DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 47 <-- 47 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630* 233 + 56.001/2 (Salix alba) Šum. list CXIV (1990) 45 UTJECAJ STANIŠTA I KLONA NA PRODUKCIJU DRVNE MASE U KULTURAMA STABLASTIH VRBA NA DUNAVSKIM ADAMA KOD VUKOVARA* A. KRSTINIĆ, Ž. MAJER i D. KAJBA* SAŽETAK: U razdoblju između 1967. i 1988. godine na području šumskih gospodarstava Varaždin, Bjelovar, Zagreb, Nova Gradiška, Podravska Slatina, Vinkovci i Osijek podignuto je 1530 ha kultura stablastih vrba. Za slijedećih 5 godina planira se da bi ukupne površine pod kulturama vrba iznosile 2990 ha. Valorizacija uspijevanja triju klonova u kulturama stablastih vrba na području dunavskih ada kod Vukovara pokazala je, da se ova staništa mogu podijeliti na 5 boniteta: I Staništa bijele vrbe s bročikom, II Stanište crne i bijele topole, III Stanište bijelevrbe i crne topole s plavom kupinom, IV Stanište rakite, obične trske, vlažnih bara i čistina i V Mokre bare. Da bi se unaprijedila proizvodnja drvne mase u vrbovim kulturama, potrebno je za svaki tip staništa odabrati optimalnu smjesu klonova. Ključne riječi: klon, stablaste vrbe, stanište, bonitet, multiklonske kulture, mozaičan (grupimičan) raspored klonova. UVOD Stablaste vrste vrba spadaju u vrste drveća s izrazito visokim produkcionim potencijalom. Da bi se unaprijedio uzgoj stablastih vrba u smislu produkcije i kvalitete, potrebno je kod osnivanja kultura respektirati najvažnije faktore, koji bitno utječu na proizvodnju drvne mase, a to su stanište i klon. Budući se fenotipske ekspresije za dani klon mijenjaju od staništa do staništa, kroz interakciju klon x istanište, potrebno je izučiti dobivene modifikacije za svaki pojedini klon u odnosu na različita staništa, kako bi se s uzgojnog aspekta selekcionirali klonovi s najpovoljnijom genetskom osnovom za optimalne modifikacije za dano stanište ili grupe srodnih staništa. Kod osnivanja budućih kultura stablastih vrba neophodno je, s aspekta stabilnosti ekosistema, favorizirati multiklonski tip kultura u odno * Istraživanja su financirana putem Poslovne zajednice »Exportdrvo«, Zagreb ** Prof, dr Ante Krstinić i Ing. Davorin Kajba, Šumarski fakultet, Zagreb, Ing. Željko Majer, ROŠ »Slavonska šuma«, Vinkovci, OOUR Uzgoja i zaštite šuma, »Hrast«, Vinkovci, Poslovna jedinica Vukovar. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 48 <-- 48 --> PDF |
su na monoklonski. S aspekta kompeticije među klonovima, neizbalansirane dinamike rasta i prirasta, potrebno je forsirati mozaik (šahovski ili grupimični) raspored klonova u kulturi, umjesto stablimične smjese klonova ili pak sadnje klonova u redovima. Kod izbora staništa (biotopa) treba odrediti i definirati glavne pokazatelje staništa, tj. boniteta, koji su dani kroz nadmorsku visinu, reljef, fitocentološki sastav, tip tla, početak i dužinu plavljenja biotopa. To je neobično važno iz razloga, što su dosadašnja istraživanja pokazala da postoje izrazite genotipske razlike među selekcioniranim klonovima u odnosu na specifične zahtjeve za određenim tipom biotopa. Ukoliko raspolažemo klonovima visoke plastičnosti, tj. klonovima koji pokazuju tendenciju opće adaptacije na sva staništa, u tom slučaju preko fenotipske ekspresije svojstava, koja su od gospodarskog interesa, kao što je npr. produkcija drvne mase, možemo također odrediti bonitete staništa na kojima je klon testiran. Definiranje staništa za uzgoj stablastih vrba s aspekta mogućnosti maksimalne produkcije drvne mase danog klona ili smjese klonova, neobično je važno iz razloga, što su staništa budućih kultura stablastih vrba izrazito heterogena, a znatne površine tih staništa su uz vodotoke naših velikih rijeka i to unutar i izvan areala šume. Ove površine, koje se ne koriste ili se slabo koriste u smislu optimalne produkcije drvne mase, moguće je privesti šumskim kulturama, čime se pruža posebna šansa za rješavanje problema deficitarnog snabdijevanja potrebnom sirovinom kapaciteta drvne industrije i industrije papira. Ovo se posebno odnosi na saniranje potreba za celuoznim drvetom, za potrebe kemijske prerade čiji instalirani kapaciteti nadmašuju produkciju sirovine. Kulture stablastih vrba u ovisnosti od biotopa i namjene mogu se osnivati kao čiste kulture, kao mješovite kulture, kao predkulture, te kao kulture za specijalnu namjenu za proizvodnju biomase u kratkim ophodnjama. U našoj zemlji raspolažemo potrebnim površinama, velikom kolekcijom klonova divergentne genetske konstitucije, ispitanih bioloških svojstava i ekoloških zahtjeva, što je dobra garancija, da se u narednom srednjoročnom razdoblju s više uspjeha i u većem obimu mogu osnivati kulture stablastih vrba različitih namjena. Naša istraživanja, te analize ankete šumarske operative s područja šumskih gospodarstava Varaždin, Bjelovar, Nova Gradiška, Podravska Slatina, Vinkovci, Osijek i Zagreb pokazuju, da su najoptimalnija staništa za podizanje kultura stablastih vrba locirana na području rijeke Mure, srednjeg i donjeg toka Drave, Dunava te na polojima rijeke Save. Na optimalnim staništima kulture stablastih vrba treba osnivati kao čiste kulture ili kao mješovite kulture, i to za proizvodnju trupaca i celuloznog drveta, te kao specijalne kulture za proizvodnju celuloznog drveta. Na staništima autohtonih vrsta tvrdih listača (poljski jasen, hrast lužnjak), gdje su prvotne sastojine ovih vrsta devastirane ili pak na potencijalnim staništima (polja bez drvenaste vegetacije) tvrdih listača, gdje je njihova prirodna obnova onemogućena poplavnim vodama, ledom i korovskom vegetacijom, velike su mogućnosti podizanja vrbovih kultura u formi predkultura, koje mogu znatno olakšati obnovu vrednijih vrsta listača te osigurati dodatne izvore celuloznog drveta. U tom smislu Posavina, pdsebno površine Lonjskog i Mokrog polja imaju veliku perspektivu u podizanju vrbovih kultura. 46 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 49 <-- 49 --> PDF |
