DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 98 <-- 98 --> PDF |
OBLJETNICE OBILJEŽAVANJE 130. OBLJETNICE ROĐENJA JOSIPA KOZARCA Kulturno-umjetničko društvo »ŠOKADIJA« u Zagrebu i Savez društava inžinjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske »Zagrebačke šokačke divane«, održane 20. prosinca 1988. godine, posvetili su 130. OBLJETNICI ROĐENJA JOSIPA KOZARCA Program Divana predstavio je Josipa Kozarca kao književnika i kao šumarskog stručnjaka i stručnog pisca s referatima, koje su nakon uvodne riječi predsjednika KUD »Šokadija« prof. Marijana Langa održali: 1. Dr Katica Č or kalo, Vinkovci: Josip Kozarac pripovjedač i romanopisac, 2. Prof. dr. Branimir Prpić , Zagreb: Šume u djelima Josipa Kozarca, 3. Prof. Vladimir Rem , Vinkovci: Nepoznati satirički stihovi Josipa Kozarca, 4. Oskar Piškorić , dipl. inž. šum, Zagreb: Josip Kozarac i Šumarski list, te Što je napisano o šumaru i književniku Josipu Kozarcu, 5. Vera Ivančić , dipl. inž. šum., Osijek: Prisluškivanje šaputanja starog slavonskog hrasta. Divane je vodio pisac Antun V r g o č, dipl. inž. šum. Sažetak referata K. Čorkalo i stihove na početku divana V. Ivančić donosimo u prilogu, a ostale referate prikazujemo u obliku kratkih pregleda. B. Prpi ć prikazao je poglede Josipa Kozarca na uzgajanje posebno slavonskih hrastika prema objavljenim radovima, posebno u Šumarskom listu. Josip Kozarac je kao šumarski stručnjak bio zapravo vizionar, jer se njegovi pogledi za uzgajanje hrastovih šuma podudaraju sa suvremenim saznanjima o životu i razvoju ove šumske zajednice. Iz referata V. Re m a saznajemo, da je Kozarac pisao i satiričke stihove, od kojih se mnogi nalaze u rukopisu, kako prigodnog iz društvenog života tako i satiričko-političkog značaja i oni ocrtavaju tu značajku Josipa Kozarca kao´ čovjeka i pisca, koja je do> sada bila manje ili uopće nepoznata. O. Piškori ć u prvom referatu naglasio je, kako se Josip Kozarac gotovo neposredno nakon završetka studija javlja kao stručni pisac i u jednaest godišta Šumarskog lista objavio 12 članaka i 10 kraćih priloga. K tome treba pribrojiti i kraće nepotpisane tekstove objavljene za njegovog trogodišnjeg uređivanja Šumarskog lista (1896—1898.). Iz drugog referata O. Piškorića vidljivo je, da je o Josipu Kozarcu do danas objavljeno preko 260 prikaza, od čega 44 nekrologa. To znači da ni jedne novine ili časopis u Hrvatskoj nisu propustili komemorirati njegovu smrt, a nekrolozi su objavljeni i u listovima koji su izlazili u Trstu, Ljubljani, Novom Sadu, Beogradu i Carigradu. Josip Kozarac aktualan je sve do naših dana te je, uz izdvajanje pojedinih književnih djela od 1945. do danas o njemu objavljeno 70 prikaza. Valja naglasiti, da je Kozarac jedini šumar, kojega je stručni rad obrađen u posebnoj knjizi izdanoj 1936. godine. Uz spomen ploče u Koprivnici i Vinkovcima te biste na Šumarskom fakultetu u Zagrebu na obali Bosuta u Vinkovcima 1970. podignut mu je i spomenik. Ur. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 99 <-- 99 --> PDF |
JOSIP KOZARAC pripovjedač i romanopisac Josip Kozarac je najmarkantnija pojava realističke stilske epohe slavonskog dijela hrvatske književnosti, u okviru koje do danas traje kao cjelovita i umjetnički dovršena ličnost, jer je svoj opus uspio dovesti do harmonične sinteze i on kao osobeni književni korpus potvrđuje svoju vrijednost, unatoč nekim nesuglasjima osobnog i društvenog porijekla. Nepobitna je istina da se ovaj pisac, kao rijetko koji od njegovih suvremenika, nosio s pokretačkim i progresivnim idejama svoga doba, aktualizirajući ih u našoj sredini književnim jezikom i stručnim radom. Zaljubljen u znanstvenu misao posljednje četvrtine 19. stoljeća, ekonomsku i prirodoslovnu, on je sve svoje umne i umjetničke sposobnosti koristio da te ideje primijeni u svakodnevnoj praksi. Naoružan znanjem političke ekonomije i prirodnih znanosti bolje nego mnogi intelektualci njegova vremena, Kozarac je stekao sve preduvjete da postane meritoran društveni i privredni analitičar stanja u Slavoniji i Hrvatskoj. A kada se kao pronicivi promatrač izbliza upoznao sa stvarnim prilikama, sagledao je o svemu što jeste i kako bi trebalo biti. Govorio je o fundamentalnim pitanjima i stvarnim