta se zbog ograničenog prostora ne donosi u tisku. Karta kombiniranih biotopa (staništa) i vegetacije na dunavskim adama Šumarije Vukovar 1:10 000. Karta je izrađena na temelju obavljenih istraživanja staništa i vegetacije, pa donosimo kratak opis svakog tipa s glavnim karakteristikama za gospodarenje spomenutim tipom: Tip I: Najviši teren (grede), n.v. oko 8—82 m, zajednice: Fraxino-Ulmetum levis, Populetum nigro-albae, plavljeno iznad vodostaja od 400 cm, mjereno kod Vukovara. Tlo je aluvijalno karbonatno slabo razvijeno ili razvijeno umjereno oglejano. Zastupljeno na površini od oko 316 ha, Pridolaze autohton e vrste drveća od prirode: Quercus robur L. Fraximts angustifolia Vahl JJlmus laevis Pali. Acer campestre L. Populus alba L. Acer tataricum L. Populus nigra L. Ulmus campestris L. Salix alba L. Pridolaze alohtone vrste drveća spontano: Fraxinus americana L. Acer negundo L. Morns alba L. Kultivirane vrste drveća: Klonovi crnih topola Deltoidne crne topole Bagrem Tip II: Srednji teren (niže), n.v. oko 79—81 m, zajednica: Salici-Populetumnigrae i Galio-Salicetum albae, plavljeno unutar vodostaja 300—400 cm, mjereno kod Vukovara. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Šuma bademaste vrbe Salicetum triandrae Male. 1929 Ta se litocenoza razvija na dunavskim prudovima kao pionirska šuma. Nastaje iz sjemena u obliku malata, a vrlo je kratko vijeka (oko 10 godina). U svom razvojnom stadiju stvara uvjete za razvitak bijele vrbe i crne topole, jer svojim gustim obrastom zaustavlja poplavnu vodu, koja zbog toga taloži nanos, podiže tlo i omogućuje razvoj kvalitetnijih vrsta drveća ritskih šuma. Fitocenoza ima izrazito pionirski karakter. Razvija se kao rubna zajednica dunavskih otoka i prudova, nastalih uz pojedine ritove. U njoj većinom diferenciramo samo sloj drveća i sloj prizemnog rašća. U sloju drveća zastupljene su: Salix triandra i Salix alba. Sloj prizemnog rašća ima malu pokrovnost, a najčešće su vrste: Solatium dulcamara, Carex elata, Stachys palustris, Galium palustre, Scutellaria galerictdata i dr. Zbog svoga kratkog vijeka i razvoja na isključivo recentnom aluviju nema neko veće gospodarsko značenje. Šibljak rakite Salicetum purpureae Wend.-Zel. 1952 Šibljak rakite zauzima najniže položaje dunavskih otoka i ritova obrašćujući niže i bare, te tvori barsku granicu šume prema močvarnim fitocenozama (Mohovska ada). Šibljak se razvija u obliku grmlja. Najviše su zastupljene Salix purpureai Salix cinerea. Sloj zeljanica pokriva površinu 10 posto, a masovno su zastupljene močvarne biljke. Bez melioracijskih radova stanište nije sposobno za uzgajanje ostalih vrba Podunavlja. Fitocenoza obične trske Scirpo-Phragmitetum W. Koch 1926 Zauzima posve niska barska područja ili stara korita dunavskih rukavaca. Po svom razvoju neposredno se nadovezuje na šibljak rakite s jedne strane i vodenu vegetaciju s druge strane. Na istraživanom dijelu Podunavlja našli smo suvisle površine obrasle običnom trskom (Mohovska ada). Osim obične trske u njezinoj fitocenozi pridolaze i druge močvarne biljke. Šumske kulture Na istraživanom području postoji znatan broj šumskih kultura euroameričkih topola, američkog jasena, različitih klonova vrba i dr. Najviše ima kultura i plantaža euroameričkih topola, koje su ujedno i najbolje uspjele, zatim dolaze kulture vrba, a tek mjestimice i s manjim uspjehom kulture američkog jasena. Dio istraživanog Podunavlja je optimalno područje za uzgajanje euroameričkih topola i različitih klonova vrba. Da bi se izdvojila odgovarajuća |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 8 <-- 8 --> PDF |
OPĆA I POVIJESNA KARAKTERIZACIJA ISTRAŽIVANOG PODRUČJA a) Geomorfološki odnosi Istraživano područje obuhvaća desnu obalu Dunava i dunavske otoke od Sotina do Šarengrada i pruža se u duljinu od 16 km. Površina istraženih šumskih predjela i odjela iznosi: Šumarija Vukovar Predjel Odjeli Površina ha 1. Opatovačka ada 46—50 100,80 2. Mohovski rit 51—57 101,02 3. Mohovska ada 58—69 188,12 4 Hagl 70—77 276,06 5 Šarengradska ada 78—96 289,70 Ukupno: 955,70 Desna obala Dunava od Sotina pa do Šarengrada ima karakterističan strmi oblik, ispred kojega se na ponekim mjestima proširila aluvijalna terasa obrasla ritskim šumama, a u većem dijelu Dunav izravno dotiče strme praporne obale, koje kod Opatovca dosižu visinu od 20 m iznad Dunava. Dunavske otoke, obrasle vegetacijom, u Podunavlju nazivaju »adama*, a dunavske aluvijalne terase, vezane uz strmu obalu Dunava i obrasle vegetacijom, nazivaju ritovima*". Zbog toga se obično uz redovan naziv šumskog predjela dodaje riječ »ada« ili »rit«. I mi ćemo se u našem radu često služiti tim riječima. Počevši od Sotina uz desnu obalu Dunava i u samom njegovom koritu nalaze se ovi šumski predjeli: Predjel Rit: ha Ada: ha Opatovačka ada — 100,80 Mohovski rit 101,02 — Mohovska ada — 188,12 Hagl — 276,06 Šarengradska ada — 289,70 UKUPNO: 101,02 854,68 Iz izloženog proizlazi da se nizinske šume spomenutog dijela Podunavlja nalaze pretežno razvijene na dunavskim otocima (adama) i djelomično aluvijalnim terasama (ritovima) uz desnu obalu Dunava. Zahvaljujući sačuvanim gospodarskim kartama u Gradskom muzeju Vukovara, uspjelo nam je pratiti postanak i razvitak dunavskih otoka i ritova kontinuirano već od 1759. do 1989. godine, znači unatrag 230 godina. U periodu od 230 godina prikazano je stanje dunavskih otoka i ritova na relaciji Vukovar—Ilok. Taj je dio Podunavlja pripadao vukovarskom vlastelinu * Ada je turska riječ, a znači otok. ** Rit potječe od njemačke riječi das Ried (Riet), a znači močvara (šaš). 6 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 7 <-- 7 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630.22:631.445.1 001/22 Sum. list CXIV (1990) 5 VEGETACIJSKA I UZGOJNA ISTRAŽIVANJA U GJ »VUKOVARSKE DUNAVSKE ADE« PJ ŠUMARIJE VUKOVAR Đuro RAUŠ i Slavko MATIĆ* SAŽETAK: Autori su u radu obradili sinekološke uvjete, podkojima se razvijaju ritske šume istraživanog područja. Prikazani su vegetacijski odnosi spomenutih šuma. Položeno je 19 pokusnihploha za uređivanje strukture sastojina. Posebno je obrađen dosadašnji način gospodarenja spomenutim šumama i podizanje šumskih kultura te uzgojna i ekonomska opravdanost toga načina. Izrađena je karta kombiniranih tipova sastojina na bazi biotopa i vegetacije, pa su tako sve sastojine grupirane u osam tipova. Na bazi ovih tipova dat je prijedlog za novi način obnove ritskih šuma i to: prirodna, umjetna i kombinirana obnova. Na temelju ovog decidiranog prijedloga »novog načina« uzgajanja i obnavljanja ritskih šuma našeg Podunavlja izradit će se gospodarska osnova za gospodarsku jedinicu »VUKOVARSKE DUNAVSKE ADE«, a to znači konkretnu primjenu rezultata istraživanja u praksi. UVOD Istraživanje i kartiranje šumske vegetacije dunavskih ada obavili smo tijekom 1973. i 1988. godine na području Šumarije Vukovar na potezu Sotin— —Šarengrad. Cilj naših istraživanja bio je slijedeći: 1. Istražiti i opisati sinekološke uvjete pod kojima se razvija šumska vegetacija desne obale Dunava i dunavskih otoka od Sotina do Šarengrada. 