SI. 1. Kultura bijele vrbe (Salix alba) na dunavskim adama kod Vukovara, odjel 82 c, klon V 160, plantažne starosti 1—5 godina |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 50 <-- 50 --> PDF |
U ovom radu željeli bismo dati pregled rezultata u smislu operativnog unapređenja uzgoja stablastih vrba, prvenstveno bijele vrbe, kakve su perspektive i planovi osnivanja novih kultura, te kakva se konkretna dobit može ostvariti, ukoliko se ovom poslu pravilno pristupi s aspekta izbora staništa, optimalne smjese klonova, kvalitete sadnog materijala uz propisanu tehnologiju proizvodnje sadnica i osnivanja kultura. DOSADAŠNJE IZVRŠENJE I PLANOVI PODIZANJA KULTURA STABLASTIH VRBA NA PODRUČJU ŠUMSKIH GOSPODARSTAVA: VARAŽDIN, BJELOVAR, NOVA GRADIŠKA, PODRAVSKA SLATINA, VINKOVCI, OSIJEK i ZAGREB Početak radova na oplemenjivanju stablastih vrba u Katedri za šumarsku genetiku i dendrologiju, šumarskog fakulteta u Zagrebu, datira od 1963. godine. Prva veća reprodukcija od 120 selekcioniranih klonova stablastih vrba osnovana je u rasadniku »Gaj«, Šumarija Kutina 1965/66. godine. Nakon toga, osnovano je više reprodukcija selekcioniranih klonova i to na području slijedećih gospodarstava: Varaždin (Podturen), Bjelovar (Kloštar Podravski), Podravska Slatina (Bobrovac), Vinkovci (Opatovac), Osijek (Višnjevac), Nova Gradiška (Gaj) (supstitucija i popuna klonova kod masovne reprodukcije) i Zagreb (Vratovo). Od 1967. godine do danas, na različitim tipovima hidromorfnih tala, na području SR Hrvatske, u mreži pokusa površine od oko 60 ha, testiran je velik broj klonova i familija. Veliki dio terenskih eksperimenata je valoriziran, a o rezultatima uspijevanja klonova i familija obaviještena je naša i strana stručna javnost. Ispitivanje klonova i familija u terenskim pokusima rezultiralo je kolekcijom većeg broja klonova divergentne genetske osnove, ispitanih bioloških svojstava i ekoloških zahtjeva, što je dobra pretpostavka uspješnosti osnivanja vrbovih kultura na različitim staništima nizinskih šuma. Ove kolekcije su nadopunjene i selekcioniranim klonovima Instituta za topolarstvo u Novom Sadu te Šumskog i lovnog gazdinstva »Jelen«, Bilje. Paralelno s osnivanjem terenskih eksperimenata, za potrebe osnivanja kultura, stručnjaci iz operative su koristili reproducirani selekcionirani sadni materijal bijele vrbe (Salix alba L.) autohtonog porijekla. Selekcija klonova bijele vrbe, koji isu se koristili za osnivanje kultura, vršena je u lokalnim populacijama na području Jugoslavije. Kod osnivanja kultura korišten je također i manji broj klonova talijanske i mađarske provenijencije. Dosadašnji trendovi u proizvodnji i potrošnji drveta mekih listača karakterizirani su slijedećim pokazateljima: U razdoblju između 1950. i 1985. godine posječena masa topola i vrba u Jugoslaviji povećala se 12 puta (od 100.000 m´!) godišnje na 1.200.000 m3/ godišnje). Značajno su se povećale površine pod kulturama topola i vrba u Jugoslaviji. Uz prirodne šume one iznose 150.000 ha, te čine 1,5% po površini i 8% po sječivoj malsi šuma u Jugoslaviji. Povećanje površina pod kulturama vrba doprinijet će boljem zadovoljavanju instaliranih kapaciteta za kemijsku preradu drveta (vlakna, papir), povećanje potrošnje iverica, veće učešće mekih listača u mehaničkoj preradi drveta, te zadovoljavanje potreba za energijom i za povećanom potrošnjom papira (sa potrošnjom od |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 51 <-- 51 --> PDF |
poS c, - x a 0| J3 CO » (. ooooooooo cb oa>QOr-tQLnvj-rocM´— 49 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 52 <-- 52 --> PDF |
51 kg/stanovniku godišnje, Jugoslavija je rangirana vrlo nisko u odnosa na ostale evropske zemlje). Izvoz celuloze iz Jugoslavije za razdoblje 1984 — 1986. kretao se u rasponu između 98.344 i 120.979 t/godišnje, dok se u isto vrijeme uvoz kretao između 214.946 i 229.052 t/godišnje. Dakle, uvoz celuloze je dvostruko veći od izvoza! Isto tako izvozimo i uvozimo celulozno drvo, budući postojeća proizvodnja u Jugoslaviji ne zadovoljava optimalno korištenje instaliranih kapaciteta drvne industrije. Sječa celuloznog drveta u društvenim i privatnim šumama zadnjih 5 godina iznosi oko 2.000.000 m3 godišnje, dok se 2000. godine predviđa manjak drveta od 3.500.000 m:!