mogućnostima razvoja društva. Nakon početničkih dramskih pokušaja i poezije, Kozarac u osamdesetim godinama pronalazi prozni izraz kao pravu potvrdu svoga talenta, a njegov rad obilježava sve naglašenija orijentacija prema socijalnoj itematici, koju kritički oblikuje u novelama Biser Kata, Proletarci, Krčelići neće ljepote, Tena, te u romanima Mrtvi kapitali i Među svjetlom i tminom. Kao slikar socijalnih prilika u Slavoniji, Kozarac je lucidan i oštar, a nadalje je u prikazivanju nezdravih pojava otišao u svom nemilo cenzuriranom romanu Među svjetlom i tminom, dok je umjetnički najplastičnije oslikao socijalnu problematiku u Teni. Ona sadrži sve što predstavlja piščev književni interes, pa se tu govori o rasulu slavonskih patrijarhalnih zadruga, o čovjeku koji je iz njih izašao u nove, promijenjene prilike, o nemarišnom Slavoncu koji napušta ili zapušta svoje oisnovno blago —zemlju, o problemu nataliteta, o sječi šuma i bogaćenju tuđinaca na ponosu našeg kapitala — slavonskoj hrastovim. A sva je ta problematika čvrsto organizirana oko osnovnog pitanja — dezintegracije patrijarhalnog morala slavonskog sela. Kozarčevu ideju o simbiozi između čovjeka i zemlje najidealnije tumači njegov junak Vlatko Lešić u Mrtvim kapitalima. On sagledava kapitalne mogućnosti preobražaja Slavonije i osobnim primjerom propagira autorove vizije. Jasno vidi posljedice neravnoteže između načina života i ekonomskih zakona, proizvodne osnovice društva. On će oživotvoriti ambiciznu autorovu tezu o mogućnostima naprednog gospodarenja i njegovo je djelovanje himna ljudskom pregalaštvu i čestitom angažmanu. Slavonska šuma je jedinstveno djelo u Kozarčevu opusu, čudesna tvorevina prožeta osobnim doživljajima. Nikada više nije itako neposredno, direktno i otvoreno govorio o svojim dojmovima. U šumi je on našao mir, zadovoljstvo i tišinu, predah od nesređene stvarnosti Khuenove Hrvatske. Kao u nekom magičnom kaleidoskopu smjenjuju se opisi, slike, pripovijedanje, piščevi komentari, zgode, razgovori; sve je pripovjedačke tehnike Kozarac zgusnuo u toj prozi. Duh praktičara u njoj nadvladava zadivljeni promatrač, a nadahnutog pejzažistu stručnjak za lov na divlje patke i srne, šumske procjene i sadnju žira. Slavonska šuma 649 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 100 <-- 100 --> PDF |
je jedina lirska proza ovog našeg pisca koji je u nju unio zanos pjesnika, strast lovca, racionalnost šumara i oštrinu iskusna promatrača. Međutim, uskoro će se Kozarčeve ideje i elan društvenog reformatora pokazati neefikasnima u sudaru s krutom zbiljom tuđinskog režima, zavađenih građanskih stranaka i jalove politike. Građanska inteligencija malo po malo pokazuje svoju nemoć i kapitulantsku sklonost kompromisima s režimom. Književnik poput Josipa Kozarca, sav posvećen nacionalnom boljitku i idejama humanizma, doživljavao je taj slom vrlo bolno, kao osobnu uvredu i sramotu, poražen pojavama korumpiranosti, karijerizma i beskrupuloznosti u društvu. Razočarani umjetnik odvratio je pogled od te ružne slike i usredotočio ga na čovjeka, na duševna zbivanja u njemu. Tako u 90-im godinama nastaju njegove psihološke novele: Donna Ines, Mira Kodolićeva, Oprava, Emilijan Lazarević. U njima se bavi krizom građanskog braka, odnosima među spolovima, među ljudima općenito, ispituje intimu i unutrašnje svjetove svojih junaka, osobito junakinja, dramu i sudbinu čovjeka povezanu sa sudbinom drugog čovjeka. Mora da je bilo jako bolno u duši Kozarcu kad je ispisivao svoje gorke meditacije o životu nadomak smrti. A ipak je sačuvao svoju prepoznatljivu odmjerenost i mirnoću, svojstvenu čovjeku koji dobro poznaje ljudsku prirodu i miri se s njom. Ništa ga ne može pokolebati u njegovu čovjekoljublju. I zato nam danas njegovo djelo toliko govori i toliko znači. PRISLUŠKIVANJE ŠAPUTANJA STAROG SLAVONSKOG RASTA Malo je još rastova dugi vik svog bivovanja kraj ni naših stanova, sve od žira do grananja. što su nako jaki, pravni, Pokušajmo tiho prići, 6to su nako sasvim ravni. grm pokoji zaobići, Kad bi mogo bit mušicom, prikrast mu se pod listove, pa čut sitnom si dušicom, pa zavirit u godove, što li pašče taj rast stari. oa čut njeg´va šaputanja Kako ii on prokrstari kroz godine sva stradanja. |