2. Na osnovi poznate Braun-Blanquetove metode istražiti i opisati šumsku vegetaciju toga područja. 3. Obaviti kartiranje šumske vegetacije u mjerilu 1:10 000 kako bi izrađena fitocenološka karta bila podloga za obavijanje šumsko-gospodarskih radova i za sva dalja istraživanja na tom području. 4. Izraditi kartu kombiniranih stanišnih i vegetacijskih tipova 1:10 000. 5. Postaviti pokusne plohe za utvrđivanje strukture sastojina. 6. Odrediti smjernice za prirodnu, umjetnu ili mješovitu obnovu svakoga pojedinog tipa staništa (prema izrađenoj karti stanišnih tipova). * Prof. dr. Đuro Rauš i prof. dr. Slavko Matić, Šumarski fakultet Zagreb, Katedra za uzgajanje šuma, 41000 Zagreb, Šimunska 25. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Herpka, I., & Guzi na, V.: Testiranje novih klonova topola i vrba i njihovo uvođenje u proizvodnju na području Hrvatske. Radovi Instituta za topolarstvo, knjiga 18, Novi Sad 1987. Herpka, i., Marko vic, J. & Živanov, N.: Tipološke i proizvodne karakteristike poplavnih šuma šumskog gospodarstva Osijek. Radovi Instituta za topolarstvo, knjiga 18, Novi Sad 1987. K a 1 i n i ć, M.: Tla šuma dunavskih ritova i ada područja Šumarije Vukovar. Radovi Centra za znanstveni rad Vinkovci 4, 49—71, Vinkovci 1980. Ma jer, Ž.: Problematika G.J. »Vukovarske dunavske ade« (manuskript), Vukovar 1987. Matić , S.: Sume i šumarstvo Hrvatske — jučer, danas, sutra. Zbornik savjetovanja šumara SRH, Dubrovnik 1988. Prpić, B. & Ra uš, Đ.: Situation der Flussauen in Jugoslawien (manuskript), Zagreb 1987. R a u š, Đ. Autohtona i alohtona dendroflora šire okolice Vukovara. Šumarski list 5/6, 185—209, Zagreb 1969. R a u š, Đ.: Vegetacija ritskih šuma dijela Podunavlja od Aljmaša do Iloka. Glasnik za šumske pokuse, Vol. XIX, 7—75, Zagreb 1976. R a u š, Đ.: Šumska vegetacija dunavskih ada i ritova u okolici Vukovara. Ekologija, Vol. 13, No. 2, 133—147, Beograd 1978. R a u š, D. & S e g u 1 j a, N.: Flora Slavonije i Baranje. Glasnik za šumske pokuse 21, 179—211, Zagreb 1983. Rauš , Đ., S egu l j a, N. & T o p i č, J.: Vegetacija sjeveroistočne Hrvatske. Glasnik za šumske pokuse 23, 223—355, Zagreb 1985. Rauš, Đ. & Matić , S.: Panonske ritske šume. Šume i prerada drveta Jugoslavije, 82—86, Beograd 1986. Rauš , Đ.: Šumarska fitocenologija. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1987. Rauš , Đ.: Riječna poplavna područja u Evropi — hrvatski dio Dunava — upitnik o sastojinama. WWF-Auen-Institut Rastatt (manuskript), Zagreb 1987. Rauš , Đ.: Specijalni rezervat šumske vegetacije ritskih šuma kod Vukovara (manuskript), Zagreb 1988. Živanov, N., Marković, J. & Ivanisevic, P.: Rezultati istraživanja svojstava zemljišta i njihovih proizvodnih sposobnosti za uzgoj topola i vrba na području Hrvatske. Radovi Instituta za topolarstvo, knjiga 18, Novi Sad 1987. *** Osnova gospodarenja »Vukovarske dunavske ade« za razdoblje 1981—1990. god., Vinkovci 1980. Vegetations- und Waldbauuntersuchungen in der Wirtschaftseinheit »Vukovarske dunavske ade« des Forstamtes Vukovar Schlussfolgerung Auf Grund durchgefiihrter Untersuchungen der Auenwalder eines Teiles der Donauebene, von Sotin bis Šarengrad, bringen wir folgende Schlussfolgerung: 1. Phytizonologische Untersuchungen haben gezeigt, dass auf diesem Gebiet Waldphytozonosen (a—f) und anderc Phytozonosen (g) entwickelt sind: a) Fraxino-Ulmetum laevis Slav. 1952 b) Populetum nigra-albae Slav. 1952 c) Salici-Populetum nigrae (Tx. 1931) Meijer-Drees 1936 rubetosum caesii Rauš 1973 d) Galio-Salicetum albae Rauš 1973 e) Salicetum triandrae Male. 1929 i) Salicetum purpureae Wend.-Zel. 1952 g) Scipro-Phragmitetum W. Koch 1926 2. Mit dem Kartieren der Waldvegetation (Massstab 1:10 000) wurde das Auftreten einzelner Phytozonosen auf dem erwahnten Gebiet raumlich definiert. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 28 <-- 28 --> PDF |
9. Istražujući strukturne osobine sastojine u navedenim tipovima, osnovali smo pokusne plohe u tipu I dvanaest, u tipu II četiri, u tipu VI jednu, u tipu VII četiri i u tipu VIII jednu. Od ukupne površine istraživanog područja 88,3 posto otpada na navedene tipove, a 11,7 posto na tipove bez šumske proizvodnje. 10. Rezultati istraživanja strukture sastojina pokazuju da ove sastojine tvori velik broj vrsta drveća s relativno velikom drvnom masom, koja se kreće od 140 m´/ha do 510 m´/ha. To govori o priličnoj visokoj produktivnoj mogućnosti ovih staništa. 11. Uzgojni radovi koje treba provoditi u ovim sastojinama dijele se na radove pomlađivanja i radove njege. Pomlađivanje ovih šuma obavlja se čistom sječom na velikim površinama i prugama prirodnim i umjetnim putem. Zbog dinamičkih procesa razvoja staništa ovih sastojina u pravcu klimatogene zajednice hrasta lužnjaka i poljskog jasena, šumskog tla formiranog u uvjetima prirodnih sastojina i za autohtone sastojine, mislimo da se sastojine ove gospodarske jedinice moraju pomlađivati isključivo prirodnim putem. 12. Nakon čistih sječa ovih sastojina potrebno je očistiti pomladnu površinu te je prepustiti prirodnom naplođivanju sjemenom autohtonih i alohtonih vrsta preko vode i zraka, izbojcima iz žilja (bijela topola) i izbojcima iz panja. U drugoj godini poslije čistih sječa potrebno je obaviti intenzivnu njegu novonastalog pomlatka i popunjavanje slabije naplođenih površina s kvalitetnim sadnicama euroameričkih i deltoidnih topola, domaćih bijelih i crnih topola, selekcioniranih vrba, a ako to stanišni i sastojinski uvjeti dopuštaju i sadnicama ili sjemenom hrasta lužnjaka i poljskog jasena. 13. Ovim načinom pomlađivanja zadržali smo prirodnu strukturu ritskih šuma te ih oplemenili kvalitetnim vrstama i prirastom. 14. Mislimo da bi ovaj način pomlađivanja svih šuma ove gospodarske jedinice trebao biti pravilo. 15. Njegu ovih šuma obavljamo u kontekstu spoznaja ostanišnim, strukturnim i gospodarskim mogućnostima ovih sastojina. Ona se sastoji od: — njege pomlatka u drugoj godini nakon čistih sječa — popunjavanje i oplemenjivanje sastojina unošenjem vrijednih vrsta drveća (sadnice i sjeme) odmah nakon njege — radovi na njezi unesenih topola (obrezivanje i formiranje krošanja) — njege čišćenjem — njege prorjeđivanjem. 16. Prirodna struktura ovih sastojina u današnjim uvjetima svrstava ih među vrlo rijetke i vrijedne sastojine u Evropi. Zbog toga moramo poduzeti sve da im zadržimo prirodnu strukturu, a ona će im garantirati produktivnost, stabilnost i trajnost. LITERATURA Avramovie, G., Gojković, G., Lovaš, O., & V i d a k o v i ć, S.: Suzbijanje gljive Dothichiza populea Sacc. et Br. u topolovim rasadnicima na području Osijeka. Radovi Instituta za topolarstvo, knjiga 18, Novi Sad 1987. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 42 <-- 42 --> PDF |