/godišnje. Deficit u drvetu, posebno onom namijenjenom kemijskoj preradi, znatno bi se ublažio, ukoliko bi u Jugoslaviji do kraja ovog milenija osigurali sječivi etat mekih listača od 4.000.000 m´/godišnje na površini od oko 200.000 ha. U ovom radu želimo upoznati stručnu javnost s različitim aspektima podizanja kultura stablaistih vrba u operativnom smislu, na području spomenutih gospodarstava, kroz protekle 22 godine. Valorizaciju uspijevanja klonova u osnovanim kulturama dat ćemo samo generalno za sva spomenuta šumska gospodarstva, izuzev Vinkovaca, gdje ćemo na primjeru uspijevanja triju klonova na duvanskim adama kod Vukovara pokušati izvršiti kvantifikaciju uspijevanja na površini od 225,48 ha za različite bonitete staništa te starosti kultura od 4 — 16 godina. Podaci o dinamici podizanja vrbovih kultura, izvršenju i planovima za osnivanje novih kultura za razdoblje 1967 — 1992. godine dani su u tabeli 1. i grafikonu 1. Iz priložene tabele 1 i grafikona 1 vidljivo je, da je od 1967. godine do 1988. godine, neprestano prisutan trend povećanja površina pod vrbovim kulturama. Do 1967. godine bilo je podignuto samo 31,2 ha kultura, da bi 1988. godine površine pod vrbovim kulturama iznosile 1529,7 ha. Osobito intenzivno povećanje površina pod vrbovim kulturama prisutno je zadnjih 10 godina, kada je podignuto 71% od do sada osnovanih površina kultura. Trend povećanja površina pod vrbovim kulturama predviđa se i u narednim godinama, pa na osnovi planova spomenutih gospodarstava (izvršeno anketiranje!) predviđamo skoro 100% povećanje površina, tj. od sadašnjih 1529,7 ha na 2990,2 ha. Koji su činioci uvjetovali ovakvo naglo intenziviranje radova na osnivanju vrbovih kultura na području SR Hrvatske? 1. Kroz eksperimentalni rad dokazano je, da su stablaste vrbe vrlo podesne za osnivanje kultura. 2. Postojanje značajne kolekcije klonova stablastih vrba autohtonog porijekla, ispitanih bioloških svojstava i ekoloških zahtjeva, divergentne genetske konstitucije, omogućava osnivanje vrbovih kultura u različitim biotopima na području nizinskih šuma. 3. Pokazalo se,da (selekcionirani klonovi stablastih vrba daju zadovoljavajuće rezultate i na onim staništima, koja su nepovoljna za uzgoj drugih vrsta listača. Kod toga je dokazano, da su vrbove kulture vrlo podesne kao predkulture u smislu lakše obnove vrednijih autohtonih listača (hrast luž |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 53 <-- 53 --> PDF |
njak i poljski jasen), što je eksperimentalno dokazano na području Posavine, u uvjetima intenzivnog plavljcnja te zakorovljenosti zemljišta (Jasenovac, Kutina). 4. Produkcioni potencijal selekcioniranih klonova stablastih vrba vrlo je visok i može se mjeriti s produkcionim potencijalom selekcioniranih klonova hibrida crnih topola, zahvaljujući većoj toleranciji na gustinu sklopa. Problemi koji su prisutni u uzgoju crnih topola doprinijeli su, da se vrbove kulture osnivaju dijelom i na staništima na kojima su se donedavno isključivo osnivali topolovi nasadi. 5. Selekcijom klonova visoke kvalitete debla i male fototropnosti omogućeno je osnivanje vrbovih kultura uz veće razmake sadnje (4x4, 4x5 i 5x5 m), čime je znatno povećana ekonomičnost osnivanja ovakvih nasada. 6. Na pojedinim staništima, npr. gornje Podravine, pokazalo se da su stablaste vrbe vrlo podesne za osnivanje mješovitih kultura (vrba i crna joha, vrba i poljski jasen, vrba i crne topole). 7. Zahvaljujući sposobnosti formiranja izdanaka iz panjeva nakon sječe, selekcionirani klonovi pokazali su se vrlo podesnim za osnivanje tzv. namjenskih nasada za proizvodnju biomase, koja se može koristiti u energetske svrhe te u proizvodnji celuloze i papira. Prema rezultatima ankete vidljivo je da se najintenzivnije radilo na osnivanju vrbovih kultura tamo, gdje postoje i optimalna staništa za osnivanje vrbovih kultura, a to su predjeli uz rijeku Muru, Dravu i Dunav. Najveće površine osnovanih kultura locirane su uz spomenute rijeke, dok je ostatak površina lociran na području rijeke Save. Uspjesi osnovanih kultura u smislu preživljavanja i produkcije, uglavnom, su dobri, no oni su to bolji, što su kulture mlađe, budući da je za osnivanje istih korišten u eksperimentima provjereni, selekcionirani sadni materijal. Od općeg trenda osnivanja vrbovih kultura, u smislu dinamike podizanja, odstupaju šumska gospodarstva Bjelovar i Zagreb. Pretpostavljamo da su uzroci tome kod šumskog gospodarstva Bjelovar u korištenju »svoga« klona V 49 (S. x viridis Fr., Kloštranka), koji je dao relativno zadovoljavajuće rezultate na optimalnim staništima, dok je u tzv »stress okolinama« dao vrlo slabe rezultate (recentna aluvijalna tla, teška pseudoglejna i glejna tla, poplavna zemljišta, uzgoj u gustom sklopu). Loša iskustva s ovim klonom reflektiraju se i na planove podizanja budućih kultura (5,5 ha za 5 godina!), što je po našem mišljenju vrlo skromno, s obzirom na činjenicu, da su eksperimenti na tresetno- glejnim zemljištima sa selekcioniranim klonovima pokazali odlične rezultate i to u slučajevima kada se radilo o čistim kulturama te mješovitim kulturama. Šumsko gospodarstvo Zagreb pokazalo je nedovoljnu odlučnost kod reprodukcije i osnivanja kultura, tako da su rezultati vrlo skromni. Možda su ovome doprinijeli i neraščišćeni odnosi s Vodoprivredom, no u svakom slučaju mogućnosti za proširenje areala pod vrbovim kulturama su znatne, na što ukazuju i planovi osnivanja kultura za narednih 5 godina. Ovdje moramo naglasiti, da su klonski testovi starosti 2 + 18 godina na inudacionom području rijeke Save kod Velike Gorice pokazali, da je na ovom i sličnim staništima moguća visoka produkcija drvne mase, uz pretpostavku uzgoja klonova specifične adaptacije. Tako npr. klon MB 19 (V 83) ima volumen srednjeg stabla 0,6352 m´, drvnu zalihu od 425 m3/ha, te prosječan prirast od 23,6 m:,/ha godišnje. Nasuprot ovom klonu, klon »Kloš 51 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 54 <-- 54 --> PDF |
