DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 17 <-- 17 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630* 231 Šum. list CXII1 (1989) 567 SUKCESIVNI NIZ SUBASOCIJACIJA UNUTAR OMORIKE (Piceetum omorikae Tregubov, emend. P. Fukarek) U NJENIM SASTOJINAMA U ISTOČNOJ BOSNI Pavle i Đuro FUKAREK* SAŽETAK. Ekološki i pedološki uvjeti za Pančićevu omoriku ne moraju biti isti, iako je geološka podloga jednaka. Na osnovu deset fitocenoloških snimki na lokalitetima jednake geološke podloge autori su za asocijaciju Piceetum omorikae Tregubov utvrdili tri subasocijacije. — To su sub asocijacija »tipicum«, sub asocijacija »Daphnetosum Blagayanae« i subasocijacija »Aceteresum «, gdje izostaje prirodno pomlađivanje zbog konkurencije mlađih vrsta. Takvo raščlanjivanje osnovne asocijacije olakšava rješenje šumsko-uzgojnih problema i proširenje znanja o sastojinama Pančićeve omorike u Bosni i Hercegovini. To je posebno značajno sloga, jer mlađe vrste suzuju i onako mali areal ove vrste i ukazuje na potrebu poduzimanja zaštitnih mjera u sastojinama omorike unutar areala ove vrste. (Ur.) UVOD Pančićevoj omorici, najljepšem četinaru naših šuma — endemu i reliktu, Pavle Fukarek posvetio je već svoje najranije radove. On je pored areala, ekoloških i cenoloških problema posebno posvećivao pažnju uzgojnim problemima. Insistirao je na zaštiti vrste, pravilno ocjenjujući njeno veliko značenje u fondu balkanskih endema i reliktnih vrsta uopće. Ovaj članak je rezultat (iako na žalost nedovršen) terenskih radova i istraživanja P. Fukareka kroz duži vremenski period, a sintetska tabela je prošla kroz više redakcija u pokušaju da se što jasnije ukaže na ekološke uvjete na različitim lokalitetima. Ujedno, ukazujući na činjenicu da postoji granica ispod koje izostaje prirodno pomlađivanje vrste, autor je naglašavao (l.c.) potrebu intenzivnije zaštite ovih posljednjih prirodnih sastojina P. omorike. Završavajući i kompentirajući tekst nedovršenog članka u rukopisu autora, mislim da sam u okviru svojih mogućnosti ispravno naslutio njegovu misao i poantu uputio na dalja ekološka i fitocenološka ispitivanja u cilju zaštite vrste i njenog širenja unutar današnjeg areala. * Đuro Fukarek, Sarajevo, Danijela Ozme 11/1 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 18 <-- 18 --> PDF |
SASTAV I SISTEMATSKA PRIPADNOST FITOCENOZA S PANČIĆEVOM OMORIKOM Analizirajući detaljno sastav i karakteristike biljnih vrsta koje nalazimo u sastojinama Pančićeve omorike na krečnjačkim tlima (podlogama) možemo utvrditi da su one prema suvremenim i´itocenološkim (ekološkim) opredjeljenjima vrlo različite pripadnosti. U tabelarnom pregledu snimaka zajednice Piceetum omorikae Tregubov, koji smo grupirali na poseban način, uočava se prije svega relativno obilje (15 vrsta) biljaka smrčevih šuma (Vaccinio — Piceetalia — Piceion excelsae). One se javljaju u svim snimcima i indiciraju izvjesno zakiseljavanje zemljišta uslijed obilnog sloja raspadnutih iglica ispod krošanja Pančićeve omorike i obične smrče. Po brojnosti, u većoj mjeri (18 vrsta) zastupljene su i vrste bukovih šuma (Fagetalia sylvaticae — Fagion illyrico — moesiacum), ali njihov socijabilitet i pokrovnost je u pojedinim snimcima vrlo različit — u ovisnosti od stupnja razvijenosti zajednice, odnosno o prisutnosti i sklopu bukve u sloju krošanja. U ovom pregledu biljaka izdvojili smo vrste javorovo-jasenovih šuma (Fraxino-Acerion) — 8 vrsta koje indiciraju duboka i vlažna zemljišta i