oo KjOO NO_ ro ^O Tt *-H c^ t ^ ON *" NO" r—" oo" os —T t--" *a-" NO *-H ro ON m NO o . u ,-<"© a 0 H & O HO-HCN! > > OJ P te te "«* OO fN OO <5f t^ IT) in (N t-n (N m -HfN min O o *—i K v©r*\<3 a , ´r´ 1oo" f~ ´III ja 0,0.0 ´5 , o„ T—I III Is oo ^CO 1 1 1|3 ´ ON a 1 1OO ON ^H f-NO 1 " 2«2 4= s o o to.^i ©.°.rH,00.©, t-, ni n ON CNJ ^ cl co co" 1 1 1 O NO oj "3 Si a <-> rNj 44 tu OO"* t^ "u 3 a "~r- c III 1 1 1 Č d ^ <-HfN)ro —ION o OOH a « S ON l"~ ro ON i n oo" NO" o" NO t^- CN| ,0 « rt -H CS O, s H o TJ-" u-f -a-" 3 w o oo ** t~- o < r-~ o ON rN w to w > S oo > s s L> O o o tu W Q o o W ^ 84, oo«! 00 tu PiO K <;< rt to OŠ ON oo B i: in" NO" to S> o a ew o >o o Bi a ti "u 3 O --r A3 5 0-3 .. T3 OOH 00 > > rt TI i" R o o o o o H (vi r^ Tf-m rt 2 TT S M c 3,9 3 ^—i (N cn TJ* inT \Q |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 32 <-- 32 --> PDF |
a ooCN t"^ 00 t~-_ (N f\j t^-W\ CN in r-_ (N CD tCt ni *-H ON «—i > o o rt H r~i—rLX b cs t/) C a °„ Q. *—i.*"t o\ ON TT. ON CO CO CO 7. ´X o Si CN m *t K oo in uo o" u D (X o s0E IT) O CO N© ,-H I 3 I !-_ OO 1 °\ "* <-H" ON 1 OS o O < o, o O O 1 1 r-I ON CN <-H CN 1 1 O ON a a 1 3 1 ´ > < ir, OS CN , in o CN 1 " 1 1 13 Q a W t*\ oo p* O0 CN oo p~ o CO 1-—1 1 (N CN m h- \o a, < w > O O <* ON ON i -1 00 ON *© NO" in *" o" CN O O a 1 1 > ..J 1 1NO * o * ro CN i m i-H co OO m o 13 1 rsi .SBC a "S. v. M o ^(Nrotu^voi^oooOH S" *" ~ W "-i(Nrn^i/)sOh.ooc>0 &a.s, Q 30 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— Pflege des Jungvvuchses im zvveiten Jahr nach dem Kahlschlag — Auffiillen und Veredeln von Bestanden durch Einfiihren vvertvoller Baumarten (Pflanzlinge und Samen) gleich nach der Pflege — Arbeiten an der Pflege eingefiihrten Pappeln (Zuschneiden und Formieren der Kronen) — Pflege durch Ausschussdurchforstung — Pflege durch Durchforstung 16. Die naturliche Struktur dieser Bestiinde in den heutigen Bedingungen ordnet sie in sehr seltene und wertvolle Bestande Europas ein. Deshalb miissen wir alles unternehmen, um diese naturliche Struktur zu erhalten, sie ist eine Garantie fiir Produktivitat, Stabilitat und Dauer. PRILOG Tabele 1 — 19 Tabela 1. Struktura sastojine po debljinskim razredima, vrstama drveća, broju stabala, temeljnici i drvnoj masi Šumarija: VUKOVAR Površina: 1,0 ha Gospodarska jedinica: VUKOVARSKE DUNAVSKE ADE Mjereno: 10. 1988. Šumski predjel: Odjel: 72b HAGL Pokusna ploha: 1 Debljinski razSalix alba Vrsta drveća Populus nigra Ukupno red cm N G V N G V N G V 11—20 21—30 31—40 41—50 51—60 2 71 213 75 13 — 372 2,010,97,02,0— 21,9 15,9 94,9 65,4 19,4 — 195,6 328662384222 1,0 4,9 6,6 6,1 0,9 19,5 9,1 48,6 73,9 66,6 10,3 208,5 103 299 137 51 4 594 3,0 15,8 13,6 8,1 0,9 41,4 25,0 143,5 139,8 86,0 10,3 404,1 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 30 <-- 30 --> PDF |
3. Wenn man das lange Aufhalten und die Hohe des Ueberschwemmungswasscrs zur Vegetationszeit, sowie andere okologische Faktoren (Klima, Boden, Hohe ii.d.M. u.a.) in Betracht nimmt, kann man im untersuchten Gebiet folgende Phytozonosen als wirtschaftliche Gesellschaften betrachten: a) Fraxino-Utmetum laevis Slav. 1952 b) Populetum nigra-albae Slav. 1952 c) Šalici-Populetum nigrae (Tx. 1931) Meijer-Drees 1936 rubetosum caesii Rauš 1973 d) Galio-Salicetum albae Rauš 1973 4. Es wurde eine Karte (1:10 000) iiber kombinierte Biotopen (Standorte) und die Vegetation ausgearbeitet. In der Karte wurden acht Typen, welche zur walbaulichen Bearbeitung des untersuchten Gebietes dienen, deutlich hervorgehoben und in der Legende beschrieben. 5. Die Abschnitte innerhalb der Abteilungen miissen getrennt werden auf Grund der ausgearbeiteten Karte iiber kombinierte Typen. 6. In der Wirtschaftsgrundlage ist es notwendig den Kahlschlag fiir die Lastpferdwege (10—15 m Breite) vorzusehen, das ist ein zusatzlicher Ertrag im Ausnahmefali (waldbaulicher Eingriff). 7. Auf der Vegetationskarte wurde das SPEZIALREZERVAT DER WALDVEGETATION besonders hervorgehoben, es nimmt auf dem untersuchten Gebiet eine Flache von 34,93 ha ein. 8. Von acht beschriebenen kombinierten Biotypen (Standorten) und der Vegetation auf den Donauinseln kommen in den heutigen Standortsbedingungen fiir die »Forstproduktion« die Typen I, II, VI, VII und VIII in Frage. 9. Die strukturellen Eigenschaften des Bestandes in den aufgefiihrten Typen untersuchend, haben wir Versuchsfliichen gegriindet: im Typ I zwolf, im Typ II vier, im Typ VI eine, im Typ VII vier und im Typ VIII eine. Von der Gesamtflache des untersuchten Gebietes entfalien 88,3% auf die aufgefiihrten Typen und 11,7% auf Typen ohne »Forstproduktion«. 10. Untersuchungsergebnisse iiber die Standortsstruktur zeigen, dass diese Bestande von einer grossen Anzahl von Baumarten mit einer relativ hohen Holzmasse gepragt werden. Die Holzmasse betragt zwischen 140 nrVha bis 510 m;l/ha. Das spricht iiber eine ziemlich grosse Produktionsmoglichkeit dieser Standorte. 11. Die Waldbauarbeiten, die hier durchgefiihrt werden sollen, werden in Verjiingsarbeiten und Pflege geteilt. Die Verjiingung dieser Walder wird mit Kahlschlag auf grossen und auf schmalen Flachen, auf natiirlichem und kiinstlichem Wege durchgefiihrt. Wegen der dynamischen Entwicklungsprozesse der Standorte dieser Bestande in Richtung der klimatogene Gesellschaft der Stieleiche und der spitzblattrigen Esche, des Waldbodens, formiert in Bedingungen natiirlicher Bestande auch fiir autochtone Bestande, denken wir, dass die Bestande dieser Wirtschafteinheit nur auf natiirlichem Wege verjiingt werden diirfen. 