tranka« (V 49) imao je masu srednjeg stabla od samo 0,0890 m´ ha. Na iznesenom primjeru se lijepo vidi, u kolikoj mjeri ovisi produkcija u odnosu na korišteni selekcionirani materijal! Osim povoljnih uvjeta za osnivanje vrbovih kultura na inudacionom području rijeke Save, Šumsko gospodarstvo Zagreb ima velike mogućnosti za osnivanje vrbovih kultura i u funkciji lakše obnove autohtonih sastojina hrasta lužnjaka i poljskog jasena. Napominjemo, da Šumsko gospodarstvo Zagreb, treba čim prije pristupiti osnivanju vlastite specifične reprodukcije ispitanih klonova, ukoliko želi s uspjehom realizirati zacrtani plan do 1992. godine! Smatramo, da su ostala gospodarstva realno planirala obim budućih radova na podizanju vrbovih kultura s obzirom na raspoložive površine, stvorene kolekcije reproduciranih klonova, te dostignuti nivo i iskustva u tehnologiji proizvodnje sadnog materijala i osnivanja vrbovih kultura. Što se tiče tehnologije osnivanja vrbovih kultura moramo napomenuti, da su se do sada kao sadni materijal koristili prutovi, motke i ožiljenice starosti 1,1, 1/2, 2/2, rjeđe 3,3, zavisno od stanišnih prilika. Pokazalo se, da je korištenje prutova, motki te ožiljenica manjih dimenzija moguće samo na optimalnim staništima, dok se upotreba jakih ožiljenica ili motki u uvjetima intenzivnog plavljen ja te na težim zakorovljenim tlima pokazala mnogo uspješnija (bolji primitak, manji gubici od vode i leda, manje štete od divljači, bolji start nakon sadnje). Dubina sadnje, se, uglavnom, kretala oko 80 cm. Dublja sadnja se rjeđe prakticirala, a jame su kopane ručno, svrdlom na motornoj pili, traktorskim svrdlom te su bušene jakim željeznim sadiljama. Razmaci sadnje su pretežno bili 3 x 3 m, dok su kod mladih kultura sve češći razmaci 4 x 4 m, 4 x 5 pa čak i 5 x 5 m.Najveći razmaci sadnje prakticiraju se na optimalnim staništima, te na pojedinim vlažnim staništima nizinskih šuma, gdje je zbog viška vode i korova otežana obnova sastojina hrasta lužnjaka (Posavina). Kultura vrbe u ovom slučaju ima meliorativnu funkciju u smislu isušivanja zemljišta transpiracijom, biološkom kontrolom korovske vegetacije, boljim vodo-zračnim odnosima u tlu, kao i popravljanjem kemijskih svojstava tla otpalom lisnom masom, koja sadrži velike količine biogenih makroelemenata, posebno Ca. VALORIZACIJA USPIJEVANJA TRIJU KLONOVA STABLASTIH VRBA NA DUNAVSKIM ADAMA KOD VUKOVARA Osnovane kulture stablastih vrba na dunavskim adama kod Vukovara imaju ukupnu površinu od 296,5 ha, dok je valorizacija uspijevanja izvršena za površinu kultura od 225,48 ha, koje su podignute sadnjom prutova i sadnica triju klonova: V 160 — Salix alba L., priznati klon, podravske provencijencije (SI. 1), V 158 — Salix alba L., također priznati klon, podravske provenijencije, klona 1-459 (»Valenzia«), talijanske provencijencije. Za osnivanje kultura korišteni su, uglavnom, jednogodišnji prutovi sva tri klona. Prutovi su bili dugi 2,5 — 3,0 m, s promjerom na bazi od 1,5 —2,5cm. Sadnja prutova je vršena na neobrađenom zemljištu u jame dubine oko 80 cm. Jame su pravljene metalnim sadiljem dužine 120 cm, koji je na donjem kraju bio usiljen. Promjer sadilja iznosio je 2,5 i 3,0 cm. Sadilj je na drugom kraju završavao rukohvatom, tako da je njegov izgled bio sličan slovu |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 55 <-- 55 --> PDF |
»T«. Izrada jama i sadnja prutova vršena je istovremeno. Učvršćivanje prutova u zemlju vršeno je također sadiljem i to tako, da se sa strane utiskivala zemlja u prazan prostor između sadnice i stijenke jame. Na ovaj način posađeni prutovi imali su prosječnu visinu od oko 2,0 m. Sadnja prutova vršena je za vrijeme mirovanja vegetacije, tj. u vremenu između 15. 11. i 31. 3. Radovi su prekidani, kada bi temperatura zraka pala ispod —2°C. Sadnice, odnosno prutovi, triju klonova sađene su u redove. Učešće klonova u kulturama je podjednako s time, da je u šibljaku rakite podignuta mono klonska kultura od klona 1-4, te u fitocenozi trstike, monoklonska kultura od klona V 158. Sadnja prutova vršena je uz razmake ´sadnje 3 x 3 m, dok je samo jedna manja površina kulture osnovana i uz razmake sadnje 4x 4 m. Staništa na kojima su osnovane kulture stablastih vrba pripadaju slijedećim biljnim zajednicama: Populetum nigro-albae Slav. 1952, Šalici — Populeltimnigrae rubetosum caesii Ra uš 1973, Gulio — Salicetum albae Ra uš 1973, Salicetum purpureae Wend. — Z e i. 1952, Scirpo — Phragmitetum W. K o c h 26, Uligines et Paludes (vlažne i mokre mikroudubine). Za utvrđivanje uspijevanja (preživljavanje i produkcija) pojedinih klonova na specifičnim staništima, odnosno fitocenozama, vršili smo izmjere totalnih visina i prsnih promjera, uz utvrđivanje preživljavanja sadnica. Izmjere su osim cenoza i klonova obuhvatile i različite plantažne starosti uzgojenih klonova, pa je Lako uzeto ukupno 38 uzoraka izmjera. Svaki pojedini uzorak sadržavao je od 50 — 100 stabala. Plantažne starosti, za koje smo uzimali uzorke (izmjere) bile su 4, 7 ili 8 i 16 godina. Za svaki klon, starost i cenozu računat je volumen srednjeg stabla, te su konstruirane krivulje iz kojih je bilo moguće očitati i volumen srednjeg