DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 96     <-- 96 -->        PDF

zakup za dugotrajno i specifično uzgajanje i zaštitu šuma u svrhu proizvodnje
drva! Dakle, čista zemljišna renta nije postojala kao realitet, pa »prihodna
vrijednost apsolutnog šumskog zemljišta« nema realnog temelja. Prodaja
takva zemljišta u društvenom sektoru je i zakonski zabranjena. Ona nema
realnog temelja ni u uvjetima kada privatnik traži za takvo zemljište čisto
monopolnu cijenu ili pri davanju u zakup apsolutnu zemljišnu rentu, jer
nema tražnje za njegovu kupnju ili zakup u svrhu jedino moguće dugoročne
biološke proizvodnje drva. To ima znatne kosekvencije na utvrđivanje rentabilnosti
u šumskom gospodarenju. Znatne konsekvencije može imati i činjenica
što se do vlasništva nad šumom povijesno dolazilo uglavnom nenovčanim
putem (eksproprijacijama, ratovima, nasljeđem i dr.). U vezi sa svime
navedenim, a jedini od navedenih profesora kao šumar-ekonomist znanstveno
sam se bavio organizacijom šumarstva (bio predstojnik novoosnovanih
katedara za tu oblast u Skopju i Zagrebu), zalažem se za to da se šumarije
bave i sa šumskobiološkom reprodukcijom i sa iskorišćivanjem šuma — uz
poslovanje putem dviju obračunskih jedinica. S time u vezi plediram da se
razmotre osobito prvih pet radova iz moje druge disertacije (Radovi 63,
Šumarski institut Jastrebarsko, Zagreb 1984), pa i radovi koje sam objavio
u Šumarstvu i preradi drveta (10—12/1988 i 1—3/1989). Smatram da organizaciju
šumarstva treba istražiti tim stručnjaka iz udruženog rada i specijalista
i znanstvenih radnika iz znanstvene organizacije šumarstva, ekonomike
šumarstva te pravnika i ekonomista zaposlenih u šumskogospodarskim radnim
organizacijama.


Z. Potočić , ukratko, pisao je ekonomiku šumarstva za uvjete predfeudalističke
(kada se u šumarstvu vodilo samo konzervatorsko upravljanje
šumama, bez znatnijih šumskouzgojnih radova). R. S a b a d i, ukratko, piše
ekonomiku šumarstva za uvjete kapitalizma (sa značajnim privatnim sektorom
šuma). Ja, ukratko, pisao sam ekonomiku šumarstva na putu razvijanja
socijalističkih odnosa, pretežno s društvenim sektorom šuma i šumskogospodarskim
područjima trajnog šumskog gospodarenja, vodeći računa o financijskoj
stimulativnosti i tendenciji usavršavanja i šire primjene bilanciranja
uspjeha i imovine i u šumskobiološkoj reprodukciji; smatram da treba u
većoj mjeri uvažiti specifičnosti šumarstva i u ekonomici šumarstva i u znanstvenoj
organizaciji šumarstva (rada, poduzeća, rukovođenja, samoupravljanja,
poslovanja).
Sv a trojic a profesora negiramo naziv i bit tzv. »amortizacije šuma«.
Ja to činim jer šuma raste a ne troši se u procesu šumskobiološke reprodukcije:
tu se radi o troškovima održavanja šuma; oni su dugoročnog djelovanja,
a jedino se za trajno gospodarenje šumama mogu smatrati da su
kratkoročnog djelovanja (ako se kreću oko prosječnogodišnjih iznosa). Sva
trojica profesora priznajemo veliku važnost općih koristi od šuma i pozdravljamo
kofinanciranje šumarstva od strane njegovih korisnika u svrhu jačanja
njegove proširene šumskobiološke reprodukcije, smatrajući da je to
velika zasluga Zakona o šumama Hrvatske iz godine 1983. No, ja, a pretpostavljam
i Z. Potočić, shvaćam šumarstvo značajnom proizvodnom i gospodarskom
djelatnošću sa znatnim infrastrukturalnim efektima, a R. Sabadi —
značajnom infrastrukturalnom djelatnošću sa neznatnim gospodarskim efektima.