12. Nach dem Kahlschlag dieser Bestande ist es notwendig, die Verjiinungsflache zu reinigen und sie der natiirlichen Befruchtung durch Samen autochtoner und alochtoner Arten iiber Wasser und Luft, durch Wurzelausschlage (Weisspappel) und durch Stockausschlag zu iiberlassen. Im zweiten Jahr nach dem Kahlschlag ist bei dem neuentstandenen Jungwuchs intensive Pflege notwendig und die Auffiillen der schwacher befruchteten Flachen mit qualitatsvollen Pflanzligen euroamerikanischer und deltoider Pappeln, einheimischer Weiss- und Schwarzpappeln, ausgewahlter Weiden, und wenn es die Standorts- und Bestandsbedingungen erlauben auch mit Pflanzligen oder Samen der Stieleiche und der spitzblattrigen Esche. 13. Mit dieser Art von Verjiingung blieb die natiirliche Struktur der Auenwaidcr erhalten und wurde mit qualitatsvollen Arten und Zuwachs veredelt. 14. Wir denken, dass diese Art von Verjiingung aller Walder dieser Wirtschaftscinheit eine Regel sein solite. 15. Die Pflege dieser Walder fiihren wir in Bezug auf die standortlichen, strukturellen und wirtschaftlichen Moglichkeiten dieser Bestande durch. Sie besteht aus: 28 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 27 <-- 27 --> PDF |
unesene vrste popunjavanjem (topole, vrbe, poljski jasen i hrast lužnjak). Intenzitet i način proreda moraju biti u skladu s već poznatim i u praksi usvojenim intenzitetima i načinima. Pri svemu navedenom važno je napomenuti da zahvate njege ritskih šuma moramo prilagoditi sinekološkim, sastojinskim i gospodarskim uvjetima, imajući na umu važnost ovih šuma i u gospodarskom i u općekorisnom, odnosno ekološkom pogledu. ZAKLJUČAK Na osnovi obavljenih istraživanja ritskih šuma dijela Podunavlja od Sotina do Šarengrada mogu se donijeti ovi zaključci: 1. Fitocenološka istraživanja pokazala su da su u tom području razvijene šumske(a—f) i ostale (g) fitocenoze: a) Fraxino-Ulmetum laevis Slav. 1952 b) Populetum nigro-albae Slav. 1952 c) Salici-Populetum nigrae (Tx. 1931) Meijer-Drees 1936 rubetosum caesii Rauš 1973 d) Galio-Salicetum albae Rauš 1973 e) Salicetum triandrae Male. 1929 f) Salicetum purpureae Wend.-Zel. 1952 g) Scirpo-Phragmitetum W. Koch 1926 2. Obavljeno kartiranje šumske vegetacije u mjerilu 1:10 000 prostorno je definiralo zastupljenost pojedinih fitocenoza na spomenutom području. 3. Uzevši u obzir učestalost trajanja i visinu poplavnih voda u vegetacijskom razdoblju te druge ekološke čimbenike (klima, tlo, nadmorska visina i dr.), mogu se u istraživanom području smatrati gospodarskim zajednicama ove fitocenoze: a) Fraxino-Ulemtum laevis Slav. 1952 b) Populetum nigro-albae Slav. 1952 c) Salici-Populetum nigrae (Tx. 1931) Meijer-Drees 1936 rubetosum caesii Rauš 1973 d) Galio-Salicetum albae Rauš 1973 4. Izrađena je karta kombiniranih biotopa (staništa) i vegetacije 1:10 000. Na karti je jasno izdvojeno i u legendi opisano VIII tipova koji su poslužili za uzgojnu obradu istraživanog područja. 5. Odsjeke unutar odjela potrebno je izdvojiti na temelju izrađene karte kombiniranih tipova. 6. U gospodarskoj osnovi potrebno je predvidjeti sječu kopitnice (10—15 m širine) kao izvanredni prihod, kada se za to ukaže potreba (uzgojni zahvat). 7. Na vegetacijskoj karti posebno je izdvojen i označen SPECIJALNI REZERVAT ŠUMSKE VEGETACIJE, koji na istraživanom području zauzima površinu od 34,93 ha. 8. Od 8 opisanih kombiniranih tipova biotopa (staništa) i vegetacije na dunavskim adama u današnjim stanišnim uvjetima za šumsku proizvodnju dolaze u obzir tipovi I, II, VI, VII i VIII. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 26 <-- 26 --> PDF |
prednost pred euroameričkim i deltoidnim topolama. Pri tom moramo imati na umu da bijela vrba bolje podnosi vlažne uvjete od topola te u takvim staništima nema ozbiljne konkurencije u topolama. Međutim, na sušnim staništima (tip I i tip II) bijela vrba nalazi optimalne uvjete razvoja, koji se manifestiraju u kvalitetnom debljinskom, volumnom i visinskom prirastu. O tome se možemo uvjeriti uvidom u priložene tablice strukture sastojina. Iz navedenog izlazi da ubuduće ne bi trebalo bježati od »povrbljavanja« ritskih šuma, jer vrba u njima mora imati značajno mjesto, kako s biološko- ekološkog, tako i s gospodarskog stajališta. Kad je riječ o pomlađivanju ovih šuma, vrlo je važno da usvojimo ovaj stav. U pomlađivanje šuma istraživanog područja nema smisla ozbiljnije ulaziti dok se definitivno ne riješi problem prekobrojne divljači i domaćih životinja. Štete koje nastaju onemogućavaju i prirodnu i umjetnu obnovu i čine je presudnim faktorom opstanka i kvalitete ovih šuma. 2.2. Uzgojni zahvati na njezi ritskih šuma Uzimajući u obzir sve što smo prethodno napisali o ovim šumama, uzgojne radove na njezi ovih šuma možemo podijeliti u ove faze: a) njega pomlatka nakon čistih sječa u drugoj godini b) popunjavanje i oplemenjivanje sastojina unošenjem vrijednih vrsta drveća (sadnice i sjeme) u drugoj godini nakon sječe c) njega unesenih topola (obrezivanje i formiranje krošanja) d) njega čišćenjem e) njega proređivanjem a) U drugoj godini nakon čistih sječa potrebno je izvršiti intenzivnu i rigoroznu njegu novonastalog pomlatka. S tom njegom treba kvalitetnom pomlatku različitih vrsta i različitog porijekla (sjeme, žilje, panj) stvoriti podjednake uvjete razvoja. Na taj način omogućit ćemo konkurentsku borbu unutar vrsta, gdje će najkvalitetnije jedinice preuzeti dominaciju u tlu i iznad tla. Zbog toga treba ukloniti broj izbojaka iz panja i žilja na normalnu mjeru te ukloniti nekvalitetne i nepoželjne vrste iz sjemena. b) Nakon njege (pod a) potrebno je odmah unijeti neke za konkretne uvjete odgovarajuće vrste drveća. U principu to trebaju biti kvalitetne sadnice euroameričkih, deltoidnih, crnih i bijelih topola te kvalitetne odgovarajuće sadnice selekcioniranih bijelih vrba. Popunjavanje možemo obaviti i sadnicama poljskog jasena i hrasta lužnjaka te sjemenom tih vrsta ukoliko to sastojinski i stanišni uvjeti dopuštaju. c) Njegu unesenih topola obrezivanjem i formiranjem vrhova i krošanja treba obavljati u ovisnosti o vrsti topola i za tu svrhu uobičajenim načinom. d) Njegu mladika čišćenjem obavljat ćemo uobičajenom negativnom selekcijom nepoželjnih jedinki, ukoliko to stanje sastojine i ostali uvjeti dopuštaju. Čišćenje možemo obavljati iznošenjem posječenog materijala ili nciznošenjem. d) Sastojinu ćemo prorjeđivati pozitivnom selekcijom, gdje će nam sva pažnja biti usmjerena na