stabla dotičnog klona i za one plantažne starosti kod kojih nismo vršili izmjere. Na bazi produkcije drvne mase klonova u kulturama vršili smo bonitiranje pojedinih staništa. Zbog nehomogenosti staništa unutar pojedinih fitocenoza vršili snio procjenu površina tipične cenoze, dok smo za preostale površine vršili procjene produkcije danog klona, prema rezultatima uspijevanja istog na sličnom staništu. Npr. na staništu (cenozi) bijele i crne topole, procijenili smo da oko 20% površina predstavlja stanište vlažnih bara, pa je na tom dijelu površina produkcija računata prema produkciji danog klona na staništu vlažnih bara. Produkcija klonova, te produkcija najboljeg klona (pod pretpostavkom njegovog uzgoja na cijeloj površini) komparirana je s produkcijom bijele vrbe na I bonitetu Podunavlja (prema Žuti , 1963). Podatke o uspijevanju klonova V 160 i V 158 na staništima na kojima isti nisu testirani (zajednice Salicetum purpureae odnosno Scirpo — Phragmitetum) dobili smo na osnovi rezultata uspijevanja spomenutih klonova u kulturama na staništu vlažnih bara. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA Rezultati uspijevanja triju klonova, s obzirom na preživljavanje i produkciju, dani su u tabeli 2, Hist. 1 i Gral. 4. Iz tabele 2 je vidljivo, da su staništa dunavskih ada kod Vukovara na kojima su podignute kulture, podijeljena u 7 kategorija. Staništa su definirana biljnim zajednicama, koje najbolje reflektiraju različite režime plavljenja te tipove zemljišta. Verifikacija boniteta je izvršena na osnovi produkcije triju klonova na svim sta |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 56 <-- 56 --> PDF |
;"Sa ZL*i s§S &´S ss 3*» U´\ i S 3Si ´38´ S-8 3´! isisr |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Histogram 1. Produkcija drvne mase triju klonova bijele vrbe u različitim fltocenozama kod plantažne starosti 1 »16 godina mVha Fitocenoze (staništa): 250 612,5 1. Populetum nigro-albae Slav. 52 2. Šalici-Populetum nigrae Tx. 31 (Meijer-Drees 36) rubetosum caesli Rauš 73 3. Galio-Salicetum albae Rauš 73 4. Salicetum purpureae Wend,-Zel. 52 200 419,0 5. Scirpo-Phrogmitetum W. Koch 26 6. Uligines 7 Palucfcs 150-367,5 100-245.0 50 1225 9. s s s > :>~ Graf. 2. Produkcija klona VKO (Sali* giba U u različitim´ fitocenozarna srednje stablo J Gallo-Salicetum albae Rauš 73 m 0,5000´ Populetum nigro-albae Slav. 52 0,4000 Šalici-Populetum nigrae Tx.31(Meijer-Drees36) rubetosum caesii Rauš 73 0.3000 Salicetum purpureae Wend.-Zel. 52 Scirpo-Phragmitetum W. Koch 25 et Urines 0,2000 ., Paludes 0.1000 16 Rantažna starost (god) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 58 <-- 58 --> PDF |
ništima, te na osnovi produkcije klona V 160, koji je dao najbolje rezultate, u smislu preživljavanja i produkcije na tim staništima. S obzirom na produkciju (u produkciji je dano i preživljavanje s obzirom da je produkcija računata prema broju preživjelih stabala) triju klonova pokazalo se, da prvi bonitet predstavljaju staništa u okviru biljne zajednice Ga.Uo — Salicetum albae, drugi bonitet staništa biljne zajednice Populetum nigro — albae, dok bi treći bonitet predstavljala zajednica Šalici — Populetum nigrae rub& tosum caesii. Produkcija spomenutih klonova na ova tri boniteta značajno nadmašuje produkciju istih klonova na preostala četiri boniteta. Budući se produkcija triju klonova značajno ne razlikuje na staništima Salicetum purpureae, Scirpo — Phragmitetum i vlažnih bara (Uligines), to smatramo da bi spomenuta staništa predstavljala jedan jedinstveni bonitet. Mokre bare (Paludes) bi izdvojili kao peti i najlošiji bonitet. Isti odnosi među staništima u smislu rangiranja boniteta, dobiveni su i preko klona V 160 (Graf. 2 i3). S obzirom na učešće u produkciji triju klonova iz tabele 2, histograma 1 i grafikona 4 vidljivo je, da je klon V 160 dao najbolje rezultate na svim staništima. Posebno je visoki genetski potencijal ovog klona došao do izražaja na optimalnim staništima. Iza ovog klona, V 158 je dao rezultate koji su približno na nivou produkcije bijele vrbe na I bonitetu Podunavlja, a što Graf. 3. Produkcija klona V160 (Salix alba L.) u različitim fitocenozama za plantažne- starosti od 2-16 godina B Uligines C Šalici - Populetum nigrae Tx. 31 (Meijer - Drees 36) rubetosum caesii Rauš 73 D Populetum nigro-albae Slav. 52 E Galio - Salicetum albae Rauš 73 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Graf.«. Razlike medu klenovima u produkciji drvne mase u fitoceoozi Galio-Saticetum albaeRaus73 o m* V«0 25 g 0,5000 &i 0,4000 V158 0,3000 0,2000 0,1000 » t2 14 16 Ptantoina lnr^\ starost (9oa´ je vrlo dobro. Klon 1-4, alohtoni klon talijanskog porijekla, dao je najslabije rezultate i to na svim staništima. Posebno su razlike izražene u odnosu na domaće selekcije, u negativnom smislu, na najboljim staništima. Razlog slabog uspijevanja ovog klona sadržan je prvenstveno u njegovom niskom genetskom potencijalu, slaboj prilagodbi na stanišne prilike Podunavlja, te u razlozima negenetske prirode, kao što je kompeticija. Naime, zbog zaostajanja u rastu ovog klona i načina sadnje klonova u redove, stabalca ovog klona bila su potiskivana u kulturi od produktivnijih klonova V 160 i V 158. Iz ovog primjera vidljivo je, da je sadnja klonova u redove ili pak u stablimičnoj smjesi u multiklonskim kulturama moguća