izdvajaju posebnu subasocijaciju Aceretosum. Posebno su značajne vrste termofilnih medunčevih šuma (Quercetalia — pubescentis — Orno — Ostryon) koje zajedno s vrstama crnoborovih šuma (Erico — Pinetalia — Pinion nigrae), dominiraju na okolnim otvorenim krečnjačkim stijenama i točilima u klisuri rijeke Drine, pa prelaze na »strugove « i na otvorene stijene u sklopu sastojina Pančićeve omorike. Tu se javlja i subendemna jaglika (Daphne blagayana L.) po kojoj smo izdvojili posebnu subasocijaciju mješovitog sastava. Ovim vrstama mogu se priključiti i vrste smrčevo-jelovih šuma na krečnjačkim blokovima (Calamagrosti — Abietalia — Rhamno — Abietion) koje su manje ili više rasprostranjene u svim gorskim šumama na krečnjacima Dinarskih planina i to uglavnom na mjestima gdje na površinu izlaze »goli« kameni blokovi. Na kraju, uz manji broj neopredijeljenih šumskih vrsta koje se javljaju u jednakom obilju na raznim staništima, izdvojen je i skup biljaka koje pripadaju šumskim čistinama i sječinama (Sambuco — Adeno stylet alia) koje su zastupljene na rubovima ili otvorenim plohama unutar sastojina Pančićeve omorike. Ovako razvrstane i opredijeljene biljne vrste pokazuju nam da postoje veće razlike između pojedinih današnjih sastojina Pančićeve omorike na području Bosne, a ove razlike ukazuju na trajne (optimalne) uvjete današnje rasprostranjenosti ove reliktne vrste i njenih nalazišta na mjestima, gdje uslijed prevladavanja recentnih vrsta, njen opstanak je uz onemogućenu prirodnu obnovu ugrožen. Raščlanjujući zajednicu Piceetum omorikae Tregubov za koju smo do sada imali samo snimke s tri nalazišta i to sa Stolca, Gostilje kod Višegrada i Radomišlje kod Foče, gdje se i danas još (poslije šumskih požara) nalaze najrasprostranjenije i prirodno čiste sastojine omorike u Bosni, priključu |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 19 <-- 19 --> PDF |
SI. 1. »Gostilja« ŠPP »VARDA« Višegrad. P. omorike u punoj zrelosti jući im snimke iz površinski manjih ali jednoobraznih sastojina iz šire okoline (staništa na Strugovima, Panjku, Novom brdu, Viogoru, Božurevcu, Prištini i Tisovljaku) dobili smo potpuniju sliku i došli smo do nekoliko novih i interesantnih činjenica. U prošlosti su te sastojine bile sigurno raspro |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 20 <-- 20 --> PDF |
stranjene ne samo na većem geografskom prostoru, nego i ove što su preostale, prirodno su se smanjivale uslijed jačeg uključivanja prilagođenijih recentnih vrsta šumskog drveća. SINDINAMSKI KARAKTER FITOCENOZA Istraživanja su pokazala da unutar osnovne zajednice možemo razlikovati sastojine mješovitog sastava, sastojine trajnog karaktera, te one u kojima je omorika potisnuta drugim šumskim vrstama i nalazi se grupimično i pojedinačno samo u sloju krošanja. Dok u prvim dvjema postoji mogućnost prirodnog podmlađivanja, u trećoj prirodnog podmlatka nema. Sastojine, odnosno zajednice trajnog karaktera su one u kojima se obilno pojavljuju termofilni elementi medunčevih šuma, crni grab, crni jasen, balkanska mukinja, rijetko i makljen, te vrste crnoborovih šuma: crni i bijeli bor, crnjuša te blagajev likovac. Ovu posljednju vrstu, obzirom na njen subendemni (Alpsko-dinarski-pontski karakter) uzeli smo kao oznaku izdvojene subasocijacije. Posebno smo izdvojili sastojine, odnosno zajednice u kojima omorika (sa 2.2) sudjeluje samo među krošnjama mješovite sastojine bukve (sa 2.2), jele (sa 1.2) i smrče (sa 1.2) i priključuje im se gorski