kvalitetne jedinke. Ovdje, prije svega, mislimo na 24 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Kako će izgledati struktura takvih sastojina moguće je vidjeti iz priloženih struktura sastojina u predjelu Mohovska ada, odjel 69a, pokusna ploha 10 (tablica 14), te predjel Hagl, odjel 70c, pokusna ploha 4 (tablica 18), isti predjel, odjel 76a, pokusna ploha 5 (tablica 19). Zbog još boljeg uvida u strukturu prirodne sastojine bijele topole i ostalih vrsta drveća, koja je nastala neuspjelom sadnjom euroameričke topole, možemo pogledali tablice 8 i 9. U tablici 8 od ukupne drvne mase sastojine (359,5 m-´/ha) na unesenu topolu otpada 50,6 m3. U tablici 9 od ukupne drvne mase sastojine (326,7 nr´Vha) na unesenu topolu otpada svega 9,7 m:,/ha, a na uneseni poljski jasen 142,7 m´/ha. Ovakvim načinom pomlađivanja spomenute sastojine zadržale bi prirodnu strukturu, a istovremeno bi im se povećala vrijednost. Jednostavno rečeno, zahvatima njege sastojina, popunjavanjem vrijednim vrstama drveća oplemenili bismo postojeće autohtone sastojine. Ovaj način njege (popunjavanje i oplemenjivanje plemenitim vrstama drveća) poznat je u praksi i znanosti uzgajanja šuma. Osim navedenog sadnjom topola i vrba unutar već podignute mlade autohtone sastojine osigurali bismo fizičku zaštitu unesenih vrsta drveća od oštećivanja od strane divjači. Ovakvim pristupom pomlađivanju ovih šuma napustili bismo »klasičan« način osnivanja šumskih kultura topola, čiji je uspjeh svakim danom pod većim znakom pitanja. Takav način podizanja kultura u stanišnim uvjetima prirodnih ritskih šuma nema biološko, ekološko i gospodarsko opravdanje. U nekim relacijama možemo ga povezati s podizanjem kultura i plantaža topola nakon sječe hrastika, što smo danas definitivno ocijenili kao pogrešku. S tog stajališta trebalo bi obaviti i reviziju osnova gospodarenja ovih šuma. Popunjavanja nedovoljno pomlađenih površina možemo obavljati sadnjom sadnica poljskog jasena i hrasta lužnjaka te unošenjem sjemena spomenutih vrsta. To će biti moguće obavljati na onim staništima koja u svom progresivnom razvoju idu u pravcu klimatogene zajednice hrasta lužnjaka. Tipičan primjer takve sastojine imamo u predjelu Hagl, odjel 77d, pokusna ploha 6 (tablica 4). Od ukupno 311 mP/a drvne mase na hrast lužnjak otpada 147 m:i, dok ostalu drvnu masu tvore crna topola, bijela vrba, negundovac i dud. U šumskom predjelu Šarengradska ada, odjel 90c, pokusna ploha 1 (tablica 11), imamo prikazanu strukturu sastojine (tip I) s hrastom lužnjakom, poljskim jasenom, vezom, crnom topolom i bijelom vrbom u omjeru smjese. Isto tako u predjelu Mohovska ada, odjel 66c, ploha 13 (tablica 10), imamo prikazanu strukturu sastojine koja predstavlja kultru poljskog jasena. Iz navedene strukture sastojine uočavamo da od ukupno 406,6 m!/ha poljski jasen sudjeluje s 390,41 m´/ha, a ostalo je masa duda. Iz podataka ove sastojine možemo vidjeti mogućnosti koje nam pružaju ova staništa unošenjem poljskog jasena. Kad je riječ o pomlađivanju ovih šuma te unošenju vrednijih vrsta drveća u prirodne sastojine, nužno je i važno spomenuti da se u ovom poslu moramo više nego dosad služiti selekcioniranim klonovima bijele vrbe. Prije svega, zdravstveno stanje te vrste i štetnici koji ugrožavaju stavljaju je u |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Umjetna obnova ovih saslojina obavlja se čistim sječama autohtone sastojine uz unošenje i stvaranje šumskih kultura euroameričkih topola i selekcioniranih bijelih vrba. Na taj način od prirodnih sastojina stvaramo šumske kulture te od mješovitih sastojina — monokulture. Razlozi takve obnove nalazili su opravdanje u ekonomskim pokazateljima, prije svega u velikom prirastu kvalitetne drvne mase klonova topola i vrba. Gledajući u povijest radova na osnivanju kultura topola i vrba u ovom području, možemo uočiti da su prvi radovi pokazali dobre rezultate, dok radovi na ponovnom osnivanju kultura topola svakim danom pokazuju sve više neuspjeha. Prije svega, razlog takvu stanju moramo tražiti u šumsko-uzgojnim prilikama ovog područja, koji karakteriziraju ekološki uvjeti, biološka svojstva vrsta, biotski utjecaji te gospodarski momenti. Nužno je ovu problematiku promatrati u kontekstu ekoloških promjena, gdje su nivo podzemnih voda i dinamika plavljenja doživjeli velike promjene, što itekako ima utjecaja na šumsko tlo i šumu. Osim toga biotski utjecaji zbog poremećenih odnosa u ekosistemu očituju se u sastojim posebno u pojavi gljivičnih oboljenja, kukaca, gusjenica, divljači, stoke i čovjeka. Progresivni razvoj staništa ide u pravcu klimatogene zajednice hrasta lužnjaka preko autohtonih zajednica vrba i topola, koje obiluju većim brojem vrsta drveća. Nakon sječe postojeće kulture topola ili sječe autohtone sastojine šumsko tlo, formirano u uvjetima koji su optimalni za prirodnu sastojinu, pruža najbolje uvjete takvim vrstama drveća i sastojinama. Strane vrste, klonovi topola, ne mogu izdržati konkurenciju s domaćim vrstama te uz djelovanje ostalih faktora propadaju. Pionirske vrste drveća, kao što su i klonovi topola, imaju prednost na tlima koja nemaju svojstva šumskog tla (poljoprivredno tlo, livade, pašnjaci i dr.) i tu se ponašaju slično kao i ostale pionirske vrste listača i četinjača. Naše je mišljenje da se pomlađivanje ritskih šuma na području gospodarske jedinice »Vukovarske dunavske ade« mora isključivo obavljati prirodnim putem. Pri tom mislimo na sve sastojine obuhvaćene tipom I, II, VI, VII i VIII. Čista sječa zrelih sastojina treba se obaviti u prugama (širina pruge 2—3 visine stabla) i na većim površinama. Nakon obavljene čiste sječe neophodno je urediti sječinu te posječenu površinu prepustiti prirodnom naplođivanju sjemenom vrba, crne i bijele topole, veza, negundovca, poljskog i američkog jasena, duda i drugih vrsta koje tu pridolaze. Osim sjemena tih vrsta za pomlađivanje mogu doći u obzir i izbojci iz žilja (bijela topola) te izbojci iz panja pojedinih vrsta drveća. Nakon čiste sječe i uređenja sječine potrebno je pomladnu površinu prepustiti spomenutim procesima pomlađivanja. U drugoj vegetacijskoj godini od sječe treba obaviti njegu novostvorenog pomlatka i popunjavanje nedovoljno pomlađenih površina. Za popunjavanje prije svega dolaze u obzir kvalitetne sadnice euroameričkih topola, deltoidnih topola i bijele i crne topole i selekcioniranih bijelih vrba. U principu ne bi se unosilo više od 100 komada spomenutih sadnica po 1 ha, što će ovisiti o stanju konkretne sastojine. Na taj bi način bile osigurane stabilnost novonastalih sastojina (autohtona vegetacija) i produktivnost (autohtona vegetacija i unesene vrste) te. osiguran vrijedan prirast i kvalitetni sortimenti. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 43 <-- 43 --> PDF |