jedino u slučaju dobre izbalansiranosti rasta i prirasta klonova. Budući je s aspekta stabilnosti ekosistema kultura neophodno forsirati multiklonski uzgoj, to preporučamo da se multiklonske kulture podižu u formi tzv. »mozaik« rasporeda klonova. Klonove stranog porijekla ne smije se uvoditi u operativno šumarstvo, dok se njihovo uspijevanje ne ispita u mreži terenskih pokusa. To isto pravilo važi i za klonove različitih provenijencija s područja Jugoslavije. Budući da staništa na kartiranim fitocenozama nisu homogene, te da različita staništa u okviru jedne fitocenoze nije bilo moguće kartirati u mjerilu 1 : 10 000, to bi za potrebe praktičnog uzgoja bilo neophodno izvršiti detaljnije kartiranje, odnosno prikaz svih staništa u krupnijem mjerilu. Iz tabele 2 također je vidljivo, da je na prva tri boniteta moguće ostvariti vrlo visoku produkciju drvne mase, o čemu rječito govore izmjereni prosječni prirasti, koji su na pojedinim dijelovima kulture vrlo visoki, gdje je i preživljavanje bilo visoko. Izrazito visoki prirasti, odnosno proizvedena 57 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 60 <-- 60 --> PDF |
drvna zaliha, osobito su karakteristični za klon V 160. Stoga o izboru optimalne smjese klonova za dano stanište kod osnivanja budućih kultura treba obratiti posebnu pozornost. Na ukupnoj površini od 225,48 ha procijenjena je ukupna drvna zaliha od 19.419,2 m3, te prosječni godišnji prirđst od 2273,9 m3. Kada se ovi podaci kompariraju s podacima za produkciju bijele vrbe na I bonitetu Podunavlja (uzete su iste starosti!), tada se može konstatirati da proizvedena masa triju klonova čini 86% mase bijele vrbe na I bonitetu, a s obzirom na prirast 94%. Dobiveni rezultati zadovoljavaju s obzirom na činjenicu, da od ukupne površine od 225,48 ha prva tri boniteta sudjeluju sa samo 57% površina, da smjesa od navedena tri klona ne predstavlja optimalnu smjesu, te da je prisutno veliko učešće mladih kultura u kojima još nije došlo do kulminacije volumnog prirasta. Sadnja klonova u redove doprinijela je smanjenju produkcije genetski inferiornog klona 1-4, a što se onda reflektira na ukupnu produkciju. Isto tako su u kulturama prisutni i gubici, koji bitno utječu na produkciju, a koji su osobito prisutni na staništima boniteta IV i V, gdje su utjecaji poplavne vode i leda vrlo izraženi. Led čupa ili lomi slabe sadnice, a na mjestu preloma izbija više izbojaka, što bitno umanjuje tehničku vrijednost, odnosno kvalitet proizvedene drvne mase. Kada se analogne komparacije provedu samo za klon V 160, onda se dobiva potpuno druga slika. Naime, po drvnoj zalihi klon V 160 nadmašuje I bonitet Podunavlja za 60%, a po prirastu za 62%. Smatramo, da će i kvalitet proizvedene drvne mase, u smislu većeg učešća trupaca, biti veći u kulturama, koje su podignute od selekcioniranih klonova, nego u prirodnim sastojinama iste starosti. Prirodne sastojine imaju u mladosti veći broj stabala na jedinicu površine u odnosu na kulturu, pa je utjecaj sklopa u ovom slučaju jače izražen, a što onda rezultira manjim dimenzijama srednjeg stabla. Osim toga, i varijabilnost stabala u prirodnim sastojinama u smislu kvalitete je daleko veća nego u klonskom materijalu. Podizanje kulture od selekcioniranih klonova pretpostavit ćemo prirodnoj obnovi vrbovih sastojina iz navedenih razloga i stoga što prirodna obnova traje dugo, s obzirom da je ona prvenstveno uvjetovana sinhronizacijom zriobe sjemena i optimalnog režima plavljenja Dunava. U slučaju formiranja malata za njegovo preživljavanje neophodan je odgovarajući vodni režim Dunava i u slijedećoj godini. Primjena relativno jeftine tehnologije podizanja vrbovih kultura jednogodišnjim prutovima dala je dobre rezultate na I i III bonitetu, pa na tim bonitetima istu tehnologiju treba i dalje prakticirati. Na II bonitetu, gdje vodni režim nije optimalan za bijelu vrbu, te na bonitetima IV i V, gdje dolazi do izražaja poplavna voda, odnosno štetno djelovanje leda, treba prakticirati osnivanje vrbovih kultura sadnjom jakih ožiljenica, starosti 2/2 ili jačih kolaca starosti 2,0. Upotrebom jakih sadnica smanjile bi se i štete od visoke divljači. Za potrebe podizanja kultura na najlošijim bonitetima (IV i V) trebalo bi vršiti i dalje selekciju najpodesnijih klonova, pa u tom smislu predlažemo osnivanje jednog ili dva nova klonska testa. U cilju povećanja produkcije i kvalitete proizvedene drvne mase predlažemo da se kod osnivanja novih kultura selekcioniranih klonova bijele vrbe postupi kako slijedi: |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 61 <-- 61 --> PDF |