javor (sa +1) te gorski jasen i gorski brijest (pojedinačno sa +). To je, smatramo, terminalna subasocijacija recentne sastojine omorike pa smo joj dah naziv aceretosum. Zajednicu Piceetum omorikae možemo raščlaniti na dvije odnosno tri (razvojne) varijante ili subasocijacije. Jedna je ona koja predstavlja »tip« sklopljene visoke šume na dubokim smeđim zemljištima, a druga, više-manje rijetke sastojine na strmim klisurastim padinama ili točilima. Iz analize fitocenološke tabele zajednice Piceetum omorikae proizlazi da su u njoj zastupljene vrste vrlo različitih ekocenoloških kategorija. U svim snimcima gotovo ravnomjerno su zastupljene karakteristične vrste (evropskih) smrčevih šuma (Vaccinio — Piceetalia) sa 17 predstavnika i vrste (balkanskih) bukovih šuma (Fagetalia) sa 18 predstavnika. Karakterističnim vrstama bukovih šuma pridružuje se skup vrsta javorovo- jasenovih šuma (sveze Fraxino-Acerion) sa 8 predstavnika. Posebnu kategoriju predstavljaju vrste jelovih šuma na krečnjačkim blokovima (sveze Calamagrosti-Abietion) sa 7 predstavnika.* Skup vrsta šumskih čistina i sječina (Sambuco — Adenostyletalia) sa 8 predstavnika u ovom slučaju ukazuje na obim antropogenog utjecaja. Interesantno je da njihova brojnost i socijabilitet nije u obrnutoj proporciji sa brojnošću i socijabilitetom Pančićeve omorike. PROBLEMI UZGAJANJA I ZAŠTITE SASTOJINA PANČIĆEVE OMORIKE NA TEMELJU FITOCENOLOŠKIH SAZNANJA Diskutirajući o utisku koji daje ovako koncipirana tabela može se doći do slijedećih saznanja: * Ovdje se završava rukopis Dr. Pavla Fukareka |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— Na brojnost i socijabilitet Pančićeve omorike intenzivno utiče uzak ekološki dijapazon vrste. Samo na staništima smrčcvlh šuma (Vaccinia — Piceetalia) Pančićeva omorika u potpunosti ima ispunjene ekološke zahtjeve (ocjena 4.4, 3.3) gdje formira tipične sastojine staništa bukovih šuma (Fagetalia silvaticae). — Pojava krupnih blokova matičnog supstrata na površini i formiranje ekoloških uvjeta kao u zajednicama jele na krečnjačkim blokovima (»Blocktannenwald « — Calamagrosti — Abietion) ne utiče na brojnost i socijabilitet Pančićeve omorike. — Promjenom ekoloških uvjeta i pomicanjem ka toplijim staništima i čistinama gdje se formiraju svijetle crnoborove sastojine Pančićeva omorika se povlači (ocjena 2.3). — Istu pojavu imamo i na staništima javorovo-jasenovih šuma (Fraxino- Acerion), ocjena 2.2, i izostaje prirodno podmlađivanje (grafikon). — Nabrojene pojave u osnovi prikazuju jedan sukcesivni niz unutar osnovne zajednice. Izdvajanjem subasocijacija »Tipicum«, »Daphnetosumblagayanae« i »Aceretosum« bolje bi se objasnili sindinamski odnosi a i ekološki problemi, koje treba rješavati u okviru uzgajanja šuma, bi bili lakši. — Ovakav sukcesivni niz izvjesno može da objasni i disjunkciju areala Pančićeve omorike. Rada se govori o arealu Pančićeve omorike, odmah se mora prihvatiti činjenica da je to areal reliktne vrste i endema, koji je to bio i u prasko- Sl. 2. »Gostilja« ŠPP »Varda« Višegrad. Mlada saslojina P. omorike na progali koja je otvorena ciklonom |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 22 <-- 22 --> PDF |
SREBRENICA JQ Tisovljak / °4-t Novo brdo ROGATICA AREALKARTA P. OMORIKE ( Picea omorika Pane.) (Lokaliteti Radomišlje i Viogor nisu ucrtani zbog udaljenosti ali pripadaju drinskom slivu.) |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 23 <-- 23 --> PDF |