«§ in io ro CO in r^" r*-" o CT\ ^O ´ i r- 0 !H In > OJ 0 I´ p < CO > Q W W^ c/3< 501 >o Pi 0)55 >´gS O^ .. . . W3 b eg a 3 0 3 coO´CO i—i CM -Oft Sg OPM a <-J_ CD as oo O so S | ii" 1 o H H i n o a O^ CDen en CD ^ sO 20 V C/) -a o OP-i (N G\ tn oo in Or*i o *-< oC o" crs Or-4 "E s o w c TJ 3 3 o a o , o_ in r~ H O TO r—_ o_ in o , ro so" rsj o ro in r^ <^ ON in fi 0 0 -rt in 2 C « 3 T3 0 OP H a L °°. ° , ´ I ON 0O_ in ON" ^co h-" N SO fO M 0 \ m a\ ^ in Mcsi en *-« oo »-a C u _ o o o os—i rsi rn -^ T rtNKlio w Q 41 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 44 <-- 44 --> PDF |
rt oo r-ay ~ -rtH o c a *3 3 —i 0 e rt b rt « s s s h .-r ~i L S ´S) i K *I>4 a X´ S ´ s ^ Q - 5 5 g ´-C -oT^ rt > t-~ —i I o M \0 IO o> I rt-. Jg H >7> V U !H > u OrtT´ C^ž; < <=,<=>.<= i °. Q O -Oin 1 < CM < C/) Q < t0 O z w 2 < oo n „L* -J rt a5 0 c oooo a_ « oo rt —i N / ,L3 rt OJ rt S-S, Q 0 « o DH UJ O ro in \o in Q\ ,0 *o rtJ"oo"oCio" < rt >— — « — o\ W (NH rr) LZ ; W > < 2 a Q UJ o W C/5 -< < > o a & rt *-< o\ r i \o > UO ** "rf Cs( o _1 (N -—i CO r- X cd o < u < L > ffi 3 o r- W — o 1 "ŠJ ´d ta rt > -i crt b <4H Q. rt -J "—: ^ N M ´cirt °>r-= rt rt t~^ J*! S3 ´C MrtJ 2 3 rt C Q 0 CT. 3 3T3 o s 0 to «OPH O |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Ukupno u tipu II osnovali smo 4 pokusne plohe. U tipu VI osnovali smo dvije pokusne plohe: u šumskom predjelu Mohovska ada, odjel 65, pokusna ploha broj 7, prikazana u tablici broj 15, i Šarengradska ada, odjel 81a, ploha broj 2, prikazana u tablici 17. U tipu VII osnovali smo ove pokusne plohe: Gospod, jedinica Odjel Pokusna ploha Tablica Mohovska ada 69a 10 14 Hagl Hagl 70c 76a 4 5 18 19 Ukupno u tipu VII osnovali smo 3 pokusne plohe. U tipu VIII osnovali smo jednu pokusnu plohu u šumskom predjelu Mohovska ada, odjel 60, pokusna ploha 1, tablica broj 15. 1.1. Strukturne osobine sastojine tipa I Tablice strukture sastojine po debljinskim razredima, vrstama drveća, broju stabala, temeljnici i drvnoj masi donosimo u priloženim tablicama od broja 1 do 11 i broj 13. Budući da se ove sastojine nalaze na staništima tipa I koja imaju najoptimalnije uvjete za razvoj šumske vegetacije ritskih šuma, one su bogate vrstama drveća. U njima pridolazi bijela i crna topola, hrast lužnjak, poljski jasen, bijela vrba, negundovac, dud, američki jasen, vez te uneseni klonovi euroameričkih topola i kultivari i klonovi bijele vrbe. Tako obilan broj vrsta vrlo intenzivno i racionalno koristi ekološki profil tla i prostor iznad tla, što rezultira relativno visokom drvnom masom po hektaru. Raspon drvnih masa na pokusnim plohama kreće se od 140 m3/ha do 510 mrVha, ovisno o starosti sastojine, uzgojnom obliku i omjeru smjese, uz napomenu da smo stabla na pokusnim plohama mjerili od 3 cm prsnog promjera naviše. U ovom tipu do punog izražaja dolaze ekološki uvjeti staništa i njihova povezanost s biološkim svojstvima drveća. Lagano i mobilno sjeme, svakogodišnji urod sjemena, tjeranje izbojaka iz žilja i panja te voda kao glavni ekološki faktor utječu na prirodno pomlađivanje ovih šuma. Fenomen prirodnog pomlađivanja posebno dolazi do izražaja nakon čistih sječa ili sječa pomlađivanja te prilikom osnivanja šumskih kultura topola na ovom staništu. To je posebno izraženo na pokusnoj plohi 8 u predjelu Mohovska ada, odjel 66a, čija je struktura prikazana u tablici 8. Ta je sastojina nastala prirodnim putem nakon neuspjele sadnje euroameričke topole. Autohtona vegetacija sa svojim brojnim vrstama preuzela je dominaciju u ovoj sastojim. Od ukupno 359,5 m:i drvne mase euroamerička topola sudjeluje sa svega 50,6 m:i. Ostalu drvnu masu čine bijela topola, negundovac, dud, vez, bijela vrba i američki jasen. S obzirom na to da se sastojine ovog tipa nalaze u optimalnoj fazi ritskih šuma, normalno je da one pokazuju znakove prelaska u terminalnu fazu. Hrast lužnjak i poljski jasen i njihova pojava u strukturi ovih sastojina upućuje na prirodni razvojni put ovih sastojina. Tablica br. 4 pokazuje po |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 20 <-- 20 --> PDF |
1. Strukturne osobine istraživanja sastojina Od svih osam opisanih tipova staništa i vegetacije dunavskih ada samo u tipovima I, II, VII i VIII vladaju takvi ekološki uvjeti koji omogućavaju šumsku proizvodnju. Tip III samo u povoljnim uvjetima u odnosu na poplavnu i podzemnu vodu može se jednim dijelom privesti kulturi bijele vrbe, što je u cjelini površinski zanemarivo. Prema tome, od ukupne površine od 955,70 ha istraživanog područja za šumsku proizvodnju je sposobno 805,61 ha, obuhvaćen tipovima I, II, VI, VII i VIII, 34,93 ha površine specijalnog rezervata šumske vegetacije, 2,01 ha rasadnika i 1,04 ha sportskog terena. Ukupna površina, sposobna za šumsku proizvodnju, iznosi 843,59 ha ili 88,3 posto ukupne površine istraživanog područja. Svega 11,7 posto površine nije danas sposobno za šumsku proizvodnju, ali u uvjetima vječitih promjena vodnog režima i vegetacije ova staništa postupno idu prema tojproizvodnji. Da bismo bolje upoznali šumske sastojine i definirali stanje i pravce njihova razvoja, bilo je neophodno istražiti strukturne osobine tih zajednica. Zbog toga smo osnovali 21 pokusnu plohu, s tim da smo 21 pokusnu plohu površine 1 ha osnovali uz upotrebu PPS metode, snimili elemente strukture sastojine (drveća, debljinski stupanj, broj stabala, temeljnica, drvna masa i visina). Jednu pokusnu plohu u Mohovskoj adi, odjel 66 a, ploha br. 13 izmjerili smo totalnom klupažom površine 1000 m2 i preračunali na 1 ha. U tipu 1 osnovali smo 12 pokusnih ploha, u tipu II četiri, tipu VI jednu i u tipu VII četiri, a u tipu VIII jednu pokusnu plohu. U tipu I osnovali smo ove plohe: Šum. predjel Odjel Pokusna ploha Tablica Hagl 72 1 1 70b 2 2 70b 3 3 77d 6 4 Mohovska ada 60 2 5 61a 5 6 61a 6 7 66a 8 8 66a 9 9 66a 13 10 60 3 13 Šarengradska ada 90 9090c cc 1 11 1 111 11 Ukupno u tipu I osnovali smo 12 pokusnih ploha. U tipu II osnovali smo ove plohe: Šum. predjel Odjel Poku sna ploha Tablica Mohovska ada 58b 12 12 60b 4 15 58a 11 15 Hagl 77f 7 16 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 45 <-- 45 --> PDF |