1. Vrbova staništa na dunavskim adama kod Vukovara treba tretirati kao 5 različitih boniteta. 2. Kod osnivanja budućih kultura, radi povećanja stabilnosti ekosistema potrebno je pretpostaviti multiklonski uzgoj monoklonskom ili oligoklonskom, uz mozaik (grupimičan) raspored klonova u kulturama. 3. Podizanje kultura primjenom jeftine tehnologije, pomoću jednogodišnjih prutova preporuča se samo na staništima I i III boniteta, dok se na bonitetima II, IV i V preporuča sadnja jakih ožiljenica, odnosno kolaca. 4. Na I, II i III bonitetu preporučamo veće razmake sadnje u tom smislu, da osnovna mreža sadnje sadnica bude 4 x 4 m. Da bi se zadovoljile potrebe na trupcima te potražnja kemijske industrije za celuloznim drvetom, predlažemo da se unutar osnovnog rasporeda umetne jedan međured, od istog klona, gdje bi sadnice bile posađene, uz razmake od 2 m (4 x 2 m). Sječom stabala u međuredu izbjegle bi se prorede, koje se prakticiraju u kulturama uz razmake sadnje 3 x 3 m, osigurala bi se dodatna sirovina za kemijsku industriju, a stabla u osnovnoj kulturi nakon sječe ostala bi a razmacima 4x4 m. Sječa međureda mogla bi se obaviti nakon 8—10 godina plantažne starosti, a razmaci stabala 4 x 4 m u preostaloj kulturi omogućili bi ukupnu ophodnju od 20 godina. Na bonitetima IV i V preporučamo razmake sadnje 3 x 3 m. 5. Za svaki pojedini bonitet predlažemo optimalnu smjesu klonova, koji se uzgajaju u rasadniku Opatovac, Šumarije Vukovar" a) I Bonitet: V 160, V 161, V 99, MB 368, S 86, V 093, Br 1 BB i V 158. b) II bonitet: V 160, S 131, S 143, V 99, MB 368, S 86, V 158, V 093, V 83, S 118, 235, V 052 i MB 15. c) III bonitet: V 160, V 99, MB 368, S 86, V 093, S 70, V 158, S 118, V 052, 11/1 i S 106. d) IV bonitet: V 160, V 052, 11/1, V 40, V 01, V 04, V 0239 i S 106. e) V bonitet: V 160, V 052, 11/1, V 40, Spačva 5, V 04 i V 0239. Napominjemo, da su navedeni klonovi testirani u mreži terenskih pokusa, koji pokrivaju različite biotope na različitim tipovima hidromorfnih tala. Navedene kolekcije klonova, selekcije Šumarskog fakulteta u Zagrebu, mogu se nadopunjavati provjerenim klonovima Instituta za topolarstvo u Novom Sadu i Šumskog i lovnog gazdinstva »Jelen«, Bilje. Smatramo da se, pravilnim izborom staništa uz odabir optimalne smjese klonova uz primjenu propisane tehnologije uzgoja sadnog materijala te poboljšnjem tehnike rada na terenu kod osnivanja kultura, može bitno unaprijediti produkcija u osnovanim kulturama u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. ZAKLJUČCI 1. U razdoblju od 1967. do 1988. godine na području nekih šumskih gospodarstava SRH, koja su locirana na području nizinskih šuma, podignuto je 1530 ha kultura stablastih vrba, s perspektivom udvostručenja površina pod kulturama u narednih 5 godina. 2. Povećanom intenzitetu osnivanja vrbovih kultura pogodovale su stvorene kolekcije selekcioniranih i u mreži pokusa verificiranih klonova. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 62 <-- 62 --> PDF |
3. Staništa, na kojima su osnovane kulture stablastih vrba, na području dunavskih ada kod Vukovara, mogu se podijeliti na 5 boniteta: I Stanište bijele vrbe s bročikom II Stanište crne i bijele topole III Stanište bijele vrbe i crne topole s plavom kupinom IV Stanište rakite, obične trske, vlažnih bara i čistina V Mokre bare Za svaki bonitet preporučena je optimalna smjesa klonova. 4. Da bi se znatnije unaprijedio uzgoj selekcioniranih klonova u kulturama, uz privilan izbor staništa te upotrebu optimalne smjese klonova, neophodno je izvršiti poboljšanja i u domeni tehnike uzgoja sadnica te osnivanju kultura. Smatramo, da je primjena jeftine tehnologije osnivanja kultura, sadnjom jednogodišnjih prutova, aplikativna samo na I i III bonitetu, dok bi na ostalim staništima trebalo podizati nasade ožiljenicama, odnosno kolcima starosti 2/2, odnosno 2 0. 5. Razmaci sadnje na I, II i III bonitetu trebali bi biti 4x 4 m, radi većeg učešća trupaca u proizvedenoj drvnoj masi. Ukoliko se želi proizvesti kao međuprihod i celulozno drvo, u osnovnu mrežu rasporeda trebalo bi umetnuti i međured, u kojem bi sadnice bile posađene na udaljenosti od 2 m. Na staništima IV i V boniteta treba prakticirati gušću sadnju, 3 x 3m. 6. Raspored klonova u kulturi treba biti mozaičan (grupimičan), kako bi se izbjegli gubici u produkciji, koja se javlja kod stablimične smjese ili sadnje klonova u redove, uslijed kompeticije među klonovima nejednake dinamike rasta i prirasta. Multiklonski pristup osnivanju kultura neophodan je s aspekta povećanja stabilnosti ekosistema vrbovih kultura. 7. Smatramo, da kulture stablastih vrba imaju perspektivu s obzirom na potražnju trupaca i celuloznog drveta te celuloze na domaćem i stranom tržištu, zbog mogućnosti upotrebe bijele vrbe kao pionirske i meliorativne vrste, koja olakšava obnovu vrednijih vrsta listača (hrast lužnjak, poljski jasen) na devastiranim i zakorovljenim površinama na području nizinskih šuma. Selekcionirani klonovi pokazali su se podesnim za osnivanje mješovitih kultura (s jasenom, crnom johom, crnom topolom) te za osnivanje kultura specijalne namjene za proizvodnju biomase u kratkim oplodnjama. LITERATURA Canov, I. C. (1974): Prvi rezultati ot ispitaneto na njakoi mjestni i čuždi klonove drvovidni vrbti. Gorskostopanska nauka, Vol. XI, No. 5; 63—72, Sofia Her p ka, I. (1963): Postanak i razvoj prirodnih vrba u Podunavlju i donjoj Podravini, Topola, 36—37:18—28, Beograd Her p ka, I, (1986): Prirodne šume autohtonih topola i vrba, Topole i vrbe u Jugoslaviji; 21—36, Institut za topolarstvo, Novi Sad Komlenović, N. i A. Krstinić (1982): Genotipske razlike između nekih klonova stablastih vrba s obzirom na stanje ishrane, Topola 133/134; 29—40, Beograd Krstinić , A. (1971): Phenotipic stability of Salix alba, Salix fragilis and their hybrids, IUFRO, Proceedings of the Oslo Meeting, Project Group 2.02., 45— 49, University of Stellenbosch Krstinić , A. (1980): Mini-monografija o bijeloj vrbi, Topola 127/128; 2—12, Beograd 60 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Krstinić , A. (1981): Problematika