zorje ljudske vrste. Iako se na početku teksta pretpostavlja da je areal bio nešto veći, a zna se da su šumski požari uništili znatan dio sastojina, to nikad nije bio suvisao i velik areal. Pančićeva omorika je bila rijetka vrsta i prije stotinjak godina kada ju je otkrio Josif Pančić. A u to vrijeme Bosna i Srbija su bile pokrivene nepreglednim šumama, o čemu imamo i podatke iz putopisa iz tog vremena. Zapravo je pravo čudo kako se vrsta uopće očuvala do današnjih dana. Pravi veliki areal ove vrste postojao je na prostorima Evrope prije nezamislivo mnogo vremena. Pančićeva omorika je tercijarni relikt. Prema pa- GRAFIKON BROJNOSTI i SOČIJ ABILIT ETA P.OMORIKE NA LOKALITETIMA IZ TABELE L oka lit et -»- CJ CJ o o "O -^ a JX 7 ^ >U1 t_ a rj *"— > 0) o * X3 a a E o -O o i_ (U c > o > o o o O r> c u in XD Cl > Cl >N o o D o o o o O o o O i_ CD 10 00 CD 00 CL "Z. CQ CL 0 o o o o O > o 5 5 ~T 2 3 A A % / >\ / S -V 3 3 \ / ---„-- "\ \ / 2 2 V \ wmm 1 1 -— Brojnost vrste So čija bi U t e t vrste /%/ Donja granica brojnosti i socijabiliteta vrste kada izostaje prirodno podmladjivanje. Subasocijacije : 1 P. omorikae subas. tipicum Daphnetosum blagayanae 3 Aceretosum |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 24 <-- 24 --> PDF |
574 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 25 <-- 25 --> PDF |
575 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 26 <-- 26 --> PDF |
576 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 27 <-- 27 --> PDF |
577 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 28 <-- 28 --> PDF |
578 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 29 <-- 29 --> PDF |
leobotaničkom kalendaru njeni roditelji, Picea paleoomorka i Picea omorikoides, već su nestajali prije 60 do 70 miliona godina. To je vrijeme kada su se izdizali lanci Dinarida, Apenina, Pirineja, Kavkaza i Himalaje. Kasnije su došla četiri velika ledena doba koja su izbrazdala planine i kada se pojavio pećinski lovac, Pančićeva omorika je jedva imala nešto malo veći areal od današnjeg. O smjeni vrsta govori i činjenica da nisu poznati hibridi između Pančićeve omorike i obične smrče. Danas je poznat samo hibrid između Pančićeve omorike i sitkanske smrče (Picea sitchensis Caar.), nastao u botaničkom vrtu. Inače, areal ove vrste proteže se od Kalifornije do Aljaske na zapadnoj obali Sjeverne Amerike. I areal ove vrste (iako mnogo veći) je disjunktan. Vjerojatno je da je i ovo stara vrsta koja u sebi nosi neke sličnosti s Pančićevom omorikom a i taksonomski su smještene u istu sekciju »Omorikoides «. Ovom razmatranju treba dodati još neke činjenice. Kao svojevrsnu atrakciju u botanici, a i zbog izrazite ljepote i otpornosti na parkovne uvjete, mnogi evropski šumarski stručnjaci i botaničari su uzgajali a i danas uzgajaju Pančićevu omoriku u šumskim kulturama i hortikulturnim nasadima. Ustanovilo se, da kada se odabere povoljno stanište i oslobodi prostor, nema puno problema u uzgoju, a dolazi i do spontanog podmlađivanja. Na žalost, u okviru njenog prirodnog areala do sada nisu vršeni pokusi sa širenjem vrste, bilo sadnicama, sjemenom ili samo pripremom zemljišta za prirodno obnavljanje. Ovo posljednje je čak i sprečavano branjem šišarica zbog visoke cijene sjemena na tržištu. Ovakav odnos šumarstva u svakom slučaju nije pomogao vrsti i danas ima određenu težinu pri razmatranju ekološke situacije u sastojinama Pančićeve omorike. ZAKLJUČAK Završavajući ovo izlaganje može se zaključiti slijedeće: 1. Izdvajanje subasocijacije unutar osnovne zajednice Piceetum ovnorikae Tregubov emend P. Fukarek ima za cilj bolje razumijevanje sindinamskih i ekoloških uvjeta koji vladaju u recentnim sastojinama Pančićeve omorike. 