rt H O s a «?s *? -rt ..7] & 2 b rt .Sc e IH JH 3 > K^J oL?o OHSP H O C a, p a OO s© ""* (N. ^O *-* fN. m* o Is" * 00 so ^o* Os CN IO CO IT) -t q fN os q o^ o_ "-i «-T CN (N (N IO " ^ LO tN ^ I1 > 1-^ 10 a a a, 1 rt u0 >U -0 a ´X: s "3 « "3 C/3 > 00 t , ro ON" 10 H -0 ^o * " H CN © -a O < w U, Vi > A O O , o 5, s w e/5 <> O CI (-0 C/3 P> ..P aj rtO >.SK OT3 .. tT rtT3 * ^ o„ o . o . o. «-« P ui 00 in *3i- o\ ^ o fo .-H f IO fN| — .ni w *-* O ::± u H 13 rt w Q (N <~0 "et" 10 ^O r- w 3 O 3"0 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 46 <-- 46 --> PDF |
ON 00 IT) 0) ^ 2 as o 3 r-_ r o f-.^ r\) i n o _ VO 2L Oo" *-H ON" I-T M ^" OO OO t o 0 \ a H 5ots .Se c o a a O Pin" o 0_ >-* 0_ —i o" oo" m" oo" o a 13 NO L N fc *0 ro O H 3 a o p T~l t-~r <*" ( s O 00 a r o OO "3~ NJ SO Ca r~ r~ m . r \ > -3 \D i n (NM oo m 1 ´ 1 * W 0 o p p °. in" co ^-" < w > 55 NO NO OO r o >-H ON NO OO a < Q pq t-, »M i n > a o °_L (U g a P P P Pr j NO" in" ro" 33 s SK -a .. o Č3 s 0 OH oo rt-d^ P u ni O W C/3 o a * -crt 0>wO a |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Podunavlja. Poplave su tamo česte, trajnije i visoke, ali također i korisne, ako ne traju predugo. Fitocenoza je po svom singenetsko-sindinamskom razvoju formirana prema postojećim ekološkim uvjetima. Svojstvene vrste u sloju drveća jesu: bijela vrba (Salix alba) i crna topola (Populus nigra). One su u dostatnom broju zastupljene na cijelom području. U sloju grmlja nalaze se: Crataegus pentagyna, Viburnum opulus, Salix alba, Populus nigra, Cornus sanguined, Crataegus nigra i dr. U sloju prizemnog rašća česte su: Calamagrostis epigeios, Carex remotae, Solanum dulcamara, Circaea lutetiana, Lycopus europaeus, Thalictrum flavum, Hamulus lupulus i dr. Glavna diferencijalna vrsta je plava kupina (Rubus caesius), koja većinom pokriva 80—100 posto površine spomenute subasocijacije. Ova u pravom smislu optimalna fitocenoza Podunavlja ujedno je i najraširenija šumska zajednica istraživanog područja. Bogato tlo, češće povaljeno s kraćim trajanjem poplava, osobito pridonosi razvoju spomenute fitocenoze. Prirodna obnova je moguća i korisna, no isto tako, a možda i bolje, stanište spomenute fitocenoze odgovara podizanju kultura euroameričkih topola. Šuma bijele vrbe s bročikom Galio-Salicetum albae Rauš 1973 Šuma bijele vrbe s bročikom zauzima niže, gdje su rasprostranjena aluvijalna karbonatna tla, slabo razvijena, oglejana ili glejna. Šuma je monotipska, a sloj drveća tvori bijela vrba, kod koje za vrijeme poplava dolazi do tvorbe adventivnog korijenja iz debla, pa ono lebdi na vodi, a kada se voda povuče, ostaje visjeti uz deblo kao kozje brade. Sloj grmlja slabo je razvijen, a najčešće ga uopće nema. Mogu se pojaviti Salix purpurea, Salix cinerea i Salix triandra. Kao svojstvene vrste prizemnog rašća dolaze: Galium palustre, Carex elata, Iris pseudacorus, Agrostis alba, Myosotis seorpioides i dr. Fitocenoza je pretežno razvijena u unutrašnjosti ritova i dunavskih otoka uz postojeće bare, pa je možemo nazvati rubnom fitocenozom. Svojim višim dijelom oslanja se na prethodno opisanu, a nižim dijelom dotiče se zajednice Salicetum purpureae ili izravno močvarne vegetacije bez šumskog drveća i grmlja. Poplave su ondje česte, dugotrajne i visoke 2—4 m. U povoljnim godinama za vrijeme niskog vodostaja ostaju muljeviti rubovi postojećih bara bez vode, pa imaju izgled prudova, iako to nisu. Zbog dovoljne svježine tla takvih mjesta omogućeno je klijanje sjemena bijele vrbe, koje je nošeno vjetrom naletjelo na tu površinu. Tako nastaju spomenuti vrbici. Ako je vodostaj povoljan (srednji i nizak) u nekoliko uzastopnih godina, nastali vrbici se razviju i obrazuju zajednicu Galio-Salicetum albae. Ako pak vodostaj nije povoljan (stalno je visok), nastali malat propada iduće godine i tlo ostaje golo, bez šumskog drveća, sve dok se ne pojave povoljni uvjeti za razvitak spomenute zajednice. Šuma bijele vrbe na opisanom staništu može nastati i umjetnim putem, tj. sadnjom vrbovih motki ili sadnica. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Poplava dosta rijetko zahvaća ta područja, a kada su i poplavljena, onda to vrlo kratko traje. Sloj drveća tvore, vjerojatno, pojedine forme hrasta lužnjaka, poljski jasen, američki jasen, vez, negundovac, dud i dr. U fitocenološkom pogledu najvažniji su poljski jasen, vez i ritski hrast lužnjak. Sloj grmlja dosta je slabo razvijen, a javljaju se Crataegus pantagyna, Cornus sanguined, Acer campestre, Viburnum opulus i dr. Sloj prizemnog rašća je dosta dobro razvijen. Našli smo ove karakteri stične vrste: Festucalaevis i dr. gigantea, Scrophularia alata, Rumex sangineus, Ulnius Pratilice su zastupljene u velikom broju. Opisana zajednica nema neko gospodarsko značenje i tek je fragmen tarno rasprostranjena. Nekada je bila mnogo više rasprostranjena u Podunavlju, a danas se javlja samo kao raritet ritskih šuma. Šuma crne i bijele topole Populetum nigro-albae Slav. 1952 Šumu crne i bijele topole opisao je S 1 a v n i ć (1952) istražujući nizinske šume Vojvodine. Razvijena je u tom dijelu Podunavlja u dosta tipičnom sastavu, a obrašćuje visoke položaje dunavskih terasa i otoka. Poplave su česte, no kratkog su trajanja, jer su to mahom visoke grede koje nastavlja spomenuta fitocenoza. Od svojstvenih vrsta asocijacije najmasovnije su crna i bijela topola te bijela vrba. U sloju grmlja javljaju se: petosjemeni glog, crvena hudika, trušljika, vez, crni glog, dud, crni trn, svib, divlja loza i dr. Od svojstvenih vrsta asocijacije u sloju prizemnog rašća najčešći su: Rubus caesius, Lycopus europaeus, Galeopsis speciosa, Scrophularia alata, Solanum dulcamara, Leucoium aestivum i dr. U šumsko-gospodarskom pogledu opisana fitocenoza ima veliko značenje jer obrašćuje najbolja staništa našeg Podunavlja. Ondje se razvijaju lijepa ravna i visoka stabla crne i bijele topole. Ponegdje nailazimo na grupimičnu strukturu bijelih ili crnih topola, no najčešća je stablimična struktura. Na staništu možemo također naići na veće čistine kojih je lio sastavljeno od krupnoga sterilnog pijeska, gdje nikakvo šumsko drveće ne raste (Šarengradska ada, Hagl i dr.). Tu se javlja samo travna vegetacija, koja se za vrijeme sušnog perioda osuši. Šuma bijele vrbe i crne topole s plavom kupinom Salici-Populetum nigrae Tx. 1931 (Meijer-Drees 1936) rubetosum caesii Rauš 1973 Šuma bijele vrbe i crne topole s plavom kupinom najzastupljenija je prirodna fitocenoza dunavskih otoka i ritova. Rasprostranjena je na srednjem položaju, tj. ispod šuma topola i iznad šuma čistih vrba. Mogli bismo s pravom reći da je to optimalna fitocenoza ritskih šuma istraživanog dijela J2 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 11 <-- 11 --> PDF |