multiklonskih kultura stablastih vrba, Radovi 44; 121—126, Šumarski institut, Jastrcbarsko Krstinić , A. (1984): Fenotipska stabilnost, adaptabilnost i produktivnost nekih klonova stablastih vrba, Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje 1:5—24, Zagreb Krstinić , A. (1984): Selekcija klonova vrba stablašica za namjensku proizvodnju drveta, Topola 141/142; 51—55, Beograd Krstinić , A. (1986): Oplemenjivanje topola i stablastih vrba, Topole i vrbe u Jugoslaviji; 84—103, Institut za topolarstvo, Novi Sad Krstinić, A. i N. Komlenović (1986): The effect of Black Alder (Alnus glutinosa Gaertn.) on the Growth of White Willow (Salix alba L.) Clones, Proc. 18th IUFRO World Congress, Division 2, Vol. II: 436—445, Ljubljana Krstinić , A. (1987): Selekcija klonova stablastih vrba podesnih za osnivanje kultura u Posavini (predano u tisak), Glasnik za šumske pokuse, Zagreb Marković , J. (1986): Zasadi topola i vrba, Topole i vrbe u Jugoslaviji, 36—45, Institut za topolarstvo, Novi Sad Marković, J. i N. Živanov (1986): Podizanje i gajenje topola i vrba — izbor staništa, Topole i vrbe u Jugoslaviji; 121—125, Institut za topolarstvo, Novi Sad Petrović , M. (1984): Stanje, potrebe i perspektive proizvodnje i potrošnje drveta mekih listača, Topola 141—142; 5—13, Beograd Rauš , Đ. (1974): Vegetacijska karta dunavskih ada kod Vukovara, Mjerilo 1:10000 (u rukopisu), Zagreb Rauš , Đ (1976): Vegetacija ritskih šuma, dijela Podunavlja od Aljmoša do Iloka, Glasnik za šumske pokuse, Vol. XIX; 5—75, Zagreb Rauš , D. (1978): Šumska vegetacija dunavskih ada u okolini Vukovara, Ekologija, Vol. 13, No. 2, 133—147, Beograd Rauš , Đ. i S. Matić , (1986): Panonske ritske šume. Šume i prerada drveta Jugoslavije, Beograd 82—87. Rauš , Đ. i S. Mati ć (1989): Vegetacijsko — uzgojna istraživanja u G J »Vukovarske dunavske ade«, P. J. Šumarija Vukovar, (u rukopisu), Zagreb Sabadi , R. (1988): Proizvodnja i prerada papira, Enciklopedija Jugoslavije; 312, Zagreb Vidaković , M. i A. Krstini ć (1980): Uspijevanje nekih klonova stablastih vrba na aluviju Dunava kod Vukovara, Radovi Centra za znanstveni rad JAZU, Vinkovci, 4/2, 29—47, Vinkovci Vidaković , M. i A. Krstini ć (1980): Rezultati na oplemenjivanju stablastih vrba na području jugoistočne Slavonije, Centar za znanstveni rad JAZU, Knjiga II; 129—141, Vinkovci Živanov, N. i P. Ivanisevic (1986): Zemljišta za uzgoj topola i vrba, Topole i vrbe u Jugoslaviji, 103—121, Institut za topiarstvo, Novi Sad Žufa, L. (1963): Drvna masa i prirast bele vrbe u prirodnim formacijama Podunavlja i donje Podravine, Topola 36/37; 63—70 Žufa, L. i N. Živanov (1966): Pokazatelji značajnosti i specifičnosti odnosa i tip zemljišta — klon topole, Šumarski list 1—2; 137—149, Zagreb ** Osnova gospodarenja za gospodarsku jedinicu »Vuko\arske dunavske ade«, 1981—1990., Vinkovci Effect of Site and Clone on the Wood Mass Production in the Arborescent willow Plantations at the Islands on the Danube near Vukovar Summary In th" period between 1967 and 1983, i530 ha of arborescent wiiiow plantations have been raised on some forest estates located in the lowland forest area of the SR of Croatia. For the following 5 year period, the total plantation area is planned at |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 64 <-- 64 --> PDF |
2990 ha. The raising of arborescent willow plantations has been intensified due primarily to the establishment of collections of clones, selected and verified through a series of experiments. The sites, on the Danube islands, where the success of three clones in established plantations age 4—16 and 225 ha has been assessed, can be divided into 5 site qualities, which are related to the following plant comunities (biotopes): I Galio-Salicetum albae Rauš 73 II Populetum nigro-albae Slav. 52 III Šalici Populetum nigrae Tx. 31 (Meijer — Drees 36) rubetosum caesii Rauš 73 IV Salicetum purpureae Wend. — Zeil. 52, Scirpo-Phragmitetum W. Koch 26 et Uligines V Paludes In order to increase the wood mass production in arborescent willow plantations, the following principles should be adhered to: 1. For each site quality, the optimal clone mixture has to be selected, showing a specific adaptation to that particular site. 2. Plantations should be multi-clonal. 3. The arrangement of clones in plantations should be mosaic (in groups) in order to alleviate competiton between clones. 4. Plantation spacing on site quality I, II and III should be 4 x 4 m, possibly with one inter-row of same clone, with 2 m spacing. Felling of trees in the inter- row should be done after 8—10 years, while the rotation of remaining plantation trees, at 4 x 4 m spacing, would be 20 years for purposes of log production. On other sites we recommend 3 x 3 m spacing. 5. On site quality I and III (site quality II is relatively dry for willow!), low- cost technology for plantation raising may be applied: by means of one-year twigs, while on all other sites we recommend that strong rootings or sticks of 2/2 and 2/0 age be used. 6. On heavy, flooded and weed-grown sites along the Sava River, willow plantations "may serve as pioneer plantations, as they facilitate reforestation with more valuable broad-leaved species (Fraxinus angustifolia, Quercus robur) on clearings and devastasted parts within the existing hardwood broad-leaved stands. |