2. Ova saznanja, zajedno sa saznanjima o povijesti vrste upućuju znanost o uzgoju šuma na rješenje problema održanja i širenja vrste unutar recentnog areala. U kratkim crtama to bi se svelo (iako će za realizaciju tražiti mnogo truda i vremena) na slijedeće: detaljnim fitocenološkim kartiranjem unutar areala vrste i nešto šire utvrditi lokalitete s optimalnim uvjetima za razvoj vrste; standardnim metodama pripreme terena i sadnicama i sjemenom (naizmjenično) formirati nove sastojine pri čemu paziti da se sjeme miješa, da ne bi kasnije došlo do incestualnog križanja (poznato je da je vrsta »sklona« samooplodnji i da se tada javlja potištenost kod potomstva); ujedno spriječiti sakupljanje šišarki samo u komercijalne svrhe. Određena financijska dobit ne opravdava gubitak prirodnog podmlatka, a |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1989 str. 30 <-- 30 --> PDF |
ni šumarsku nauku i operativu, što do sada nije formirana sjemenska plantaža, iako se za to imalo stotinjak godina na raspolaganju.* Posjedovanje jedne endemne vrste kao što je Pančićeva omorika nije samo dobit ili kuriozum, to je i velika obaveza, posebno prema šumarskoj znanosti, gdje postoje određene ambicije ka uključivanju u tokove vrhunske znanosti. Ozbiljnost nečijih namjera u prvom redu se manifestira odgovornošću pri ispunjavanju obaveza prema dobru koje mu je povjereno. LITERATURA 1. Tregubov , V.: Le Piceetum omoricae S.I.G.M. A. Montpellier, 1941 2. Fukarek , P.: Staništa Pančićeve omorike nakon šumskih požara 1946—47. — S.L. 1—2 1951 3. Fukarek , P.: Neke starije i novije rasprave o Pančićevoj omorici. — BGD. 3—4 1957 4. Vidaković , M.: Četinjače — morfologija i varijabilnost, JAZU, 1982 — Zagreb 5. Herak , M.: Paleobotanika — Školska knjiga, Zagreb, 1963 Successive Reihenassotiation innerhalb der Fichtenfamilie (Piceetum der Fichte Tregubov, eme"nd. F. Fukarek) in ihren Bestanden in Ost-Bosnien Zusammenfassung Analizierend synthetische Tabelle mit zehn phytozenologischen Aufnahmen auf den Lokalitet mit identischen geologischen Unterlage koncipiert auf ungewohniche Weise, Autor zergliedert basische Gemeinschaft Piceetum omorikae Tregubov auf succesiwe Reihe isolierend drei Subasoziazione. Obwohl geologische Unterlage gleich ist, okologische und geologische Bedingunge auf die Entwicklung Pančić Fichte sind nicht die selbe, und bewegen sich von optimale in Subasoziazie »Typicum«, iiber Subas. »Daphnetosum blagayanae« bis Subas. »Aceretosum«, wo auslasst natiirliche Verjungen der Fichte wegen Konkurenz anderen Sorten. So getrennte basische Asoziazione erleichet die Losung der forstliehe Erzihungprobleme und ervveitert okologische Wissn iiber Bestandteile P. Fichte in BuH. Das ist besonders wichtig weil das Gedrange jiingeren Sorten verkleinert so kleinen Areal dieser Sorte, und zeigt auf die Notwendigkeit in innere Areal der Sorte ausfuhren die Rekonstruktion der Bestandteile P. Fichte wegen des Schutz der Sorte. * »E pur si muove«, u vrijeme zadnje redakcije članka saznali smo da je pokrenuta inicijativa za formiranje sjemenske plantaže Pančičcve omorike. Za sada je to dobra ideja nekoliko šumarskih stručnjaka u operativi i s fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će ideja biti prihvaćena i šire i da će biti realizirana. F.Đ. |