icl H u < 1 E u d H c/i Kl A « C3 s a B E c u ´"?B rt a o -rt u 0) u S K» u rt E a u rt E SL2,pi c´flug 6 B . rt rt 0.M u U^S rt HfS´MrSHriHHH o «i-_ cg^ oo ON NO oo >>>>>>>>>> \orjioo^ooo"*t^oo X ON_ * IO f~ CO NO *, ON » NO ff I >>>>>>>>>> stHtomO^xtrirtN o_ OO l/N, * ON i-H 1o ~ o" -t-to oo ON O I— t-OO ON ON ON ON ON ON ON ON tu M o |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Niža mjesta i šire nizine nastaju tako da manje zamuljeni dio između dviju greda predstavlja nizinu. Gdje je voda mirna i lagano lece, stvaraju se postupni nanosi, prudova**, koji su više-manje ovalna i pravilna oblika i protežu se uz samu rijeku. Ako prud presijeca kakav dubok rukavac rijeke, stvaraju se udubine, odnosno zatoni više okruglog oblika, koji su samo otvoreni prema rukavcu rijeke ili prema rijeci nizvodno, dok sa samom rijekom uzvodno nemaju spoja, jer je taloženje usporedno niz rijeku. Voda neprestano teče. Na jednom mjestu odnosi, na drugom nanosi, pa zato površine obrasle šumom pokraj same vode ne mogu nikada biti stalne, nego se neprestano mijenjaju. Mrtvi rukavci rijeke, koji su se od toka jako udaljili, a strujanje vode za vrijeme porasta vodostaja ne ide u njihovu pravcu, također se postupno i polako zatvaraju. Odronjavanje obale zbog jake košave može biti tako silno da se u jednom danu otkine i više od jednog ha tla (Mohovska ada). Razumije se da na drugom mjestu voda nanese velik dio tla. I kod rukavaca rijeke imade odronjavanja, ali u manjoj mjeri, a taloženje je nešto veće jer dosta nanosa pristiže iz glavne rijeke. Već spomenute postojeće karte od 1759. godine nadalje veoma dobro ilustriraju to djelovanje. One pokazuju kako se izgled pojedinih otoka i ritova mijenja: poneki i potpuno nestaju, dok novi na drugom mjestu nastaju. Kada se jedanput uspostavi i zadrži šumska vegetacija na pješčanom prudu ili golom otočiću, onda njegovo uzdizanje postaje još brže jer vegetacija uvelike pridonosi taloženje pijeska i mulja. b) Klimatske prilike Klimatske prilike istraživanog područja prikazat ćemo na temelju podataka meteorološke stanice Ilok. Srednja godišnja temperatura zraka za razdoblje 1971—1980. iznosila je u prosjeku 10,9 °C (tab. 1). Srednja temperatura zraka vegetacijskog razdoblja (travanj—rujan) iznosila je 17,6 °C. Srednji maksimumu najtoplijega i srednji minimum najhladnijeg mjeseca vidljivi su u tab. 1. Apsolutni maksimum u desetgodišnjem nizu iznosi je za Ilok 36,6 CC, 7. kolvoza 1971. godine (tab. 1). Apsolutni minimum u tom periodu iznosio je za Ilok —21,9´C, 21. veljače 1978. godine. Razlike između apsolutnih minimalnih i apsolutnih maksimalnih temperatura daju nam temperaturnu amplitudu od 58,5 ° C, što se djelomično odražava na pridolazak i uspijevanje šumske vegetacije. Relativna vlaga zraka ima također veliko značenje za biljni svijet. Za istraživano područje prikazana je u tab. 2. ** Prud je novonastala aluvijalna površina duž riječne obale ili pješčani otočić u koritu rijeke. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 9 <-- 9 --> PDF |
grofu Eltzu , a sačuvane karte potječu iz godina 1759, 1800, 1808, 1818, 1826, 1847, 1879, 1905, 1948, 1960, 1970. i 1980. Iz karata je vidljivo da je Dunav nekada tekao uz samu strmu obalu kod Sotina te da je cijela Sotinska ada bila otok (odatle joj potječe i naziv ada — otok), a također je vidljivo da je prije 1890. godine Mohovski rit bio vezan s Mohovskom i Šarengradskom adom, jer kanal »Novi Dunav« još nije bio prokopan. Kopanje kanala »Novi Dunav« započeto je 1890. godine. Kanal bijaše širok svega 60 m. S lijeve i desne strane kanala na udaljenosti od 50 m podignuti su nasipi od iskopane zemlje. Kanal je pušten u promet 1897. godine i već za 20 godina voda ga je toliko proširila da je odnijela oba nasipa. Danas je širok 500 m. Konfiguracija terena poplavnog područja je više ili manje valovita. Teren se može u odnosu na visinu normalnog vodostaja Dunava podijeliti na više dijelova ili zona, od kojih svaka ima svoje osobine, jer razlike u visini igraju pri tom najveću ulogu. Konfiguracija je vrlo raznolika zato što iza jedne od nanosa nastale grede slijedi duguljasta udubina uže ili šire površine ili kakav rukavac rijeke. U nekim udubinama leži uvijek voda, pa one nemaju važnosti za šumsku kulturu, nego samo za ribolov u vrijeme kada vodostaj raste i pada. One udubine koje su samo za vrijeme porasta vodostaja poplavljene dolaze u obzir za uzgajanje šumskog drveća. Takvu konfiguraciju terena stvara sama voda neprestanim odronjavanjem i odnošenjem zemlje s jednog dijela te nanošenjem i taloženjem na drugom dijelu. Ondje gdje voda udara o obalu i gdje glavna struja rijeke (matica; blizu same obale, voda za vrijeme porasta i opadanja vodostaja neprestano odronjava obalu i nosi zemlju te je taloži na mjestima gdje je matica rijeke daleko od obale. Zato ćemo to naći uvijek na onim mjestima gdje voda odnosi visoku i odsječenu obalu, a na mjestima usporenosti brzine vode postepeno nastaju prudovi i pličine. Porastom vodostaja ne samo da se propusno tlo razmoči u samoj visini vode nego još i iznad nje (filtracijom i kapilarnim dizanjem vode), te se cijela obala (kopitnica*), ma kako bila vezana korijenjem drveća, ruši u vodu. Kad vodostaj naraste do visine obale, tada prestaje njezino rušenje, jer je voda jako tlači. No, najviše se obala ruši za vrijeme povlačenja vodostaja, kada namočeno tlo obale izgubi protutlak vode sa strane. Te obale za vrijeme velikih voda sa svojim drvećem, panjevima i travom služe kao umjetna naprava za zaustavljanje i taloženje sitnog pijeska i humusa, pa su otuda obale koje voda odronjava uvijek najviše. Na mjestima gdje nije bilo drveća ni bilo kakve zapreke, a i inače je tlo bilo nešto niže, dobiva voda za vrijeme porasta vodostaja spoj s drugim rukavcima rijeke ili s grabama i postojećim barama. Strujanje je vode ovdje brzo, pa voda tu iskopa neko korito. Tako nastaju duguljaste duboke udubine poput većih kanala. Takve spojne kanale Dunav-bara znadu više puta i sami ribari umjetno iskopati da omoguće vodi brži prolaz iz rukavca u rijeku ili obratno. * Kopitnica je uski dio obale 10—15 m po kojem su nekada konji vukli lađe drvarice. |