DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 95 <-- 95 --> PDF |
a koje posluju u uvjetima tržišne privrede. Nadalje, R. Sabadi smatra da se za djelatnost uzgoja i zaštite šuma ne može voditi dugoročno bilanciranje uspjeha i imovine, pa, prema tome, ni »profitno poslovanje«. No, već u feudalizmu provodilo se bilanciranje uspjeha prema »školi šumske rente« za cjeline trajnog šumskog gospodarenja. A mladokapitalisti su to čak prakticirali za pojedine jednodobne šumske sastojine prekidnog šumskog gospodarenja. A za bilanciranje uspjeha i imovine, također dugoročno, u šumskogospodarskim organizacijama — poznate su metode Eberbacha, Godbersen- Spiegel-Abetza, Trebeljahr-Reinholda, Ostwald-Kreigera te moje: tzv. približna (vidi moju knjigu iz 1952. godine) te nova (vidi moju knjigu iz 1984. godine te moju odnosnu obradu u II. izdanju Šumarske enciklopedije. Nažalost, poznato je da opći ekonomisti nemaju dovoljno uvida u tu literaturu i problematiku; tako je jedan ugledni opći ekonomist u Njemačkoj imao nakaradno poimanje o bilanciranju u uzgoju i zaštiti šuma, misleći da je pritom glavno osigurati — proizvodnju što debljih stabala.) S obzirom da u nas postoje šumskogospodarska područja s trajnim šumskim gospodarenjem, problematika se može savladati, ako se hoće, sa za šumarstvo dovoljnom točnošću. Krećući postupno tom cilju, zasad se ispomažemo dugoročnim bilanciranjem drvne zalihe i posječenog te priraslog drva u m:l (šumskouređajne dugoročne evidencije osnovnih drvnih zaliha) a možemo primijeniti i navedene tzv. približno bilanciranje u novcu, dok se kratkoročno bilanciranje u novcu sprovodi uz narativni komentar promjena u osovnim drvnim zalihama. Nadalje, R. Sabadi podcjenjuje korisnost odvajanja renta u šumarstvu. Sto se tiče općih koristi od šuma, upozoravam da se one uostalom vrlo teško i netočno procjenjuju a zasad se ne uključuju u novčano bilanciranje uzgoja i zaštite šuma — kao ni u poljoprivredi (opće koristi od zelenih poljoprivrednih površina, maslinika, voćnjaka i si. te opće štete zbog korištenja umjetnih gnojiva, herbicida i si.), kemijskoj industriji (opće koristi od lijekova i si. a opće štete od tvorničkih polucija, otpada i si.), pomorstvu te drugim djelatnostima. U svojim istraživanjima, publikacijama i predavanjima ja tretiram suvremeni uzgoj i zaštitu šuma u Evropi kao biološku reprodukciju drva, odnosno šumskobiološku reprodukciju — sa svima konsekvencijama. Prema tome predložio sam i korekturu očito pogrešne stilizacije o šumi kao prirodnom dobru u našim ustavima — s time da se privredna šuma prizna obnovljivim dobrom (vidi treći rad u uvodno navedenoj knjizi iz 1989. godine). Smatram da ne treba s time u vezi primijeniti onu latinsku uzrečicu: »Vivat lex — pereat mundus!« Inače smatram da se pritom radi o robnoj proizvodnji drva po tržišnoj cijeni »loco ´na panju´«. Iz navedenih opisa profila Z. Potočića i R. Sabadija vidi se u čemu se ne slažem s njima. Sa stanovišta financijskog stimuliranja, objavio sam niz radova o izračunavanju rente u šumarstvu; smatram da se ona znatno razlikuje od poduzeća da poduzeća, da se može lako izračunati i da je šteta što se moja metoda nije dosad prihvatila službeno i primijenila u našem šumarstvu (službeno propisana metoda smatram da je ne samo »zamršena« nego i neispravna!). Objavio sam i niz radova o utvrđivanju i raspodjeli minulog rada te o raspodjeli zajedničkog prihoda. U uvodno navedenoj knjizi (iz 1989. godine) kritički sam se osvrnuo i na zablude»škole šumske rente« i »škole čiste zemljišne rente«. Posebno tvrdim da se nikad i nigdje nije golo šumsko zemljište davalo u 645 |